Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Sukof

Izrael više nema vinograda, a ipak njegov vječni zakon i sad još nalaže djeci toga naroda, da svetkuju slavu berbe. Narod koji svetkuje slavu berbe, i ako nema gdje da bere grožđa, steći će i mora da opet siekne stare vinograde svoje. Kolike li uzvišene neumoljivosti zakona! Koliko li čelične poslušnosti! Koliko li nesvladivoga prkosa u tome narodu! (Disraeli u Tankredu.) Tu je rečeno sve, što Sokol znači za nas. Iz 'primitivnoga veselja berbe, kad se po judejskim brežuljcima orila kliktava, radosna pjesma, kad su po vinogradima ozvanjali gromki hedad-poklici berača i beračica, kad su momci i djevojke izlazili na ašikovanje, da se svezu za život nastade svetkovina Sukol. »jer je Bog nekoć vodio Izraelce četrdeset godina po pustinji, gdje su stanovali u sjenicama.« A izmedju one seoske beračke slave i današnje svetkovine Sukot ima dugačak put. Jedna je lijepa stamca na, tome putu Sukot u doba drugoga hrama, kad se Sukot i slavio u sukot, u sjenicama u Jerusolimu, kad je to bila prava narodna slava, jer hi se zgrnuli ole-regel sa svih strana zemlje naše, da provedu vrijeme svetkovine u bučnoj i burnoj, kliktavoj i obi jesnoj radosti. A poslije? Ono, što je nekoć bilo nepatvoren i živ izričaj prirodne potrebe veselja i obijesti, koja se najbolje mogla iživjeti upravo za vrijeme berbe, kad su već svi usjevi bili spremljeni u hambarima, to se pomalo u studenom izgnanstvu ukočilo i postalo zakonom naložena i odredjena radost. A ipak koliko Ji životne snage u naroda, koji je volio da reglementira veselje, nego da mu nestane zauvijek tračak drevnoga života njegova. Koliko li instinktivne ljubavi za iskonsku bit narodnu, i još više za nastavak narodnoga života, za očuvanje kontinuiteta, za konzerviranje predanih vrednota. -U studeni sr slomiše vrednote, iskvarišc, ukočiše. Ali one su sačuvane i treba samo daha slobode. pa da opet prokliju i rode plodom. Koliko H prkosa, da unatoč izgnanstvu i mukama i stradanju sačuva spomen na negdašnji život. da unatoč bijedi i siromaštvu osjeti beskrajno bogatstvo sjećajući se nekadašnjega imanja, da unatoč sadašnjosti sačuva prošlost, jer iz te prošlosti izvire njegova snaga, jer je ta prošlost najjači oslonac narodnoga jedinstva raštrkanih, rasijanih i pocijepanih jedinica I sve dotle, dok je ova slava bita narodna slava, pa makar i okljaštrena i oslabljena. dottc je bik) vidnoga dokaza narodne snage i jake poluge za narodnu budućnost. A sad?. »tiistončko židovstvo« biva sve slabije. Vječni zakon Izraelov gubi snagu. Ni (e smo vikli da se veselimo na zapovijed, i da kukamo na zapovijed vječnoga zakona, i naši stari nijesti to činili. Tu je ona osnovna

pogreška u promatranju. Naši se preriji nijesu radovali na zapovijed vječnoga zakona. jer je taj zakon izbio iz njih, jer to njima nije bio samo zakon, stran i hladan. Jasno je: gdje slabi »historičko židovstvo«, hi slabi i snaga historijske vezanosti; gdje se baca s iedja jaram historijskih odredaba, tu se gubi i s glava kruna nacionalne vjernosti; gdje se kidaju verige zapovijedi, tu ispadaju i karike iz lanca pripadnosti i jcjedinstva. Oni stari Zidovi, koji okrnjišc veselje Sokola. ipak ga sačuvaše. A oni mladi sve to posve odbaciše. Ima jedan odgovor; ha I učim. To je argumedai nacionalnoga židovstva no sve prigovore starih. Tamo, gdje halucim rade, na kvašu ili drenaži polja, u gradnji kuća ili u stvaranju kolonija, gdje halucim žive u šatorima, tamo istem dobiva historičko židovstvo smisao i opravdanje. Jer zašto bi svi naraštaji bili nosili jaram zakona, kad se ne bi sad pomladjivao narod, kad ne bi Sva -ona narodna snaga, u prošlosti konzervirana i čuvana, izbila elementarnom snagom u stvaranju narodne budućnosti. Tamo, gdje se opet ori vesela pjesma i heđad-poklici radnika, šio spremaju plod rada, tamo, gdje momci i djevojke prirodno ašrkuju, da se svežu za život tamo na onim židovskim brežuljcima i ravnima iskršnjava narodna mladost. Tamo i Sukot dobiva svoje iskonsko značenje i prvotni značaj. r.

Kolonel Kish o političkom napredovanju u Palestini u godini 5684.

li »Haolam« objelodanjen je članak Colonel Kisha, člana cijonističke egzekutive i upravitelja političkog departementa: Bacim li pogled na naše političke uspjehe u prošiloj godini, činim to polazeći sa tri izlazišta. naš odnošaj spram Arapa, naš odnošaj spram palestinske vlade i razvoj naše komunalne solidarnosti u narodnom pogledu. Politička baza cijelog našeg rada uvijek ostaje mandat. Sto se tiče našeg odnošaja spram Arapa. to je ova godina donijela znatni napredak. Vrijeme je mnogo pridonijelo tome, da se uklone nemiri, kakvi su se dogadjali za vrijeme vojničkog režima. Od kako se izjalovio pokušaj, da se osnuje Advisory Councrl agitatori nisu više imali prilike, da medju arapskim masama šire rasnu mržnju. Arapi, prepušteni sami sebi pokazuju volju, da se slože sa Zidovima. IJ prošloj su godini uvaženi slojevi arapskog pučanstva, koji su do sada stajati na strani, započeli pokazivati političkog razumijevanja, što prije nije bilo. Negativnu politiku muslimansko-kršćanskog Saveza, koja se sastojala u oponiranju sva-

kog napretka predloženog po administraciji zemlje, konačno su upoznali mnogi arapski vodje. Istodobno počeli su i felasi uviajali, da je nastojanje Zidova, da Palestinu pretvore u naprednu i cvjctajuću zemlju, korisno za sve stanovnike zemlje. Osnutak i povećanje seljačke stranke je simptom novog sporazuma pa se ovaj očituje u užoj saradnji Arapa i Zidova koti u socijalnom, loli i u gospodarskom životu. Za primjer neka služe ova dva slučaja; londonski posjet jedne židovsko-arapske delegacije sa svrhom, da u Colonial Officu zastupa zahtjev grada Jate za izgradnju luke i apsolutne solidarnost židovskih i arapskih kočija ša prigodom nedavnog šoterskog štrajka. Ova socijalna i ekonomska saradnja Zidova i Arapa bez sumnje je najbolji put i do političkog sporazuma. Posjet kralja Tiuscjna od Hcdžasa u A martu treba samo spomenuti budući je Egzekutiva stalno zadržala svoje stajalište, da Palestine ne spada u interesnu sferu toga vladara. No vrijedno je da se pptsjeti na činjenicu, da je kralj ttusejn, od kojeg su arapski ekstremisti prilikom ove posjete u Amanu očekivali jednu za cijonizam poraznu izjavu, u istinu ne samo primio židovsku delegaciju pravom arapskom uljudnošću, već nije učinio ništa, da učvrsti položaj naših oponenala. Sto se liče našeg odnošaja spram vlade, lo sam kratko iza mog dolaska u zemlju stupio u pregovore, da učvrstim poziciju' Cionističke Egzekutive, koja po Art. 4. m’andata ima biti priznata javnim tijelom sa svrhom savjetovanja i saradnje sa administracijom u koje se tiču židovske narodne domaje. Ovi pregovori uspjeli su u toliko, što je otstranjeno svako dvoumno izlaganje i shvaćanje naše pozicije sa strane Vladinih činovnika, tako te se sada dapače i u vlastitim stvarima traži naš savjet i saradnja. Mi medjutim moramo pomno čuvati prava, koja nam daje ovaj vitalni članak mandata, jer je on za sada jedini instrumenat, kojim židovski narod može da podigne svoj gias u i*>ravi zemlje, za čiji se razvitak toliko zauzimljc. Konačno htio bi se dotaći i nacijonatne konsolidacije jisuva. Napredak u tom pogledu ne može se mjeriti brojkama ih činjenicama, već je to stvar, koja ima svoj psihološki razvitak. Ja sam uvjerenja, da je u prošloj godini postignut veliki uspjeh. Iz tendcncc, da se i sam jišuv posveti rješavanju problema izgradnje, koji mu se suprotstavlja dnevno, jasno proizlazi da jišuv osjeća porast vlastite snage. Ipak ne mogu, a da ne požalim, što je jišuv u svojoj internoj organizaciji tako slabo napredovao. Bez sumnje, da je ova slabost tome pndorvijda, da vlada još

GOD. VIII.

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZAGREB 10. oktobra !924 - 12. tišria 5685.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 68 D. POLUGOO. 80 D. CETVRTOOD. 15 D. POJEDINI BROJ IJO D. ■ ■ - ■ : rr-~~ rr-r*

BROJ 43.