Жидов

Ja vidim zdravu jezgru obadviju novih pokreta u tome, što oni otvoreno i ođvažno izriču osjećaj, đa se nešto mora da zbude, te bi sc djelo koje danomice raste zaštitilo -od slučajeva blize i dalje budućnosti. Nedostatak ovih pokreta, a i svega stava i oficijelne cijonističke -politike za posljednjih godina vidim u- tome, što još nije konslatovano i glasno izrečeno, daje za sticonje pristaša za c i-j on i s tičku ideju bi i a dovoljna .priznaj.« velikoga pri ncipa židovske narodne domaje bez svakog potan jpg pravnog odre d jenja, A sada, kad sva cijonistička javnost odjekuje od zova, da su sada životna' pitanja metodi i problemi provedbe izgradnje, u isto vrijeme kreće se politička debata još uvijek u općenitosti, kao da se radi o sticanju pristaša zai jednu ideju. A danas se radi o nečem posve drugačijem. Radi se već o tome, kako da se živa židovska zajednica, koja postoji i koja danomice rasle' uključi- u javan zakonom uredjen život zemlje, s kojim pravima i dužnostima i koja prava i dužnosti rmade prema njoj mandatarna vlast, a koja imadu Arapi i židovski narod prema njoj. Posvema je netačno, što je na primjer pred neki dan pisao dr. Margulies, đa bi bik) krivo zauzeti neki stav prema arapskom problemu, a sve zbog osjećaja, da je u osjetljivim pitanjima najbolje da se sve prepusti naravnom razvitku stvari i da se ne diraju ranjive stvari. Tako postupa provincijalni liječnik s bolesnicima, dok im se ne dade prilika da' dodiu do operatera, koji onda bezobzirnim nožem dira u bolesne dijelove. Ulogu kongresa u pitanju položaja židovskoga naroda u zemlji, prema vladi i prema zemlji, zamišljaju si gotovo svi pisci članaka tako, da če ovaj kongres u nekom smjeru, već prema njihovom shvatanju izreći enuncijacije, istaći neko stajalište, a ovo treba onda da zastupa Egzekutiva prema engleskoj i, što je zapravo isto, palestinskoj vladi i prema Arapima. Tako na primjer očekuju svi, izuzevši revizijoniste, da će kongres opet po toliki -i toliki puta izreći, da mi žetuno bratski odnos s Arapima. Revizijonisti, djelomično i radikali stavljaju pojedine konkretne zahtjeve, koje treba da izrekne kongres obzirom na imigraciju, utjecaj na upravu zemlje itd. Sve Su to pojedinačni konkretni zahtjevi bez nekog zajedničkog pravnog temeljnog principa. Jedni vide jedno kao logičnu jaosljedicu principa nacijonalne domaje, a drugi drugo. Engleska -vlada smatra dakako s jedne strane, a Arapi drže s druge strane opet nešto drugo kao konzekvencu nacijonalne domaje. Zbog čega biva, da se ni s jedne strane ne mogu staviti zahtjevi, koje hi svatko bez prigovora morao prihvatiti, kao nepobitnu pravnu posljedicu nacijonalne domaje. Zbog čega biva, đa se čitav taj kompleks pitanja može slobodno đa rješava prema đrskrecijonamom shvatanju engleske vlade, to će reći prema shvatanju, koje se ravna razlozima shodnosti i oportunizma, političkim i praktičnim obzirima? Zbog toga, što je mandat za Palestinu ustanovio samo priznanje principa kao ploda dugih bojeva i teškoća, naša je zadaća i zadaća cijonističkoga kongresa, da mjesto -te oreličkih izjava prijateljstva i ljubavi. izradi turističku formu i Savezu Naroda i manđatamoj vlasti preda dovršeni zakonski prijedlog, koji će odrediti, što u sva-

koj zemtt o*fr«tj»iju i ti u stav zemlje iii zakoni političkoga sadržaja, koji su priznali kao osnovni zakoni. Pitanje, kako se u jednoj zemlji narod, a kamo ti više naroda ili štavi še narod koji se nanovo smještava, uvrštava u život zemlje, mje se nigdje na svijetu riješilo principijelnom izjavom: »ovaj je narod u zemHi slobodan i imade pravo, da si ovdje gradi domaju- To je mogao da bude samo veliki povije 3; nj izričaj, koji su izvojštili i dali politici. Kao što financijeri kažu (dakako suviše jednostranoj, da su politici izvršili mnogošta velika, ali sada treba da financijere pripuste radu, tako se može š nekim pravom konstatovati, da tunstr ntjesu izgradili za život djelo politika kod: izvcrjštenja velikoga principa-, unatoč gorućim i teškim sudbonosnim zahtjevima života u Erec Jisraelu. Hoću da se jasnije izrazim. U Engleskoj vođe neki veliki konzervativni j antisemitski listovi propagandu protiv nas, a isto to čine i Arapi i unatoč svim izjavama prijateljstva i ljubavi naših kongresa., tvrde oni da mi sužavamo prava Arapa, da hoćemo da budemo jedini gospodari u zemlji i da hoćemo postići većinu. Lord Amery se je požurio da umiri Arape, da mi ne ćemo nikada postići većinu u zemlji. Jabotinsky pita s pravom (da zasada meritorno ne raspravim njegovo stajalište), da li zaista nije dopušteno židovskom narodu, da nastoji postići većinu u Palestini? Umjesto postupka đosadanjih kongresa držim da je najplemenitija i najnužnija zadaća ovoga kongresa, da izradi jasan projekt ustava i upraive zemlje, da ga predloži Sapvez u Nar oda i m andatarnoj vlasti, u kojem će židovski narod dobiti fiksirano ođredjenje o svojim pravima i dužnostima u Erec Jisraelu, kao ravnopravna nacija uz jednaku arapsku naci ju bez obzira na većinu ili manjinu. Prema tom projektu, ovom internacijonalnom zakonskom prijedlogu, u kojem se na primjer ustanovljuje državno uređjenje poput državne konstrukcije švicarske, isključivši princip većine i manjine, uopće ona uredba, koju većina kongresa prihvati prema tom projektu ne bi po mom mišljenju bila tek dana mogućnost. da se zauvijek ukloni nesigurnost obzirom na prava i dužnosti našega naroda u zemlji, nego se jednostavno svijetu ne bi mogle više da pričaju razbojničke pripovijesti o progonu i pljački Arapa i na mjesto neprestano repetiranog jednostranog snubtijenja jednoga naroda za prijateljstvo drugoga s t a v U a b i s e d o s t o j n i j a p 1 a t f K> r m a. Engleskoj vladi ne bijaše nužno, a ona ne će trebati ni u buduće, da se u stvari lojalno i prijateljski sklona joj židovskoga naroda naročito trudi, da ustanovi medjusobaa prava i dužnosti. Arapi se negativno ponose prema svim zahtjevima židovskoga naroda za pravom. Od nas samo treba da poteče inicijativa, ođvažna inicijativa širokih pogleda i u pojedinostima umjerena, a u temeljnim principima intransigentna, da se na mjesto potpunog bezakonja i bespravlja, postave pravne norme obvezatne za obadvije stranke. Ako je naš bitak u Palestini princip, koji se ima mternacijonalno garantovati, onda spada i pravno osiguranje toga bitka u intemacijonalno pravo, a ne u điskrecijoname odredbe pojedine vtade. A dko naši prijedlozi budu odisati duhom pravde i ćudoredja, kao t sav naš pokret, naići će i na intemacijorainu priznaju. Tko misli, da u nas nema moći, da smo

prestati! da svakako izvojštimo mtemacijoaalnu priznaj naših prava, ione neka budu pred očima riječi mota ovoga članka i nauk ftomain RoHanda, da riječi polaze svojim puievvma i da će s vremenom, ako u njima imađe morala, duha i prsna, doći do vlasti. Cijomstičkl je pokret kao i mnogi dragi vehki pokret našega vremena nastao iz »nepraktičnih« snova, a danas »radosni potomci samo tresu stabla.,, kojih Su nježne mladice bili zasadili srčani sanjari.. Kad bi u velikim stvarima bio odlučan praktičan uspjeh od danas ili sjutra ) nikad ne bi ljudstvo uznapredovalo, nikad ne bi ćnorazam postao ž»som realnošću. Pa ako odmah praktički i ne prađremo treba da se odvažimo na vehke stvari, jer i ovdje vrijede riječi Jaurresa, koje je rekao o socijalističkom pokretu. »Naš pokret ima pred ostalima tu prednost, da nas vođi svijetli ideal ii dajući toplinu prenosi nas snagom oduševljenja preko teškoća borbe u svakidašnjici*. Predlog zakona o verskim zajednicama i njihovim medjusobnim odnosima

Mnogo kasnite, no što je broj 25. »Židova« od 28. maja o. g. i broj 25. od 12. juda 6. g. donio članke gg. sarajevskog nadrabina dra. Monca Levia * prOf. inž. Oskara Grofa pod naslovom »Sefardi i Aškenazi«, omeđio sam opširniji prikaz projektiranoga z»* kona uz svoje mišljenje o samom predtogu. jer je pak drugi članak redakcija «2idova. popratila sa primjedbom, da je otvorila debatu o rečenom zakonskom projektu, e da naša javnost upozna stajalište istaknutih jevrejskih ličnosti o tom važnom pitanju, prirodno o projeskti ranom zakonu, — promjeni© sam moju prvobitnu osnovu. Trebalo je naime izričito upozoriti i gg pisce i redakciju, da se nalaze u jednoj golemoj bludnji. 'Niti se po tim člancima može šira naša javnost upoznati sa stajalištem gg. pisaca o predlogu zakona, niti se s tim člancima otvara o njemu debata. Otvorena je diskusija o jednom internom židovskom pitanju, aii ne o predlogu zakona 0 verskim zajednicama i njihovim medjusobnim odnosima. Sa židovsko - nacijonalnoga gledišta povedena je diskusija svakako poželjna, ali je posve pogrješno i neumjesno, čini li se to u vezi sa projektiranim zakonom. I nehotice pobudit će ti članci u u pređlog zakona neobučenoj javnosti dojam, kao da ovaj rlješava pitanje askenastva • sefardstva. A to ne stoji. Niti stoji taj problem u izravnoj kakovog vezi sa zakonskim projektom, niti se predtog zakona s tim pitanjem bavi. I upravo zbog toga, što se projektirani zakon, koliko se odnosi na židovske vjerske zajednice, nema posmatrafi sa stajališta pojedinih internih židovskih problema, već isključivo »a gledišta odnosa židovstva, kao jedne vjerske i etničke cjeline, spram države 1 inih konfesija u državi, i jer debatu valja svesti na one momente, projektiranoga "zakona, koji bi mogli da budu od odsudne važnosti po židovstvo kao jednu vjersku i etničku cjeHnu ; valjalo je da svoj prikaz redigiram. Spominjem to zbog toga. što je medjujo u broju 36. »25dovav od 19. juna o. g. i ope*

2

•2 1 UO V<

aeof 2/.