Жидов

Koje je glavno pitanje?

Piše dr. Thon. Pitanje sastava odnosno proširenja Jewash Agency izazvalo je u cionističkom svijetu živahnu debatu. Mi smo se u nekoliko članaka bavili tim pitanjem, a naše Savezno Vijeće stvorilo je u tom pitanju zakjučke, slične onima drugih zemaljskih organizacija. U jednome od . prošlih brojeva donijeli smo mišljenje dr. Weizmana, a danas donosimo članak uglednog židovskog političara dr. Thona, , • da upoznamo naše čitatelje i sa mišljenjem jednog od istaknutih cijonista Poljske. Čini mi se, da kod nas počinje, kako Nijemac veli, da govorimo jedan mimo drugoga. Opažam, da je velika polemika, koja se velikom žestinom vodi u našem novinstvu, dovela do zbrke pojma. Miiešaju se pitanja, a onda se naravno dobivaju odgovori, da jedan drugoga ne razumije. Kad bi mogli tu žestinu sniziti za nekoliko stupnjeva, moglo bi se prije svega ustanoviti, što je zapravo glavni predmet prepora. Nije mi namjera, da pravim kompromis izmedju stranaka. Hoću, da pokušam razjasniti, što ie za mene u velikoj borbi za židovsku Agency glavno pitanje, a koja su sporedna pitanja, o kojima možemo, da govorimo manjom žestinom. Prema člancima zastupnika Griinbauma, a i iz razgovora s njime razabrao sam, da je za njega nešta drugo glavna stvar no za mene. Pojmljivo ie s toga, da u toj važnoj stvari želim iznijeti svoje mišljenje. Ako sam dobro shvatio, Griinbaurnu je u cijelom kompleksu svih pitanja glavna stvar jedino pitanje, pred kim dina da bude odgovorna Jewish Agency, za koju se traže ljudi izvan pokreta? On želi, da stvori organ, koji bi imao, da bude izabran na demokratskom temelju, ali na širokoj bazi, a pred kojim će Agency, cijela Agency, dakle oijonistički i necijonistički članovi biti odgovorna. Uslijed toga nije za proširenje Agency, dok se ne stvori taj organ. Kad će taj organ biti stvoren, ne pita više tko će doći u tu Agency. Bili to »notabli« ili obični smrtnici, bilo to ove ali one organizacije, glavna je stvar, da ih se može pozvati pred jedan sud, pred tribunal naroda. S toga Grunbaum kao preduvjet traži saziv svežidovskoga kongresa. Hoću odmah da priznam, da mi pitanje odgovornosti pravi najmanje brige. Za mene ie to pitanje zadnje vrsti• . _ j Najvažnije je za mene pitanje, tko ce biti gospodar Agency, tko će dati firmu. Hoće li tako ostati, kako glasi danak mandata, da je cijonistička organizacija gospodar i da je ona dužna, da privuče druge krugove, ili će se cijonistička organizacija sama namierno odreći prava recimo u tome slučaju privilega te hoće li se osnovati Agency sa sasvim , novim imenom pod novom firmom, jedna židovska Agency, koja će progutati ' cijonkstičku organizaciju, kao što su Faraonove mršave krave progutale de- ] bele, a da se ne vidi da su progutane. Nije to za mene samo pitanje presti- i ža, jer ne ću, da se sav naš upliv i naša j pozicija u židovskome narodu umanji, c Priznajem, da to nije sporedna stvar, i Ne radi se nekoliko decenija, da se on- i

da najednom ostavlja pozornica i veli; Bili smo dosta dobri, da vičemo i da galamimo, ali za provadjanje i dovršenje a smo preslabi- Zato su podesni oni krugovi, koji su kroz generacije u židovskome narodu bili na površini, stari stad-7 lanim, bogati Židovi, koji su se uvijek i dodvoravali kraljevima. U njihove ruke 1 mora da predajemo vlast, koju smo ste: kl i znojem d krvlju. Tako čine skorojevići, kori su za vrijeme revolucije došli ’ do moći, do prijestolja ili do drugog i kakvog visokog položaja. Jedva su postigli ono, za čim su dšli, odmah se pružene velikim kraljevskim obiteljima, da legitimiraju svoj novi položaj, u kojem se osjećaju kao unuk u kaftanu djeda. Činio je tako, da se služim samo jednim primjerom, Napoleon 1., kad je postao carem. Prije svega otjerao je prvu svoju ženu, a zatim se prižendo staroj kući Habsburga. Pripovleda se, da je običavao reći, da ga je sreća ostavila onoga časa, kad je protjerao svoju vjernu Josefinu. Možda je to samo praznovjerje, ali istina je, da je nestao njegov veliki ugled, prestiž, sve što mu je u svijetu pribavilo strah i počast. Jer od onog časa viđalo se u njemu parvenija, s kojim se ne postupa respektom, već prezirnom milošću. Držim dakle, da i pitanje prestiža nije malenkost. Ja imam mnogo ozbiljniju brigu: Pitanje temeljnog karaktera naše institucije- Ako ćemo se tako miješati s tudjim elementima, da se time mijenja temeljni karakter, tad smo vlastitim rukama razorili, što smo gradili. Palestinizam ne će tada više biti narodni pokret, već neka vrsta Argentine bez novaca! Ili jednostavna filantropija, kao što smo je imali 90. godina prošloga vijeka poput berlinskog Ezra i sličnih društava. Do toga mora doći, ako ćemo početi bježati po svijetu, da tražimo velike Židove, dostojanstvenike ili društva, koji nemaju za sobom mase, već mecene, koji rado jedanput dalu, daruju veće ili manje iznose za jednu svrhu, za koju su ih oduševili rabini ili njihovi tajnici. Glavno je pitanie u tome: hoće li cijonistička organizacija po svojim organima kongresu ili Egzekutivi stvoriti Jewish Agency, stvoriti tako, da pozivlje društva ili pojedince na temelju principijelne jedne osnovke, ili će napustiti glavnu svoju ulogu i postati ortakom u sasvim novoj instituciji? Možda nije sasvim jasna riječ, što sam je upotrijebio, ali ne nalazim druge. Ostajemo li mi go- , spodari u našoj kući ili ispraznimo li kuću za druge i dobijemo li u toj kući tek malen stan ] Ako mi ostajemo gospodari u kući, 1 tad mi je svejedno, koliko i koga će se i pozvati. Na paritetnoj osnovi ne možemo postati ortaci. Ne mislim radi broja, i već radi temeljnog karaktera i imena, s jer se u tome izrazuje cijelo biće stvari. ] Pod vrhovnim vodstvom cijonistićke or- i ganizacije ne može nikad da nestaje na- 1 rodni karakter palestinizma. Cijonizam j ostaje veliki elementarni pokret, koji u 1 istinu i jest, a čija svrha nije, da podu- 2 pire izvjestan broj siromašnih Židova 1 l da im stvori egzistenciju, već oslobodje- s nje naroda, stvaranje neke vrsti držav- z nog života. z

: To je za mene odlučno, a ne pitanje - odgovornosti- Odgovornost je u velikom ? narodnom pokretu nešto, što samo od • sebe nastaje. Odgovorni smo pred cijelom javnošću, koja sluša i gleda, sve što ; radimo i što ne radimo. Komu je na pr. odgovoran zastupnik u parlamentu? Svo! j™ biračima? Ne, jer to nije organiziovana korporacija. Odgovoran je pred. cijelom javnošću, koja ga kontrolira i koja mu može reći: Izdao si svoju lozinku, uskraćujemo ti poštovanja. Naravno, da se može reći, da imade i partije i partijskih organa pred kojima smo odgovorni, no čini mi se, da to nije vrhovna instancija, s kojom ljudi računaju- Svakako je to samo formalna stvar, a nije bitna. Za ovaku instituciju kao što je Agency, vrhovna je instancija cijela židovska javnost. s kojom mora da z’aćunamo, ako hoćemo, da Agency bude, autoritet prema vladi, pred kojom treba da zastupa izvijesne interese. Čini mi se, da se, logički ne da opravdati vezanje Agencya sa židovskim kongresom. Prije svega je danas nemoguć židovski kongres. Rekao bih, možda to zvuči nešto paradoksno, da će kongres biti moguć tek na temelju Agencya. Za sad je židovski narod još tako nesložan, da ga se ne može. vezati na zajednički rad- U času, kad bi bio židovski kongres moguć, držim, da ne bi više bio ni od potrebe. S druge strane ne bi htio kao cijonista, da opći kongres postane najednom gospodar situacije, koji bira Agency. Ne bih imao povjerenja prema jednoj instituciji, o kojoj ne znam, tko bi tamo imao da vodi glavnu riječ, da će ona moći stvoriti produkat, koji je sposoban za život. 'Za sad postoji organzacija, koja ima sve preduvjete, da osnuje i vodi Agency, a to je cjonistička organizacija. Ona to mora da učini- Ona mora pozvati ljude i korporacije na saradnju. Vele, da »oni« ne će prihvatiti ovakove uvjete. »Oni« t. j. veliki privatnici i velika društva ne će htjeti, da s© podrede cijonističkoj organizaciji, već će zahtijevati, da im se daje sasvim samostalan položaj kao zastupnicima njihovih društava. Na ovo odgovaram: Prije svega ne znam, je li je tome tako- Nisam od protustrane čuo nikakovih uvjeta. Kad ćemo pregovarati, čuti ćemo. Nije nam još nitko rekao, što hoće, a što ne će. Pored toga ne može da se tvrdi, da su sva ova društva i lica, koja dolaze u obzir, jedno tijelo, jedna duša i jedna volja. I tamo, postoji diferenciranje- I tamo imade raznih odnošaja prema cijonizmu. pa nitko valjda ne će tvrditi, da Židov kao što je * poznati dobročinitelj« Edmund Rothschild ima isti odnosaj prema cijonizmu, kao što Lionel Rothschild. Mora se u stvari individualno postupati, a ne postaviti formulu i tvoriti se protiv vetrenjača. Nadalje, tko ne će da priznaje hegemoniju cijonistićke organizacije u Agencyu, taj ne može biti naš ortak. Takova vrsta akvizicije bila bi samo balast za Agency, Takove ljude i društva treba ispustiti i tražiti one, koji imaju shvaćanja zato, da cijonistička organizacija, koja je izvojštila pobjedu i ima za sobom velike mase, ostaje i nadalje

2

»ŽIDOV«

BROJ 31