Жидов

Ovim recima hoćemo da započnemo red rasprava o problemima narednoga kongresa, da po njima, uzevši u obzir prilike u cijonizmu u našoj zemlji, odredimo naše stajalište i dademo direktive našim delegatima. Pored toga hoćemo da u daljem slijedu članaka posvema informativno uputimo širi krug naših sumišljenika u sve, što se treba da zna, kad se hoće sa razumijevanjem da prate sve rasprave kongresa. Treba da se to učini tim više, što ovaj puta oveći broj cijonista iz naših krajeva treba da iskoristi priliku i da podje na bečki kongres. ♦ Broj delegata za kongres odredjuje se prema sumi uplaćenih šekela. Cijonistička Egzekutiva odredila je. da se šekeiska akcija ima da završi najkasnije do 18. junaUplaćivanje šekalim nije izvršenje nekoga naročitog cionističkoga rada. Od svakoga se cijoniste traži daleko više, nego da uplati odredjenu malenu svotu za šekel i doprinos zemaljskoj organizaciji, u našem slučaju Savezu Cijonista u Kraljevini SHS. Šekel je dokumenat pripadništva Cionističkoj Organizaciji. Svaki pokret, koji je u svom djelovanju sveden u uredbu i opseg jedne organizacije, iskazuje najjasnije svoju snagu brojevima. A ti brojevi imadu ispravnu moralna i stvarnu sadržinu tek onda, ako se temelje na očitovanjima pojedinaca, koji vele da pripadaju pokretu i njegovoj organizaciji. Šekel je očitovanje svijesnoga Židova, da sebe smatra karikom u lancu preporodnih redova židovskoga naroda. Hoćemo Ii da i brojem budemo dolično zastupani na narednom kongresu, treba da izvršimo našu dužnost obzirom na šekel. Ali šekeiska akcija ne znači tek, da se imadu prodavati šekalim onima, što su poznati kao cijoniste nego da treba propagirati cijonističku ideju, a ondje, gdje se afirmira cijonističko uvjerenje, ima da se proda resp. kupi šekel. To je smisao šekelske kampanje. Cijonizam za-

hvaća sve veće slojeve naroda, a naročito je u posljednje vrijeme obnovna misao osvojila one redove, koji su dosad stajali po strani. To valja uočiti i time valja omjeriti rezultat šekelske akcije. Uz te pretpostavke opravdana je nada, da će se ove godine povisiti broj plaćalaca šekela. Treba da uznastojimo, da se ta nada ispuni koliko to do nas stoji: mora da se savjesno i zdušno vodi uplata cijonističke članarine, da se skupe očitovanja pripadništva aktivnom organizovanom cijonizmu- O tome treba da vode računa nesamo Mjesne Organizacije, nego svi pojedinci. m

Gradski izbori u Zagrebu

Za 10. maja odredjen je izbor za popunjenje 25, žrebom otpalih mandata gradskih zastupnika. Nije ovdje mjesto razmatranju, da ii izbornom redu, osnovanom na principu proporca, odgovara eliminiranje polovice mandata putem žreba. Ali treba istaći, da se time probija sam princip proporca i da popunjenje zastupstva nakon žreba ne može da pokaže pravu sliku volje i jakosti pojedinih grupacija u gradjanstvu. U doba kurijalnog izbornog reda sa ustanovom, da pojedina kurija može u gradsko zastupstvo birati samo iz svoje kurije, žreb je značio samo eventualnu izmjenu osoba, ali nije značio izmjenu grupacija. Proporcijonalni sistem sa žrebom mora nužno izmijeniti sliku zastupstva. Tačno, jer je uspjeh žreba posve slučajan, može koju grupaciju ili posve eliminirati ili posvema štediti. Kod nadopunidbenih izbora sudjeluju opet sve grupacije, a jer je zbog manjeg broja mandata količnik veći, barem za 100%, to je neminovna posljedica, da će eliminirana grupacija ući u zastupstvo u daleko manjem, a poštedjena grupacija u

daleko većem broju, no što odgovara faktičnoj njegovoj jakosti. Najopasniji je žreb za manje grupacije, a demokratija ipak leži u glavnom u tome, da i najmanja grupacija mora doći u zastupstvu do izražaja prema svojoj jakosti. I u su kontradikciju izmedju proporcionalnoga sistema i žreba uočili mnogi izbornici i sami gradski zastupnici, pa polazeći sa gledišta, da se u gradskom zastupstvu nema voditi partijsko-politička. nego isključivo gradsko-komunalna politika, poveli su se pregovori, da se odredi jedan snažan komunalan program, po kojem bi sve grupacije jedinstveno istupile i tražile povjerenje gradjanstva. Taj se pokušaj izjalovio i kako čujemo, kod izbora od 10. maja istupit će svaka partijsiko-politička grupa zasebno. Kraj te situacije nužno je, da i mi, što smo u prošlom zastupstvu bili zastupani sa dva mandata, i opet zasebno ističemo svoje kandidature. I ako naši mandatari ne mogu u pitanjima, što zadiru u partijsko-političko stajalište, da saradjuju, u pitanjima čiste komunalne politike, mogu da dodju do riječi. I to je poglaviti razlog našem zasebnom istupu. Naši će mandatari, nevezani partijskopolitičkom ili klubskom disciplinom u svim stvarima mimo i objektivno saradjivati i time, imajući u vidu interes grada Zagreba, a ne prestiž partijski, koristiti gradjanstvu našega grada. Dosadašnji rad naših zastupnika pokazao je u praksi primjenjena naša načela i mi smijemo mirne duše ustvrditi, da je rad naših zastupnika naišao na priznanje svih objektivnih faktora u gradskom zastupstvu, pa je to i češće došlo do izražaja, A to je najbolji dokaz, da su oni u svim pitanjima vazda zauzeli korektno i ispravno stajalište. Slučaj je htio, da su ovaj put ispala oba židovska zastupnika iz gradskog za-

U probudjenoj Palestini

K PUTU LORDA BALFOURA. 'Od Etniia Ludvlga. Poznati njemački pjesnik i književnik Emil L u d v i g objavio je pod ovim naslovom u berlinskom listu »National Zeitung« putopis iz Hajfe. Hajfa, krajem marta. Putnici, što se od Tiberijasa i Nazareta obraćaju smjerom zapada prema moru, vide sa visine u daljini široku, ugladjenom linijom zaobljenu dolinu, sve se čini pustim, neizgradjenim, napuštenim; tek iz nekoliko kutova javlja se crvenilo opeka, a izmjerenost ravnih crta u polju mami pogled, da se zadrži i kad cijonista prstom pokazuje da onamo, gdje se ljudska ruka trudi, stavi imena, koja se brzo zaboravljaju, tad ostaje u sjećanju samo jedno ime, ime novoga sela ili je možda već i gradić? Baltouria. Možda je put ovoga otmjenog Engleza, koji upravo sada prvi puta stupa na palestinsko tlo, najjači momenat u njegovu bogatu životu. Jer koji se Europejac izuzevši recimo Masaryka može da hvali, te je stvorio novu narodnu zajednicu! S kojom skromnošću i s kojim ponosom stupa ovaj lord na tlo, koje je iz-

vojštio najstarijemu narodu, a da mu sam ne pripada. Kad je godine 1916. i 1917. naš (njemački. Op. ur.) izvanji ured još ismjehavao prijedlog uvaženih Židova: osnivanje židovske zemlje pod patronatom Njemačke, ikad u maršu središnjih vlasti u Palestini nijedna glava nije spoznala sredstva, da se taj faktor Evrope predobije: onda, kad smo u Stambulu doživljavali tek službeni antisemitizam, uspjelo je nekolicini Židova u neprijateljskom Londonu, prije svega kemičaru VVeizmannu (engleskom Haberu), da kormilarima države razloži šanse, što bijahu vezane uz takav protektorat. Tad bijaše tu lord Balfour kao ministar za szvanje poslove, kojeg je ona britanska mješavina praktičnoga idealizma potakla na obećanje: kad ententa osvoji Svetu Zemlju, dat će Engleska Židovima ondje domaju, gdje bijahu izašli prije dva tisućgodišta. Pismo Rothschilda bijaše sve. što je vezalo svjetsku vlast: tri ili četiri godine kasnije dan je cijonistima njihov »charter«. Posvema je nepotrebno i zaludno pitanje, da li je ova odluka bila lukava ili lijepa, da li je bila patetlčka ili politička, jer ona bijaše oboje i kao svaki razuman državnički akt bijaše korisna obim stran-

kama. Ovo je obećanje olakšalo Engleskoj, da u Parizu nasuprot Francuskoj prodre mandat nad Palestinom i njenu je želju, da straži na obim obalama Sueskoga kanala učinilo razumljivijom i moralnom VVilsonu; usto si je Engleska osigurala prijateljstvo židovskoga kapitala, koji je carska Njemačka samo s prezirom zloupotrebila. Danas je Balfour andjeo čuvar i tko poznaje gotovo osamdesergodišnjeg plemića, znade ikoliko on duboko zahvaća patos svojih odluka. Jer, kad se pitam, što me je u obnovljenoj Palestini ponajviše zahvatilo, onda ne bijaše to svježa slika, koju daje svaka mlada kolonija, koje sam našao u Istočnoj Africi u tri nacije; to je općenito. Bijaše to intiman patos, što ondje prođahnjuje sve ljude i stvari; ne glasan ovdje vani uopće nestaju nake s pravom kudjene griješke evropejskih Židova. Nigdje nijesam prije našao Židova toliko mirna, toliko smjerna i šutljiva. Gdje su sada sve te karikature, kojima od vremena Herzla namisliše dovesti ad apsurdum »Židovsku državu« (»Judenstaat«), kao neki klub za debatiranje, domišljatu i cjepidlačarsku talmudsku školu? Što ja svuda vidim. jest rad; ono, što stvara taj rad, jest imanentan patos.

2

>2 I D O V*

BROJ 19.