Жидов

Usiškin u Jugoslaviji Boravak u Beogradu i Zagrebu

U Beogradu Gospodin Usiškin stigao je u Beograd 6. o. mj. jutarnjim brztjm vozom iz Budimpešte. Na stanici se sakupio veliki broj jevrejsikog gradjanstva ioiiiladSiie, koji su došli da ga dočekaju. S velikim zakašnjenjem od tri sata ušao je brzi voz u stanicu. U pratnji gospodina Usiškina nalazio se gosp„ Pinkas Ke 11 er, nadrabin u Bačkoj Topoli, koji je pošao u susret g. Usa&kinu do Subotice, te gg. dr. Alba I a i Avram Koen i dr. Ur ba ch sa strane poverenrštva KKL. koji su odličnoga gosta'već u Zemunu dočekali. Na peronu pozdravio je g. Usiškina ispred Saveza Olionista Jugoslavije. predsjednik Saveza g. dr. David A 1 k a 1 aj, koji je u lijepom licbrejskom govoru ukratko prikazao gosta ovoga dana, te ga pozdravio srdačnom dobrodošlicom. Ispred Mesne Cijonističke Organizacije H Beogradu pozdravio je gosp. Usišktina dr. Fridrih Fops, njezin predsjednik. Za poslije podne u 4 sata sazvan je u novoj sefardskoj sinagozi miting. Sinagoga bila je svečano rasvijetljena r dupkom puna. U sinagozi nalazili su se pored mnogobrojnog židovskog gradjanstva predstavnici sv h židovskih institucija i društava u Beogradu, mnogi izaslanici cijonističkih društava 3 organizacija iz pokrajine, predstavnici službenih beogradskih vlasti 3 nmogobrojni izvjestitelji beogradske i inozemne štampe. Nešto poslije 4 sata ušao je u sinagogu gosp. Usiškin. pozdravljen burnim hedad. Počasnim mjestom pokraj »aron hakodes«-a beograđjani su odlikovali svoga odličnog gosta. Srpsko Jevrejsko Pevačko Društvo otpjevalo je Hatik.vu«, a iza, toga održao je gosp. Vrhovni Rabin dr. A1 kalaj pozdravni govor: Govor vrhovnog rabina dra. Alkalaja. Draga braćo i sestre! Tragično i r.epobeđivo, napaćeno ’ borbeno naše jevrejstvo rastureno je vekovima po celome svetu. 1 danas ono prožrvljuje patnje i nevolje; i večni tudjini. davno bi već klonuli duhom, da fm nije Providjenje i u sadašnjici, davalo nove proroke i mudrace, koji su ih tešili i bodrili. Jevreji su sačuvali nes: mo ime. nego i egz'stenciju i svest. Uvek ie Izraflj i u najvećoj tegobi imao svojih velikana, koii su vršili svoju misiju, da očuvaju Izrailj u borbi života i da mu uzdrže veru u budućnost. Jedan od prvaka ievrejstva, jedan od ljudi, koji pripadaju ce’ome Jevrejstvu. to je naš dragi gost Mena-hem U siiš k 3 n, koga . imamo čast pozdraviti u našoj sredini i u ovom svetom mesti;. On je naš prvak. Gosp. Usiškin prošao je fazu one borbe, ograničene samo na jedan smer i borio se i rečjn i perom. Bio je duša tolikih kongresa, Danas stanuje u Palestini kao predsednik Keren Kaiemeta, kao budni stražar i vojnik naših svet nja. On je sačuvao i danas mladičske osobine: gvozdenu cnergi u, istrajnost u borbi i radu. Gosp. Usiškin, naš dragi gost, je predstavnik nacijonalnoga pokreta, koji zna. šta hoće. Ali je on i predstavnik jevreistva celoga sveta, kojemu je zajednički cilj i ideal PalesFna. Ima mnogo požrtvovniji pregalaca, koji ipak nisu prvacf narodni Gosp. Usžškn je jedan od izabranik, njegove reci dopiru do svih jevreiskih srdaca, njegove reci übedjuju nas kao proročke i ml verujemo u svoju budućnost, kad naš on vođi. Zastupa sve nas zato, jer što on kaže, mi to osečamo i mi to mislimo. Dobro nam došao, naš dragi goste, neka je blagosloven tvoj dolazak u našu sredinu, malenu alf bratsku, željnu tvoje reći i punu čežnje za budućnost jevreistva. Želimo dragom g. Usfškfnu. da mu boravak medin nama bude prijatan i mio. Žudno čekamo, da čujemo njegove poruke, gotovi da uvek učinimo svoju dužnost, jer smo vaspitani u zemlji, u kojoj je ljubav za otadžbinu sveto osećanje, jako kao vera u Boga. Oduševljen do'askom tako retkog i otmenog gosta, ja sam ponosan, da vam predstavim gospodina Menaheraa Usiškina moleći ga. da uzme reč, da ga slušamo kao velikog učitelja našeg.

Nakon govora g. Vrhovnoga babina održao je bunio i oduševljeno pozdravljen svoj govor gosp. Usiškin. Govor gosp. Usiškina. Gosp. Usiškin govorio je uvodno hebrejski i zahvalio se na pozdravu. Nastavio je njemački, pa reče, da i ako nije razumio pojedine liječi, ipak je osjetio sadržaj. Tragedija, je židovstva, da se pojedini dijelovi mogu med ju sobnu sporazumjeti samo upotrebom tudjiii jezito. On živo žali, što se i on mora služiti tudjim jezikom, koji niije njegov, a ni jezik slušača. Jedan narod, koji se budi na život, ne treba samo zemlje da se učvrsti na njoj. nego mu je potreban i jezik. Narod, koji govori sve jezike svijeta) santo ne svoj sopstveni, je nijem ili polunijem, o stoga bolestan. Mi hoćemo da vodimo narod u staru domovinu i moramo da ga već ovdje spremamo i da mu omogućimo, da govor: vlastitim jezikom. »Donio sam vam pozdrav iz domovine naš li praotaca j domovine naše djece. Nosni vam pozdrav iz starog Erec JisraeLa, punog starih sjećanja, rijeka, brijegova, dolova, polja, svetih grobova i gradova. Nosim vam pozdrav od ostataka hrama, ove stare razvaline, od svetišta, što čekaju povratak svoje djece. Donio sam vam pozdrav i iiz novog Erec Jisraela, od djece, što se vratiše k zemlji, otj halucim li halucot, učitelja, radnika i njiva, na kojima naša djeca rade, od radnika, koji natapaju znojem i krvlju posvećenu zem ju. Ovaj novi, cvatuo, snažni, idealistički Erec J-.srael šalje vam svoj pozdrav. Nosim vam pozdrav iz Erec Jisraela budućnosti, o kojem sanjahu proroci, da će se u njemu stvoriti nova budućnost bratstva i čovječnosti, nesamp za židovstvo već i za sve narode svijeta.« »Ml hoćemo da nam naša zemlja bude izgradjena od svih dijelova židovstva, a ne samo od jednog dijela. Erec Jisrael je dan svim Zidovima svijeta, pa je stoga dužnost svakog Židova, svake općine, svake zemlje i svakoga grada, da učini. što može, za Izgradnju. Ni jedan dio u Izraelu ne može da se oprosti od ovog velikog posla, jer znademo, da je taj rad neizmjerno težak. Ali baš vi, koji stanujete ovdje u Srbiji. u jednoj malenoj zemlja, usred malenog naroda, možete naučiti, što može i mora narod da učini za svoju budućnost. Zemlja i narod bili su 500 godina pod turskim gospodstvom, a moćno je osmansko carstvo nastojalo na uništi Srbe kao narod, da nestanu iz historije (i da ne ostane nikakav spomen na srpski narod. Srpski je narod bio malen, siromašan, ali je osjećao, da je najviše i najveliCajnije za čim mora težiti sloboda. 1 srpski seljak sačuvao ie svoj narod, svoju religiju, svoj jezik J svoje običaje t tako je dugo izdržao, dok nije postigao potpuni uspjeh.»Zadnjih smo 10 god'na vidjeli, kako je taj narod morao n vc ikom rvenju naroda fla ostavi svoju zemlju, kako je pošao u progonstvo u pustu Albaniju na čelu sa svojim kraljem i nije popustio. Reče si; -ili ćemo hiti slobodni, 1T ćemo poginuti.« Volja je jača no sve u svijetu. Učite od tog naroda, učite od svakoga, koji je bolji, no što smo nr, kako se bori zm jedan narod, za jednu zemlju, za jedan jezik!« »Kad budete to razumjeli, onda ćete vršiti svoju dužnost prema zemlji, prema narodu, kojem pripadate.« »Naš je posao težak, jer ie zanemarena naša zemlja. Živimo 2000 godina odbijeni i rastavljeni od naše zemlje. Uvjeti su teški i nadčovjećno je Sto moramo činiti, ali 15,000.000 Židova svijetu dosta su jaki. da to izvrše. Od ovih 15,000.600 Židova živi samo I V? n zemlji, a 99% raštrkano izvan zemlje po cijelome svijetu. I kao što svaki organizam sastoji iz mnogo organizama, a najmanji organ, srce. je najvažnije. tako je i Palestina srce židovstva; I kao što svaki organizam nastoji da dovod’ ovom najvažnijem organu neprestanu nove struje krvi i hrane, kako bi snažnije kucalo, tako moramo i mi dovoditi nove snage i fizičke i duševne, jer bez Palestine židovstvo ie mrtvo. Naša je zemlja malena. aV milijuni po* gleda cijeloga sv jeta uprti su u tu zemlju, a ako je ne budemo izgrađivala, ako se ne budemo sta-

vili u službu ove teške zadaće, postoji opasnost, da će postati lijepa zemlja, ali ne će biti židovska.« »Prije rata su drijemali Turci, spavali su Arapi i židovski je narod mogao spavati. Iza rata preuzela je Engleska upravu. Engleska, kora ne spava, koja goni k razvitku; ali 1 Arabija se budi. Pa ako sada kao narod ostavljamo neiskorišćeu ovaj čas, počlnjamo zločin. Svaki Židov treba da si dnevno polaže račun, što je pr donio za oslobodjenje zemlje. Ne mislite, da će se čekati, dok mi dodjemo.« »Svatko mora da misli, da je zemlja, isto kao i narod u galutu. Ako narod hoće (iskupiti zemlju, onda će i zemlja iskupiti narod. Mi nemamo vremena da čekamo ,da nas drugi bude iz naše letargije. Mora nam dostajati, kad nas budi naš brat.« »Kad je Tito osvojio Jerušalajim i kad je gorio hram, izgubiše Židovi Erec Jisrael podjošc u galut. Sada gori u galutu, a mi idemo u Erec Jisrael. Sad je vrijeme da zicfiemo. Najvažniji je momenti pitanje zemlj'šta za poljoprivrednu kolonizaciju, koje već sada trebamo, sve drugo kao univerzitet, industriju ; td. možemo usavrši Vati kad budemo imali sredstva za to. Ali zemljište moramo kupovati, ako nam se za to pruža' prilika, jer ja ne znam, hoćemo li još sutra moći kupiti, što nara se danas nudja. Narod treba da iskoristi danais priliku, što mu se pruža i ne smje do sutra čekati. Narod ne smije spekulirati sa svojom budućnošću. Mora uvijek imati svoje oči upravljene na budućnost, a ne na sadašnjost. »Palestina već danas snažno djeluje na sve ljude, koji je vide. Ako se oMS ljudi vesele onome, što je već u Erec Jisraelu stvoreno, to ja kažem; ne veselite se zbog toga. Sto e već stvoreno, već gledajte na ono. što još nije stvoreno. I u našem životu možemo svetkovati sabat tek iza šestdnevnog rada. jer tko nije radio šest dana, taj nema prava da svetkuje Sabat. Ako nijesmo izvrši 11: svoj dnevni srhu posao, ne možemo svetkovati Sabat. Sabat bez prijašnjeg rada nije Sabat. »Posao koji smo preuzeli je težak. Preuzeli smo zadaću kao nijedan narod na zemlji. Mi hoćemo Židove, koji dolaze iz različitih zemalja, smjestiti u zemlju, koja je siromašna. Nije to emigracija u običnom smislu r-ječi. Zakon je emigracije hlače, da ljudi iz siromašnih zemalja idu u bogate zemlje, a mi vodimr) ljude iz bogatih zemalja u siromašnu i još nekultiviranu zemlju. Mi hoćemo nadalje mijenjati forme života. Židovi su, kako sam spomenuo, gradski elemenat, njihova su zvanja liječnik, inžmjer, trgovac i nešto obrtnik. Mi hoćemo, da ih učinimo seljacima. Ne radi se santo o fizičkoj regeneraci.il. Mi knaderno još jedim drogu veliku zadaću. Narod smo, koji nije samo fizfčk raskidan, već i duševno. Mi smo narod, koji govori sve jezike samo ne svoj vlastiti. Vodimo taj narod iz najrazličitjvh zemalja u Erec Jisrael i hoćemo stvoriti narod braće s jednim idealom, jednim jezikom, jednom kulturom 1 jednim Bogom u svojoj zemlji.« »To je naša zadaća, ona je velika i silna. Tko bi mogao reći, hoćemo li je moći izvršiti. To bi se skoro moglo shvatiti kao neka »hucpa«, ali jnuide dvije različite vrste »hucpe«; ona jakog protiv slabog, koja je niska f prezirna, i »hucpu« slabog protiv jakog, a ovu imamo mi.« »Ml? smo nvjererti, da ćemo to djelo stvoriti. Pozivamo vas na saradnju, da nam pomognete djelo dovršiti. Al : se ne bojimo za uspjeh djela, makar vi i ne išli s nama. HerzJ je rekao; »Akp hoćete, n : je bajka.« A ja tvrdim; ako vi i ne ćete, to ipak nije bajka.« »Stojim na, ćelu Keren Kajemeta i vidim rad u zemiji i nezadovoljan sam s tempom napretka. Kad sam prije 6 godina došao u Erec Jfsrael, zemlja je još bila pod vojničkom upravom. Imigracija nije bila dopuštena. Tu primili jednog dana brzojav ž Carigrada, da 500 familija želi doći u Palestinu. Pošao sam k vojničkom guverneru f tražio dopuštenje za '.iseljivanje, no bki sam odbit s mojim zahtjevima. Unatoč tome ponovio sarn nekoliko puta moj zahtjev, što je guverneru dodijalo i on mi reče: »Vf. ste Židovi dosada čekali dvije tisuće godina na Palestinu, dakle možete čekati još jednu godinu.« Na to mu odgovor:h: »Moji su očevi trebali 40 godina, dok su došk iz Egipta u Palestinu, a ia mogu taj put

2

»2 i d o v.

BROJ 53.