Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA &

Theođor Herzl

ii novoj epohi nacionalnoga bitka židovskoga naroda, koja je obilježena obnovnim djelovanjem cionističkoga pokreta, pridružio se u ljetnom mjesecu tamuzu našim istorijskim, još jedan novi tužni spomen. Na 20. tamuza umro je dr. Theodor Herzl. Ovaj se puta navršuje dvadeset i prva godina od dana njegove smrti. I svake se godine održao u redovima njegovih sljedbenika i pristaša pomen toga dana, doličan barem nastojanjem, da bude dubinom svoga zahvata u dušu svakoga pojedinca ekvivalentan veličini, ljudskoj i stvaralačkoj vrijednosti čovjeka, kojemu je posvećena uspomena dana. Salten je u svojoj najnovijoj knjizi posvetio naročiti odlomak Herzlu, koji završuje riječima, da se ne može zaboraviti, te je upravo pjesnik bio onaj, koji je preduzeo oslobodjenje židovskoga naroda. No Herzl nije bio samo pjesnik. Ono, šio njega čini pojavom, što može vanredno da prodre u dubinu intimnoga pomena u pojedincu, jest njegova osebina, da je bio visoki tip čovjeka. On je čitavom svojom egzistencom, svim nastojanjima i patnjama svojim, a još više načinom kako je sve podnosio i izricao, ostajao čovjekom u diskretnim linijama zemaljskoga stvora. I sve maštanje njegovo i sva kritika, umna i osjećajna, u djelima njegovim, još iz literarne epohe njegove sve je to jasno i posvema pristupačno, bez neke nehotične ili proizvoljne tendence, da se diže u visoke sfere, u kojima živi izolovan u svom duhovnom svijetu. Nije bio takav, ma da je bio pjesnik. On je upravo začudno postigao u svom biću i karakteru sintezu pjesničke prirode i potpunoga smisla za sitnice i veliki kontinuitet u svakidašnjem životu pojedinaca i velikoga narodnoga skupa. Ponosna i svijetla je pojava Theodora Herzl-a u tami galutskoga života. Vidjevši sramotu svoje braće, progon i poniženje svoga naroda, kome se već bio otudjio, u njemu uskrsne povrijedi eno ljudsko dostojanstvo i on se odluči da izbavi svoj narod iz toga nedostojnog, ropskog stanja, da mu izvojšti od naroda svijeta pravo na slobodni razvitak na djedovskoj grudi. Uzeo je na sebe teško breme, da osvijesti svoj narod, da ga pripravi za veliki zadatak, što ga čeka u času, kad će mu pribaviti priznanje njegova prava na Erec )israel. Nije mu bilo do toga, da stvori novi centar moći, u kojem će se iživiti nacionalni šovintzam. Tražio je tek mogućnost, da se židovstvo kao etnička cjelina uzmogne slobodno razvijati prema svojim osebinama, da stvara i svijetu dade svojih vrijednota j da samo dirigira svojom sudbinom. I sav svoj život posvetio je izvršenju ovoga zadatka. Ne mogu se u okviru jednoga

kratkoga članka iscrpivo prikazivati neizmjerne zasluge velikoga vodje. tz njegovih dnevnika doznali smo tek, s koliko se teškoća borio, kako je teško radio i izgradio organizaciju, uticao putove, da njegovi naši ednici uzmognu sretno izvršiti njegovu veliku namisao. Danas, kad mi radimo na ostvarenju izgradnje Erec Jisraela, kad treba da u djelo privedemo tisućljetnu želju naroda, mi tek spoznajemo svu veličinu ličnosit Theodora Herzl-a, neprolazne njegove zasluge za židovski narod. Poimanje važnosti i veličine njegova djela nalažu, da i pored punog štovanja njegova spomena, poradimo oko toga, kako bi se što više poveli za uzorom njegovim: da sav život i sve energije posvetimo izveden ju velikoga djela.

Predlog zakona o verskim zajednicama i njihovim medjusobnim odnosima

(Nastavak). IV. Verske službe i verski organi. U deset članova (čl. 23. do cl. 32.) pobrojani su uslovi, šio se od strane države traže; a) od vjerskih službi, b) od vjerskih organa, c) od nastavnih zavoda za obrazovanje svećeničkog podmladka pojedinih konfesija. Predlog zakona ne dira u vjerske službe kako su se, bilo osnovom kojega l zakona, br'o na temelju običaja u pojedinim vjerskim zajednicama ustalile. Priznavajući taj i takav status vjerskih službi ustanovljuje čl. 23. samo to, da se nove konfesijske službe ne mogu osnovati, a postojeće da se ne mogu promijeniti ili ukidati bez sporazuma izmedju nadležnih duhovnih i državnih vlasti. I ovdje treba podsjećati na izvode u ranijem članku. Židovska vjerska zajednica ne poznaje svećeničke službe ni hijerarhijskog uredjenja svojih vjerskih uredjenja, svojih vjerskih funkcijonara, ne poznaje duhovne vlasti. Organizovanje židovske vjerske zajednice stanovitoga teritorija biva u bogoštojnoj općini. Taj se teritorij odredjuje zakonom i vlast bogoslovne općine seže samo do granica lakoga, zakonom odredjenoga, područja. Ta i takova teritorijalno uredjena bogoslovna općina posve je samostalna i neovisna vrhpvna vlast za sva pitanja njezinoga djelokruga, podvrgnuta lih nadzoru državne vlasti. Duhovne vlasti, što bi stajale van bogoslovne općine ili čak nad njom, nema. Sloga bi se u prvoj alineji člana 23. imalo dodati: »odnosno za židovske vjerske

zajednice sporazumno izmedju odnosne bogoslovne općine i državnih vlasti«. Ma da židovsko vjersko udruženje nije isto šio i red (redovništvo, ordo) ne može ni sa gledišta židovske bogoslovne općine bili prigovora drugoj stavci čl. 23., naredjenju naime, da se bez odobrenja državne vlasti ne može osnovati ni jedno novo religijozno udruženje (red), niti može koje od postojećih proširiti krug svoga rada izvan svoje dotadašnje oblasti. Samo bi trebalo i tu stavku u obziru židovskih vjerskih udruženja nadopunili onamo »da odobrenju državne vlasti treba prethoditi privola nadležne bogoštovne općine. Uz propisanu kvalifikaciju traži država po Cl. 24. za postignuće javnih konfesijskih službi: 1) državljanstvo naše kraljevine, 2) propisno ispunjenje vojne obaveze, 3) poznavanje službenoga jezika u govoru i u pismu, 4) besprikorno vladanje kako u pogledu moralnom, tako i u pogledu državljanskom. Kako u našoj državi nema nastavnih zavoda za izobrazbu vjerskih funkcijonara, kako je naukovanje u inozemstvu bilo skopčano sa znatnim troškovima, što je broj Židova bio vrlo neznatan, to se i vrlo neznatan broj domaće mladeži posvetio izobrazbi za vjerskog funkcijonara, pa kako je broj općina bio veći od broja domaćih, aprobovanih funkcijonara, bogoštovne su općine bile prisiljene da namještavaju inozemce, i to privremeno dok ne steknu naše državljanstvo. Ta se situacija nije ni danas promijenila, pa da židovske bogoštovne općine ne dodju u neugodan položaj te zbog pomanjkanja kompetenata naših državljana ne bi mogle udovoljiti ustavu čl. 24. trebalo bi u zakonu dopustiti, da se vjerska služba može iznimno podijeliti i stranom državljaninu ali samo privremeno i da se definitivno namještenje veže uz uvjet, da u propisanom roku steče i naše državljanstvo i poznavanje službenog jezika u govoru i u pismu. U pridržanom pravu nadzora državne vlasti, uključeno je odobrenje državne vlasti pri popunjivanju javnih konfesijskih službi. Cl. 25. ne unosi ništa nova, jer su židovske bogoštovne općine i do sada imenovane svoje rabine prijavili državnoj vlasti, da se uzmogne u zakonskom roku poslužiti pravom prigovora protiv imenovanoga tica. Cl. 26. sadržaje naredjenje o prisezi vjernosti Kralju i poslušnosti Ustavu i državnim zakonima, što ije svaki javni vjerski službenik ima da položi pri stupanju u dužnost, i ponavljati je u istoj dužnosti za slučaj' promjene u ličnosti vlađaočevoj liti u propisima državnog ustava. Naredjenje nije potpuno, jer ne odredjuje komu se ta prisega polaže.

GOP. iX.

PRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB iUCA BROJ 31. 111. KAT

POSTaRIN'A plaćena u gotovom.

ZAGREB 10. jula 1925. ~ 18. tamuza 5685

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. ICO D. PDLUGOD. 50. (> ČETVRIGOD. ‘ZS D. POJEDINI BROJ 2. D.

BROJ3O