Жидов
vili i čiji je jedini zločin, da,su Židovu Kraj toga se konzekventno provadjaju akcije »čišćenja*, javnog života i ureda, te se otpuštaju židovski činovnici, oduzimaju se licencije, isključuje ih se iz svih javnih institucija, a na svim školama provadja se najvećom strogošću numerus clausus i ne priznaje se akademski grad stečen u inozemstvu. U Austriji je položaj Židova kao i prijašnjih godina. Tek se je radilo o pitanju opcija, pa kršćahsko-socijalna vlada nije htjela mnogim Židovima dozvolit: pravo opcije. Mnogo brutalniji su antisemitski ispadi u Njemačkoj, gdje štampa njemačkih juhkera svaki dan razdražuje njemačku javnost protiv Židova, pa su rezultat toga i übojstva Eisnera, dr. Rathenau-a, da ne govorimo o'velikoj listi proskribiranih Židova, kojima se -nacijonalni šoveni prijete übijstvom. Zadnjih dana, pišu njemačke novine, da je znameniti fizičar prof. đr. Einstein ostavio Njemačku, jer nije siguran svoga života. Naročito pak jak je antisemitizam u Bavarskoj, gdje se na svakom polju nastoji onemogućiti Židove, pa je tek prije kratkog vremena ministar nastave naredio, da židovski djaci moraju i na najvišim blagdanima polaziti školu, što je očito kršenje zakona, kojim je židovstvo kao priznata konfesija zaštićena. No dok je u prijašnjim godinama .kraj svih progona bilo ‘za istočno židovstvo još uvijek otvoreno jedno utočište, Amerika. kamo su pošli svi. koji nijesu mogli da ostaju u istočnoj Evropi, sad se pomalo zatvaraju i ova vrata. Svojim novim zakonom o imigraciji znatno je naročito za židovske emigrante otešćano useljiva nje u Ameriku. Oči cijeloga židovstva bile su kroz cijelo vrijeme rata i za primirja uperene na američke Židove, koji su skupljali bezbrojne milijune (preko 50 milijuna dolara skupljeno je samo . od Jointal za üblaživnje bijede istočno i srednjoevropejakog židovstva. Onamo su i sad, kad Amerika zatvara svoje luke židovskim imigrantima, upereni pogledi židovstva cijeloga svijeta u čvrstom uvjerenju da će američko židovstvo, koje' je pokazalo tolike vitalne snage, i odakle je potekao po ticaj za saziv sveopćeg židovskog svjetskog kongresa, namaknuti i sredstva za veliki obnovni rad u Erec Jisraelu i omo-
gućit stotine hiljadama, da se nasele u staroj domaji i da je uskrise novom životu. ♦ Cijonistički je pokret u prošloj godini proživljavao jednu od najozbiljnijih faza svoga razvitka. Trojaku tešku zadaću je imalo da svlada vodstvo Cijonističke Organizacije. Moralo je. vezano zaključcima karlovarskoga cijonističkoga kongresa da namakne pokriće za prihvaćeni budžet, nadalje je u Palestini uz nzdržanje već postojalih cijonističkih tekovina moralo iste jačati i proširiti i konačno je moralo da obavi tešku političku akciju Osnovni fond zu izgradnju Palestine Keren Hajesod imao je da bude financijski instrurnenat, iz kojega će stavke budžeta naći pokriće. 1 zato je iz izvješća kongresa u Karlovim Varima poletjela u židovski svijet lozinka: koncentracija sviju sila u radu za Keren Hajesod. Princip Maasera je na kongresu usprkos oštrih razilaženja mnijenja iznio pobjedu i svi su delegati osjećali dužnost, da iza povratka svojim kućama imadu razviti najopsežniju djelatnost u ciliu što većega uspjeha za Keren Hajesod. Nu financijska i ekonomska kriza, koja je po cijelom svijetu već bila preotela mah, nije još bila dostigla svoje kulminacije, što više, ona je poput zarazne bolesti svoje razorno djelovanje prenijela na sve to šire krugove, deruta srednjoevropejskih valuta, ekonomska katastrofa istočnoevropejskih područja bili su faktori od zamašnog uticaja na uspjeh rada za Keren Hajesod, koji nije ni izdaleka odgovarao iščekivanjima. Palestina trebala je novaca, mnogo novaca, a prihodi Keren Hajesođa nijesu dostajali da ovim potrebama udovolje. Direktorij Keren Hajesođa spoznavši nepovoljnu situaciju i računajući sa teškim posljedicama, koje bi mogle postati i sudbonosne po cijonističku stvar, odluči se na jedan opsežni Keren Hajesod-driwe u Americi. Prvaci cijonističkog vodstva podjoše u Ameriku i poduzeše uz pripomoć cijonističkih organizacija veliku akciju u gradovima izmedju Atlantika i Pacifika. Uspjeh nije izostao. Uz silni moralni prestiž, što ga je cijonistička stvar zadobila u Židova i nežidova Sjedinjenih država američkih,
namaknuto je toliko sredstava, da se bar ono, što je već u Palestini kao plod cijonistićkog rada postojalo, moglo uzdržati, a donekle i pristupiti izvod jcnju radnoga programa, prihvaćenoga po XI! cijonističkom kongresu. Dabome da je ono, što se jsa raspoloživim sredstvima moglo stvo riti. bilo tek premalo za izvedenje velikih radova, što ih je zasnovala cijonistička Egzekutiva i koji su zajedno sa potrebnim sredstvima odobreni pc kongresu, Samo izvedenje ovih prvih, temeljnih radova oko obnove zemlje moralo se na žalost odložiti, odnosno tempo izvedeni a zaustaviti, jer židovski narod, cjelokupni židovski narod, u čijem interesu ovaj obnovili ' rad biva, još nije dovinuo ni do pravoga sporazuma o njegovoj golemoj važnosti, a kamo li do spoznaje dužnosti, da za svoju i za obnovu nastajne svoje domaje doprinese ma samo i materijalne žrtve Šta vrijedi neslomivo htijenje naših pijonira .halucim i halucot kad im njihova u zasićenosti troma i nepokretna braća ne pružaju mogućnosti, da sveje htijenje pretvore u produktivni rad, već mnogi njih mora radi nezaposlenosti sa bolom u srcu ostaviti svoju majku zemlju i vratiti se galutskoj maćuhi?! A vanjski i nutarnji neprijatelji cijoninističkih ciljeva, kojima je u njihovoj borbi svako sredstvo dobro došlo, iskoristili su na svoj način sve poteškoće, koje su usporavale obnovni rad i pokušavali, ne bi li im uspjelo da ometu postignuće cilja, koje se imalo tokom prošle godine da ostvari: potvrdu mandata Velike Britanije nad Palestinom, i s ovom implicite medjunarodnopravno priznanje historijskog prava židovskog naroda na svoju domaju u Palestini. Engleskim partijama opozicije služila je u njihovoj borbi protiv vlade njezina palestinska politika klipom, koji su joj bacali pod noge, ne bi ii se na njemu spotakla vlada. Predstavnici engleskih antisemita u i izvan parlamenta bili su na djelu da osujete iskup riječi, što su je u pogledu obrazovanja domaje za židovski narod u Palestini zadali britski odgovorni državnici. Podsjećamo na onu silim protucijonističku kampanju, što ju je poduzeo sada već pokojni lord Northcliff. a ne možemo ovom zgodom propustiti da s gnjušanjem ne zabilježimo nedostojno.
Feuiileton ZAŠTO SMO IŠLI NA PRVI KONGRES?
Piše dr.
Bertold F e i \v c 1,
Donosimo ovaj članak iz zbirke, koju je izdao »Jiidischer Verlag« u Berlinu povodom 25 godišnjeg jubileja kongresa. Nadam se, da se ne varam, ako mislim o pitanju: »Zašto smo išli na prvi kongres?*, da bi izdavači ove knjige htjeli znati, što je pojedini delegat prije četvrt vijeka mislio i osjećao, kad je govorio o cijonizmu i kad ie radio na ostvarenju toga cijonizma pomoću tehničko organizatornih sredstava, od kojih je jedan i kongres. Pitanje moglo bi se i drugačije shvatiti, pa bi to bila za jednoga čovjeka, .koji je radio na pripravi kongresa i na izvještajima, kao što je to meni bilo dano, lijepa prilika da iznese mnogo anegdotičnoga. a možda i važnoga za cijonističku povijest. Držim, da je moje prvo tumačenje ispravno, i da izda-
vači hoće doista praviti interesantni pokušaj, da na tom putu dobiju kolektivni dokumenat k povijesti cijonističke ideje. No zadaća, da se rekonstruiraju i poredaju sve misli i čuvstva, koja su prije četvrt vijeka ispunila glavu i srce, pa da se to prikaže u nekoliko riječi nadilazi snagu pojedinca, ili barem moju. Možda je ona lakša za one ljude, koji su već tada bili u zrelijim godinama. Ali ja sam onda bio još sasvim mlad čovjek, a tako mlade bile su i stvari ili su samo u mojim očima izgledale tako mlade. A onda je dugogodišnji rad u najdubljoj unutrašnjosti ideje promijenila i na neki način predatirala' uspomene i izbrisala jasni trag razvoja, a da si nijesmo postali toga svijesni. Sad, kad mi je bilo dano, da sam opet kod ostvarenja političkih aspiracija u geografskom i organizatornom središtu, moram da svladam zamamljivu formulaciju za početak i završetak ovoga četvrt vijeka, koji bi rado htjeli biti; san i ostvarenje. Uistinu znam, da smo prije 25 godina
htjeli biti nazvani svim drugim samo ne sanjarima. Znam, da ono, što nas je ispunjalo.- mislim naime sasvim mlado, bilo gotovo bolna ozbiljnost, često i Ijutita ozbiljnost, koja se najviše uzbunila, ako nas nijesu htjeli ozbiljno shvatiti. To je sigurno bitna razlika izmedju pokretne sile od onda i spoznaje od danas: ispunjeni neizmjernom vjerom u istinu, koja nije poznavala sumnje, koju smo sabili u najjednostavnije činjenice, tražili smo od svakog drugog Židova potpuno priključenje bez vremena za nredomišljanje. Židov, koji je odrasao u duhu i dobi zapađno-cvropske asimilacije, bio je za nas, ako nije htio kao ini, griješnik protiv svetoga duha, a kraj toga i tvrdokorna izdajica »Maušel«, ako je i inače u gradjanskom životu bio pošten čovjek. Hine ira. Snažna buna mladih, mač i oganj protiv osijedjelog grijeha, činilo nam se kao bezuvjetno naravno. Mnogo kasnije spoznali smo kompliciranost onoga, što je povjesno nastalo, i što se tak pomalo moglo razriješiti, da se pretvori u novo
2
»ŽIDOV.
BtfOJ 42 —43.