Жидов

državi. A kad je ljetos Horthyjev režim počeo da progoni Jugoslovene, a naša je vlada u ime retorzije to isto radila protiv Madžara u našoj državi, pa su se po uputstvima odozgo sastavljale proskripcijone listine, u njih su prije svega i više od drugih upisivali Židove, one iste Židove, koji hljesu Madžari i ne će većinom to da budu, a kojima je llortliyjev režim usadio u duše jednu nesavladivu odvratnost protiv Madžarske. .1c li se dakle radilo doista o retorziji ili o amisemitstvu? Koje li ružne slike! Dva režima, koji se izmedju se biju, ali i jedan i drugi biju Židove. Što nije dokrajčila proskripcija, to je nastavila jedna nasilna rekvizicija stanova. Povjerljiva uputstva u pogledu sticanja državljanstva puteni opcije sa'strane Židova dostatno su poznata; ona se i ne taje. Intervencije SavezaJevrejskih općina ostaju bez vidna uspjeha. Ovako sc evo, nerazumno i na kraju bez željena us ■ pjeha, provadja nacijsko unifonniranje državljana! 1 Kad se radilo o prijemu Madžarske u Ligu Nacija, delegat je Čehoslovačkc, iako je za volju zapadnih vlasti glasao za njezin prijem, iznio prije zloupotrebe današnjega režima u Madžarskoj i pri tome je istakao naročito njegovo postupanje protiv Židova. Delegat naše države, g. Ninčić. prešao je preko toga. U naivnom, za cijelo neiskrenom optimizmu, on je glasao za prijem Madžarske na lijepa obećanja madžarskoga delegata Danffya. Ako ikome, njemu su poznata bezakonja liorthya, Pronaya, Hejjasa i ostalih zločinaca; Jugoslavija zna, da taj režim u Madžarskoj ima svoj tabor interniraca, jedan od najvećih zločina na civilizaciji i zna. da zlostavlja radničku klasu; ona pati od pograničkih smutnja i iredentističke propagande; zna da se stvaraju »jugoslovcnske legije«, i da se ne provadja razoružavamt nego maskirano rekrutovanje; napokon na naš su teritorij Dunav i Drava izbacivale lešine Židova. Pa ipak je naš delegat glasao za prijem u Ligu Nacije države, koja ima najsramniji režim u Evropi! Zar bi ugledu naše države bilo doista na štetu, da se tu bar nije solidarisala s Franceskom. Engleskom i Italijom, čije su komisije upoznavale prilike u Madžarskoj na zvaničnim banketima i u državnim ergelama, ali nijesu zavirile u Zalaegerszeg ni u Salgotarjan? 1 zar bi čovječko, bar platonsko zauzimanje za udes Židova bilo na štetu prestižu naše države? Red je još da se pozabavimo s prilikama unutar samoga židovstva u našoj državi. Akcija, koju je poveo naš prijatelj dr. Dohany, iznajprije u Vojvodini, oko stvaranja jedne političke organizacije Židova, nije donijela vidna uspjeha, lako sc ondje Židovi osvješcuju u žiđovsiko-nacijskome pogledu, čini se. da još nijesu dovoljno usidrene pretpostave za snažniju afirmaciju takova osvještavanja, te bi se ovo aktivno očitovalo. Nedostaje homogenost; lični momenti i kahalstvo zapreke su za organizaciju, koja bi obuhvatala cjelinu Židova u Vojvodini i pokrenula odatle i ostale Židove naše države, u kojih >autohtonstvo« pravi razlike izmedju grupa u židovstvu. Ni Savez Jevrejskih općina. dokgod on bude tek administrativni aparat, ne će moći da izgradi tu cjelovitost, ili da se poslužimo jednim sad uobičajenim izrazom; integralnost židovstva u našoj državi. Faj Savez Jevrejskih op-

čina, osnovan ii minuloj godini, kome su pravila odobrena, izgradit će se, u to vjerujemo. u živi organizam, u organizam židovskoga života u Jugoslaviji. Za sad je on još premlad, e da bi bio dovoljno izgradjen; on još i ne biva dovoljno shvaćen kao jedna centralna instancija. Ako on bude ispravno shvaćao svoju zadaću, on će ostavljajući općinama njihovu autonomiju, ipak morati da sprečava rasparčavanje židovstva. Morat će stati na put tome, da se cijepaju općine pod vidom raznih ritusa ili čak raznih izgovora ievrejskoga jezika; pokušaja u tome pravcu već ima tu i tamo. Ona živa sila, koja može da stvori i izgradi raspoloženje za jednovitost našega židovstva, može da proizadje samo iz svijesnog nacijskog htijenja, oličenog v. cijonizmu. Treba jednom da se shvati potpunoma jasno, da samo on u nas, kao i drugdje, može da ujedinjuje i da ustali volju za afirmacijom židovstva. Ostale akcije, iako su necijonističke, dobile su poticaj po cijonizmu 1 od cijonista. One će se jedva moći živo razvijati odvojeno, pored cijonizma. Jačanje cijonizmu preduvjet je s toga za jačanje svih unifikatornih težnja u židovstvu, bilo političkih, bilo konfesijskih. U tome pogledu se u minuloj godini, to valja otvoreno reći,. radilo ispod minimuma i najčednijeg očekivanja. Cijonistiake su mjesne organizacije zatajile: uspavana im je svaka aktivnost, koliko ona, u nedostatnoj '.pak mjeri, ne do •* laži od naše omladine. I ona je vidno uspjela više u pravcu fizičkog kultu nego li u kojemu drugome pravcu. Uspjesi u učenju jevrejskoga jezika, koliko su relativno ugledni, ipak obuhvataju mali broj omladinaca. Spremnost za aktuelne cijonističke zadatke: Keren Ilajesod, Keren Kajemet, šekel i zlatni šekel dobit će, nadamo se, pobuda od nedavno održanoga omladinskoga kongresa, koji je jasnije i jednostavnije od ranijih fonnulovao zadaće omladine i u pogledu saradnje na općim radovima cijele narodne zajednice. Iduća će godina imati da naknadi mnoge propuste minule godine na svim stranama. Ako je momentano svijetom obladala kao teška-mora neka apatija, mi Zidovi morat ćemo da se trgnemo snagom velike odluke. Zadaci su preveliki, odgovornost golema: ko može, ako nije obamr’o, ne osjećati njihovo breme i ne osjećati dužnost, da ga ipak nosi, a ne da ga prepusti drugima? Ni s koje strane no može da nas zadesi pogibao, veća cd našega nehajstva. Asimilatorni pokret, koji se kao okasna jeka ranije nedostojnost; ponešto budi, ne može da nam naudi pored svih denuncijatomih metoda, kojima sam sebe prlja i ruši; ne može da nam naškodi, jer se stavlja u svakome pogledu izvan židovstva, pa može da postigne samo očišćivanje žkfovstva od natrulih i obamrlih, dakle da židovstvo time učini 'zdravijim i muževnijim. Jedino o nama, o našoj aktivnosti, zavisi krepčina židovstva. * Zastoi 4 istorije spustio se opet nad jednom godinom, godinom pune napornog rada, borbe i nužde i mi stojimo na pragu nove, čije je uspd još velom zastrt, pa sc zabrinuti pitamo: što će nam donijeti? Hoće li zvuk šofara da prodre u srce svakoga Židova, da ga potrese i da mu dozove u pamet dužnost prema narodu?

Nakon konferencije u Karlovim Varima

Potvrda palestinskog mandata po Savezu Naroda otvara novo odlučno poglavlje u istoriji cijonističke organizacije i ž: naroda. Prije mandata; narod bez narodnosti, bez ustava, bez cilja, bez priznanja, tlačen, proganjan, bespravan, pred slomom, »narod na putu«, Ahasver. Iza mandata: narod, jezik, domaja, mcdjunarodnim pravom priznati, put njihov ka konsolidaciji, konstituciji i rekonstrukciji obezbijedjen, domaja u izgradjivanja ako hoćemo. Milijuni Židova loš ne razumiju veličinu, važnost i osudnost ovoga dogadjaja. Suzbijanje ovoga neznanja i širenje ispravnog razumijevanja naša je najprešnija zadaća. To je preduvjet za obnovu naroda u Oalutu. Bez toga ne može biti obnove domaje u Frec Jisraelu. Ratne i poratne prilike, koje su nam -konačnu donijele političke garancije, u isti su mali oteščale i ugrozile tehničke mogućno .ti provedbe. Židovski je narod zadnjih 8 godina izgubio neizmjerne kapitale na ljudima i materijalnim vrednotama. Naš je nepresušni rezervoar životne i stvaralačke narodne snage, židovska naseoba u Rusiji i Ukrajini a djelomice i u Poljskoj, Galiciji i Litvi uništen i za dugo vremena ne dolazi u obzir. Bez suradnje toga velikoga, najžidovskijega dijela ži dovskoga naroda, naše je nastojanje još sto puta teže, nego li je već samo po sebi. Najveći naipori, oduševljena odanost i požrtvovnost zapadnoga židovstva, mogu jedva da nadomjeste gubitak sila što srno ga pretrpjeli u Rusiji Na čistu smo o to. me. da nam ne će biti moguće, da za 2—3 godine stvorimo čudesa. Nu jednako znademo, da ovisi samo o nama - o požrtvovnosti od samo nekoliko hiljada propagandista na cijelome svijetu, hoće li tempo obnove to jest tempo organizovanja i sabiranja sila i sredstava u Galuta biti više ili manje brz i dobar. I znademo, da svaki izgubljeni da« može značiti gubitak po koje na oko sitne mogućnosti, čije će ostvarenje kasnije iziskivati stostruki napor i stostruki utrošak sila i sredstava. To su bile misli i brige, što su zaokupljale svakog člana konferencije u Karlovim Varyma, te nijesu dali, da prvo vijećanje cijonističke organizacije nakon potvrde mandata bude u znaku radosti, vedrine i oduševljenja nad golemim postignutim uspjesima. To nije bila samo pr\ i konferencija iza velike, pobjede nego i proslava 25-godišnjice prvoga cijonističkoga kongresa i 20-godišnjice osnutka Koren Kajemcta! Pa ipak je teška ozbiljnost vladala cijelim vijećanjem. Svatko je osjećao nedostatak svojih sila i svoje pqžrtvovnosti. Tko je govorio o mandatu i tko ga je kritikovao. jer u njemu naša prava nijesu dovoljno izradjena i osigurana, taj je u istinu misilio na naše dužnosti, što izviru iz mandata. Premda je u mandatu vrlo malo govora o našim dužnostima. znali snio vrlo dobro, da su naša prava vezana o izvjesne dužnosti, koje su našim pravima barem adekvatne, ako nijesu. čak i veće. 1 znali smo. da ćemo naša prava moći oživotvoriti tak toliko, koliko ćemo znati ispuniti naše dužnosti. Ako smo na konferenciji isticali naše nezadovoljstvo nad opsegom naših prava, onda smo u istinu pomišljali na našu ue-

4

»Ž I B O V«

BROJ 42—43.