Жидов

Žene uvidjajući tu zakonsku zapostavljenost i nepravdu, koju usled toga trpe, pokrenule su to pitanje u želji da poprave taj gotovo neizdržljivi položaj. To pitanje treba da zainferesuje cijelu našu zajednicu. Ideja i pokret potiču iz Londona, gde je osnovano »Društvo za poboljšanje zakonskog položaja jevrejske žene«. Na čelu Drulštva nalaze se: gdja Ernest Leser iz Engleske, gdja Cadojk Kam iz Francuske, gdja dr. Jozefa Ešelbahera, rabina iz Nemačke, j gdje M'ihael Adlera i L. Hansa iz Engleske. Skoro u svima državama društvo ima svoje saradnike. Osnivači Društva ne pripadaju onom pokretu, koji želi da u Palestini zavede rnesto crkvenog gradjanski brak. Cilj je Društvu da brak bude i dalje verska institucija, pod zaštitom naše crkve, ali samo da bračno pravo bude reform sano. naročito u koliko se ta reforma odnosi na položaj žene u njemu, U tome smislu Društvo je uputilo jednu predstavku rabinima, koji su gotovo iz svih zemalja došli na svečano otvaranje jevrejskog univerziteta u Jerusalimu. U predstavci mole, da se nadje puta i načina, za poboljšanje ženinog prava, pred jevrejskim zakonom. ali samo u duhu naše vere i tradicije. Ovaj je pokret u toliko simpatičniji, u koliko ga odobravaju i naše verske starešine od autoriteta. Nekoliko naših čuvenih rabina shvativši taj pokret najidealnije, pokrenuti su pitanje o osnivanju jedne »Rabinske Centralne Organizacije«, koja bi potpomognuta ođ rabina sviju zemalja, služila kao autoritet u rešavanju toga pitanja. Tim faktima treba dodati neka mesta iz naših zakona, koja naročito pogađaju ženu, da bi se po njima moglo oceniti koliko se neprijatnosti, i nepravde ženi - majci nanosi. 1 koliko bi upropašćenih života bilo manje da su te odredbe drugojačije. Navodim činjenicu da i danas postoje mesta, u kojima se venčauja ne upisuju u zvanračne knjige. Ciime če ta žena dokazati, da je živela u zakonitom braku, a deca da su bračna? Koliko je dalje nesreća poticalo otuda šio su neke žene stupale u drugi brak, u uverenju da im Gel i bez građjansikog razvoda daje zato slobodu? šta da kažemo kad se žena, i bez svoje krivice, primora da primi Razvođ-Get, ili kada" se, kad muž nije u mestu, Get dostavlja preko.

opštine. Ističem naročito ovaj običaj,, ostao iz prastarog doba, da žena, u slučaju nestanka muža, ne srne stupiti u drugi brak. To je pitanje u svima zakonodavstvima rešeno na taj način, što se nestali oglašava za umrlog. Zar se tu ne može naći način,, koji se neće kositi sa našom veroru, ili taj slučaj resiti po gradjanskom zakonu dotične zem'je. Sta da kažemo za nepravdu da žena može dobiti razvod samo ako muž dozvoli. Zar da se ne učini ništa za te žene, koje se smatraju našom nacionalnom nesrećom. Jedno pitanje od naročite interesantnosti je i lialica. Čemu taj prastari običaj, koji ženu često izlaže velikim neprijatnostima? Ili slučaj da se žena razvedena ili koja je primila Halica ne može udati za jednog Koena. bez obzira da li je brak razveden njenom krivicom, ili bez toga, tim pre, što danats Koeni, nisu više sveštenici u Hramu. To su u glavnom najbolnija mesta našeg zakonodavstva prema ženi. Borba žena za njihova prava kod drugih naroda prešla je davno već na teren javnoga prava. Jevrejka ima tek da se bori za najosnovnija prava, koja čovek ima u svojoj najužoj zajednici, porodici. Svakako jedna anomalija. Žensko pitanje je u svojoj osnovi ekonomsko pitanje. Postajući jači ekonomski faktor u porodici, žena kroza nju postaje značajniji član zajednice o kojoj ova mora više voditi račun. S toga ona mora prvo dobiti ravnopravnost u porodici. To je prva etapa kojoj žena dolazi u borbi za svoja prava. Jevrejka u bračnome pravu nije ravna čoveku, orla nema ona prava, koja žene drugih naroda već davno imaju. S toga je njena dužnost da se pokrenuto pitanje, već iznijeto u ovome članku, pretvori u delo. Ali je to ne manja' dužnost i ostalih, jevrejka je stup porodice, prema tome i naroda. Zato je dužnost svih da doprinesu azvodjenju te ■reforme u našem zakonodavstvu. Treba stati u redove onih, koji žele da u duhu naše vere i tradicije üblaže zakon i koji se bore za pravdu. Zaštitimo jevrejsku ženu od nepravilnosti u našem zakonu. Budimo uvek nosioci kulture i pravde. Zaštitimo .ženu i dete. Beograd, maja 1925.

Jelena S. de Majo-

Daganija Alef

1910.-1925. f Piše Joset Baraz. Daganija. f Zemljište Daganije počelo se da obradjuje u godištu 1910.—1911.. kad su bile osnovane prve nacijonalne kolonije Kineret i Mukla- Vodstvo uprave i rada u Ktneretu bijaše još u rukama činovništva. kojem bijaše onda predano i zemljišta UmDjunia- današnje Daganije. s onu stranu Jordana. Radnici, što bijahu zaposleni u UmDjuniu, na zemljištu Narodnoga Fonda, stanovahu u Kineretu. idjahu danomice preko Jordana i ostajahu katkada i čitave nedjelje u Um-Djuniu: Pokazalo se doskora, da je činovnički sistem neodrživ. Ponašanje upravitelja, koii nije nikako mogao da spozna nacijonainu vrijednost kolonizacije i koji nije razumio ni raspoloženje haluca, što su

došli u zemlju da rade, izazvala je žestoka! opoziciju radnika. Zatražili su. da ira se dopusti sudjelovanje u upravi svega, što sc tiče rada u mjestu i. da ili se ne siaa’ra nadničarima. Borba, što se onda vodila i kopa .ie urodila i štrajkom, završena je sa zahtjevom, da se naseli jedna radnička kvoca na zemljištu Uni* l ij’unia, ikoja će biti posvema neovisna. pa da se tako vrvi puta pokuša urediti samostalno radmicko gospodarstvo na kooperativnoj osnovici. Grupa od 7—S radnika, iskosnih u radu, organizovatb, se u tu. svrhu i otišla u Um Djuni. Bijaše zamišljenu, da se taj kolonizacijoni pokušaj izvede u ograničenom vremenu, da se iskuša u godini dana. a bez naročitih pretenzija. Rezultati 'prve godine bijahu upravo toliko uspješni, te su podali ozbiljnu važnost zahtjevima radnika, da Narodni Fond započne čvrstu i jaku kolonizaciju na tom mjestu.

Misao o zadrugarskoj kolonizaciji naišla je na potpuno shvatanje u dr- Ruppina. koji je onda vodio upravu Palestinskoga ureda i Keren Kajemeta. On Je mnogo pomogao razvitku ove radne farme. Radnička kvuca. koja se u Kine ratu one godine, kad se je ta kolonija osnovala. skupila i formirala, a onda kasnija radila u Oederi i bila poznata Snenom Ciedera-komuna, došla je u Um Djuni. da se ovdje trajno naseli. . Otlo sve dosada čini jezgru današnje kvuce Daganija. Zaposjednute mjesta vrsvrhu trajnog nascIjenja izvršgno je 9. tišrija godine 1911. Jednu i .po godine otprilike stanovahu radnici u arapskom selu u kućama i provizornim barakama i onda se definitivno odseliše na obalu Jordana i jezera Tiherijas do ceste Zemah-Tiberijas. Ovdje se izgradiše kuće i zasadiše vrtovi sa raznim ukrasnim đrvećem. Čitavo područje Daganije iznosi 300 dunama. Do godine 1921- obradjivala je kvuca to zemljište, ali kad se je rad sve

Hebraizacija i židovska škola

Poznato je da je u početku cijonističkoga pokreta postojala dvostruka koncepcija, jedna je bila politički cijonizam, reprezentiran po Herzlu, a druga, kultu r’n i ■cionizam, vezan za ime Ahad Haama HerZl si ie zamišljao riješenje židovskog pitanja na jednostavan način. Židove, kojima je u njihovim obitavaiištima zlo, koji stoje gospodarskim ili socijalnim pritiskom, Židove, koji ne će ili ne mogu, da se asimiliraju, valja naselili u zemlji a to ne mora baš bib Palestina gdje bi mogli stvorili vlastitu državu i slobodno u njoj živjeti. O poteškoćama, da se za stotine tisuća ili milijune ljudi, u slabo napučenoj i gospodarski slabo razvijenoj zemlji jer samo takova dolazi za veliku imigraciju u obzir za malo godina stvore privredne mogućnosti, nije Herzi bio posvema na čistu. Određjenog kulturnog i jezičnog pitanja u njegovom planu nema. Glavno mu je bilo rješenje materijalne židovske bijede. Za bijedu žiđovs’t v a, za potrebu, da se židovsko me duhu, koji je u rasulu stisnut i u okove sapet,, stvori rasadište i da mu se dade mogućnost slobodnog razvitka i time tek prava duhovna istvaralač k'a sposobnost, nije 'Herzi kao asimilovan zapadni Židov imao dovoljno ishvatanja. Vanređnom je jasnoćom- i uvjerljivošću iznosio to pitanje Ahad Haam. Palestina jer samo Palestina može i treba da postane židovska zemlja ne može, da nam riješi bijedu Židova, Kapacitet svake nerazvijene još zemlje je neznatan. Stvaranje životnih mogućnosti za veće mase u njoj zahtijeva mnogo vremena; naseljivanje može se izvrišivati samo polagano i u malom broju. Ali se time ne će umanjiti broj Židova u zemljama, gdje u masama živu. Jer se slabo iseljivanje nadoknađjuje prirodnim porastom, a broj se Židova u ovim zemljama ne smanjuje Dakle poboljšanje materijalne nužde Židova ne može nam cijonizam donijelk Naprotiv će židovska Palestina potisnuli bijedu židovstva, židovske duše Židovski duh, koji je u staro doba urodio tako divnim plodovima mora dotaknuvši se palestinskog tla opet dobiti svoju staru stvaralačku snagu. Palestina mora, da postane kulturni centar za naroda što je razasutioitavijn

2

>1 I !■■ C; Vi

BROj 2\.