Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Peti omladinski slet u Novom Sadu

Peti put iza osnutka svoga saveza sastaje se židovska omladina Jugoslavije na sletu. Ovaj put u Novom Sadu. I nehotice namiče mi se tom prilikom osjećaj da razmotrim djelovanje njeno za ovih pet godina organizovanog rada, pa da bacim pogled u najbližu budućnost njenu i njenog Saveza. Peti slet i pet godina jednog omladinskog saveza, omladinskog rada i omladinskog htijenja! Sjećam se još dobro časova, kad smo stvorili taj Savez. Bilo je to u onim danima revolucionarnog zanosa iza rata, kad je taj zanos obuhvatio pa i prožeo i one ljude, što su fiznološki već bili prešli granice, što vole da se nazivlju prosto omladinskima. I kanda su onda nicali savezi i veze ljudi svih rasa i svih jezika za sve ono Sto je veliko i dobro, uzvišeno i plemenito. Svi ljudi dobra srca naprosto su nekim elementarnim zanosom posegnuli za idealima istine i dobrote, što im se prikazaše tako blizi. Cijonizam si je odjednom prokrčio put u široke mase židovskog naroda. I u nas je tako bilo. Ni prije, a ni poslije nije bilo u nas saveznog vijeća cijonističkog sa onoliko oduševljenja, kao ono u januaru 1919. Danas znam da ono oduševljenje nije bilo izraz jednog dozrelog unutarnjeg raspoloženja duše, već je samo proizašlo kao reakcija na izvanje uticaje. A iza toga u augustu 1919. rodio Omladinski Savez. No krivo bi činio onaj, koji bi se zanosio mišlju, da se ono ekstatično rađanje oduševljenja, pa zatim njegovo opadanje zbilo samo u nas. Čini mi se, da je svagdje tako bilo. Eno nam je najbliži primjer za to u Njemačkoj. Zar možda nijesu njemački narod i njemačka mladost u onim novembarskim danima devetstoosamnajste godine gledali i ugledali na obzorju priviđenje jednog boljeg života? Ili, zar možda nijesu bile nezaboravne i historijski goleme one obe proklamacije o pravu na život svakog pa i najmanjeg naroda, svakog pa i posljednjeg čovjeka? Pa kud se djede ono priviđenje, i gdje su ta prava? Možda pravo na mrvičak sunca jednog naroda i jednog čovjeka nije nikada bilo jače pogaženo no danas, a eno, Oermanija. preporođena osamnajste u oduševljenju revolucionarnom jednog Landauera, pliva dvadeset i četvrte u zanosu knajpa i hakenkrajca. Takova je kroz ovo šest godina istorija oduševljenja. A sve ono što se u tih šest godina u raznom oduševljenju rodilo.

pa oduševljenje preživjelo, zavređuje da mu se godine života i peterostruko broje. I Savezu je Omladinskom tek pet godina opstanka, a zavrijedio bi da mu se broji i pet puta pet. Nastaje u doba kad Buber drži prvi bečki Jugendtag. tag. U isto vrijeme izlazi bečki Jerubal. Die Rede vom Zion und der .lugend nije Buber govorio samo za bečki Jugendtag. Ono bi bio preuzani horizont. Taj je horizont bio obuhvatio i nas na jugu i one preko Dunava na sjeveru. To je bilo doba primarnog oduševljenja u našem Savezu, ono mu je dalo zamah i ono dosad najvrednije. U to se doba staviše iz Saveza prvi halucim, nastadoše počeci* kulturnog rada i hebraizacije, učvrstiše se društva, koja još i sada čine kičmu Saveza. U to doba prvog oduševljenja pada i osječki slet. Čini se, da je bio najljepši,' barem onda. ako se ljepota mjeri zanosom. Iza toga pada u omladinskim redovima zanos i nastupa za Savez stanje, kome, mislim, najbolje pristaje, da ga nazovem stacijonarnim. Život u savezu teče sveudilj istim tokom, krivka zanosa, u koliko ga ima iza šest godina, sveudilj je na istom nivou i podiže se tek u vrijeme pred slet, na sletu i nešto iza sleta. Tako je napokon i moralo da bude. Prvo su iz Saveza otpali oni, u kojih je zanos i oduševljenje bila laž ili tek časovito raspoloženje. Zatim je otpao golemi dio akademske omladine koja je i Savez shvatila suviše akademski, te ga i izlazom iz universe ostavila. Napokon su otišli oni, koji ni fizijološki, a ni duševno više nijesu nalazili u saveznim redovima svoga mjesta. No svi ljudi ovih kategorija nijesu za nas izgubljeni. Kod onih što su automatski prešli medju starije cionističke radenike. Savez je ispunio svoju dužnost spremivši ih za to. A to je jedna dobra strana Saveza. Ako je, kako smo naprijed rekli, stacijonaran život u omladinskom savezu, bit će bez sumnje i stacionaran dotok starijih omladinaca u cijonističku gardu. Oni pak što puni predanosti ostadoše u redovima omladinskog Saveza, ostadoše još uvijek čvrsto uz onu jedinu zadaću omladinskog pokreta, da za židovski centar u Palestini on bude odgoja čestitih ljudi u narodnom, socijalnom i moralnom pogledu. Možda su u nas danas rđave ekonomske prilike baš zaprijekom, da se momentano ne može učiniti gotovo ništa za izobrazbu haluca. no u omladinskim redovima ima drugova i drugarica, koji čekaju prvu priliku za ispunjenje ove zadaće svoje. Ima ih, koji i preko toga izrađuju za Erec Israel u sebi židovskog čovjeka, a ima napokon i onih, a to je veći-

na, koji će biti i ostati Židovi galuta, ali potpuniji i bolji no što su roditelji bili. A iznad svega toga nad Savezom lebdi duh cijonizma. Bez omladinskog Saveza iluzoran je svaki cijonistički rad u nas. Možda se otstupa od toga samo u najvećim gradovima. Cijonizam provincije, a to je danas sitni rad bez političke natruhe, listom oviisi od ono njekoliko djevojaka i mladića provincijalnog grada. Tako se omladina približila svom petom sletu. Ako se taj slet obdržava u Novome Sadu, onda to nije bez tendencije. Do sada ima Savez najmanje članova iz Vojvodine. Sigurni smo, da će iza novosadskog sleta sljiediti ondje etapa življieg i intenzivnijeg omladinskog, a po tom i cijonističkog rada. To sudimo barem po pripravama za slet. Možda je dosada židovskoj omladini Vojvodine manjkao onaj potrebni kontakt sa braćom. Biće da je ona bila suviše ograničila svoj pogled uskim horizontom svog miljea i nije mogla idejom zajedništva, zajedničke pripadnosti, zajedničkih ciljeva i ideja obuhvatiti sve nas, koji smo tek politički bili od nje odijeljeni. Koliko je eno Sarajevo udaljeno od Zagreba, a kako li je Novi Sad bliz Beogradu, pa ipak ne ima razlike medju omladincem iz Sarajeva i Zagreba, dok se onaj iz Beograda i Novog Sada jedva i poznaju. A ne poznavajući čovjeka odbijaš instinktivno i ideje,.Što ti ih taj čovjek donosi. Zbliženje nam treba, a ovo zbliženje i upoznavanje dat će slet. I ako nam novosadski slet donese samo to, to jest ako nam u punoj mjeri privede braću iz Vojvodine, onda je bio uspjeli sastanak i za nas je ispunio svoju dužnost. U Zagrebu, 13. Vili. 1924. R. O.

Cijonistička Organizacija i ]ewish Agency

Na svom zadnjem zasijedanju u Londonu, Akcijoni Odbor nije formalno legalno riješio krizu, u kojoj se danas nalazi cijonistička organizacija. Weizmann nije dobio punomoć, da sa onim jevrejskim krugovima Amerike, koji su voljni sarađivati s cijonističkom organizacijom kod izgradnje Palestine, stvori takove definitivne zaključke, koji bi njima po njihovom shvaćanju omogućili ovu saradnju, a vjerojatno djelovali i na necijonističke krugove izvan Amerike, te bi i oni pristupili radu. Zapravo ni w eizmann ni egzekutiva nisu zahtijevali, da im .Akcijoni Odbor

GOD. Vili.

POŠTARINA PLAĆENA U OOTOVOiS

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZAGREB 15. augusta 1924 ~ 15. aba 5684.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. M D. CETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ IJO Đ.

BROJ 35