Жидов

še u Palestinu ne mogavši više da obavljaju težak poljski rad, ali, jer im je u živčevlja rovalo sjećanje na sve njihove, što su poubijani za pogroma, jer im je u duši gorio spomen onih surovih napadaja, odlučiše, da čuvaju naselja svoga naroda u obećanoj zemlji i da ih štite oružanom rukom. Svi su oni jednostavno i predd.no čekali čas, koji im je morao da donese smrt, ovi dječaci i muževi i oni skupo prodaše svoj život prije nego što ih je zahvatilo tane u otvorenom boju ili ih iz zasjede oborilo na tle- . Nijedan od njih nije pomišljao na slavu ili na čast, ili kako se već svć te lijepe riječi zovu, što tako lijepo zvuče, kad se kasnije govori o tim tragedijama; nijednom nije palo na pamet, da si umišlja, te je junak. Ta što nakraju i bijaše bilo, kad se je negdje u tišini zatrpala zemljom tanetima probušena Iješina? Tučnjava siromašnih Židova sa Arapima, što bijahu isto tako siromašni.

Ali kad su klonuli, a njihova krv zakrvarila zemlju, koja je nekoć bila pradomovina njihovih otaca i koja treba da bude domovinom njihovih potomaka, posljednjim je njihovim kucajima bila svijest, da im maleni život nije uzalud ugasnuo, da se veza zemlje i naroda, koju je surova sila prije mnogih stoljeća bila razbila, ovim kapijama krvi opet sjedinjuje i da će sva krv prolivena iz smrtnih rana na tu svetu zemlju uhvatiti korijen. Izvršili su častan posao žrtvujući sebe u tišini. Stvorili su humus u ovoj zemlji, onako kao i haluci, što rukama svojim nose humus na gola brda i žrtvuju sebe. »Salom! pozdravljaju me čuvari što nas susreću. Odmjereno, ozbiljno i projaše mimo nas. Katkada dolazi čitava kavalkada- Ima i Arapa medju njima i oni jaše, bez oružja mirno uz druge razlikujući se ponajviše odjećom, a veoma malo naročitim tipom. Sinovi dvaju bratskih naroda, što bijahu predugo rastavljeni a

da bi sada uzmogli biti sasvim pobratinjeni. Neka svadja zbog granica posjeda ili koji posao vodi udruženo ove židovske i arapske čuvare i oni jaše u koloniju, koje se ta stvar tiče, na zajednički dogovor. Šalom! uzvraćamo im mi. Stari je to židovski pozdrav iz biblijskih dana. »Mir«, ili »mir s tobom«. Muslimani vele: »Salam!« Pozdrav čovjeka, što mora da se čuva čovjeka! Želja čovjeka, što znade, da mir, dobrota i medjusobno shvatanje počinje tek, kad! miruje oružje. Čežnja za svim blagoslovom, za svim cvatom i bujanjem, što može da bude tek onkraj sile. Pacifističko naziranje staroga naroda, što je doživio nečuvene pobjede i nikad jošte nevidjene poraze, govori u živom srcu toga pozdrava: »Šalom!«

sljeduje hoće i Cijonistička Organizacija, ali su, izgleda, aktivisti ;>morali* da izrekmi i svoje shvatanje o tom problemu, (koje ue smije da bude jednako nazirarju organizacije. U rezolucijama se nadalje označuje ciljem cijonizma potpuno izgradjivanje ži dovskc države u Palestini, u koju treba uključiti i Transjordaniju. Postulati o podjeli vladinih zemljišta u Palestini, o potrebi đta se Vrhovni Komesar imenuje samo uz pristanak Cijonističke Organizacije. mogu u prvi mah naići u nas na unutarnje pristajanje, ali nljesu zaključci, koji se obaziru na stvarnosti današnje konstelacije. Četvrta točka na konferenci prihvaćenoga programa kaže. da se svaka reprezentativna institucija u Palestini, koja imade arapsku većinu, protivi mandatu. Ovakovošta i neprestani zahtjev za osnutkom nebulozne legije, ne mogu da pridonose mnogo rješenju arapskoga problema u Palestini. Ističe se često potreba unošenja snažnijeg poleta i vatrenijeg patosa u današnje naše redove. Jabotinsky i ljudi oko njega imadu više velikih riječi, nego stvarne promišljenosti, ali im te riječi zbog oponentskog zastranjenja promašuju učinak. Izgledalo je pred kratko vrijeme, kad je Jabotinsky započeo propagandni put Evropom, da će njegova snažna retorika trgnuti omladinu za njim. Nije se zbilo i to je ddkaz psihološke slabosti .labotinskyjevog aktivizma. Ogromna većina sve vrijedne omladine s mnogo predanja veže sebe uz stvarne i ozbiljne probleme današnjega Erec Jisraela, pa otklanja pustolovno nastojanje Jabotinskyjeva djelovanja, koje skučeno na manju grupu izvan Cijonističke Organizacije nije po nas toliko riskantno, ali u stvari može da donosi više štete nego koristi. Protužidovski izgredi na tehnici u Beču

Beč bez sumnje slovi kao jedan od važnih i odličnih kulturnih centara srednje Evrope. Ali upravo na njegovim najvišim kulturnim ustanovama, gotovo na svim visokim školama vladaju prilike, koje se prije mogu nazvati barbarskima i natražnjačkima nego kulturnim i naprednim. Njemačka nacijonalisti-

čka omladina svakom zgodom hvata juči se i za najnezgrapnije razloge progoni i zlostavlja židovske slušače. Pred neki dan opet je iehnička visoka škola u Beču doživjela kulturni akt svojih vetikonjemačkih antisemitskih čuvara germanske kulture i čistoće njemačke rase. Povod svemu dale su riječi antisemitskoga profesora Kobesa i glose, kojima su te njegove riječi bile popraćene u jednom dijelu bečke štampe. On je naime u jednom svom ipolitičkom govoru, koji je dne 14. maja održao u okviru svojih predavanja o nauci o strojevima a u kojem je govorio o »stanovitoj rasi« rekao, da će svakoga, koji bi se protiv toga uzbunio, »lijepo koso projicirati na suprotnu stijenu«. Nacionalistički studenti tehnike reagirali su na glose u novinama jednim oglasnim napisom, koji su bili drugoga> dana stavili na zgradu Visoke Tehničke Škole i Visoke škole za Elektrotehniku, U lom oglasu kaže se, da su se Zidovi usudili da najpodlije napadnu prof. Kobesa, koga šluje svaki njemački student i da se samo po sebi razumije da ovakav napad ne mogu da počine njemački studenti, kao što je razumljivo, da io mogu počiniti samo židovski siudenii, koji su kao i svi njihovi sunarodnjaci ne poznavajući nikakovo poštovanje sposobni, da izvrše ovakav tipičan židovski bezobrazluk. Budući da u austrijskoj državi, koja se drži njemačkom, kaže se dalje, nema ni jedne vlasti, koja bi naredila židovstvu da ukloni svoje nastojanje, da potkopa svaki autoritet, laćaju se njemački studenti samopomoći. Kao represalija protiv židovskoga napadaja na profesore zabranjuje se svim židovskim slušačima, da dne 19. maja udjuu zgradu Visoke Škole. Hoće li židovski studenti, da nesmelanostudiraju na toj školi moraju uznastojati, da njihovi sunarodnjaci nikako ne napadaju njemačke profesore. Svaki ovakav napad urodit će ponovnim zafvarenjem škole za židovske studente. Da provedu ovu odluku zaposjeli su drugoga dana nacijonafotički studenti ulaze u zgradu tehnike. Svaki student, koji je htio da udje, morao se je legitimirate, a židovski slušači bili su uz najbesramnije pogrde otjerani sa ulaza. Ovi straža«, sakupljeni za svaku sigurnost u velikom broju nijesu htjeli da na upite židovskih slušača kažu svoje ime. Koji četvrt sata trajale su borbene scene na ulazima. Iza toga nadošao je prorektor Halfer i dekan profesor Oerley pa su naredili da se ulazi isprazne. To su postigli tek, kad su iz-

grednicima zaprijetili relegacijom sa škole. Malo vremena iza toga nahrupile sa gomile nacijonalnaih socijalista u zgradu i počele <ndje da tjeraju židovske slušače Iz svih predavaona i dvorana. Nekoliko sati trajala su natjerivanja po hodnicima škole. Nekoliko je židovskih studenata i studentkinja ranjeno. Oko pola dvanaest naredio je prorektor, da se zatvori tehnika! da se obustave sva predavanja. Ove borbene scene na tehnici uvedene su manifestacijom za profesora Koibesa održanoj oko deset sati po Njemačkoj Visokoškolskoj Komori. U podne bila je blokirana i tehnička menza, pa je svim Židovima bio zapriječen ulaz u nju. još prije podne, dok su na tehnici trajali izgredi bila je bečka bogoslovna općina obaviještena o tim dogadjajima. Predsjednik općine dr. Pick i oba potpredsjednika zaputiše se odmah u ministarstvo prosvjete. Budući da ministar nije bio u ono vrijeme u ministarstvu primio ih je ministarski savjelnk Haberer u čiji resor spada i Tehnička Visoka Škola. Njemu su predstavnici općine razložili svu stvar, koja se bila desite na tehnici protestirajući energično protiv toga, što se je dopustite, da se afiširau oni napisi na zgradi tehnike. Tražili su da se napisi odmah odstrane i kao legitimni zastupnici bečkoga židovstva zahtjevali su, da se tom dijelu bečkoga pučanstva odmah dade dolična satisfakcija. Istakli su da vlasti moraju da provedu postupak, koji traže ovakovi izgredi, kojima se krnj® gradjansko pravo Židova « pravo židovskih studenata da uče. Odmah treba da se otvori tehnika, da se studentima dade prilika da nesmetano posjećuju predavanja i da polažu svoje spite. Ministerijalni savjetnik Haberer odmah je tražio telefonski razjašnjejne u rektorata tehnike i obećao predstavnicima općine, da će o svemu obavijestiti ministra. Kad je na tehnici opet zavladao mir odredjeno je da se škola opet otvori. Rektor Visoke Tehničke Škole u Beču podnio je ministru prosvjete o tim dogadjajima ovaj interesantan i značajan izvještaj: »Veoma poštovani gospodine ministre! Na Vaš današnji telefonski upit ustebodjujem se, da Vam o dogadjajima, koji su se danas desili na tehnici saopćim ovo: Na jednom oglasu, koji je bio stavljen na zid zgrade tik do ulaza pozvani su studenti, da za represaliju protiv mnogobrojnih grubih napadaja učiteljskoga zbora u jednom dijelu štampe zapriječe

BROJ 22.

»2 1 D O V«

3