Жидов
ŽIDOV
GLASILO ZA PITANJA. ŽIDOVSTVA
Antisemitizam čina
Svaka kriza na gospodarskom polju donosi sa sobom neku napetost u mentalitetu, koja može da urodi sada većim, sada manjim erupcijama nezadovoljstva. Naša država preživljuje već kroz dulje vremena veoma tešiku gospodarsku krizu. Ova je tim osjetljivija, što je u nas industrija tek u povojima, pa nije u stanju, da podnese jače udarce slabih konjunktura. U drugim državama industrija raspolaže sa veoma znatnim rezervama, pa ona za slučaj nastupa gospodarskih kriza dugo može da crpi iz tih svojih rezerva. U nas država ne pogoduje subvencijama ili zaštitnim carinama razvitku naše mlade industrije, pa odmah ili potpuno obustavljaju rad ili ga ograničuju na najmanju mjeru. Da je naša gospodarska kriza u istinu vrlo akutna, svjedoči ponabolje činjenica, da je u našim glavnim centrima gradjevna djelatnost, koja nam pruža najbolje mjerilo za prosudjivanje gospodarskog stanja, skoro potpuno prestala, pa se već po toj činjenici dade nedvoumno ustanoviti, da je gospodarska kriza poprimila osjetljivih dimenzija. Uslijed te krize nastalo nezaposlenje domaće radne snage stavlja na cijelo naše društvo zadataik, da se pobrine, kako bi domaće radništvo u prvom redu bilo zaštićeno od teških posljedica gospodarske krize i kako bi ono kod neminovnih redukcija radne snage našlo prednost pred svim stranim radnicima, koji su iz inozemstva dovedeni u svrhu uredjenja ili vodjeoja naših mladih industrija. Napose u granama trgovine morala bi domaća radna snaga uživati potpuni prioritet pred svim stranim radnicima, jer se stranci u trgovini mnogo lakše dadu nadomjestiti domaćim radnicima. Kako god se mi saglašavali sa ovakovim stajalištem, to na svoju žalost mora da ustanovimo, da je ova prirodna maksima krenula putem, koji je u nas potpuno n °v, a koji bi bio u stanju, da dovede na 'klizav put harmoniju, koja je tradicijom učvršćena izmedju naroda ove države i uas Židova. Neki momenti daju naslućiva -ti, da se kuša organizirati pokret, koji u mnogom pokazuje sličnost sa metodama paušalnog objedjivanja Židova po uzoru naših bližih susjeda. Incidenat na zabavi našega Makabija čuje nam dokaza, da i u nas imade elemeuuta, koji prianjaju antisemitizmu čina, pa Pod vidom huškanja protiv tudjinštine hoće Židovima) da nanesu i moralne i materijalne štete. Kao da su se ti elementi ugledali u mračni primjer najcmijeg reakcijouurstva i izvukli iz njegove komore nazi-
ranja. Svakako je takovo nastojanje labavo, jer demokracija cijelog svijeta ugušuje tu otrovnu biljku već u klici. Trijezni krugovi našli su već zgode, da u svojim glasilima ustanu protiv tih metoda neodgovornih elemenata i mi imademo puno povjerenje, da se u nas ne će opetovati incidenti, koji zabrinjuju ne radi zamašitosti svoje, već kao simptom zaraze, koja dolazi s polja. Sva naša javnost znade, da se sva naša mladja židovska generacija ne samo isključivo služi jezikom naroda ove države, već da je cijelo židovstvo u svim zgodama davalo vidnog dokaza svoga patriotizma i shvaćanje ove naše države. Poznato je, da se sve akcije protiv Židova kriju ispod plašta šovinističko-nacijonalističkih težnja, pa se i tim geslom nastoji s neke strane inaugurirati protiv Židova politika čina. U Zagrebu je već izišao drugi broj »Hrvatske privrede«, koja propagiranjem bojkota i bogatim antisemitskim sadržajem huška protiv Židova, primajući ipak anonse od Židova, koji sebi izdaju lošu svjedodžbu popuštanjem jednome sramnome teroru. U tom se organu i na poznati način iskrivljuju zasade Talmuda u svrhu, kako bi se prikazao etski nedostatak židovske vjere. Ovakove su »prokušane metode« odviše otrcane i vulgarne, a da će medju narodima ove države moći zahvatiti korijena. Akcija, koja je sada povedena u prilog prvenstveno domaće radne snage, nailazi i u nas Židova na jednako razumijevanje, ali samo dotle, dok se ta akcija provodi bez natruhe antisemitizma i sa potpunom objektivnošću, kako nitko ne bi mogao steći uvjerenje, da je ova akcija uperena protiv nas Židova. M. H.
Arapsko nezadovoljstvo
Piše:
COPTOIN ). L. Rocionxer.
Tko je za njeg odgovoran? (Pisac bio je član engleske armije u Palestini, služio je pod generalom Allenbyem. Pet godina stanovao je u Palestini, te ije tom prilikom pomnjivo proučio položaj Arapa. Stanovište njegovo je interesantno, i alko se s općeg cionističkog stanovišta u svemu ne možemo s njime slagati. U času, kad je od velike važnosti, da napredak i konačni uspjeh cijonističkog rada u Palestini nailazi na povjerenje Jevrejstva, opažam, da je ovo povjerenje u mnogim krugovima uskolebano radi arapskog pitanja, koje mi izgleda malo pretjeranim. Ne možemo poricati, da ne postoji arapsko nezadovoljstvo. Bilo koju važnost mu pripisali.
položaj se shvaća ozbiljnije, nego što je potrebno. Nastojat ću, da u ovom članku prikažem, u kojem opsegu ovo nezadovoljstvo zaista postoji, koji su mu razlozi i kojim bi se sredstvima po mojem čvrstom uvjerenju, još pravovremeno moglo otstraniti iz svijeta. Kod rasprave o arapskom problemu, ako ga tako možemo nazivati, možemo polaziti sa dviju izlazišnih točaka. Pitanje je, da li je sadanjem nezadovoljstvu uzrok arapski regenaracioni pokret ili ga moramo pripisali lokalnoj djelatnosti izvjesnih elemenata. Prvu alternativu mogu bez daljnjeg već iz iskustva odbiti, jer za vrijeme mog pelgodišnjeg boravka među Arapima, nikad nisam zapazio znatniji interes za opći arapski pokret. Nezadovoljstvo možemo pripisati isključivo lokalnim okolnostima, koje su nastale u vrijeme vojne uprave, a koje sadanja civilna uprava još uvijek potpomaže. U borbi protiv arapskih poteškoća ne smijemo misliti, da imamo posla s arapskim pučanstvom kao složnom jedinicom. U protimbi smo samo s izvjesnom jednom klasom, koju bismo mogli nazvati klasom efendija, ali klasom posjednika. Ljudi su ovi u arapskom pučanstvu još uvijek tako omraženi, kao i za vrijeme turskog režima. U arapskom pučanstvu Palestine felahi i beduini jedini su, kojima se s političkog stanovišta može pripisati kakova važnost. Oni predstavljaju većinu pučanstva, te ako gdje nastane kakova šteta, to su oni jedin, koji bi je mogli počiniti. Uza sve to, njih se moramo najmanje bojati. Felah je priprost, pošten, radin, miroljubiv i pobožan gradjanin. Visoka politika u zemlji gotovo ga i ne interesira. Zaposlen svojom žetvom, prodajom svojih proizvoda, svojom obitelji i najmilijom svojom zabavom svadjama i pravnim prepirkama nema za politiku vremena. Nastojanje vlade, da uništi hajdučiju, da poboljša njegov položaj više ga zabavlja, nego posljedice, što bi ih cijonizam mogao imati po zemlju. Felah oslobođen turske robije pozdravlja raširenih ruku državu, koja si stavlja u dužnost, da stvori red i da uzdrži pravdu. Ukratko, cijelo se pitanje sastoji u tome, što su nekoje uplivne etendijske obitelji nezadovoljne, jer su izgubile moć, što su je imali za vrijeme turske vladavine. Prusi ogorčeni stoga viču »Palestina Arapima« te siju među drugim elementima pučanstva nezadovoljstvo i mržnju. Nesreća je za Palestinu, da su i vojna i civilna uprava, svaka na svoj način, a oboje u velikoj mjeri, odgovorne za protimbu i neprijateljstvo ,što su ih učinili nezadovoljnici. Suvišno je, da ulazimo u detalje politike vojne uprave i da protumačimo, u koliko je ona potpomagala želje ove stranke. Pozabavit ću se ovdje samo time, da kritikujem politiku sadanje civilne uprave, koja je tako slaba, da ne priječi razvitak opasnog pokreta, koji
POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM
GOD. VIII.
UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT
ZAGRFB, 7. marta 1924. - 1. veadar 5684.
IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU
PRETPLATA: GOD. 60 D, POLUGOD. 30 D, CETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.80 D.
BROJ 10