Жидов
spomenuo, a stvarno htio bih upozoriti na to, da predstojništvo bogoštovne općine nije nikakova duhovna korporacija, niti ima da vrši obredne čine, koje ne bi po slovu zakona mogle da vrše žene. Predstojništvo je upravna korporacija naše općine, u kojoj žena može da ima i te (kako važan djelokrug rada, djelokrug, koji je do danas po predstojništvu gotovo sasvim zanemaren ili slabo vršen. Trebam samo da spomenem da zagrebačka općina nema gotovo nikakovih socijalno hmuanitarnih ustanova osim Sclnvarzu. a ipak bi ova općina koja neprestano raste morala imati ovakovih institucija. Istina, predložena pravila predvidjaju novi jedan odbor za socijalno dobrotvorne ustanove. Možemo li sebi zamisliti bolje saradnice za taj odbor no židovske žene? što su židovske žene u tome pogledu do sad stvorile dostatno je, da podsjećamo na akcije Anite MUller, dr. Buchmilove i mnogih drugih. Od zadataka, što bi ih žena mogla da vrši u općini spominjemo i školu. Škola treba da nam uzgaji mladi naraštaj. Tko je više za to zvan no žena, da ulaže svoj trud ako odgoja. Žena kao majka ima mnogo više razumijevanja za djecu no muškarci, pa bi žena. baš u školskome odboru mogle doprinijeti dalnjem poboljšanju naše škole. Konačno htio bih spomenuti. da je i ono malo što se u nas radilo na humanitarnom polju u glavnom stvoreno židovskim ženama. Židovska žena želi da radi za židovstvo i mi joj moramo dati mogućnosti suradnje u općini. Da se udovolji i onima, koji se pozivlju na tradiciju može 'se ustanoviti. da žene ne mogu biti izabrane u bogoštovni odbor, niti ne mogu postati predsjednici općine. Zagrebačka općina ne bi bila niti prva, koja bi time što daje ženama pasivno izborno pravo uvela neku »novotariju«. Precedens stvoren je već u osiječkoj bogoštovnoj općini, koja je u ispravnom shvaćanju provela konzekventno načelo, da onaj koji imade dužnosti, mora da ima i prava. Ako od žena tražimo bogoštovni prinos, onda im moramo priznati i sva prava, ikoja su vezana o plaćanje prinosa. Židovske žene svojim će se radom pokazati kao valjane saradnice, koje će ljubavlju vršiti povjerene im zadaće.
David Spitzer.
Jevsekcija
Piše
Elias Hurvic.
Sred razaranja, koje se oko nas zbiva, tražimo njegove istorijske analogije. Kao da istorijska paralela, spoznaja o ponovnom vraćanju svega, daje utjehu iza sadašnjost •.. Za nacijonalno djelo razaranja Jevsekcije.« jevrejske sekkcije kod središnjeg izvršnog odbora sovjetske vlade mogu da nadjem u židovskoj istoriji samo jednu analogiju; djelovanje helenista ovdje kao i ondje isti priključak na vladajuću tudju silu, ista ispovjest asimilaciji, isti sistm tajne denuncijacije- A ipak mi se čini, daje danas, gdje.se radi o organizovanoj moći unutar židovstva djelo razaranja i fanatizma, na kome počiva, još veće; čini mi se, da je postojanje i djelovanje Jevsekcije nešto, čega još nije bilo u istoriji židovstva.
Vjera, na kojem se temelji djelovanje Jevsekcije, je kao vjera svih ortodoksnih komunista, da je židovska religija poput svake druge religije, samo sredstvo za zaglupljivanje naroda i zapreka na putu k socijalnoj jednakosti. Objektivni mislioci sigurno ne taje, da primjrice u sinagogalnoj službi dolaze do izražaja neke socijalne razlike: u doznaci mjesta, u pozivima za alija itd. Ali sve te pojedinosti i uzgrednosti ne mogu da obaraju veliku istorijsku činjenicu: da je upravo u židovstvu u protimbi prema državama s njihovim klerom religija slobodna od svake državne funkcije i prema tome od svake sumnje socijalnoga upliva; da se samo ovdje mogla vjera razviti u doista duševnu moć i da kao što to ponovno palestinski književnik rabi Benjamin (u svojoj knjizi »A1 hagvulin«. tako lijepo kaže da se Židov, čim prestupi prag sinagoge i otrese sve svoje materijalne brige pretvara u sasvim drugoga čovjeka, promjena, koja je jednaka za bogate i siromašneNo Jevsekoija to ne vidi ili ne će da vidi. Prema tome prenose od drugih posudjene pojmove vjere historijskoga materijalizma na židovstvo i izazivlju vjersku borbu, koja bi se nas dojmila kao karikatura, da nije tako žalosna. Djelovanje Jevsekcije (na čelu su joj Altsehiiles i Litvakov) može da se dijeli u dvije (ili ako se hoće i u tri) akcije. Prije svega obraćala se njihova revnost na uništenje svih židovskih organizacija, hedarim, ješivot, sinagoge bil su zatvorene ili su pretvorene u bolnice, pučke kuhinje i dječje domove; zabranili su dobrotvorne i kulturne institucije, raspustili su židovske općine. Cijela organska struktura ruskoga židovstva, tog najjačeg židovstva svijeta uopće, razorena je sistematski, formalno pomoću zakona o »rastavi države i crkve«. Mi savremenici, možemo tek da konstatujemo činjenicu, istom budući istoričar židovstva, komu će biiti jasne sve posljedice moći će da ih ocijeni u potpuncme opsegu. Jevsekcija se brzo uvjerila, da je malo koristilo ovo razaranje, spoljašnjih temelja židovskoga života. Židovski duh ukazao se nepobjedivim. Židovi napuštali su zatvorene sinagoge i išli su u druge, koje su još postojale da mole ili su se kao za vremena inkvizicije složili u tajne krugove za molenje u privatnim kućama. Oni sto no su htjeli da se bave židovskom književnošću, činili su to potajno. A isto se tako simbol ne samo židovsko religijoznog, već i židovskog nacijonalnog života: blagdani slavili. I tako su članovi Jevsekcije uvidjeli, da moraju iskorijeniti sam duh, koji se skriva u tim blagdanima i započeli su protu-blagdansku kampanju- I tu počinje komedija. Započela je ponajprije u Vitebsku godin 1920. Na Jom Kipur sastao se jedan krug židovskih komunista i taj je oboružan sjekirama i lopatama, defilirao pored sinagoge. Svrha je bila da se na taj vjerski dan demonstrira blagdan rada. Ali ta je demonstracija ostal bez svakoga utjecaja. Židovi što no su molili ostali su u sinagozi. Stoga se u godini 1921. i 1922. efekt pojačao: na jedan mig Jevsekcije održane su u mnogim židovskim gradovima na Jom Kipur procesije sa
barjacima i pjesmama, jelo se i- hulilo Boga. Svrha te vježbe bila je da se zlo s korijenom iščupa i da se ad ooulos demonstrira, da na javno vrijedjanje židovski Bog ne reagira. Ta je svrha doista postignuta; bog nije reagirao. A isto tako ni Židovi koji su molili- Is toga je zaključio centralni ured Jevsekcije židovstvu, i da će još trebati mnog; prida se na predvečerje Pesaha ove godine ne priredjuju više ulične manifestacije, već da se započne sa »duševnom literarnom protuvjerskom propagandomTo je dakle treći i najnoviji stadij akcije Jevsekcije. O duševnom niveau u te nove propagande daje nam svjedočanstvo članak »Jom Kipur« urednika lista »Emes« i pokretač Jevsekcije gore spomenuti Litvakov. Taj članak sastoji iz samih otkrića ili bolje rečeno od samih izmišljotina. Jom Kipur, kako poučava gosp. Litvakov svoje čitatelje, bio je »u staroj Judeji« blagdan zemljoradnika!, »dan veselih plesova« koji je istom kasnije pb »mudracima Bet hamidraša pretvoren u dan pomirbe. A time dobio je taj blagdan i klasni karakter. Na Erev Jom Kipur se u sinagozi provadja »opće batindanje«; na vratima postavlja se šamaš s remenom u ruci, pojedinci dolaze k njemu, kleknu, a šamaš im daje 39 udaraca (mističan broj). Ali tuče se sa socijalnim razlikama: bogate i odlične »s ljubavlju« jedva ih se remenom dotiče, a siromasima daju se »vruće«, da se jedva mogu uspraviti. Najsramotnije na toj cijeloj priči je, da je to izašlo u jednom listu »Bezbožnik« koji je odredjen za ruske čitatelje. Ako bi istorijsk postupali mogli bi korijen današnjeg židovskog komunizma nači u bundizmu. Bund bio je doduše religiozno indiferentan, ali na ovu rabotu, se nije ponizio! A ipak nije ova Litvakova priča jedina na tom polju. Moskovski »Krasnaja Nowj« objelodanjuje knjigu družice Frumkin »Dolje s rabinima« čija je svrha, »da ruskom čitatelju pokaže, da Židovi ne zaostaju za hrišćanima u borbi protiv religije; naprotiv, borba se ovdje vodi energičnije, tvrdokorni je.« Ona doduše mora priznati »oni,, koji su Vjerni Tori i učenici ješivot pripravni su da umiru za svoje ješivot«Raspuštene ješivot putuju od jednoga mjesta na drugo, iz jednoga grada u drugi, a često se stvore pod zemljom. »Postoje podzemni hedarim« ali to samo podstrekava na nove prijetnje: »željezna ruka revolucijonarnoga zakona proganja sad te mračnjake. Mladež, nepartajički i-adnici, oštro paze da ometaju svaki pokušaj da heder oživi ispod zemlje. Učitelji i rabini predaju se sudovima i kažnjavaju se koncentracijonim logorom«. Zar je dakle prema ovo nekoliko primjera pretjerana tvrdnja, da je Jevsekcija nešto, čega još nije bilo u istoriji židovstva?
2
»ŽIDOV«
BROJ
FRANZENSBAD Sanatorium dr. Salom najmodernije uredje: za sve ženske’ sr ne, želudčane bolesti 1 malo krv ost i. Cijene umjerene'55 č k. ra dan