Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA. PITANTA ŽIDOVSTVA

Englesko-arapski ugovor.

U posljednje se vrijeme opet . mnogo govori o ugovoru izmedju Engleske i Hedžasa, koji bi imao biti potpisan po kralju Huseinu, Već je preko pol godine prošlo, odkad su objelodanjene najglasnije točke ovoga ugovora, a dai do danas još uvijek nije postignut sporazum. Što više, prema novinskim vijestima vrlo ,ic neizvjesno, hoće li uopće doći do potpisa ovoga ugovora. Kralj Husein nije još stvorio konačne odluke, te je pošao u posjete svom« sinu emiru Abduli, da se s njime posavjetuje. U sastat će se kralj Husein i s drugim arajjskim vladarima i s odaslanicima palestinski!* Ari pa, V.oji nastoje da sklone Huscina, neka n€ ’polpiše ugovora, dok se iz njega ne izluči stavak o samostalnoj Palestini, Oni hoće da Palestina udje u sklop panarapskih država kao i sve druge arapske zemlje. Javnost je premalo obavještena o stali u stvari pa je upućena da sebi stvori sud više na kombinacijama nego na faktičnome stanju. Vijesti, koje smo primili, često su tako protuslovne, da služe samo prikrivanju stvari. Mi priznajemo teško stajalište engleske vlade, ali joj ipak moramo spočitnuti slabost, koja ;e skrivila ovaj položaj. Engleska nije zauzela u pitanju židovske narodne domovine dosta odlučan stav, pa je dala time ekstremnim elementima priliku, da sveudilj stavljaju nove zahtjeve. Razumijemo, da Engleska nastoji ovo pitanje da riješi mirnim putem sporazuma čuvajući uz to, i ako uz mnogo restrikcija, Balfourovu deklaraciju. Engleski bi državnici u tome pitanju morali da u najkraće vrijeme stvore jasnu situaciju. Kraj ispunjenja svih obećanja, šio ih je Engleska za vrijeme rata dala Arapima, treba potonjima decidirano izaviti, da ne može biti o tome govora da Palestina đodje u sklop arapske državne federacije kao arapska zemlja, jer voljom svih naroda ima da se udesi pod mandadatom izvjesnost, da ona bude i narodna domaja židovskoga naroda. Toga, zasad, Arapi ne će. I to može da se izvrši samo uz mandat u ime Lige Naroda, ako se bude vršio odlučno i jasno, bez ustupaka mlransigentnosti, čiji apetit raste, što više joj se ugadja. Zahtjevi arapskih naroda nisu samo pitanje izmedju Engleske i Arapa. Oni zasjecaju u najdubl.c životne interese židovskoga naroda i s toga moramo i mi prema njima zauzeti stav, U rezolucijama u kongresima i godišnjim konferencijama mi smo iznijeli svoje gledište prema arapskome pitanju, ali sve su to tek ostale rezolucije, jer nismo imali gotovo nikakovog kontakta s arapskim pučanstvom. Zasluga je dra. Weizmanna, da jc on prvi

tražio taj kontakt u uvjerenju, da će u ličnom objašnjavanju najlakše naći sporazumno riješenje, koje može da zadovolji Arape i nas. Do danas nam nije uspjelo doći do sporazuma. Previše sila radi protiv njega (vidi izjave jednoga talijanskoga kardinala baš ovih dana). U tome smjeru ima da se i nadalje radi, a naročito valjalo bi da propagandom nastojimo razjasniti arapskome pučanstvu, što hoćemo i koje će koristi arapski narod cipsti iz izgradnje židovske narodne domaje, pa da paralizujemo učinke agitacija, koje, suprotno interesima palestinskog pučanstva, u svojoj anglofobiji, antisemitsku i prolivštini prema anglikanskoj crk\ raspiruju panarapski nacijonalizam, Jvorlu posljeratnih takmičenja o vlast. Ai' nije dosta, da Arapima teoretski dokazujemo ispravnost našega stajališta i da ne želimo niSfs poduzeti protiv arapskoga pučanstva; a pohoto »v?, da ih ne ćemo istisnuti iz njihovih pozicija. Treb. - ’ da lo i djelom dokažemo. Valja da u većem opsegu i bržem tempu poradimo na izgradnji Palestine, Već i sad pokazuju čedni začeci svoje djelovanje na arapsko pučanstvo. Svaki ko je Palestinu posjetio i samo malo proučio tamošnje prilike vidio jc, u koliko; mjeri nove radne metode uplivišu na arapskog felaha, i da šu naročito na selu odhošaji izmedju Židova i Arapa vrlo dobri. Do nas jc dakle u prvome redu da riješimo ovaj teški problem. Mimo svih političkih nastojanja, koja su bez sumnje potrebna, treba da spoznamo, te nam ni jedna izvanjska vlast nc će moći stvoriti čvrst položaj u zemlji. Samo naš rad faktor, koji jača našu poziciju u Erec Jisraelu, može po svojim blagoslovima, što će ih sijati širom cijele zemlje, biti podjedno činilac zbližavanja i bratimljenja.

Zidati ili rušiti.

U središtu interesovanja zagrebačkih Jevreja izbori su za bogoštovnu općinu. Rastaju se s općinsikom vijećnicom ljudi, koji su zdušnim vršenjem dužnosti, željom za skladnim i uspješnim radom, požrtvovnošću svojom, a ponajpače postignutim pozitivnim rezultatima za ove tri godine, otkako ih je povjerenje zagrebačkih opčinara unijelo u općinu, obvezali zagrebačko židovstvo, da im taj rad nagrade ponovnim svojim povjerenjem. Dan izbora' još je nepoznat, no sigurno nije dalek. To odaju grozničave predradnje za izbornu borbu. Borbu otvoriše protivnici! Otvorišeje letkom punim žuči, bijesa, izvraćanja ukratko: punim svega, što odaje »slabost«! Bijes, žučljivost, nasrtljivost, izvraćanje, sve su to znaci slabosti. Slabič

u borbi ne zazire ni od najogavnijega sredstva. Medjutim da se razumijemo nije nama do toga, da uglavimo brojčanu slabost naših organizovanih protivnika. Nije broj odlučan. Znademo to iz iskustva, ta nije tome davno, kad nas je bila šačica, izvrgnuta smijehu i ruglu tada gospodara općinske vijećnice. Podnosili smo to; vjerovali smo, da smo jaki. Vrelo naše snage bilo je u dubokoj ljubavi prema našem židovstvu! Jakost, što smo je crpili iz toga vrela, davala nam je mir i nepokolebivu vjeru, da će zagrebačko židovstvo ako i ne bi imalo razumijevanja za naše ideale, rodjene iz ljubavi prema rodu svome respektovati našu privrženost židovstvu i općini te nam priznati pravo na upravu te općine. U svom se vjerovanju nismo prevarili. Zagrebački nam Židovi povjerovaše, otvoriše nam svojim povjerenjem općinsku vijećnicu i ne prevariše u nama. U našem radu za općinu naše je cijoiiisiičiso r&zirzzjc ostajalo po strani. Na njemu nijesmo ni gr«*'*«!’ .naš? pravo na općinsku upravu. Ono smo gradili na ljubavi i privrženosti rodjenoj iz našega naziranja. Ta ljubav, ta naša privrženost, naše razumijevanje općinskih potreba produciralo je opsežni židovski pozitivni radni program za bogoslovnu općinu. Svaka institucija ove općine od najliberalnije do najkonzervativnije postala je našim mezimčetom. Jednakom ljubavi čuvali smo i izgradjivali sve ono, što su stvorili stariji ove općine, što stvoriše oci mnogih, koji su sada do grla nabijeni željom ludilom razaranja svega, što je židovsko. U svemu tome je naša snaga! Iz nje naš mir i naše pouzdanje! Tim mirom, tim pouzdanjem vazda pristupamo zagrebačkim Židovima uvjereni, da će povjerenje, kojim nas to židovstvo susreće, opravdati naš židovski rad. Naš program nije program napađanja i rušenja. Zato mi nikada, pa ni u času najodlučnije borbe ne napadamo, ne objedjujemo, ne izvraćamo, ne lažemo i ne denunciramo! Mi smo do sada u našoj borbi i najljuću ranu umjesto ljutom travom liječili melemom. To je naša neslomiva snaga! ★ Protivnike naše veže sa židovstvom jedino »matica rodjenih«. Oni svoje židovstvo smatraju slučajem, ono im je teret, a to na svakom mjestu i u svakoj prilici priznaju. Medjutim: besposlen pop i jariće krsti! Tako i oni. Našli se besposleni, ali ambicijozni —, povukoše za sobom ne-

POŠTARIMA PLAĆENA U OOTOVOK

GOD. Vili

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZAGREB, 12. januara 1924. - 6. Sevat 5684.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. 30 D. ČETVRTOOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1-50 D.

BROJ 2