Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Rezultati i vidici

Epilog Saveznom Vijeću. I. pa je izgledalo da je rascep neminovan. Do loga bi bez sumnje kod svih drugih naroda došlo. Ali na veliko i.znenadjenje nezainteresovanih pobedio je duh jevrejskoga jedinstva: onaj instinkt ievrejske rase, koji i)i je uvek skupljao zajedno, zbližio je dva luta protivnika ... Ta scena retko se ikad mogla videti na ijednom kongresu, (»Vreme«, Beograd. 17. juna 1924.) Znali smo, da nas na Saveznom Vijeću, pored uobičajenih vijećanja čeka jedna senzacija. Znali smo, da će doći u Beogradu do sukoba dviju struja unutar naše cijoorganizacije. Znali smo, da bude ta borba u središtu interesa cijeloga kongresa, iako je borba niknula u znaku lokalnih prilika sarajevskih, ona je već od prvoga dana prekoračila te uzane granice . zahvatila je interes svega jevrejstva Jugoslavije. Znali smo, da bude taj sukob veoma žestok, iako smo predmjevali, da će jedna od stranaka ostati izolovana u priličnoj numeričkoj manjini. Ali smo poznavali žilavost i borbenu snagu njezinih vodja kao što spno poznavali otporne kvalitete druge stranke. Očekivali smo tim oštriji sukob pred '•' ( ećem, što je njihova borba kod kuće već poprimila najoštrije forme. Ali ujedno smo v jeio\ali, da će Vijeće naći puteva, da obie stranke, u buduće, rade jedna uz drugu ka 7 ajedničkom cilju regenerad.fi jevreikoga naroda u smislu raznih svojih koncepcija. Sukob je bio oštrih nego što smo očekivali prava senzacija, ali ni u čemu bez primjera u istoriji svjetskih i cijodstičkih kongresa prijašnjih i posljednjih godina, I nije ni u čemu bez primjera u storiji našega pokreta druga senzadja, <o ja je prvoj slijedila; rukovanjem i zagr’ajima, popraćenim od frenetičkog aplausa : eksotićnih povika, pomiriše se i najljući l'opriiaitlelji od prije jedan sat. Vanjsko lice n borba i pomirenja (kolikogod mora no g°g da začudi i svakoga da potrese) ima ' v °j korjen u temperamentu našega narcda i u afektivnom odnosu Jevrepna najfinije koncepcije prema čisto »mozgov’oi«, na oko neaJektivnim koncepcijama naziranja. Mema međjutim sumnje da nismo mogli a d povoljnijeg tla za taj razvoj dogadiaja, što je Beograd. Beogadski Jevreji e onia su se zanfmaH za ovaj spor i njev« emanacije, i kako su politički ran-

redno školovani za razliku od Jevreja prećanskih krajeva umjeli su, da dirigiraju razvoj Spora onim pravcem, kojim ic konačno i pošao. Jevreji u Srbiji znaju, po svome političkome odgoju točno da luče partijske protivštine od ličnih odnosa, ma tla su s druge strane naučili da partijske razmirice rješavaju u ljutoj borbi. Beogradu dakle zahvaljujemo taj rezultat Vijeća. Tako se izmiriše protivnid pod povoljnom beogradskom konstelacijom iz jednog dubokog osjećaja dužnosti prema svome narodu, koji je afeklivno uvjetovan kao što je to bio i aplaus i veselje cijeloga skupa nai tim dogadjajem; Ali oni, koji su tome dogadjaju kumovali, shvatili su,bez sumnje dublje~ono što su željeli da postignuZa vijećanja usred najdramatičnijih dogadiaja, pokazivalo se sve jasnije za svakoga posmatrača, da su se doduše na površinu spora uzdigle teške lične razmirice, ali sp ujedno pokazivalo, da postoji izmedju obje stranke jedna široka distanca u naziranju, na probleme jevreiiskoga života uopće i na ideologiju cijonizma napose široka c|istanca, ali ne dubok jaz; razne ideologije, ali ne suprotna gledišta; raznolik duševni odgoj, ali iedna te ista jevrejska duša. Pokazalo se jasno, što su lično manje angažovani sumišljenici već i prije Vijeća predmjevali: da ta razilaženja nijesu takove naravi, da bi zbog njih trebalo cjepati našu zemaljsku organizaciju; da ona pruža jednima i drugima mogućnost, da unutar nje nastoje, da svaka svojim metodom radi na zajedničkoj stvari. Nadali smo se, kako već rekoh, da će naći Savezna Vijeće puteva, da teme tako i bude, a postigli smo, uslijed đogadjaja u Beogradu, znatno više, jer su sada stvoreni prvi preduvjeti, da saradjuju jedni s drugima u jednoj te istoj mjesnoj organizaciji. Trebati će dakako mnogo dobre volje na obim stranama, da se to i sprovede, trebat će da se zaborave nedostojne metode đosadanjc medjusobne borbe i da se time nastale lične nesuglasice i razmirice što više izglade i trebati će naročito da zavlada u Sarajevu duh uzajamnog izmirenja izmedju jednoga i drugoga krila. Lako će se onda rješavati sva detaljna pitanja i distanca u ideologiji i metodi rada ne će ih sprijećavati, da idu usporedno istim putem, što više, niihovc razne radne metode (t. j. konzckvcnca njihovih raznih ideologija) upotpunjavati će se u boljitku naše stvari. Da ove naše tvrdnje potkrijepimo biti će korisno, da se bar u krupnim crtama pozabavimo tim raznim ideologijama j metodama, Jedno krilo zastupa stanovište koje bi mogli nazvati »integralnim. To znači; njima je cijonizam samo onaj dio nastojanja

ijnular jevrejskoga pokreta, koji ima jasno paTcstinocenfričk'o obtfPfc, dok je sve ostalo sekundarno i samo u toliko važno, u koliko može da služi palestinocentričkom cilju. Konzekvenca toga, dakle metoda njihovog rada jeste prema tome: najintenzivniji rad na svakome polju, koji služi izgradnji Palestine, interesovanje za pitanje galuta primarno u koliko služe palestinocentričkem odgoju i tek sekundarno interes za ostala pitanja galuta, suradnja sa necijonističkim krugovima u koliko može da duži palestinocentričkom cilju, ali otvorena borba prama t. zv. asimilantima, t. j. prema onima manje više pasivnim Jevrejima, koji ne prihvaćaju cijonističku ideologju, ali imaju interesa za mnoga pitanja jevrejskoga života borba, dabome, najčišće intencije, jer hoće da ih privuče posve u naše krugove, ali sve jedno borba, koja često vodi do otpora, tamo, gdje je postajao saipo pasivitet, a postizava često uspjehe, koji nijesu u razmjeru s potrošenim energijama. (Ovdje dakako nije govora o onim negativističko - militantnim asimilantima, koji se u nas kupe oko »Narodnoga Rada«, a u Njemačkoj oko jednako herostratičkoga »6und der nationaldeutscheni Juden«.) Drugo krilo, koje ide za istim ciljem jevrejskoga preporoda u Palestini, stavlja u centar svojih nastojanja potrebe galuta. Za majoritet jevrejskoga naroda jeste i ostati će galut temelj života i onda, ako bude posve izgradjen Erec Jisrael. Prema tome cijonistički pokret treba da obuhvati sav jevrejski život galuta, treba u svojim redovima da okupi sve Jevrejc počam od »integralnih« cijonista sve do t. zv, »asimilanata« (izuzev one negativističko-militantne krugove), treba da se bavi svim pitanjima jevrejskoga života, bili oni palestinski ili čisto galutski. Tako će se stvoriti falanks jevrejskoga naroda, čije sakupljene energije budu najbolje služile izgradnji Palestine, dok će palestinska empora jevrejstva opet oplođjivati taj galutski život. Ovu svoju ideologiju opravdavaju u jednu ruku i posljednjim nastojanjima vodstva svjetske cijonistioke organizacije da privuče što veće skupove Jevreja propalestinskom radu, i u drugu ruku osebujnim prilikama unutar sefardskoga dijela jevrejskoga naroda na Balkanu. Ti sefardski Jevreji, vele, nikako ne poznaju jedan asimilatorski stav, ali žive danas u jednom neplodnom pasivitetu, koji se može lakše nego kod drugih Jevreja aktivirati, ako ne tražiš od njih dal prihvate cijonističku ideologiju sa posljednjim njenim konzekvencama. Ovo je krilo naišlo na Vijeću na ideološku i ako ne taktičku potporu sa strane, koja se nikako nije angažovala za lijevo krilo Sarajlija (vidi u izvješću debatu o šekchi).

GOP. V»l.

‘ mm I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. Hl. KAt

POSTAPINA PLAĆENA U GOTOVOM

ZAGREB 27. juna 1Q24 * 25. sivsna 5684.

izlazi feVAKoo Retka ‘ RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: OOD. 90 Đ. POLUGOD. 20 D. CETVRTOOD. 15 D. POJEDINI BROJ J4B P.

BROJ 27.