Жидов

liri, pet drugih uskaču na mjesto njih. Naokolo plešući gura se svijet, ne gledaoci, već mladići i djevojke, koji jedva čekaju, da sami zaplešu i zapjevaju. Hora! Ova hora tiranizuje Tel Aviv. Inače je to najslobodniji grad na zemlji. No hori ne može niko da izbjegne, mora svaki da joj se pokori. Bjalik dolazi cestom, najveći pjesnik Židova, kojega radnici ne samo da vole, već i čitaju. Prekasno opazi, kako se pleše hora i hoće da pobjegne. No radnici ga uhvatiše i nude mu čašu vina (za jačanje). Onda mora da pleše. Moli, moli usrdno da ga puste napokon obećaje, da će držati govor. Dobro, neka govori. Oko njega nastade krug i Bjalik govori o smislu blagdana, o smislu židovskog zakona kao školi narodne discipline, sjeća radnike na autodisciplinu, postaje ozbiljan i strog, onda još jednom pije u zdravlje sviju, koji »grade Palestinu«. Viče se »Živio Bjalik« i traži se, da pleše! Kasno u noći dugo iza policajnoga

sata ide se po nadrabhia Ahronsohna. »Mi plešemo u čast tore, pleši- s nama, rabi!« I kao kralj David nekoć časni nađrabin pleše sa svojim radnicima na Allenby ulici u noći svetkovine tore. Grad pjeva . . . ♦ Tel Aviv ima i razloga, da svetkuje blagdane: dva mala dogođaja padaju ovaj dan, dogođaji simptomatični, koji sačinjavaju odsjek historije ovoga grada, koji je star tek 15 godina. Jučer je položen temelj-kamen za novu, veliku gradsku vijećnicu, stara, proširena tek prije godinu dana, opet je premalena i ujedno se po prvi puta ruši jedna kuća u Tel Avlvu. Tuže se, da su kuće Tel Aviva, prvog židovskog grada, ružne. Sada dolazi druga generacija s više ukusa 1 više novaca. Jedan Amerikanac kupuje posjed u sredini grada i pošto mu se kuća ne svidja, on je daje rušiti. Odoh u Herzlovu ulicu ruševinama kuće, da vidim tog Amerikanca. Već i u Palestini započinje borba novca. Prvotni posjednik, koji se prije 10 ili 12 godina naselio tamo na pijesku ismjehivan po jafanskim »mudracima«: »Kako se samo može otići onamo na pijesak!« on morade sada uzmaći iz svoje kuće. Drugi, bogatiji, sretniji dolazi, sjedne na njegovo mjesto, razara kuću, koju je onaj prvi sagradio, ne zna ništa o borbi i pobjedi svog predšasnika . . . . I sutra to će se desiti i drugim muževima u Tel Avivu, a prekosutra radnicima vani u kolonijama. * Jedan me znanac pozdravlja. Priča mi, da gradi kuću, da se »takodjer* naseljuje u Palestini. Pitam ga; »Zar se ne bojite, što je Tel Aviv ovako čudno sagradjen na pijesku? Da će doći do veliikog sloma, kad jednom prestane ovo veliko i nerazumljivo pritjecanje imigragranata u Tel Aviv? Da će imigranti poći u Hajfu, Aku, Oazu?« Čovjek me pozorno sasluša. Onda veli; »Da, moguće je. da ću izgubiti svoj

i ne bez potpore Kvlrinala dolaze sveudilj novi udari protiv cijonizma. Ne osjećamo ih samo u Jerusolimu, već i u Ženevi, i u Londonu ne manje već u VarŽavi. ‘^lM Nije slučaj, da istodobno s arapskim memorandumom mandatamoj komisiji Saveza Naroda predleži i pro'.cst talijanske katoličke unije. koji sadržava tako gorke podvale protiv nas, da je cijonistička federacija u Italiji bila primorana, da u talijanskoj štampi iznese energičan ispravak. Možda nije slučaj, da je mandatama komisija, koja u svom izvještaju o Palestini preporuča jednu »limitiranu« imigraciju Židova, ove zaključke stvorila baš pod predsjedanjem jednoga Talijana. U konzistoriju, koji će se održati doskora, papa će se kako javljaju talijanski listovi baviti pitanjem Svetih Mjesta, pa će se palestinsko pitanje proglasiti borbenom parolom za svetu jubil. godinu 1925. Tek nedavno donijela je poljska štampa vijest, da rimski uplivi djeluju na poljske klerikalne partije, dti bi Poljska stala na put iseljivanju Židova. Ova vijest nije dementirana. Vidimo dakle citirajući tek ovo nekoliko !primjjera iz posljednjeg vremena da stoji neprekidan front od Rima preko Meke sve do Brazilije i da započinje ofenzivu protiv nas. A mi smo naprotiv već odavna dali inicijativu iz ruku i teško se branimo. K tome pridolazi još i neizvjesnost odnošaja nove konzervativne vlade u Engleskoj prema nama te službeno izjavljeni odstup Herbert Samuela za; nekoliko mjeseci i pitanje nasljednika. Imamo li sve ovo u vidu, dbćl ćemo do spoznaje, da je mnijenje, koje |e izrazio Weizmann u svom posljednjem govoru u Jerusolimu i na zadnjem kongresu optimističko u pogledu naše izvanje politike, što nikako nije opravdano. Ovaj bi nas optimizam mogao zavesti do nekog »quietizma«, koji bi mogao postati opasan. U tom se pogledu do sada mnogo griješilo i sa strane vodstava većine zemaljskih organizacija. Sve što je padalo u područje izvanje politike, bila je stvar Lon-

dona, od tamo se očekivalo impulza, inicijative, rad i uspjeh. No vodstvo ima dužnost, da prije svega učini slijedeće: da poradi protiv opadanja filocijonističkog štimunga i dade poticaj za jednu veliku, sistematsku propagandu, da opet osvojimo izgubljeni teren i nove simpatije kod nežidovskih masa i njihovih vodja u svim zemljama. Kao primjer neka služi djelovanje engleske federacije iz vremena Balfourove deklaracije. Ako je važno predobiti židovske, necijonističke krugove za izgradnju Palestine i izgraditi Jewish Agency, ako je važno skupljati kapitala za Keren Hajesod ne smije time da se slabe za nas važne filocijonističke simpatije nežidovskog svijeta. Centralno vodstvo u Londonu (ovo nekoliko osoba, od kojih je nekoliko, kao Weizmann, svakako preopterećeno poslom), nije u stanju, da vrši cijeli rad izvanje politike, pod čime se ne razumije tek pregovaranje s engleskim ministrima od vremena do vremena. Ovaj se rad mora decentralizirau. Kod svake zemaljr ske organizacije treba uspostaviti cijonističko-politički resor, koji bi imao slijedeće zadaće: registriranje glasova nežidovske štampe u zemlji i izjave politički mjerodavnih osoba u parlamentu, praćenje vladinih mjera u pogledu cijonističkog djelovanja uopće a naročito obzirom na iseljivanje u Palestinu i na sklapanje trgovačkih ugovora s Palestinom, prosvjećivanje nežidovskog javnog mnijenja o cijonizmu, stvaranje jednog filocijonističkog, propalestinsikog štimunga medju nežidovima propagandnim skupštinama, izdavanje sistematskih komunikea u nežiđovskoj štampi, izdavanje specijalnih brošura o našem radu u Palestini, ispravljanje krivih vijesti itd. Ovaj resor (koji nema ništa zajedničkog sa unutarnjim političkim radom ) treba da bude u kontaktu sa centralnom upravom i ako je potrebno, treba da s njome zajedno radi. Politizirati je drugo i praviti pametnu, dalekovidnu politiku, opet je drugo.

Ako đr. VVcizmann hoće da istupi protiv prevelikog politiziranja židovskih masa on to čini u jednoj formi, koja mora da izazove nesporazumke. Ne, mi ne možemo dvije godine ostaviti politiku naprotiv moramo intenzivnije već do sada i prije svega sistematskije voditi izvanju politiku. Za to je potrebna djelomična decentralizacija. t Sa vodstva će spasti dio tereta, a na ovaj će se način stvoriti krug muževa, koji će raditi samo na ovome polju s iskustvima i znanjem. Herzlov princip svakaiko treba održati: dobrohotnost država i naroda treba predobiti i uzdržati.

Louis Lipsky o izgradnji Palestine

Londonska »Jewfsh Times« od 1. decembra donaša interview svog glavnog redaktora Morissa Mayera sa članom cijonističke egzekutive Louis Lipskijem, koji se tek zadnjih dana vratio sa svog posjeta u Palestinu. Rad za izgradnju Palestine, izjavio je g. Lipsky, općenito se podcjenjuje. On je kud i kamo znatniji!, već što si to zamišljamo na temelju brojaka, koje se objelodanjuju od vremena do vremena. Treba ovaj rad vidjeti vlastitim očima, da se pravo procijeni, treba upoznati duh židovskih masa, koje rade u Palestini, pa da se važnost ovog rada shvati. Najvažnije je, da grade isključivo Židovi. Židovi su sagradili Tel Aviv, ikoji stalno raste 1 grad je sa svim židovskim dobrim i lošim stranama. Mnogo grade Židovi u i kraj Jerusolima, u Hajfi, koja se da pred kratko vrijeme smatrala arapskim središtem, a postaje sve više i više židovskim građom. Intenzivan je rad na selu, gdje se neprestano stvara nove kolonije i povećaju stare. Jedino Židovi stvaraju i građe u Palestini. Arapi su gledaoci ovog grandioznog rada izgradnje. Rijetko kada desi se, da Arapin gradi kuću i to samo da je iznajmi Židovima. Cisto arapski gradovi

BROJ 52.

»ŽIDOV«

3