Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Iza kongresa

Piše dr.

Aleksandar Licht.

111 W e i z m a nn je u svečanome govoru, kojim je otvorio kongres, općenito razvio svoje stajalište u pitanju J e w i s h Agency. To bijaše dostatno da se generalna debata od prvog dana koncentrisala na ovo pitanje, ma da je bio odredjen zasebni referat Solovcjčikov o njemu. Debata se, najviše možda krivnjom rabi Berlina, koji je slučajno predsjedao kongresu, kad je počela generalna debata, i koji je dozvolio da se već u njoj govori o Jewish Agency, tako oduljila sa beskraj govora, da je »dotukla« plenum kongresa, ma da je bilo jasno da odluke ne će donijeti govori u plenumu, već rasprave u »permanentnome odboru?. Kongres od tih mnogih, pretežnim dijelom suvišnih govora, koji su s istim argumentima varirali istu temu, nije imao koristi, pa su oni unijeli u plenum samo mnogo umora i dosade i oduzeli vremena pretresu važnih i stvarnih predmeta. Niko nije imao snage ni talenta da debati, bar kroz doličan dio njezina trajanja, dade drugi smjer. Jedva da se tko dotakao problema praktičnog rada. Problemi alije, hahšare, kulture, školstva, kupnje zemlje, financijskih instituta, kredita i t. d. gotovo se i nijesu raspravili: referati o tim pitanjima bili su kao osamljene hridi, zalutale,u vrelo talasanje uzburkane debate o »Jewish Agency*. Ovo je i velika šteta i veliki defekt ovoga kongresa. 1 nakon što se uzbudjenost slegla i mi mirno možemo da rasudjujemo, čini nam se uistinu da su i opet bez potrebe židovski nervi hipetrofizovali zamašivost ovoga, za cijelo nada sve važnoga pitanja. Svaki je kongres, imao jedan centralni predmet rasprave, ali, čini mi se, nijedan, pa ni šesti, tako nastrano kao ovaj. W e i z m a nn u proširenje »Je\vish Agency« nije postulat izvjesnih načela, nije dogmatski cilj (kao Mizrahiju) i nije uopće cilj. već tek orudje za m o b i 1 i z aciju »ostaloga židovstva* po nama cijonistama. Jedan pokušaj od kojega, praktično, očekuje uspjeh; ne više. Treba, kaže, probuditi latentno palestinsko raspoloženje i preobratiti ga u produktivnost. Kad bismo imali vremena, mogli bismo djelimično to palestinsko raspoloženje preobratiti u čisti cijonizam. Ne zovemo druge iz slabosti i malodušnosti, već jer smo dosta jaki, jaki u svome osjećanju odgovornosti i u svojoj vjeri, ali nijesmo tako bahati i kratkovidni da ne spoznamo, te svojoj snazi u njezinu razmahu ne možemo privesti nikad dosta

sila. Tek otkako smo jaki, odazivaju se drugi našemu pozivu. Kroz godine smo oklijevali da ostvarimo parolu o prizivanju necijonista, parolu koju su dali već ranije kongresi i godišnje konferencije. Sad smo zreli, dorasli smo za sklapanje ugovora. Koja je svrha tome proširenju? »Ojačanje naše političke legitimacije zajamče njem izvancijonistiokog židovstva, povišenje naše financijske snage i koncentracija svih židovskih energija za izgradnju Palestine u jednome jedinstvenomu radnomu sitemu <. Pretpostavke za tu saradnju jesu: nepovredivost cijonističke organizacije, preuzimanje odgovornosti sa strane necijonista, koji ulaze u »Jewish Agency« i treće: da oni koji ulaze u proširenu »Jewish Agency< ne će biti zvani kao pojedinci, već kao predstavnici reprezentativnih korporacija židovskih zajednica svih zemalja. Vrhovni princip; da se za vječna vremena očuva na c i j s k a značajka našega naseljavanja u Palestini, kako je mi shvaćamo, i ni za vlas drukčije. Ničega nema, kaže Weizmann, u ovome što ne bi bilo dostojno duha židovske demcikratije, čistoće našega narodnoga ideala i časti cijonističke organizacije. Još u dva maha Weizmann je objašnjavao svoje stajalište. U generalnoj debati on je žestoko, s afektom, obračunavao s opozicijom, impulzivno, s neodoljivom sugestivnosti i snagom ali ne savladavajući svoje nerve, svoje »židovske nerve«. 'Taktički pogrešan, jer nije umio a nije umio, jer nije htio da gradi mostove k opoziciji, ovaj je govor proistekao iz povrijedjene osjetljivosti nada sve ponosnog muža u čiju se cijonističku vjernost drznuše dirnuti. Ovaj je govor bio lupanje maljem silan u svome učinku, no negativan u smislu sporazumijevanja. Ko ga je slušao, ovaj je govor po sebi u svome drhtaju (njemački izraz: »bebem bolje to izražava)- plemenita ponosa, u gestovirna, čak i u pauzama izmedju rečenica kadšto nehotičnim pauzama akumuliranog uzbudjenja ostavio nezaboravno jak dojam, i ako se nije s njime saglašavao. Ne, ovo nije bio »demokratski' govor: u njemu je bilo gledanja ljudi s visine, mjestimice omalovažavanja i prezrenja demagogije, doktrinarstva, mozgovnog racijonalizma opozicije: gospodska nota, vodje koji osjeća svoj poziv ali i svu golemu težinu odgovornosti koja bi, uz golemi napor tijela i nerva, slabijega oborila njega nije! Neka mi trezvene sudi je oproste ovu digresiju. Lični su doživljaji kadšto tako

jaki te čovjek ne može, a da u sjećanju ne zastane u sjećanju na njih. A ovo je bio, pored svega bolnoga i teškoga u njemu, toliko mlad i jak govor, kaki može da izrckne samo jedan individualitet koji predstavlja najbolju selekciju plemstva jedne rase. Taj govor osvjetljuje motive stava predsjednika Weizm a nn a u pitanju proširenja »Jevvish Agency«. Osnovno je ovo: Mi ne možemo da čekamo. »Ovo nije defetizam i nedefetizam, ovo je ocjena stanja kakovo u istinu jest«. »Dok problemi iz dana u dan rastu sve to većom intenzivnosti, ne rastu u jednakome razmjeru sile cijonističkog pokreta«. Nužda dakle primorava da se ogledamo za novim silama. U Keren li ajes o d u sadržan je program proširenja Jevvish Agency. Ne može se siliti ljude da budu samo davaoci i sabiraoci, a da ne pitaju, kako se novac izdaje. »Ima jedan demokratski princip, a taj glasi: nema zastupstvo bez odgovornosti«. Da ljudi koji rade za Keren Hajesod rade onako, kako mi hoćemo, moraju da preuzmu jedan Jio odgovornosti. Po ovome, Weizmann je sebi zamišljao, iaiko to nije posve jasno došlo do izražaja, proširenje Jevvish Agency na osnovci Keren Hajesoda. U tome se, kako će se kašnje vidjeti, njegovo stajalište približava stajalištu lijevog krila kongresa: hitahduta. Koliko je njegov stav ispravan i koliko je opozicija imala osnova, o tome treba da se kaže sud na kraju, kad upoznamo stajališta drugih grupa.

Hapoel Hacair

Ideja. I. Mladi ljudi, koji su pošli u Palestinu, da sopstvenim silama pridonesu izgradnji svoje opustošene domaje, dali su idejom Hapoel Hacaira odraz svom naziranju za rad za svoj narod. Ideja nije bila tek naziranje, neobvezatno za odnos pojedinca spram svoje okoline, simpatija za kojom ne sleduje čin. Naprotiv, ona je dala sadržane pokretu mladih ljudi, radnika. Pokret Mladog Radnika Hapoel Hacair zove se pokret, kojom je ideja zadobila svoje realne, vanjske forme. Značajno je, što je ideja niknula na palestinskom tlu. Ovo nije slučaj, jer ta značajka predstavlja organski kontinuitet u historijskom razvitku Jevrejstva. Palestina je za narod tavoliza, koji se u diaspori tako ponizuje i podcenjuje, crvena nit, vi-

POsTAK.nA PLAĆENA U gotovom

GOD. VII

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31, 111. KAT

ZAGREB, 21. septembra 1923. - 11. tlšri 5684.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. 30 D. CETVRTGOD. 15 D, POJEDINI BROJ 1.50 D.

BROJ 39