Жидов
Balfouria i novostečenim Aiule (ukupno 30.000 dunuma), koja su vlasništvo »Zion Commonwealth< i »Mešeka«, sačinjavaju centralni blok Emeka, koji je time narasao na 60.000 dunuma. Konačno proširuje K. K. L. svoj istočni blok. Nuris, koji iznaša 29.455 dunuma, kupnjom od 6000 dunuma na 35.000 dunuma. Ako priračunamo još Jadjur s 15.000 dunuma (od toga su vlasništvo K. K. L. 3.500 dunuma). koji leži izmedju zapadnoga bloka i lučkoga grada Hajte, tad je porasao židovski posjed poljoprivrednog zemljišta u Emeku na 160.000 dunuma, od kojih otpadaju na K. K. L. 117.000 dunuma. Otvaraju se nove perspektive, niču nove nade. Izmedju zapadnog i centralnog bloka leži još samo mali kompleks zemljišta, koji priječi ujedinjenje i već mašta stvara zamamnu sliku, da će se, doskora, od Hajte do Tiberijasa kročiti na suvislom židovskom zemljištu ... No vratimo se opet trezvenoj sadašnjosti! Novokupljena zemljišta su po mišljenju svih stručnjaka vrlo podesna za veliku kolonizaciju. Gotovo cijeli kompleks je aluvijialno zemljište, koje ima dovoljno vode i potrebni su tek neznatni izdaci za potpuno saniranje. I prometni je položaj vrlo povoljan. Ovo se zemljište od 30.000 dunuma proteže južno od Nahalala 7 km. s obje strane željezničke pruge HajfaAfule. .Ako se doznači 100 dunuma za svaku obitelj moči će se na novome zemljištu naseliti 400 obitelji kao poljoprivredne koloniste i kod sve većeg intenziviranja gospodarstva naći će i dvostruki broj obitelji svoj opstanak. Ako se nadalje uvaži, da se prema iskustvu mogu pored seljaka naseliti još mnogi obrtnici i naseljenici. tad je K. K. L. svojom posljednjom kupnjom stvorio osnov za egzistenciju od hiljadu novih naseljenika u Erec Jisraelu. 1 kao što haluc prednjači židovskome narodu u borbi za narodnu domovinu, tako K. K. L. utire putove za cijonističku organizaciju. Slijedivši zov iz redova naroda. K. K. L. znatno je naprijed pomako židovsku zastavu u Emeku. U borama te zastave krije se mnogo drago- -
cjenoga. Ona znači utočište za prognanu braću u cijelome svijetu, izbavljenje djedovske grude iz sramotne zapuštenosti i kažnjive neplodnosti, rasadište židovske etike i kulture, primjer, koji će podstreknuti arap. susjede, da u miroljubivom natjecanju porade oko boljitka zemlje, i sigurno ne u posljednjem redu spašenje časti židovstva pred narodima svijeta. Tko ima odvažnost, da napusti tu zastavu! K. K. L. izdao je prije kratkog vremena lozinku, da mu židovski narod mora staviti na raspolaganje sredstava za izbavljenje od daljnjih 100.000 dunuma. Q. Usiškin, predsjednik direktoriuma K. K. L. bio je na svome agitacionome putu kroz istočnu i zapadnu Evropu oduševljeni tumač ove parole. K. K. L. učinio je sad prvi odvažni korak da ostvari svoje obećanje prema židovskome narodu: kupio je polovicu od onih 100.000 dunuma, i ako je još nije isplatio. Na židovskome je narodu da on sad izvrši svoju dužnost i da daruje K. K. L. toliko, e bi on mogao savjesno ispuniti teške novčane obveze, koje su skopčane s ovom kupnjom, pa da onda može privesti i daljnjih 50.000 dunuma narodnome posjedu. Svaki Židov, u kome još živi i najmanji tračak nade i želje za sretniju budućnost našega naroda, u kome još tinja iskra osjećaja za čast židovskoga imena, sigurno se danas veseli sa svim prijateljima K. K. L. nad velikom kupnjom zemljišta u Emeku. Iz ove radosti moraju svi Židovi svijeta crpsti novo oduševljenje i učvrstiti odluku, da izraze svoju zahvalnost K. K. L. za njegovu skrb time, da mu privedu sve većih darova. Tišrijem započinje nova godina, koja ima da ostvari veliku parolu o izbavljenju od lOO.OOOdunuma zemljišta. Blagdani u mjesecu Tišrijiu bili su vazda podstrek za najveću propagandu za K. K. L., ali i maksimum sabiranja i darovanja. To je ove godine potrebnije no ikad. K. K. L. ima ove godine, više no prije, pravo, da traži od židovskoga naroda najveću požrtvovnost. Jer mi smo u Emeku. na putu k narodnoj domovini znatno napredovali.
pozitivnog rezultata razumije se samo po sebi. već obzirom na vanrednu važnost, što je imade institucija subote. No stvar je ipak malo drugačija, nego što je bila u prijašnjem slučaju, jer se pojedini propisi za subotu lako mogu da luče. U glavnome možemo da se držimo propisa subotnjih. no iz shvatljivih razloga smijemo se suprotstaviti pojedinim zabranama, kao što su nošenje malenih laganih predmeta, sviranje na glasoviru kao pratnja subotnjem pjevanju i t. d. Imade li za ovakav ili slični kompleks propisa opravdanja na osnovu naših kriterija? Mislim, da u tom slučaju, kraj suda stručnjaka, odlučuje i nacijonalni osjećaj zajedno s nacijonalno židovskim instinktom Zidova, koji se općeno drži vjerskih propisa. Dapače čovjek poput Zaharije Frankela, koji je zastupao konzervativno religijozno stanovište, pozivao se kod prepornih pojedinosti zakona na osjećaj naroda. U vezi s time, treba da još jedamput istaknejpio, da se ne ide za rime, da se svaka pojedinost zakona na njenu općenu
narodno-židovsku obvezatnost ispita. Obratno, polazimo s toga stanovišta, da unaprijed priznajemo obvezatnost zakona iz nacijonalno-židovskih razloga, i da je primljeno kao baza našeg omladinskog odgoja. Tek za pojedinosti, kod kojih nastaju vanjske ili unutarnje zapreke, treba omogućiti stvarnu reviziju i neku općenu presudu, kojima treba da ustanovimo regulativu. V. Živimo u galutu. I ako obnova Erec Izraela sretno ispadne, dijaspora ne će tako skoro da postane quantite negligeoble, ni sama po sebi, ni po svojoj važnosti za Erec Izrael. Naše razmatranje tiče se samo dijaspore; o pitanju zakona raspravljamo kao o »galutskom pitanju«. Za Er e c Izra e 1, ne za današnji, za onaj budućnosti, pitanje je drugačije. Zajednička historička zemlja s mnoštvom svojih uspomena, zajednički historički jezik, školstvo, zajednički rad i život prouzročit će mnoge tačke, koje su za nacijonalnog Židova u dijaspori važne, ovdje
izgubiti na važnosti. Tako se moguće i neke uredbe »ceremonijalnog zakona« samo iz nacijonalnih razloga ne će morati obdržavati. Na svaki se način ponajprije moramo brinuti za sadašnjost i blisku budućnost, u kojoj se pitanje zakona u Erec Izraelu ne će znatno razlikovati od onog u galutu. Tko ide za socijalnom i kulturnom renesansom žid. naroda i tko živi u uvjerenju, da će i regenerirani žid. narod samo onda moći nešto osebujnog da stvori, ako ostane vjeran svojoj historijskoj osebujnosti, taj prije svega mora da zauzme pozitivni stav spram zakona religije. Ja vjerujem i nastojao sam, da obrazložim, da je vjernost zakonu jedna od najprešnijih i najfundamentalnijih zahtjeva nacijonalno-židovske sadašnjosti. Od tog zahtjeva ne smije nitko da se povuče, ako mu je njegov židovski nacionalizam više od sakupljanja novca u galuti i gradnje kuće u Erec Izraelu.
Gospodarski razvitak Palestine
Izvještaj, što ga je proi, M ea d predložio cionističkoj Egzekutivi, Kajiiornijski profesor Elwood Mead, koji je danas općenito priznat kao jedan od prvih autoriteta na području gospodarstva, pohodio je prije nekoliko mjeseci na poziv cijonističke Egzekutive Palestinu, da dade svoju stručnu ocijenu o židovskoj kolonizaciji. Već smo nekoliko puta izvijestili o raznim usmenim i pismenim izjavama ov,og uvaženog stručnjaka glede našeg gospodarstva u Palestini, pa sada donašamo u bitnome i sadržaj izvještaja, što ga je Mead dao cijonističkoj Egzekutivi u Londonu. Mead 1 u prvom redu ističe, da je imao prilike proučiti fundamente jedne civilizacije, koja tek nastaje, a kojoj se ipak mora pripisati velika važnost. Naglašava, da Palestina u gospodarskom pogledu pokazuje mnogo srodnosti s plodnom južnom Kallifornijom. Primjerice odgovara dolina duž palestinske obale od Gaze do Hajfc u svemu, izuzev možda nivo razvitka, nizini, što se prostire duž obale Južne Kalifomijc od San Diega do San Barbare, Ljetne i zimske klimatske prilike gotovo su sasvim iste, pa se i u Palestini i u Kalifomijj mogu da gaje subtropski produkti. Ova sličnost proteže se i na unutrašnjost, pa u KaUfornijj imađe mnogo dolina, koje nalikuju dolinama Esdraelona i Jczrela, Svi su ovi krajevi vrlo plodni. Od dolina Jordana i Mrtvog Mora dobit će gospodarstvo velike koristi, jer su ovi krajevi vanredno prikladni za sadjenje pamuka i sladorne trske. Lako mogu da opskrbe i udaljenije gradove voćem i povrćem, pa kako time neograničeno vladaju tržištem, postići će i bolje cijene. Veća vrijednost tla u Kaliforniji rezultat je mnogogodišnjih investicija u novcu i primjene znanstvenih metoda kod obradbe tla. Gradski, seoski i ratarski razvitak primorja Južne Kalifomijc stajao je mnogo stotina milijuna dolara, no ovi Ogromni izdaci donijeli su ploda. Tlo, što se prvotno kupovalo po 5 dolara jutro, pretvoreno je u gajeve narandža, pa sada vrijedi i po 5000 dolara po jutru. Isti rezultati mogu se postići i u Palestini, Nakon toga prikazuje Mead svoje prve
BROJ 39.
• ŽIDOV.
3