Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Umjesto pozdrava

(K 111. kongresi; židovskih omladinaca • Jugoslavije). Kad čitamo pisanje naših omladinaca, nama se, na čas i po prvoj impresiji, čini da slušamo zatomljivanje nemira šumom riječi u mnogo varijacija. No po strani od velikih riječi biva rad, naoko jednostavan U njemu je nešto, što umiruje i što čini. da se i pored neopredijeljene riječi, vjeruje u punu iskrenost naprezanja omladine za jasnim samoopredjtljivanjem. Riječi naše. omladine bile su isprva, nešto negativno: nezadovoljstvo s dojakošnjim i nezađovoljenost lične žedje /a punoćom sadržine sopstvene individualnosti. Te su se riječi činile pokadšto zamršene: jedno grozničavo traženje, ne doduše ciljeva, jer ti su bili prilično izdjelani, ali puteva, kojima treba da se lično ulazi >z unutrašnje podvojenosti u skladnost nacijskoga života. Pomalo su se omladinski zadaci stali svadjati na jednostavne linije. Spoznato se. da se odjednom ne može iz svakoga pojedinca nekom univerzalnom nacijskom uzgcjom izraditi savršen nosilac svih pozitivnih sadržina, koja nacijska cjelina u sebi nosi. Omladina nije izvela ni veći dio onoga, što je zasnovala u prvome zanosu, kad se opet, nakon dugog prekida i s novim čovječanskim i židovskim vidioima sastala, sva borbena, ponešto intranzigentna, uvjerena u svome apstraktnom idealizmu, da! ce ispravne, istinske smjernice trgnuti sa sobom svakoga omladinca i ostvariti zajednicu u svoj zamišljenoj idealnoj ljepoti. Zajednicu za se, čisto omladinsku, izvan organizacija i statuta, što no postoje, bez ičega, što bi bilo mekanično. Ona je postala skromnija u dobrome smislu riječi i tek treba da izbjegne opasnosti, da ne postane skromna u zahtjevima, .koje je dužna da stavlja na se.

Zagreb. 10. augusta 1922. Pozdravljajući srdačnim željama židovsku omladinu Jugoslavije, koja će za koji dan da se okupi "u svome trećem kongresu, Radni Odbor Saveza Cijonista Jugoslavije s mnogo nade očekuje posljetke njezina vijećanja za židovski omladinski pokret u Jugoslaviji. Veze srdaca, koje živo spajaju nas sa našom omladinom, a našu omladinu s nama, čine. da ne osjećamo nikakovih granica te bi stajale izmedju nas i njih. Za cijelo; omladina je zvana da, ne zadovoIjujući se utrtim stazama, očuva svaku organizaciju, pa i našu, od partijskog mehanizovanja. Da joj očuva značaj pokreta; znači: da uvijek s nova podržaje u njoj gibanje, koje joj daje život. Ovaj zadatak omladinstva ine dopušta. da ono koraca svojim putovima, koji ne bi bili zajedno i naši. U jednome narodu, koji sc više no ikad zajednički, ujedinjujući sve sile, mora da napreže prema jasnim obnovniiu ciljevima i da u ovaj čas trgne sa sobom i one, koji ne mogu da se snalaze u tempu obnovnog bivanja u židovstvu današnjice, neka bi svome narodu dali bar zadnju mrvu saučestvovanja u njegovu usudu, što je još megu da nasmognu: u tome narodu istorijska nužda časa gvozdenom prisilom traži opće saradjiva n j e. Treba da se gradi! 1 dok omladina ima ne samo pravo, vec i ćudorednu dužnost, baviti se izgrađivanjem i usavršavanjem svoje sopstvenosti, kake bi je istinski dovela u sklad sa općim naprezanjem oko jednovitosti nacije, ona ne može da pusti s vida, da bi najpače u nas bila pogubna po opću stvar nastra-

nost, kad bi izvjesne dužnosti otklonila kao ncoinladinske sve dotle, dok je omladina mal ne jedina, koja, u nas, s istinskom predanosti može da ih vrši onako, kako one imaju da se vrše bez opasnosti, da njihovo vršenje zavisi o slučajnostima časovitih raspoloženja i efemernih pobuda : naime tako, da te dužnosti budu izliv organski prema ciljevima udešenoga htijenja; život, koji ulazi u svaki čin i svako djelo; kategorički imperativ istinstva u nama; saglasnost riječi i čina. Ako omladina može da se tuži na nedovoljno razumijevanje sa strane starijih, što počesto nestašicu saučestvov anja hoće da nadomještaju autoritelstvom, kojemu nedostaje unutarnja opravdanost uslijed nestašice »autoritativne« sadržane ona mora odakle da crpe nauku: da je njezin poziv obrazovati iz svoje sredine naraštaje, ikojih riječ će da važi po rezonanciji unutrašnjeg preživljavanja, koja punoćom ozvanja u njoj i da će nestašica respekta, koji omladina ima pravo da traži, postojati sve dotle, dok omladina u živu radu ne odmakne snažnim zahvatom gipkih konlca daleko napred ispred sredine, koja joj je, u židovskome pogledu, dala tako malo putne zaire na tegobnu putu u živo, čovječki ćudoredno, punokrvno židovstvo. Ovo imadosmo da kažemo svojoj omladini mjesto pozdrava. Ona će da osjeti, pored ljubavi koja nam je zadala naše riječi, u njima i tešiku brigu oko okupljanja sila našega naroda u času, kad je u pitanju njegova budućnost više no ikad! Radni Odbor Saveza Cionista Jugoslavije.

Mrzlovoljasti kritičari rado su spremni da podcrtavaju nedostatke omladinskoga rada. Krivo čine. kaošto krivo čine i oni omladinci, koji krivnju zbog tih nedostataka hoće da odvale na starije. Kritičari treba, prije svega, da uoče jedan neosporni fakt: da omladina ne tapka svojim koracima na jednome mjestu. Kolikogod uspjesi, mjereni sa postavljenim zadacima, nijesu brojčano zamašni, o progresu u pogledu kvaliteta ne da se posumnjati. Imamo lijep broj omladinaca, koji se dragovoljno i predano podredjujuzahtjevima, koje su sami sebi stavili. No jednako je neosporni fakt i to, da velikim dijelom omladine danas obladava jedna malaksalost. koja čini, da se umjesto žive

zajedinske veze s naporom podržava tek tehnički-organizacijona. a i njoj ne uspijeva uvijek, da bar spriječi otpad od čistote težnja, koje imaju da ujedinjuju našu omladinu; treba da se spomenemo samo nekih ružnih pojava u športskim krugovima omladine. Svaljivati krivnju na starije znači krivo shvatiti naziv omladine. Ona je ranije, u prvome deceniju cijontstičkoga pokreta, bila pokretni faktor u njemu. Ona je i sad zvana da prednjači, da se bori protiv tromosti, da osvaja. Bilo bi protuprirodno, kad bi ona čekala na impulse i tužila se na to, da ih ne dobiva. Istina: ona ima pravo tražiti, da ne ostane prepuštena sama sebi. Izmeđju nje i starijih ne može da bude ograde. Organske veze ne smiju se raskidati. Ah ona sama treba da ne pušta ni časom s vida, te je sastavni dio, 5 to veoma bitni dio obnovnog pokreta našega naroda i da

uzme učešća u svim akcijama, koje moraju da sc preduzimaju u cilju ostvarivanja planova cijonističke organizacije. Ako išto, i to je omladinski zadatak. U radu naše omiadine i u njezinim izjavama jasno se naviješta taj »povratak u cijonizam*. Ona, razumije se, nikad i nijo bila drugo no cijonistička, bezuslovno : potpuno cijonistička. Htjela je tek da naglasi univerzalnost svoga Svijesnoga židovstva. Ali prema tome baš ona je istinski cijonistička. Cijonizam je pijonirstvo svijesnoga židovstva. On sam ide za tim, da obuhvaća i spremi za obnovno djelo svakoga Židova, i po žrtvama, što ih daje i po unutrašnjoj obnovi njegovoj. U cijonizmu omladina, stvarajući svoju zajednicu zbiljsko mladih, ima da bude na braniku socijalno-ćudorednih zahtjeva ideje, funkcija životne sile u tehnici organizacije, kader, iz kojega se rekrutuju oni.

Poštarina plaćena u gotovom.

GOD. VI.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGRES, ILICA SROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB, 10 augusta 1922. ~ 16. aba 5682,

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240. POLUGOD. K 120, CETVRTGOD K 60, POJEDINI DRO) K 6.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 35