Жидов

lažna je njihova licemjerna poniznost; . lažna je njihova hinjena pobožnost. Zaglupljivauje naroda, vjersko umorstvo, mržnja prema bratu su posljedice neutažive želje za moći i za novcem tih Nesavjesnih lažnih proroka. Dao si se zavarati, ob&ćali su Ti nebesko carstvo i donijeli su Ti zemaljsku nuždu. Protjerajte iz Vašega srca zavoditeije, začepite im lažna njihova usta, ne dajte se odstraniti od čistoga izvora svega života; ljubavi k svim ljudima Blažeaii su krotkih. Što je Tvoj odgovori Svijet ori od Tvojih kletva. Jedan narod psuje na drugoga, nadmeću se u proklinjanju punih mržnja, vesele se nesreći bližnjega i upotrebljavaju sve svoje sposobnosti da unište susjeda. »Blaženi su milosrdni«. Gdje je Tvoja milosrdnost? Misliš li da ćeš moći sebi kupiti spas duše taštinom Tvoje prazne dobrotvornosti ? Zar ne ogorćavaš strancu koricu hljeba, što ju je dobio svojim suzama? Strahote srednjega vijeka ponovno oživljavaju; u Tvojim tamnicama i logorima za internirane trunu oni, koji nijesu jednakoga mišljenja kao i Ti. »Vaša rijeć neka bude; Da, da, ne, ne«. Čovječanstvo mora propasti, ako će vjernost i vjera ostati ispraznim rije čima. A oni, što su tako ponosni na čistoću svoje rase, raskidaju ugovore kao komad papira i znadu da prikrivaju lom vjere plaštem patriotske potrebe. A kad dodje čas, da odgovaraju za svoja nedjela, tad iznova ponište ugovore i svim sredstvima traže, da se otmu svojim obvezama. »Blaženi miroljubivi«. Znaš li još uopće što je mir? Zar nije svjetski rat poruga rijeci Iju bavi ? Zar si prestao s produkcijom übitačnoga oružja? Zar ne zlorabljuješ visoke škole, koje imaju da služe napredku da uvijek proaiadju nova smrtonosna sredstva, dnevno strasnija i groznija? »Ne übij!« Tko će izbrojati brda Iješina, koje je nagomilao svjetski požar? Neka Ti ništa ne bude sveto, ni otac ni majka, ako Ti to zapovijeda oholi vladar. Čovječe, rdjavo si shvatio svoju svrhu! Trebao bi da stvoriš život, a Ti si pomogao da ga se uništi. Ljubav treba da daješ, a Ti si se dao zavesti mržnjom. Veselje treba da te prati, a suze označuju Tvoj put! Brata svog potajno napadaš. Ne štediš ni dijete na majčinim grudima; ni starac u bolesničkoj postelji nije siguran pred Tvojim nožem. 8 bajonetama tjeraš nesretne žrtve svoga vjerskoga i nacijonalnoga fanatizma u goruće kuće i hramove. »Sve što hoćete da Vam čine ljudi, činite to i njima; to je zakon, to su proroci!« Držiš li se ove mudre rečenice? Koju opakost, koju niskost, ne pripisuješ strancu i susjedu, da bi mogao u mutno-

me loviti i da okreneš pažnju s vlastite svoje pokvarenosti. Zar nije onaj sumnjiv, koji se javno diči svojim osjećajima? Zar samo Ti imadeš pravo da diŠeš? Zar su Tvoja djela tako uzvišena, da možeš prezreti druge narode, da smiješ do krvi mučiti djecu Izraelovu? Zar ne ujedinjuje sad pobjednike i pobjedjene ista beznadna nevolja, protiv koje se buni cijelo čovječanstvo! Na čeonu temeljiš svoju oholost? Jer nosiš mač? Jakovftjevi borci prije su nosili mač. Narodi istoka vodili svoje ratove, kad je zapad još bio neprolazna šuma. No oni su pretvorili svoje mačeve u plugove i kose, jer je riječ moćnija no svako oružje. Pisali su knjigu knjiga, kad Ti još nisi znao, što je pismo. .Znaj, ponosni čovječe, da su Jakobovi sinovi stvorili junake, prema kojima se Vaše sjeverno plemstvo čini kao trava prema cedru. Imena, čiji sjaj ne potječe od zemaljskih knezova, već od onoga glasa, što nalaže strahopočitanje, a koji je pozvao njihove očeve u blizinu svijetla (Waltea: Soott). Tko Te je učio pojam najvišeg jedinstva? Tko Ti je najprije otkrio tajne zvjezdanoga neba! Tko Ti je objavio temeljne zakone čovječanstva? Tko Te je naučio, da shvatiš savez svih svjetskih dogadjaja? A Ti, čovječe s kamenim srcem, što si Ti činio sa svojom baštinom! Zar si spoznao pravu istinu? »Znaš li, gdje stanuje svijetlo, a koje je boravište tmine?- (Hiob) Zar ne nastaju neprestano sekte, koje drže, da su jedini pravi sljedbenici istine? Zar nisu Tvoji vjerski ratovi, otkad možeš da pamtiš, zapisani strašnim slovima u povijesnicu? Koja je od Tvojih formula ispravna! Ti si sam još u tmini, a ipak mučiš one, koji ne će da dijele Tvoje sumnje. »Ne sudite, da ne budete sud jer i! « Možeš li ujedno da budeš sudac i tužitelj! Hoćeš li, da sam budeš sudijom, a da se ne staviš sudu!« Zar nije vrhunac pokvarenosti, kada Tvoji narodi traže jednakopravnost s drugima u Ligi Naroda, i da u vlastitoj zorniji zaključuju iznimne zakone protiv inovjeraca i onih, koji drugačije misle. Zlostavljao si dušu i tijelo djece Izraelove, oduzeo si im slobodu, protjerao si ih iz zemlje, odmjerio si im što više i zrak za disanje, pa se čudiš,da su oholila. Bila su slaba, dok'su trebala bogatstva, da od tvojih pred ja kupe goli život. Ali sad ne će više pred mnoštvom što no buci da trče kroz šibe; ne će više da se dadu poniziti. Faraonska borba za uništenje je nemogućnost ; čim je Faraon više djece podavio, tim ih je više bilo; čim je inkvizicija više Židova spaljivala, tim čvršće su se preostali priljubili svome narodu. Pravo, zakon i proroci bili su na njihovoj strani i stoga su bili i sad su nesavladivi. Za vrijeme rata podigao si zastavu za pravo i samoodredjenje naroda; ako je sad baciš, djeca Tzraelova opet 6e je podići.

Ne samo prividno. Ona ne 6e šuštati; borit će se tako dugo, dok ne će pojmovi prava i samoodredjenja uhvatiti duboko korjenje u duši naroda, kako ih je to naučio tisućgodišnji martirij. Možeš ih i nadalje proganjati; Tvojim teorijama o manjoj vrijednosti rasa izvrgnuti preziru, smisliti nove muke i prepustiti ih uličnim übojicama. Židovi preživit će i ova progonstva. Ali jao Tebi! Probudjena je svijest svijeta, ponistit će Tvoju kulturu, ako u zadnji čas ne promjeniš svoj postupak. Prošla su vremena, gdje su Izraelova djeca sve primila bez prigovora, što god im učinili Tvoji ponosni vitezovi. Danas ne ćeš riše naći strpljive šije. koje ćo mirno podnašati nepravdu i nasilje. Gazio si ih nogama i nasiadjivao si se na njihovim mukama; pljunuo si na njih i rugao im se. Ne raduj se prerano! Djeca Izraelova dostigla su konac njihova ponižavanja. U Tvome vlastitome narodu našla su saveznike, koji će im pomoći da očuvaju ljudsko dostojanstvo. Muževi, čija imena uživaju velik ugled u svijetu, smatraju čašću, da se mogu za njih zauzeti. Radnički bataljuni svih naroda pripravni su na njihovu obranu; ne će dopustiti, da se i nadalje zlostavljaju djeca Jakobova. I Vijeće Naroda priznalo je njihova prava i dalo im narodnu domaju u zemlji otaca. Zašto se ne pokoravaš tome zaključku što su ga stvorili vlastiti Tvoji državnici? Zašto huškaš sinove pustinje protiv miroljubivih radnika, koji hoće da kultiviraju zemlju? Bojiš li se za svoje svetinje? Je su li Židovi ikada dirali u sveta Tvoja mjesta? Ne boj se za njih! Ona su i njima sveta, jer su svjedoci njihovih neizmjernih i neizrecivih patnja. Pogledaj svoju prošlost! Sjeti se oduševljenja krstaša; zar nije čar istoka i njegove tajne vabio Tvoje kraljeve, vitezove i seljake iz najudaljenijeg zapada i sjevera u Cijon? Možeš li se čuditi, da djeca Izraelova, koja su živila samo od nade na uspostavu Cijona, čeznu za starom domajom? Uzdaj se i Ti u Cijon! Priušti djeci Izraelovoj tu malu zemlju, da bi u srdačnom kontaktu s iskonskim silama naravi ozdravila i mogla se potpunoma razviti. U prošlosti bio je Erec Jisrael kolijevka onih ideala, na kojima si izgradio Tvoju etiku i moral. I u budućnosti stvorit će ta zemlja opet muževe, koji će Ti biti pravim vodičem u spoznaji svemira i koji će naći put, da te spase iz nužde i zbrke. U Tvojoj nutrini skriven je smisao za dobro i lijepo; Tvoja Te savjest opominje da prosledjuješ put pravednosti. Duh u Tebi govori, da nisi mrtva materija, već dio svjetske ljubavi, koja hoće sreću sviju. Slijedi unutarnji glas, on Te nikad nije prevario! Budi opet čovjek raedju ljudima! Živi bez mudrovanja, ljubi i opet ćeš biti ljubljen. To je tvoja zadaća na zemlji. Tvoja nada i Tvoja budućnost.

David H, Aariel,

Beograd.

2

>Ž I D O V.

BROJ ld