Жидов

puštamo jedinicama naših organizacija, da one vrše uzgojni zadatak, koji je potreban. 1 ja držim, da kraj prilika koje postoje, mi ne možemo kreirati ministarstvo prosvjete u Radnome Odboru. Vi mladi, iz omladinskog saveza, treba da imate razumijevanja za diobu rada. Ne može kulturno da se vaspita, Vi se varate ako to mislite, sa brošurama, sa revijama i t. d. One mogu da daju samo smjer. Ako mi dolazite sa revijama, ja ću Vam odgovoriti; Revije koje se izdavaju i koje bi se ovdje izdavale, bile bi upućene na jedan užasno uzan krug intelektualaca, koji svi razumiju ili njemački ili francuski. Ako ko hoće, može i morao bi da se vaspitava na njima i da bude rasadnikom i nosiocem kulture, a ne dr. Licht i Radni Odbor s njim. Ako se meni spočitava nerazumijevanje za te kulturne zadatke, onda je to zlonamjerno. Ne može se možda prikazati konkretnim činjenicama moje razumijevanje za to pitanje, ali oni koji me znaju znat će, da me od svega što me boli, da nc mogoh učiniti, najviše boli to,da ja, koji sam osjećajima pretežnim dijelom na intelektualnoj i crnacionoj strani našega pokreta, nisam mogao da se lično iživljavam onako i da dajem pokretu i sebi ono, kako i što mojoj ličnosti najviše odgovara. I ako ima žrtava, za mene je lično najveća žrtva, da se moram baviti sa mjesnim organizacionim problemima, da moram ulaziti u političke i lokalne trzavice i borbe. Meni je to tudje, jer, doktore Kajone, ja nisam »realan« političar! (Aplaus.) Vi ne možete zahtijevati od jednoga čovjeka da bude cijeli mikrokozam sposobnosti. Ja nisam dosta genijalan za to. I tu još jedamput hoću dTa opetujem! Nemojte čekati na nas, dođjite nam, ponudite nam svoje usluge i mi ćemo ih radosno primiti. G. Albert Kajon stavio je na mene pitanje: Dr. Licht je mnogo obećavao, a što je učinio? Ja ću mu na to odgovoriti, ako ga zadovoljava: Ništa! Ako bude nepristrasan, reći će: Koliko mu je bilo moguće! Gjospodje i gospodo, ja ne bih htio ovom prilikom da razvijam sve što sam uradio u nizu tih dvadeset godina, koje se ovdje već nekoliko puta citiraju; htio bih uputiti samo na to, da sam ipak nešto uradio, pa i sefardski dio Jevreja naše Kraljevine imao je, posredno barem, prilike možda da zahvali štošta duševnom radu dra Aleksandra Lichta. (Uzvici; Živio!) G. Albert Koen je bio prije kratkog vremena o mojoj osobi posve drugog mišljenja. Sam g. Koen u edikaciji jedne svoje knjige, koju mi je poslao u Karlsbad, nazvao me emfatički takvim izrazima, da sam se našao u neprilici, jer sam bio svjestan, da ih nijesam nikako zaslužio. Ja mislim, da me u toj edikaciji nazvao i svojim učiteljem. Ja konstatujem istine radi, da se g. Albert Koen u tome pogledu zabunio. Sad prelazim, gospodje i gospoda, na Južnu Srbiju. Ovo je najzapušteniji dio naše Kraljevine, što se tiče cionističkog rada našega i centrale. U tom pogledu nismo učinili ništa, manje nego ništa, jer nismo zaista imali osim pismima na srpskohrvatskom jeziku, nikakva drugog kontakta sa Južnom Srbijom. Ali ja molim da i u tome budete pravedni! Gospodin je Hason taj prigovor stavio i natuknuo nešto, po čemu bi izgledalo da zapravo mi »Aleksandri« ne ulazimo u kombinaciju za rad u Južnu Srbiju. I ja to koncediram, ali iz drugih razloga. Znam da Jevreji Južne Srbije ne vladaju srpsko-hrvatskim jezikom još toliko, te bi mogli pratiti ma kakva izlaganja u tome jeziku; a ne znam španski i ne mogu da držim ni jedan francuski govor. Mi zaista nemamo u Zagrebu nikoga da ga uputimo u Južnu Srbiju. Što nam je ostalo? Ostala je sušta želja, da u našoj Kraljevini izlazi jedan list u »ladinu«, koji bi bio pristupačan i ljudima iz Južne Srbije. Mi ga u Zagrebu ne možemo izdavati, i mi smo se nadali, kad je stao izlaziti »Jevrejski Glasnik«, da c» imati barem jedan španski prilog, koji će bili pristupačan onim krajevima, koji ne razumiju srpski. I »Jevrejski Glasnik« je v* djeli |n * ce ' °*» na žalost samo vrlo djelimično. Gospoda će se sjeća- da je Q Novom Sadu pozdravl/eno izdavanje jednog ,, ard . skog lista, koji je s«o u Beču izlaziti, i nije val,utajna da sam i> •»*<> sastavljač i one. kao i svih drugih re” luci i a - ko ' a i e 'gazila svoj« radost na<l 4 im. List j« prestao da izlazi. Ja to žalim, žalio bih i onda, kad bih u svemu zastupao protivno gledište od adog, što je u tome listu. Ja vjerujem u čistoću na*ranja dra. Kalmija Baruha, bivšeg urednika tdga lista, iako ideološki ne stojim na njegovoj Strani. Ja /am sa žalošću slušao riječi g. Hasona da su naih braća u Južnoj Srbiji u cionističkom pogled« anafaibcti; kad ne bi bili »anafalbeti«, kad bi imili temeljne pojmove o organizaciji, a organizacija treba i mora da postoji, oni bi morali shva-

titi da mi ni u kom pogledu, ni moralno ni materijalno, ne možemo praviti izuzetka prema ovom ili onom dijelu naše organizacije i da je sitno tražiti da mi oprostimo jedan dio naših ljudi »golemih žrtava za šekel i prinos od Din. 30 godišnje. Ako mislite da je organizacija, makar i ova južnoslovenska cionistička .organizacija, nepotrebna, onda zaista nema svrhe da dajete. Ali onda izrazite jasno i otvoreno, da Vi tu organizaciju ne trebale, da Vara je suvišna. No ako mislite da treba ta organizacija, koja nisam ja a ni Vi, i koju morate lučiti od sadašnjeg Radnog Odbora, pnda je Vaša dužnost da uz »golemi« napor nasmognete tih 30 dinara godišnje. Ja pitam gdje je cionističko vaspitanje, ako se od te sitne svote, koja znači 2 i pol dinara mjesečno pravi pitanje; gdje je cionističko vaspitanje, kad mi moramo tražiti po glavi cionističkog pučanstva za Keren Kajemet i Keren Hajesod kud i kamo veće žrtve? lako uviđjaim,o da je Bitolj od požara stradao i da su prilike u Južnoj Srbiji ekonomski slabije nego u sjevernim krajevima naše otadžbine. (Delegat iz Južne Srbije Džaen: hiljadu puta gore!) Dajte hiljadu puta manje! I zato ne mogu da pristanem na propoziciju da se u Južnoj Srbiji ne übira prinos za Savez. Što se tiče Poale-cijona, koji zastupa g. Albert Koen, on može da se riješi svak.og prinosa"zaTŠavez cijonista Jugoslavije, on može da se pridruži svjetskoj federaciji Poaieciona i da se sa njima izluči iz našeg Saveza, kako je to predvidjeno u statutima Svjetske organizacije. Molim da to krivo neshvatite. Ja to ne želim niti je taktički dobro. Ja ne želim, da se Savez riješi opozicije: ta ja lično ne ću imati više prilike da Vašu opoziciju snašam. G, dr. Dohany je zapao u istu grešku, u koju je zapala grupa »Permanentnog Odbora«, naime, da nam spočitava neki ekstremni dogmatizam i da sa druge strane kao svoj postulat stavlja krajnji »liberalitet« u pogledu cijonizma, šekela i t. d. Pa nije tako, gospodje i gospodo! Ima latinska poslovica, koja kaže: Qui bene distinguit, bene docet, ko dobro razlikuje, dobro izučava. Ima u svakom pokretu jedna osnovica, po kojoj je taj pokret obilježen kao takav, a ne drukčije, i taj tomell, ako hoćete dogmatski ne može da se poruši. Dogmat ne sastoji u tome, ili bolje da kažem: ja nisam dogmatičar u tom smislu da tražim od cijelog jevrejstva, da ono vjeruje i slijepo ispovijeda cionistički program i cionističku ideologiju. Mi idemo doduše za tim da privedemo što više Jevreja u cionističke redove, da ih učinimo svjesnim članovima cijonističke organizacije, ali Vi znate, da se i Weizraann i egzekutiva i svaki od nas zadovoljava i time, da sklonemo necijonistički dio židostva bar na saradnju u Palestinskom smislu ne tražeći od njih, da taj njihov smisao za Palestinu bude vezan o politički cijonizam. Ali cijonizam treba da postoji, mora da ima čvrste konture, nerasklimane i neizbrisane, jer to naš karakter traži. Svaki čovjek teži za tim da njegova ličnost ima izvjesne čvrste obrise, hoće da ama sopstvenu distanciju i prema stvarima i prema ljudima, hoće da se opredijeli i treba da se opredijeli. Ja ne tražim dogmatski od necionista da oni bezuslovno prihvate bazelski program, i ako ne će, da ih zbog toga anatemišemo, osim onih asimilanata; koji su skrenuli na krajnju granicu, koji već u biti otpadaju od je vrejstva. Ali tražim od cionista da budu zaista cioniste. Ja ne tražim od pojedinaca ni tu maksimum, ja ću se zadovoljiti kod masa. ako hoćete, sa priznanjem b&zelskog programa, ali ne kao jedne rečenice, koja se samo sa usnicama izriče, nego s punim razumijevanjem tog bazelskog programa, sa priprostim i jednostavnim njegovim smislom, koji od selardkt još iskonski postoji, dok smo ga mi eškenazi morali akvirirati u toku vremena, naime tako, da se čuva nacijska osnovica cijonizma, koja ne smije da se ruši. * *•' tome ne smije da se dade šekel u ruke svaome, jei - odlučuje, kakav će biti sastav cijonisličke organizam,*. _ „, Ditc e , in membris . Pre . ma tome neka svaki zna, po ce.„_ . . ... . .. r "• « zašto ,e cijonista. Mi imamo i suviše takih, koji to u«. ali čistoća naše organizacije zavisi od toga, da se mi riješimo onih, koji su cioniste samo zbog toga, jer nemaju petlje da ispovijedaju eventualne svoje druge političke nazore. (Burno odobravanje.) Mi ne ćemo »Mitlaufere«. Gospodje i gospodo! Dvojim, da ću moći na svaku zamjerku u nizu raznih govora da reagiram. Ja bih molio da se ne shvati tako, kao da hoću

da izbjegavam bilo koij napad na mene ili Radni Odbor, ako ne bih na sve reagovao. Gospoda govornici sa lijeve strane ove sale istakla su sefardsko pitanje. Hoću i u tome pitanju prije svega da kažem svoje osnovno gledište i da onda izvedem ono, što je za pitanje generalne debate od važnosti. Gospodje i gospodo! Ja mislim bar u jednom pogledu da mi nema prigovora, a to je u pitanju tretiranja sefardskog problema. Ja stojim danas ondje, gdje sam uvijek stajao u tome pitanju. Za mene je osnovni postulat jedinstvo jevrejskog naroda, i čak držim, da je g, dr. Kaimi Baruh sa svojim stajalištem o »jazu« u jevrejstvu osamljen i u onoj grupi, iz koje je govorio. Jest, gospodo, ima jedno jevrejsko jedinstvo, kao što vjerujem da postoji jedinstvo jugoslovenskog naroda, i ako ne postoji, da je potrebna težnja za tim jedinstvom. 1 treba naglašavati to jedinstvo bar sa strane onih, u kojima je to jedinstvo postalo činjenicom. Treba da imamo ljudi, koji jasno ispovijedaju da je bar u njima, koji su se intelektualno i ctski vinuli najviše, i pored nijansa i različitih mentaliteta u narodu, postalo jedinstvo jevrejskog naroda duševnom činjenicom, da je njima jevrejski narod istinsko i zbiljsko jedno jevrejstvo. Ne ću da polemišem o tome; po svome intelektualnom vaspitanju došao sam i do toga, da osjećam to jedinstvo; ne mogu o tome da polemišem, jer to prvenstveno smatram stvarju svojih emocija, o kojima »logična« diskusija teško n\ože da bude, i kad sam tako zasukani »jedindinstvenjak«, ne mogu da odustanem od tog gledišta. Ako je iko u ovoj kraljevini suvereno prešao preko tih razlika eškenasko-sefardskih, onda mogu za sebe da svojatam, da sam to učinio ja, a ne g. dr. Vita Kajoo. I dok ja budem radio u toj cijonističkoj organizaciji, ja ču sa svoga gledišta da radim, ne priznavajući da ne postoji jedinstvo, priznavajući tek da postoje razlikosti, koje ni iz daleka nisu tolike, kao što su na pr. izmedju Srbijanca iz Sumadije i Slovenca iz Maribora. Sa tog gledišta ja ću da radim, ali ću priznati, i nikada nisam drukčije govorio, da postoje razlikosti, uvjetovane i ritusom_ i : jezikom, koje iziskuju, da se nadju podesni ljudi za jednu i drugu i treću sredinu. Želio bih. kad bi prilike dopuštale, da šaljemo agitatore sa znanjem madžarskog jezika u Vojvodinu, jer znam da je to jedini jezik, kojim vladaju naša braća iz Vojvodine. Želio bih a to se ne da jedinim; govorom postići da se unaprijedi razvitak, pojedinih dijelova naše organizacije, adaptirajući metode, prilikama sredina, u kojima se radi, onako kako to te prilike traže i kako to odgovara peđagošk im maksimama. Ja polazim sa stanovišta pedagoškog i gosp. dr. Vita Kajon zna: ako smo se nas dvojica u čemu slagali, to je bilo n tome, da mu ja nisam pravio zamjerke u pogledu metoda rada, i ako nisam dijelio njegovo mišljenje o poUebi. da se sa svira, odvojeno radi za sefardstvo. Nemojte, gospodo, to graniči na demageštvo, uplitati Ma'jima \Veizmanna, i Sokolova, koji naglašavaju potreba jedne sefardske organizacije. (Dr. Vita Kajon: Odbijam deinagoštvo! Kao dtrfiovnog vodju molim da se mnjerite!) Ja nisam Vas spomenuo! Q. dru. Viti Kajonu ne će uspjeti, da me izvede koncepta! Jest Weizmann je. isto kao i Sokolov i drugi članovi Egzekutive, uvidjao potrebu jedne sefardske organizacije, koja bi obuhvatila sefardski elemenat mediteranski znači:, koja bf stvorila jedan tješnji sklop Sefaradaitako, da bi se u tom sefardskom milijeu orijenta mogla sprovesti cijonizacija i da tako tat elemenat. koji po svonte orijentstvu bolje pozna i bolje razumijeva Arape i može da bude bolji posrednik prema njima nego mi, pridobije za rad oko obnove Palestine. Ja nisam drugog mišljenja u tom pogledu. Ali je drago pitanje da fi ogranak ovog sefardstva u našoj Kraljevini, koji je ispremiješan s eškenaskim elementom, može da se odvoji i da li je korisno da se odvoji, da izadje iz sklopa i da on prikuplja oko sebe sve sefardske organizacije. Ako gospoda misle da jest, ja držim da se mogu tome protiviti po svome uvjerenju i mišljenju, «ti hj Z joga ; o p et ne j,ih pravio nikakav casus belli. Držim, i* ( 0 nemoguće: ako imamo u vidu cijonizam u cijelosti i «Uf. V e za kojima težimo, bilo bi to pogrešno, jer bi Savez Cijonista Jugoslavije bio tako oslabljen. ta od 65.000 Jevreja, u nas jedan ie srazrojerno mali dio cijonista, da bi se stavila u pitanje i egzistencija naše organizacije. Vi treba da imate

2

»ŽIDOV«

BROJ 28 —29.