Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANTA ŽIDOVSTVA

Nakon izbora u Engleskoj

Izbori u Engleskoj provedeni su. Izborna borba bila jc žestoka i buma i donijela je veliko iznenadjcnje cijelome političkom svijetu. Nitko sc nije nadao tako jakoj pobjedi konzervativaca i ovom potpunom porazu liberalaca. Jesu U razlozi ove pobjedo konzervativne stranke Mac Donaldova ruska politika ili slučaj, uvjetovan engleskim izbornim redom ili pak strah liberalaca pred laburističkom politikom zbog kojeg su navodno u velikom broju glasali za konzervativne kandidate, za nas cijoniste potpuno jc irelevantno. Za nas važi činjenica, da sa vlade otstupa ona stranka, koja naš pokret prati nekim iskrenim simpatijama, da je potpuni poraz doživjela i time izgubila svoj utjecaj u parlamentu ona liberalna kojoj pripadaju Lloyd Georgc, Balfour, Herbert Samuel i t. d. i koja nas je uvijek snažno podupirala i da naprotiv na vladu dolazi ona stranka u kojoj imamo, ne baš neznatan broj političkih protivnika. Tko ne prati internacijonalmi politiku, a napose englesku i s njom u vezi našu cijonisfičku, mislit će, da se naša politička situacija pogoršala i da je naš položaj u Palestini ponešto ugrožen protivničkim i Arapima sklonim elementima u konzervativnoj stranci. Da to nije tako, kazuje nam već sama činjenica, da smo iza pada i raspada koalicijone vlade Lloyd Gcorga imali dvije konzervativne, a da se engleska orijentna politika, a time i palestinska nije tri u čem promijenila i da su sve vlade potvrdile Balfourovu deklaraciju i obvezu Engleske, da ispuni Židovima dana obećanja. Medjutim, bila bi naivnost, bila bi totalno neispravna i veoma labava politika s naše strane, kad bi je gradili tek na izjavama simpatija pojedinih državnika Cijonistička politika počiva na dva jaka stupa: na interesu Engleske u Palestini i na našim realnim uspjesima kcd izgradnje zemlje. Balfourova deklaracija, čiju smo sedmogcdišnjicu netom proslavili nije tek akt simpatije i gentiemanstva, nije tek akt pieteta i milosrdja za bijedne židovske mase u istočnoj Evropi, već je u prvom redu diplomatski akt britske vlade, koja se našla pred činjenicom, da jc osvojila Palestinu, na koju je aspirirala odavna, pa ju je htjela i zadržati. Sve ostalo, pa i simpatije za naš pokret, dolazi tek u dru‘ gome redu. Pa i ove simpatije uvjetovane su bar velikim dijelom interesom, političkim i ekonomskim. Mnogo svjetla unaša u ovo pitanje sada objelodanjeni dnevnik lorda Bertie, bivšeg engleskog poslanika u Parizu, iz kojeg smo donijeli dva izvad-

ka, koji se odnose na cijonizain i Palestinu. Prema tome sami Lloyd George, Balfour i lord MHner motiviraju deklaraciju financijskim, političkim, a i nekiin duševnim motivima. Pa kad znamo, da su ovi nama potpuno skloni engleski državnici potpomogli naša nastojanja u prvome redu iz interesa engleske politike, onda je jasno i logično, da su konzervativan kad su potvrdili palestinsku politiku Lloyđ Georgea i Balfoura, imali kod toga sigurno još i više interesa. Na dlanu je! Strateško zaleđje Sueza i stanica na putu u Mezopotamiju. Mi smo time interesno vezani uz Englesku i njenu poiltlku na prednjem Orijentu. 1 stoga možemo mirno i bezbrižno gledati, kako se u Engleskoj mijenjaju vlade. Naš položaj u Palestini ostaje isti. Imamo slobodne ruke, cla gradimo zemlju. ♦ P isto vrijeme sazvana je izvanredna plenarna sjednica Saveza Naroda sa zadaćom. da riješi goruće pitanje granica Iraka. Posebna komisija, kojoj je na čelu bio Brmiting, ispitala, je ovo pitanje i donijela, samo provizorne riješen je, prema kojemu turske čete ostaju djelomično u zauzetim noziciiama, a djelomično ili moraju napustiti. Izabrana je komisija od 3 člana, koja će se uputiti na lice mjesta i tamo proučiti pitanje regulacije granica. Kakvo če stajalište spram . toga zauzeti nova engleska vlada, još ne znamo. No intervencija oružjem spriječena je i time je u onom dijelu prednjeg Orifenta zavladao opet mir. U Ženevi zasijeda manđatarna komisija Saveza Naroda. Primila je izvještaje manđatamih sila, koje su podnijeli sami guverneri područja. Sir Herbert Samuel i prof. \Veizmann lično su biti u Ženevi i podnijeli opširne izvještaje. Do danas još nemamo vijesti o jednom riješenju komisije, jer se očekuje, da se ista ne će zadovoljiti tek konstatacijom, je li mandator ostao u granicama manaiata, već će i prosuditi, jesu li iskorišćene i podane punomoći. Možemo se dakle nadati, da će manđatarna komsija naskoro dati svoje mnijenje o administraciji u Palestini. Pitanje je hoće li se kod toga baviti i onom račkom mandata, koja govori o osnutku židovske domaje. Vjerojatno je. da ne će predbaciti britskoj vladi, da je u tom pogledu učinila premalo. Mi sami, koji smo veoma često Herbertu Samuelu predbacivali, da za nas čini premalo, da preko mjere ograničuje imigraciju, i da se ne brine za naše školstvo, moramo priznati, da nam je palestinska vlada naročito u zadnjoj godini u mnogome bila na ruci. No očekujemo još riješenje mnogih za nas

životnih pitanja. Građjansko pravo, autonomija općina, gradnja luke i drugo, sve to ovisno je o engleskoj vladi u Londonu, no u velike ovisi i o potpori Saveza Naroda. J. A.

Hebraizacija

U Erec Jisraehi dočeku]« narodni pjesnik Haj im Nahman Bialik narodnoga vođu Hajhrta Weiznianna čudnom dobrodošlicom. Veli mu, neka ne zaboravi, da mi irnađemo dva bremena, dvije dužnosti, dva zadatka. NLje dosta samo s k u p 1 j a ti novac, nego treba promicati duševni rad. I Wcizjnann obećajc, da će poslušati njegov zahtjev, da će Cijonistička Organizacija nastojati više, no dosad o kulturnom radu, napose o hebraizaciji. Hebraizacija je dosta širok pojam. Najprije to znači naprosto naučiti Jevrejski jezik iz ma kojega udžbenika. A kad se dignemo do te stepenice, onda tek vidimo, kako smo malo učinili. Jer Jevrejski jezik nije zgusnut i sadržan ni u jednoj učevnoj knjizi. Jervejski je jezik, onaj pravi i nepatvoreni, onaj, što je stvoren od mnogih naraštajeva, sačuvan i zatvoren u spisima i djelima tih generacija: od biblije, talmuda i mrdraša preko pajetana i španskih pjesnika, filozofa i kabalista sve đo u novo doba iiovojevrejske književnosti. Tu je naš jezik, čist i neokaljan barbarizmima, glomaznim nasljedovanjem onih jezika, koje Židovi govore u običnom životu. Ono, što kod drugih nalazimo, ako zadjemo u narod, pa slušamo kako govori, to se u nas nalazi u spomenima narodnoga razvitka, to je sačuvano u jevrejskoj knjizi. 1 zbog toga čim naučimo osnovna počela gramatike i nešto riječi, mora da počnemo čitati i čitati: najprije lake dijelove Tore, Knjiga Samuelovih, Kraljeva, Kut i Ester, onda teže dijelove. Proroke i Psalme, izabrane izvatke Misne, Agade i sve dalje i dalje. Čitajući ta djela vidimo tek pravi smisao hebraizacije: ukazuje nam se snaga židovskoga duha i bogatstvo jevrejske književnosti. Tu crpemo one židovske vrednote, koje su toliko puta bile predmetom teoretskih rasprava i programnih nacrta. 1 onda znatno, da i ova druga stepenica hebraizacije nije konačna. Pošto smo upoznali jezik i književnost, hoćemo da se potpuno svežemo s narodom svojini, da živimo što više njegovim životom. To je hebraizacija života: da mjesto druge lektire čitamo jevrejsku, da na našemu stolu ili noćnom ormariću stoji jcvrejslta biblija i icvrejaka moderna knjiga, da prije spavanja mjesto drugih nevina preletimo koje palestinske novine

GOD, VIII.

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM.

UPRAVA ! UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZAGRLE 7. novembra 1924 * 10. hešvana 5685

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA; GOD ICO D. POLUGOD. 50 D. ĆETVRIGOD. 2t> L>. POJEDINI BROJ 2 D,

BROJ 47.