Жидов

veliki rezervoar za primanje i zaposlivanje novih useljenika. Do prije kratkog vremena bila je van sumnje prevlast poljoprivrednih radnika u Palestini, a sad se najednom pored njega pojavila figura gradskoga radnika. I kao što je u (poljoprivredi pored drugova, koji su kooperativno radili u kvucot, našao jedan dio radnika kod kolonista privatnog rada, tako nije ni Misrad mogao da zahvati sve radnike, već je mnogo njih našlo zarade u privatnim poduzećima; ove jo Histadrut stručno organizovao. Poteškoća je i u tome, da Histadrut ne može da postupa po čisto stručnim principima, jer neprestano prijeti nezaposlenost, koja se uvijek iznova prouzrokuje novim imigrantima. Dvojakost zadaće, koju si Je radništvo stavilo: narodno i socijalno oslobodjenje, dovodi kod gradskoga rada do mnogo akutnijih konflikata no u poljoprivredi. Organizacija gradskog proletarijata teško se dade zamisliti drugačije no na principu klasne borbe. Velik dio radnika, koji su organizovani u Hapoel Hacair i čiji'je mentalitet pretežnim dijelom seljački, odlučno se usprotivljuje takovome programu i naglašuje tome nasuprot vazda jedinstvo naroda, koje je mnogo jači i realniji fakkor uo internadjcnalni proletarijat. S druge strane protivljuje se skrajnja ljevica svakom kooperativnom radu i zagovara čistu strukovnu organizaciju radništva za vodjenje klasne borbe protiv privatnih poduzetnika. koji danas kako je to razložio govornik radničke frakcije i bez ideoloških poticaja dolaze u Palestinu, tako da se ovoj naravnoj igri sila može prepustiti obnovni rad, a da sc ne proglašuje »Haluciut« kao narodnu nuždu. U sredini tih grupa a; oj i Ahdut Haavoda. koja je sebi prisvojila parolu »konstruktivnoga socijalizma«, samostalne gospodarske izgradnje na selu i u gradu. Govornici Ahdut Haavoda zastupali su u debati temeljnu misao, koja nam se vazda činila kao najkarakterističniji princip Hapoel Hacaira: đa izgradnja radnog Rrec Jisraela ne može da uslijedi ni po kakovom teoretskom ili ideološkom zahtjevu koji je izvana unešen, već samo iz ; života. iz realnosti uvjeta, što ih . daju narod i zemlja, nacijonaluim pijonirstvom. Razlika izmedju Ahdut Haavoda i Hapoel Hacaira možda je samo u tome, da ASidut Haavoda označuje kooperativni obnovni rad kao novu formu klasne borbe, dok Hapoel Hacair u njemu vidi formu nacljonalne obnove naroda. U praksi ove su dvije grupe jedna vrlo bliza drugoj, i u radu jedva se osjeća opreka; samo na konferencijama, kad se radi o formulama, izbija bez sumnje opreka. Najveća je opreka prema ljevici, jer je tamo samo negacija, negacija cijelog živcf.nog djela palestinskog radništva, što komuniste označuju kao romantičnu naivnost, koja nosi samo reakdjonamc _ plodove i pripravlja teren za kapitalističku kolonizaciju. Ne samo genaralna debata već i debata o budućem radnom programu bila je ispunjena raspravama s komunistima, koji su u haveru D a n i e l u imali odličnog i izvrsnog zastupnika. U središtu te programne debate stajao je prijedlog Ben Q ur i on a za stvaranje Hevrat Ovdim (udruga radnika), koja je iden-

tična sa Histađru’tom I treba đa se registrira kao zadruga. Dionice s pravom glasa treba đa su u rukama zadrugara Histadruta. Ova Hevrat Ovdim je vrhovna gospodarica nad svim poduzećima, koja pripadaju Histadrutu. Ona je vlasnica produkcijonih sredstava i regulira produkciju. Ona se raščlanuje u razna uruštva prema raznim grupama zvanja; Hevrat Hahitjašvut, udruga poljoprivredne kolonizacije, osnovana je već prije dva ijedna na kongresu poljoprivrednika u Petah Tikvi. Biće Hevrat Ovdim, njezine funkcije, dalekosežnost njezina osnutka, još nije sasvim raščišćeno. I unutar Ahdut Haavođa, koja taj plan propagira, postoje razna mišljenja. Ekstremni centralizam, koji je sadržan u tome prijedlogu, nailazi na veliki otpor. Jedno od najinteresantnijih pitanja, o kojemu se mnogo diskutiralo, je pitanje, kako će se unutar Hevrat Ovdim provesti izjednačenje nadnica. Zahtjev izjednačenja nadnica, zastupa se velikom energijom po jednom dijelu delegata; drugi dio dosta je rezerviran prema tome zahtjevu, a treća, svakako mala grupa, drži ga potpuno utopističkim. Pa ipak je taj zahtjev doista već proveden u velikom dijelu poduzeća Hi*i;adruta, počevši od poljoprivrednih kvucota,- gdje je potpuno razumljivo, do izvjesnih kooperativa, kod kojih upravitelj i inžinjir, u koliko su zadrugari, dobiju istu nadnicu kao sluga, često i manju, ako sluga imade jedno dijete više od tehničkoga ili komercijelnoga upravitelja. To zvuči gotovo nevjerojatno, kad se to čita ili čuje daleko od Erec Jisraela; no biva razumljivo za svakoga, koji pribiva samo jednoj od tih osehitih radničkih konferencija. Ljudi, koji su ovdje sakupljeni, osjećaju se uistinu kao nosioci i orudje jedne istorijske zadaće. Potpuno su prožeti time, da osim njih, izvan radništva, nuna u židovskom narodu sila, koje bi mogle da izgrade zemlju. Kakav je moćan faktor radništvo u Erec Jisraelu, osjeća se elementarnom snagom, kad se sjedi u toj dvorani i doživljava neizmjernu ozbiljnost te predanosti ideji. Jedna od tih sjednica bila je posvećena uspomeni na radničkog vodju. A. D. Oordona, čija je obljetnica smrti pala baš na taj dan. Velik broj govornika pripovijedao je uspomene na tog čovjeka, koji i nakon svoje smrti živi u srcima radništva. Čovjek tek ovdje dobiva pojam o tome, što je ta pojava značila za radništvo. čovjek, koji je ne samo svojim mislima, već prije svega svojim uzornim životom, svojom ljubavlju k narodu i k ljudima, pokazao put *k obnovi naroda obnovom čovjeka«. Kao prvi govorio je sijedi književnik A. S. R a b i n o v i ć. čije su srce i um ostali mladi i svježi, i koji je vjerni prijatelj radništva. Pričao je o zadnjim danima Oordona. Tada je Oordon izrazio želju, da se nakon njegove smrti ne prirede nikakove žalobne skupštine, barem ne godinu: kad izramc godina, rekao jc, možete o meni govoriti kao o prošlogodišnjem snijegu, koji je zemlja upijala. Rabiuović služi se tom poredbom. Snijeg, što ga zemlja upija, oplodjuje je, i iz toga nastaje novi život. Taj čovjek, koji je sam sebe osjećao kao dio naravi, postao je sad dio zemlje. On je vezan s narodom i za to ne može umrijeti, jer narod ne umire. Kad se Rabinović

zatim sjetio drugoga velikoga pokojnika J. H. Brennera, nije mogao dalje da govori. Nekoliko časaka vladalo ]je tjeskobno ćutanje u punoj dvorani, dok nije plač govornika zahvatio silnom snagom svu skupštinu. U svetim časovima kao ovome, upoznaje se sa sigurnošću, koju ne može da dade nikakovo dokazivanje, niti kakav govor ili prikaz, život nove židovske zajednice u Erec Jisraelu. R. W.

Iz židovskog svijeta

Velika žkL manifestacija i protužiđovske demonstracije u Beču. Skupština, koju su sazvali židovski mandatari u gradskoj vijećnici, bila je impozantna manifestacija židovskog pučanstva protiv antisemitske hajke i držanja vlade. Već nekoliko sati prije početka skupštine napunili su židovski gradjani dvoranu, a možda 10.000 učesnika nije zbog demonstracije moglo doći do vijećnice. Antisemitska mafija htjela je da onemogući skupštinu. Hackenkreuzleri došli su oboružani pred vijećnicu i napali su židovske gradjane. Policija je teškom mukom raspršila izgrednike, U svim ulicama, koje vode do vijećnice, naročito na Ringu, napadali su pasante i došlo je do krvavih izgreda. Teškom je mukom policiji uspjelo da spriječi, da antisemitski izgrednici ne prodru u vijećnicu. U vijećnici se medju.im nesmetano održala skupština. Svi govornici kratkim su govorima prosvjedovali protiv današnjeg režima. Skupštinu otvorio je đr. Schalit, te pita, zašto vlada dopušta ovu hajku pra.iv Židova, premda Zidovi ispunjavaju svoju dužnost? Tražimo od vlade pravnu sigurnost i pravnu jednakost za sve gradjane ove države. Gradski zastupnik dr. Plaschkes veli, da nije svrha ove skupštine pi evokacija niti napadaj, već razjašnjenje i opomena. Naša obrana ne ograničuje se satno protiv onih, koji su započeli borbu protiv židovstva, već prije svega protiv vlade, koja nije postajala protiv nušk.tča. Država treba reda i sigurnosti Tražimo od vlade, da se o*ry.i Hackenk.eo/ lera. Država živi u stani t. ko e nije riješenih teške krize a nije ni ras„lo. Princip, koji se u iM'jenjv.io protiv Židova* platiti poreze • čiriafi ne ćemo d.iljc trpjeli. Gradski zastupnik dr. P o 11 a k traži, da se vladi razjasni, kakav su važan faktor u austrijskom gospodarstvu i kulturnom životu Židovi. Naš prosvjed protiv sviju prostota bft će samo onda uspješan, ako smo složni. Židovstvo proživjele je i gorja vremena, a protivnici neka pamte, da će židovstvo vazda postojati. Iza toga govorio je đr. Eh rl i c h. Upozoruje, da je hajka udešena po madžarskom principu, da bi jedan austrijski Horthv mogao da izvrši svoje poslove. Ne trebamo se stiditi našega morala. Nemamo respekta pred tom gospođom, niti pred njihovim duhom ni karakterom, a najmanje pred njihovim toljagama. Antisemitskom frontu mržnje mora da suprotstavimo židovski jedinstveni front. Podignut ćemo naš glas jasno i čujno, da će nas svatko čuti i ondje, gdje čc to vladi biti neugodno. Konačno je govorio nadjnžinir S *t_r i c k e r. Sazvali sirio skupštinu, 4a očuvamo židovstvo od demoralizacije. đa se ne bi plašili poput

2

*2 I D O V«

BROJ 10.