Жидов

stvo političke nesazrelosti cijonista u odnosu prema cijonističkoj organizaciji: onda se to ne liječi time, što se vodi računa o toj apstinenciji i njoj ugadja, već nasuprot time, da se primorava plaćaoce šekela na borbenost i mjerenje sila. Uz jedinstveni šeke! valja cijonistama privesti k svijesti politički smisao i značenje šekela, koji nije samo vidna ispovijest k cijonizmu, već čijim posredstvom pojedinac unutar cijonizma može i ima da afirmira svoj sopstveni stav prema problemima cijonizma. Dojakošnje shvaćanje šekela po cijonistama ne vodi o tome računa! šekel je. ti najboljem slučaju, ispovijest k cijonizmu i veća ili manja ambicija da se istakne broj cijonista; ali on se, u cijonističkoj masi, ne shvaća kao orudje u političkom takmačenju sila unutar cijonizma. Ovo je dovelo do toga, da Weizmann nije dobio onaki apsolutorij, kaki bi mu dala ogromna većina cijonista, i da glasanje o Agency nije ispalo ni po tektsu zaključka ni po broju glasova onako, kako je želio Weizmann i kako bi mi taj zaključak, imajući vjeru u nj. odglasala preogromna većina cijonista. O tome smo, držim, na čistu.

Iz židovskog i cijonističkog svijeta

Zemaljska konferencija čeških cijonista. Na 20. i 21. oktobra obdržala sc u Pragu konferencija čeških cijonisra. Prisustvovali su kao gosti dr. Šetnarja Lewin i Leo Herrmann, generalni sekretar direktorija Keren liajesoda u Londonu. Sa strane centralnog komiteja čchoslovačkih cijonlsta prisustvovali sm gg. Finci, dr. Hugo Her/marr; i dr. F. Kahn. Nakon izvještaja Jra. Rezeka i podijeljcnja apsolutorija. prešlo se i:a izbore. U novo vodstvo izabralo se većinom zastupnike omladine, napose Blau-Vveissa. Na nedjelnoj sjednici podnijeli sr dr. Adler i dr. Margulies izvještaj o XIII. kongresu. Dr. Adler zastupao je stanovište

kongresne većine, dok je dr. Margulies bio uz demokratsku frakciju. Proti Marguliesu govorili su dr. Len in i dr. Rufeisen. Kod glasovanja primio se izvještaj dr. Adlera do znanja, a egzekutivi izrazilo se bezuvjetno povjerenjle. Naglašena bude potreba, da cijonisti najenergičnije nastave rad za Kcren Hajesod. Izgoni Židova iz Miinchena. Kahro v sistem instalirao se je izgonima Židova. Kod trgovaca i industrijalaca provadjaju se premetačine, kod kojih se zaplijenjuje sve devize i valute, dok vlasnici stanova dobivaju nalog, da unutar deset dana ostave zemlju. Istodobno ini se rekviriraju stanovi. Nije moguće opisati, kolika panika vlada mcdju bavarskim Židovima zbog ovih sredovječnih metoda. Odje se Židovi pokazuju na ulici hitlerovska ih omladina prema iskušanom ruskom receptu pogrdjuje i zlostavlja. Kod ovakovih je čina policija sasvim pasivna. Postoji bojazan, da vlada provede općenu konfiskaciju imetka Židova. a antisemitski krugovi javno zahtijevaju, da se internira sve židovsko pučanstvo zemlje negdje u gornjoj Bavarskoj. Koliko je antisemitska propaganda obmamila mase, vidi se iz toga, da se trgovci živežnim namirnicama krate Židovima bilo što prodati. Diktatura vvitelsbachškog reakcijouarca Kahra i hakenkrenzlerskih banda započela je sistematskim izgonom Židova, koji u brutalnosti premašuju i progone u Budimpešti. Intervencija cijonističke mjesne organizacije ostala je bez uspjeha. Držanje hackenkrenzlera biva sve bojpvnije; obučeni su vojnički i spremaju se javno na progon. Njihova lozirhka glasi: Van s Inozemnim Židovima, domaćih ćemo se sami riješiti. Mnogi židovski stanovnici dobivaju poštom priposlane kuverte, u kojima se nalaze karte sasvim slične onima bavarskih željeznica sa slijedećim tekstom; »Besplatna karta za Jerusoiim; vrijedi od svake stanice; ne može se prc-

nijeti na drugog; tamo, anik a d a više natrag.« Skandali na bečkoj univerzi. (Zapriječeno je predavanje prof. Kappelmachera. Rektor daje ukor.) Bečko je arijako studenstvo zaprijetilo, da će nastaviti sa svojim kravalima na imiverzi, ako se imenovanje dra. Pisclila za dekana medicinskog fakulteta i dra. Kappelmachera za izvanredno sveučilišnog profesora zbilja provede, jer da je to atentat na njemački narod. Ovu su svoju prijetnju hackenkreuzleri i zbilja proveli. Kad je prof. dr. Kappelmachcr držao svoje nastupno predavanje o kasnoj latinštini, nahrupili su u predavaonicu hackenkrenzleri. Surovim psovkama kao »Jud! Saujud« prisili su dra. Kappelmachera, da ostavi dvoranu. U jednom intervie\vu izjavio je rektor univerze dr. Doller, da su svi studenti spram njega nelojalno postupali. Prema njihovoj izjavi imala bi to biti jedna obična skupština. O kakovom protestu nisu rnu ništa napomenuli: bio je dakle podlo prevaren. • Slijedećeg je dana izdao rektor zbog ovih nemira oglas, u kojem žigoše postupak studenata, te ih pozivlje, da ne krše red i disciplinu na akademskom tlu. Englesko Jevrejstvo u borbi protiv intemaeijonalnog ansemitizma. Na zadnjoj sjednici Boardi of Deputiese, kojoj, je predsjedao Mir. Heunipue, pročitao se izvještaj izvanpolitioke komisije Boanđu t. zv. Joint Foreign Comitteea. Nakon ovog uslijedila je opće■na diskusija. Mr. M. Handa stavio je updt, da li je istina, da Henlri Forld finanjsira infterinaeijonallnu organizaciji! za širenje aatdsemntfitizma u cijelome svijetlu sa sjedištem u Švicarskoj, te da Ii je Board! što poduzeo, da uvjeri ja voiio mdšljenjje' svijeta, da se inftemacijlonalini »flaute fi'nanoe« ne sastoji samo od Jevreja. Mr. Luci em Wolf je odgovorio, da se ovo pitanje upravio ispituje.

Pisma iz Palestine Treće pismo.

A. D. Gorđon:

A to se vidi osobito u onome, što se nazivlje kapitalizmom. Kapital je, veli se, internacionalan. Što to znači? To znači, da kapital nema duše i da služi svojim vlasnicima samo kao mašina. Ima samo da stvara ekonomske vrednote i da gospodarski oživljava. Stvara zapravo parazitski i čini parazitom; dolazi iz tudje snage i daje bogatstvo i vlast, to znači isto što i rasti po krvi i srsi drugoga, a visokim se i uzvišenim osjećati, ako se na drugome jaši. Može i mora da bude internacionalan, jer mu je život naroda, što zapravo znači život čovječanstva nuzgredan, brine se samo za kasu svoga vlasnika. Njemu je svejedno da li narod živi srečno, ljudski, zdravo, prirodno, da li su svi dijelovi naroda zasićeni, snažni, živi i vrsni da stvore najljepši i najbolji život. I zato nc nastoji da stvori ono što je za narod, za sve dijelove naroda i po tome za cijelo čovječanstvo od velike potrebe nego ono što nailazi na najveći promet, to znači, što bogataši, para-

ziti, kao i vlastnik toga kapitala trebaju, a bogataša ima na cijelome svijetu više nego u jednome narodu. I zato nastoji da stvori i u drugim zemljama ne ono što ‘je za čitavo stanovništvo cd koristi, nego ono, što se u bilo kojem pogledu za kapital bolje rentira. I zato misli, šta je njegovo pravo, da stvara ogromne topove i sve ono oružje, što l; 1 dima donosi samo nesreću i smrt, bilo psihički, bilo fizički, bilo obadvoje. A rad? Rad se, vele, bori s kapitalom. Kako? Isto kako se kapital bori s radom. Kapital se bori za svoju klasu, rad za svoju. Kapital je internacionaln, i rad je internacionalan, Kapital traži, gdje da proda svoju robu, a i rad traži tržište, jer ide s njim isti put. Kapital bježi sa sela, iz prirode u grad, gdje može da bolje prosperira, a rad (ne samo iz nužde) za njim. Kapital gradi tvornice, da razaraju svijet i nište ljude, ili sve one stvari, što vrijede samo za bogate, dok nema ni onih stvari, što su za život potrebne, a tko to sve pravi? Rad. Ne smije se vjerovati, da je nužda bila jedino, što je djelovalo, te radnik -mora da sve to radi, kako bi zaslužio kruh.

Time može da se ispriča ovaj ili onaj radnik, ovaj ili onaj slučaj, ali nikako cijelo radništvo, cijeli rad. Ima li kod radnika ikakva zabrana, da se ne radi u tora smjeru, dok se i bez toga na malo umjereniji način može da živi? Zar je bilo ikada štrajkova zbog toga? Jesu li se ikad radnici poslužili svojim internacionalnim vezama, da zapriječe pravljenje topova i sličnih stvari? Zar se radi radnicima u njihovoj borbi, u neposrednoj borbi o drugim interesima, o drugim prilikama, o drugim zahtjevima osim ekonomskih, osim onoga, što se tiče gospodarskih stvari, ili suzbijanja protivničkih krugova. Zar se radi u neposrednoj svakodnevnoj borbi o drugome, višem odnosu rada k onome što se radi, to znači, zar se radi, u koliko je to moguće, o tome, da rad ne stvara što se ne treba, što donosi štetu, demoralizaciju, što služi samo parazitstvu i sličnom? Zar se tu radi o drugim, dubljim vezama s životom. To je posljedica, što rad nije nacionalan, što počiva na klasnim, a nc nacionalnim interesima, interesima naroda i ‘ zemlje. Ako rad zaista nastoji, da preuze-

2

»Ž I D O V«

BRO! 45