Жидов

Nakon Saveznoga Vijeća

S nekih su sc strana javljali glasovi, da Savezno Vijeće treba da bude jedna impozantna manifestacija. Da našem cijonizmu još uvijek treba bujne retorike i zanosnih scena. Odista, da na zadnjem vijeću nisu palile riječi našega dra. Albale, ono bi možda i odveć tiho prošlo. Ali je pitanje, da li bi nam se baš time nancsia veća šteta. Ta na beogradskom Vijeću bilo je dosta govornika, a i »dirljivih« scena. A opet, koje koristi od svega toga? Iskusni znadu, da se na priliku kod sabirnih akcija i iza najboljeg govora smjesta mora poći na sabiranje. Ne iskoristi Ii se prvi dojam govora, utisci već ohlade i akcija je ugrožena. Dakako da bez govornika ne ide, ako stupamo pred nežidovsku ili necijonističku javnost. To se ne smije pustiti s vida; ali i to, da nam i u tom slučaju danas trebaju govori krepkog izražaja i jakih argume.nata. Ža realni uspjeh našeg vijećanja pak izgleda, da nam ne treba takovoga aparata, kojemu je glavna svrha, da djeluje putem emocija. Prošlo Savezno Vijeće, kakogod nas je svojom čednom formom isprva osupnuto, ono je nakon svog završetka ostavilo ugodan, možda ne velik, ali trajan dojam. Dapače, danas već imade znakova, da bi to Vijeće moglo da bude početak jedne nove etape. Mislim time ovo reći: Ako se u prošlosti naš rad vršio u znaku i ako vrlo jakih, ali pojedinih ličnosti, izgleda, da novi sistem ide za prikupljanjem i organizovanjem svih raspoloživih sila. Uvrštavanje pojedinaca u zajednicu baš kod nas Židova nije lagan posao. Taj je problem vrijedan, da ga se u »Qideonu«, koji služi ideološkim razmatranjima, podrobno razmotri. A ipak je to jedan od prvih zadataka. Čini se, da vodstvo hoće da bdije nad svakom ličnosti, nad svakim i najmanjim pokretom i to brižnim, očinskim okom. da ga, čim poraste, uvrsti u zajednicu.

Takova nova jedinica, koja se kod prošlog Vijeća uvrstila u radnu zajednicu vodstva, jesu »omladinci«. Uistinu su im vodje zrele ličnosti. Ali oni će ostati »omladinci«, jer su novi naraštaj. Oni zastupaju jevrejstvo u praksi, provode ga na svom sopstvenom organizmu. I samo takovi su pravi »omladinci«. Još pred neko vrijeme pobojasmo se za njih. Bilo je sitnih znakova, da će i oni pasti u staru jevrejsku griješku, te će odveć naglašavati svoju individualnost. Da će za svoj »kvalitet« na momente tražiti više, nego što im zajednica može da dade. 1 da će se onda, ako ne dobiju ono, što misle, da ih ide, radije separisati. Medjutim su na zadnjem Vijeću pokazivati zreliju taktiku. Izjavili su unaprijed, da svoje učestvovanju u vodstvu ne vežu o prihvat ili otklon njihove posebne rezolucije. Za početak je i to dosta. Naše shvaćanje, da vodstvo ide za tim, da ojača organizaciju, prikupljajući sve sile i postavljajući svakog na pravo mjesto, potkrjepljuje se i drugim činjenicama. Na pr. izjavom, da ne će da radi bez konzultativne pomoći naših prvaka, koji su van Radnog Odbora. Nadalje diobom funkcija prema sposobnosti i sklonosti u raznim odborima, a napose u redakciji i uredu samom, te prenošenjem Keren Hajesoda u Beograd. Dakako, da vodstvo ni na sarajevski spor ne može da gleda drugim okom. Pa i ako je jednom rezolucijom odredjen »zadnji termin« za riješenjc tog spora, sumnjam, da će se razbor vodstva dati uplivisati takovim limesom, ako viši interesi naše nedjeljive zajednice traže drugačije riješenjc. Naš savez ne bi htio da pretrpi gubitak ma i jedne od tih dviju snažnih grupa. Zato je dobro samo takovo riješenjc »spora«, kojim bi se obe grupe uvrstile i podredile zajednici. Razuzlavanje čvora je teže od presijecanja. Zato putevi našeg vodstva nisu baš laki, a efekti rada ne frapiraju. Dr. R. R

7500 IMIGRACIJONIH CERTIFIKATA ZA PALESTINU

Odio za imigraciju kod Palestinske Egzekutive u Jerusolimu saopčuje, da je Palestinska vlada za razdoblje od 1. oktobra 1925. do 1. marta 1926. odobrila 7500 useljeničkih certifikata i to 3500 za radnike bez struke, 1500 za stručne radnike, 2500 certifikata za djevojke. Od toga podijelio je spomenuti odio Palestinske Cijonističke Egzekutive 6725 certifikata raznim Palestinskim Uredima. Ured u Moskvi dobio je n. pr. 1500 certifikata, Varšava je dobila 2520, Oaktc 800. Berlin 370, Kovno 450, Beč 200, Sofija 98 (!), Solun 75, Trst 40, Prag 50, .Bagdad 22, Newyorlk relativno vanreduo maleni broj od 80 certifikata, Budimpešta 10, Zagreb 5. 775 certifikata zadržala si je Palestinska Egzekutiva kao rezervu za posebne molbe i slučajeve. Naročito treba istaći, •da 33% certifikata otpada na žene. Prema računu Cijonističke Egzekutive u Palestini, moči će projektirani radovi, koji bi se imali da izvedu u vremenu od 1. oktobra 1925. do 1. marta 1926., da uposle 14.000 novih' radnika. Tome treba da se doda još 15% za obavljanje poslova oko namirenja tehničkih i kućnih potreba novih radnika, pa broj potrebnih novih radnika iznosi otprilike 10.000. Interesantno je, da će prema ovom obračunu 47% tih radnika biti potrebno za Hajfu i -Emek, a samo 7% za TelAviV. Vidi se dakle, da je Palestinska vlada samo • do polovice udovoljila prijedlogu Cijonističke Egzekutive za podjelu novih certifikata, pa čc se prema poluslužbenim vijestima u Jerusolimu odluka vlade u toj stvari revidirati u mjesecu januaru. Bude li i dalje zadovoljavao položaj na tržištu rada, bit će naknadno izdan oveći broj certifikata, kao što je i za posljednji polugodišnji period, koji je završio koncem septembra, bilo (u mjesecu julu) izdano 3000 naknadnih dopuštenja za imigraciju.

Židovsko pučanstvo Palestine uvećaje se godišnje za 34.000 ljudi. Ukupan broj židovskih useljenika u Palestini iznosio je u godini 5685. (od oktobra 1924. do oktobra 1925.) oko 33.500 ili prosječno u svakom mjesecu 2.790 ljudi. Iselilo se 1570 Židova, a .prirodni porast drži se, da je bio do 2000 duša.. Prema tim podacima poskočio je procenat Židova Palestine u srazmjeru prema ukupnom broju svega pučanstva od 13% na početku god, 1925. na 16.5% na 1. oktobra iste godine. Prema tomu iznosi porast za devet mjeseci 3'/2%-

S A. K. pod jednim krovom

Prenosimo iz »Jiidische Rundschau« od 30. Oktobra ovaj članak Mozesa W a 1 d m a nn a o nedavnom zasijedanju Akcijonoga Komiteja Cijonističke Organizacije u Berlinu. Sjednice A. K. održavale su se u istoj kući, u kojoj se nalazi uredništvo »Jiidisehe Rundschau« zajedno sa uredima Cijonističke Organizacije za Njemačku i Židovskoga Narodnoga Fonda. Osam dana bilo je lako. Akcijoni Komitej bio je u kući. Kad je ustrebala kakova informacija o situaciji u Steigerovom procesu, izjava o teškoćama u Litavskoj, kad je bio potreban prikaz prilika u Bugarskoj, odgovor o rezultatu izbora u Letskoj, ili prikaz političkoga razvitka u Čehoslovačkoj, pa i mnogošta drugo, pošao bi tkogod iz redakcijone sobe u mezanin, upitao koga iz dotične zemlje i odmah bi dobio tačne informacije. Kad se htjela da odašalje kakova vijest u neku zemlju, nije bila potrebna dugačka prepiska, a nije trebalo ni tačnih pismenih razlaganja, već bi se jednostavno pošlo do kojega člana Akcijonoga Komiteja iz odredjene zemlje, razložilo mu se čitavo pitanje i zamolilo bi ga se za posredova-

nje. Za nedjelju dana privikli smo se na te prilike i bilo je samo po sebi razumljivo, da se tako jednostavno može da dodje do predsjednika organizacije, direktora Keren Hajesoda, ravnatelja Kolonijalne Banke, predsjednika Vaad Lenima iz Jerusolima, zastupnika iz Letske, narodnih poslanika iz Poljske, predsjednika Cijonističkih Organizacija u Bugarskoj i Cehoslovačkoj. Nakon osam dana bila je opet velika dvorana za sjednice prazna i mnogi. dragi i prijatni ljudi otputovali su na razne strane. * • Slika kako iz svih zemalja slijeću razni zastupnici, doživljena tako često, djeluje uvijek potresno. Upravo kao što sa svih strana dojure vojnici, kad zaječi truba, tako biva i kod cijonističkih sastanaka. Egzekutiva, odnosno predsjednik Akcij. Komiteja pritisne na puce: i sa istoka i zapada, sjevera i juga, iz Palestine i Amerike, iz svih zemalja i krajeva, dolaze brodom ili željeznicom. Dvadesetoga oktobra, dan prije otvorenja sjednice Akcijonoga Komiteja, desio se opet ovakav čudesan dolazak. Iz Jerusolima, iz Beča. iz Genfa, Londona, Pariza, Sofije, Rige,

Kovna sa svih strana dodjoše članovi Akcijonoga Komiteja, koji su pred jedva dva mjeseca ostavili po strani svoj privatan život i privatne interese kroz šest nedjelja i učestvovali na cijonistiokom kongresu. Mnogi članovi Akcijonoga Komiteja ni jesu za posljednjeg zasijedanja uopće vidjeli Berlin. Sa kolodvora u hotel, iz hotela na sjednicu i nakon osam dana sa sjednice opet na stanicu, pa kući. Svi dani bijahu od ujutru do kasno u noć ispunjeni raspravama, dogovorima i zaključivanjem. Tek nekolicini palo je na pamet, da bi mogli iskoristiti priliku i razgledati Berlin. Potpuno napuštanje ličnog momenta jest ono, što naročito osvaja kod tih mnogih ljudi, koji su već godinama, desetljećima opsjednuti vjerom svojom. svojim htijenjem, svojim cijonizmom. ♦ Upravo je neshvatljivo i nadčovječno, što su tu uradili predsjednik W e i z m a nn i predsjedatelj Akcijonoga Komiteja Leo M o t z k i n. Nakon bečkoga kongresa putovao je Weizmann u Milano i London, iz Londona u Pariš, iz Parisa u London, iz Londona u Genf, iz Genfa u Berlin i iz Berlina opet u Genf. Najprije bijaše odre-

»ŽIDOV«

BROJ 48.