Жидов

s nama ovdje, i on je bio s nama kroz cijelo vrijeme. Sve nas obuzima atmosfera preporoda, koja je onda po njemu stvorena. Mi smo odrasli. Bit će malo organizacija, koje mogu iza 25 godina njihova opstanka pokazati takovih uspjeha kao mi. Usporedite položaj prije 25 godina i današnji! Onda nikoše prve smjernice naše politike Palestina, mcdjunarodna osnovka pećina, na kojoj možemo da gradimo. Ovaj fundamenat bio je onda naš cilj. a danas je zbilja. Najprije se stvara osnova, a onda slijedi gradnja. Prije gradnje dolazi plan; na početku stoji misao, na koncu djelo. Početak bio je u Bazelu; onda smo proglasili svijetu, da smo jedan narod, da tražimo naše pravo, jedno mjesto na zemlji, koje smo nekoć posjedovali i koje želimo da posjedujemo. 1 danas možemo s ponosom J veseljem na to uputiti, da je jedna direktna linija vodila od Bazela u Karlove Vary, ravni put od prvog kongresa k ovoj godišnjoj konferenciji. Mi stojimo danas pred Vama na ovoj godišnjoj konferenciji, koja je naknadna proslava mandata. Mandat je po Savezu Naroda potvrdjen. To još nije sve. To je sveopća osnovka i smjer; komentar mora tek da slijedi. Ne može se sve u jednom danu učiniti. Naši Će halucim učinSti ostalo. Oni su prvi, pijoniri. Nemoguće je, da se sve na jedamput stvori, treba samo da se učini početak. Halucstvo, pijonirstvo, to je misao mandata. Ova je misao i u mandatu izražena. Mi ćemo potrebnu snaga u nama naći. Mi smo odvikli da se veselimo, mi moramo da tome opet priviknemo, i mi smo si svijesni, da smo doživjeli čas jedne velike pobjede, jedne pobjede, u kojoj nema pobjednika i pobjedjenih, već samo jedan pobjednik. Ova pobjeda nije skopčana sa nikakvom štetom za bilo koga. Kako je teško bilo predveče potvrde mandata, kad su ustali naši protivnici u borbi protiv nas. Držali smo, da smo naišli na neslomive zapreke. Sve moguće intrige svijeta su se protiv nas ujedinile. Proživljavali smo časove najvećeg iskušenja. A sad veselimo se našoj pobjedi, ne samo s toga, jer se tiče našeg životnog pitanja, već s čovječanskoga gledišta, jer su ovdje pobjedili čovječanstvo i moral. Pobjedila je spoznaja, da židovski narod živi i postoji. Reklo se, da je naš

uspjeh posljedica rata. No nema nikake nutarnje veze izmedju našeg cilja i rata, već samo istorijska redosljedba. Uistinu je naša ideja promicanje mira. Što smo dobili od naroda, doprinaša realizaciji mirovne misli, inkorporacija ljudske pravednosti i bratstva. Postigli smo to od Saveza Naroda, .koji je jednoglasno priznao naše pravo. (Odobravanje.) Pozdravljamo Ligu Naroda s ove tribine. Moramo da pozdravimo taj novi dogadjaj sa velikim zadovoljstvom. Izrazujemo naše povjerenje prema onoj vladi, s kojom smo stupili u uske veze. Stupili smo u te veze kao narod, koji brani svoju narodnu egzistenciju. Stupili smo u ugovor kao ugovarajuća stranka, kao narod, koji ima neizbrisivu istorijsku vezu s Palestinom, koji se sprema da ondje ponovno izgradi svoju na rodnu domaju. Nama nasuprot stoji vlada, ona je rnandatarska sila, ali graditelj! smo mi. Dovršen je važan odsjek, započinje nova perioda, lijepo vrijeme, ponosno vrijeme, slobodno od poniženja. Sa štovanjem i zahvalnošću sjećamo se države, s kojom smo stupili u vezu i izrazujemo nadu, da će se u ovoj novoj periodi, gdje smo svladali sve zapreke i smetnje, izmedju nas i mandatarne vlade stvoriti dobar i prijateljski odnošaj. Izrazujemo svoje povjerenje prema vladi kralja Oeorga od Engleske, u čije vladalačko područje ulazimo i očekujemo od vlade, da će sve učiniti, da ispuni obećanje te da nam dade slobodu i sigurnost za naš rad, na ‘kojem gradimo nade našega naroda, staroga i nesretnoga naroda, koji je sad zaključio, da se oslobodi zbrke galuta, da se uzdigne osvitu novoga vremena. Uvjeren sam, da će ta vlada i taj narod razumjeti, da stojimo na pragu novoga vremena, nove periode i gledom na odnose izmedju nas i njih. Ovo povjerenje izrazujemo i drugim narodima, koji su zastupani u Ligi Naroda. Ima doduše velikih naroda, koji još rajesu stupili u Ligu Naroda, no mi srao uvjereni, da je to tek pitanje vremena 1 da će Liga Naroda biti doista zajednica naroda. Liga je Naroda zainteresovana na tome, da naš rad uspije, ne samo s jurističkih razloga, jer nam je dala mandat, već jer naša stvar iskače iz uskih granica jednog nacijonalnog predmeta pojedinog naroda, jer je ona stvar mira i napretka cijeloga svijeta. Iz Jeruzalima, odakle je

nekoć potekla vijest mira, doći će opet mir svijetu. Ponajprije na blizom orijentu, a zatim na dalekom zapadu. U blizoj« orijentu dodijeljena nam je važna uloga. Svi narodi moraju iščekivati, da će nama Židovima uspjeti postići naš cilj, da stvorimo lijepo djelo, uzoritu zajednicu, zajednicu mira, gajillšte znanosti i najviše ljudske kulture, koja će biti primjerom cijelome prednjemu orijentu. Time će st riješiti i arapsko pitanje. Arapsko pitanje ne može se riješiti riječima i izjavama simpatije, riječi nemaju kraja; već djelima, novom periodom, koja sad započinje, jer prošlo je vrijeme riječi, a započelo je doba čina. Hoćemo da počnem* s radom. Riječi nastaju i razvijaju se u atmosferi nerada, ali je sad došlo doba. da mislima dademo vidno odijelo. To je naš pijonirski rad, čiji je centrom Palestina, odakle će poteći sjaj novoga vremena. Ovim će se pijonirskim radom povući i Arape na svim poljima gospodarstva i života. Nastat će naravni odnošaj veze i bratimstva izmedju nas i drugih narod« zemlje. Danas je blagdan. Nije to samo cijonistički blagdan, premda nas cijonisle naročito ispunja neko osobito i lično svečano raspoloženje. Jer Crec Jisrael nije cijonistička stvar, već pripada cijelom židovskom narodu. Nijesmo nikad pomišljali na to, da za se tražimo monopol na Erec Jisrael, već smo znali, da ono pripada cijelom Israelu. Naš je pogled uperen prema napred, a ne prema natrag. Danas je došlo doba, da opet govorimo cijelom židovskome narodu. S ove tribine, koja ja nastavak Bazelske tribine, obraćamo se ponovno narodu i dovikujemo mu: Israele, ustaj, probudi se, učestvuj u našem radu! Ne ćemo sad da ponovno uskrisimo stare prepirke; ne ćemo ni od koga tražiti računa o njegovoj prošlosti. Danas smo svi jednako oslobodjeni- svi slavimo ovu slavu. Posebna je to slava, nije to slava sjećanja na prošle dogodovštine, već slava, koju smo mi sami stvorili i koju nam je bilo dano da doživimo. Pozivljerno sve Židove, da s nama zajedno slave. Maločas izrazio sam povjerenje vladi mandatarne vlasti i Ligi Naroda, da će nas podupirati u našem radu. Dolazim sada trećoj izjavi povjerenja, najvažnijoj od svih: Povjerenja za židovski narod Vjerujemo u židovski na-

David Frischmann (1864.— 1922.) Piše dr. M. Margel.

!. Listam po knjizi sjećanja davno minulih dana, što ih zovu »mladošću«, a koje je židovsko dijete evropskoga istoka rijetko kada poznavalo i proživljavalo. I na evropskom je istoku evala i sjala se »mladost«, tek ne za židovsko dijete. Ono nije smjelo da se poput nežidovskoga djeteta raduje mladosti, nije smjelo da se igra, da skače, da se kavga, svadja, a kamo li da se na svakoga Zidova nabacuje pjeskom i kamenjem, kako su to činila nežidovska djeca. Sve je to bilo zabranjeno židovskome djetetu, jer počevši od četvrte godine života nije ono poznavalo mladosti ni dokolice. Od ranoga jutra do kasne večeri bilo je tako reći prikovano na heder; tu

je valjalo učiti i ništa drugo, već vazda i jedino učiti. Takovo je dijete dorasavši do dječaka bilo već mladenački starac. Neprekidno nm je učenje prešlo u krv i postalo njegovom drugom prirodom. Kako je Kjepo i voljko bilo medju raspucanim, turobnim i zadimljenim zidovima »bethamidraša!« Oko židovskoga je dječaka bilo sve turobno, tmurno i mutno, zbiljski je život bio pun tuge i odvratnosti. No vječno svijetlo života, ne ćutilnoga svakidašnjega, već slasnoga duševnog života, kojemu su sve radosti ovoga svijeta bile isprazne i ništave, plamsalo je i buktilo u jjuši dječakovoj poput žive vatre. Dan i noć bili su po zapovijedi Tore posvećeni izučavanju svete nauke. Bilo je to na početku devedesetih godina prošloga vijeka, kad se židovska omladina osobitim žarom dala na studij novojevrejske književnosti. Progoni »Maakilim* sa strane has*da već

su davno bili prestali. »Haskala« se već nije smatrala neprijateljicom tradicionalnoga židovstva. Sto više i najekstremniji su hasidi imali već svoj jevrejski tjednik »Mahazike hadat« u Lavovu, kojemu je bio pokroviteljem pokojni čudotvorni rabin iz Belca. Žestoka se borba tada bila razmahala medju konzervativcima i modernima. Poput groma iz vedroga neba banula je tada u >bet-hamidraš* brošura od jedva kojih 86 stranica sa značajnim naslovom »Tohu vabohu« (kaos) od Davida Frischmanna. Ovo besmrtno djelce ne bijaše roman, već kritičke glose povijesti novojevrejskoga novinstva i beletristike. Bili su to orikazi književnih prilika u sarkastičkome ruhu. Frischmarui, koji je bio pravom, nenatrunjenom evropskom kulturom prožeti individualitet, snabdio se za ovaj maleni bojovni spis oružjem iz dviju oružana; iz »Hacofe l’vejt Jisraeb

2

•i I B • Vt

BROJ