Жидов

MJESEC CIJONISTIČKE ORGANIZACIJE

ŠEKELSKI MITING U ZAGREBU, U nedjelju dne 9. o. mj. prije podne održao se u dvorani ,Maltabiia« najavljeni iekelski miting. Skupštinu je otvorio —cdsjednik Žid. Nar.ođnog Društva g. dr. Aleksandar L ic h t pozdravivši sve prisutne i razloživši ukratko svrhu skupštine. Zaton je predao riječ g. Lavu S t e rn u. G. Lav Stern govorio je ponajprije o osnovkama iz kojih je cijonizam izrasao i koliko smo dosada premalo učestvovah u potpomaganju izgradnje Palestine, a da bismo smjeli govoriti o žrtvama. Disciplinovami, ustrajni redovi cijonista treba da vrše glavno dijeto i da predvode, a svaki svijestan Židov valja da aktivno pripomogne. I onda če historija moći da kaže: »Vajehi bajamim rabim hahem«. Drugi govornik g. Moše Schvveiger u početku je svoga govora istaknuo potrebu svijesti u jedrom narodu, da povijest i sudbina ne čine rezultat životne brpbe ovisnim o nečijoj volji i o sporazumima. Taj rezultat ovisi samo o množini i mjeri snaga. Prešavši letimično historiju židovstva dolazi do zaključka, kako se konačno (javilo u židovstvu nešto iznad mozgovnosti, nešto svezahvatno i snažno, što uznosi narodne mase i u svakidašnjici njihovoj. Garancija za taj pokret jest potpuno predanje omladine njegovome cilju. Istaknuvši važnost organizovanja snaga naglasio je važnost šekela i svega, što se njime manifestuje, Gpsp. dr. Aleksandar Licht kao posljednji govornik ponajprije je govorio o historijatu šekela u Cijonističkoj Organizaciji Nekad je u cijonističkim redovima zbijenim i malim vladao ponos ckskluzivističkc elite. Pokret još nije imao toliko široke stvarne dimenzije pa se nije dovoljno cijenila brojka. Cijonisti će i dalje biti samo jedan di ( o naroda, pionirska trupa njegova. Prema vani moramo dia operišemo s brezama, naročito ondje, gdje se snaga voli prosudjivat: po statističkim dokazalima: u diplomatskom svijetu. Internacionalnom forumu treba pokazati vidini izričaj naše snage. Šekel valja bitno lučiti od 1 prinosa KKL i raznim institucijama. Šekel imade više manje statističko značenje. U tom je pogledu šekel sličan prinosima radnika za sindikate, koji predstavljaju snagu radništva. Govoreći u nutarnjem diferenciranju u ciljonizmu razložio je dr. Licht uvjerljivo važnost reforme s uvodjenjem jedinstvenoga šekela s obzirom na izbore delegata za kongres. Dalje je dr Licht govorilo o sarađnji s necijonistima, koja se u principu ne odbacuje ali se revidira, Cijonizam se nalazi u jednom frontu s radništvom, koje je u borbenom stavu prema evropskom društvu. U političkom svijetu suzbit će ino protivnike stvaranjem majoriteta u Zemlji. Snage valja da su organizovane. Pojedinac treba da osjeća vezanost s organizaicijom, a kroz nju za ciljeve njene. Naša ie stvar, da iznova izgradimo temelje prganizacije i da damo vidna izražaja bezuslovnosti činom, svim srcem i zanosom. Svi su govori bili saslušani veoma pažljivo i popraćeni živim odobravanjem. BITOLJ Na sam Lag baomer konsitStuirao se inovi i prošireni odbor Mjesne Cijonistićke Organizacije, u koji su ušli predstavnici alovsldh ustanova u Bdtolju. Prvi zadatak toga novog odbora jest šekelska akcija, koja se već provodi s mnogo uspjeha. Po svoj će se prilici dostići broj od 700 šekadim. U nedjelju dne. 9. maja održan je veliki miting, na kojemu su govorili gg. rabin S. Džaen, dr. Moša Djerazj i Leon Kam hi. Zbor je bio veoma lijepo posjećen. Opširniji izvještaj sHedi.

SARAJEVO. ljarska akcija u Sarajevu provedena je sistematski prema unaprijed sastavljenom programu. Cilj je bio, da se svi široki krugovi naroda upoznaju sa cijonističkom idejom, problemima obnove Palestine i praktičnim zahtjevima, koje obn,ova stavlja. Akcija je započela velikim govorom g. nadrabina M. Levi-a u punom velikom sefardskom hramu. G“. nadrabin je zna.o da u kratkim potezima prikaže značenje Palestine u istoriji našega naroda. Govorio je zatim o modernom cijonističkom pokretu i Svjetskoj Cijonističkoj Organizaciji i o veličajnim djelima, koje je ta organizacija stvorila za malo godina. Podrobnije se zabavio kulturnom stranom cijomzma i ukazao na obnovu hebrejskog jezika i kulture u Palestini, dokazujući, da je vrijeme, da i mi u galutu uvidimo potrebu hebrejskog vaspitanja. Na kraju je govornik prikazao život i rad Rabi Akibe i njegovu smrt u boju protiv neprijatelja pa je naglasio, da nam je Rabi Akiba .ostavio dvoje u amanet, koji treba da gajimo; organizaciju i kulturu. Toga imade jedino u aktivnoj Cijonističkoj Organizaciji. Govor gosp. nadrabina saslušan je veoma pažljivo, nakon čega je nadkantor zapjevao Hatikvu. Druga je priredba bila namijenjena omladini. Govornici su bili gg, dr. Kalmi Baruh i Jakov Maestro. Prvi je govornik razložio bit omladinstva, zatim značenje omladine za neki nar,od'. U svim preporodnim pokretima je omladina igrala vidnu ulogu. Tako i u cijonizmu. Još prije Herzla postojala su u Wienu djonisfička akademska udruženja. Studenti iz Bar Giorc, Esperansc i Judeje su bili prvi, koji su u Jugoslaviji širili cijonizam i postavili temelj današnjoj organizaciji. Još je govornik spomenuo duhovnu krizu našega doba i mogućnost, da je jevrejska omladina ukl.oni pozitivnim vrijednotama. Jakov Maestro govorio je o počecima jcvrej. .omladinskog pokreta u nas, o svim ideološkim lutanjima za ovo nekoliko godina, dok nije Omladinski Savez postao cijonistički. Spominje momente koji su uplivisali, da se baš omladina opredijelila za cijonizam i Palestinu. Spominje rad Svj. Cijon. Org. i potrebu jačanja njenih reddva, prošlost šekela i akituelnu njegovu važnost. Kod pitanja ,o kulturnom cijiontzmu zadržao se napose kod hebraizacijc i prisvajanja hebrejskih vrjednota. Omladina treba da se upozna sa svim jevrejskim pitanjima, napose problemima Palestine i njenim prilikama. Trebaju budno pratiti jcvrejsku štampu, prije svega naše centralno glasilo »Židov«. Završio je, naglašavajući, da je ijar ove godine odredjen da svako crpi iz cijonističke ideje i pozivajući prisutne, da se stave u aktivne redove cijonističke. Jedan je dobro posjećen zbor održan u hramu »Bet Telila«, u gornjem dijelu grada, kojeg nastavaju vrlo mnogi Jcvreji. Zbor je otvorio rabin ovoga hrama Rebi Moše N isim Papo oduševljenim cijonističkim govorom, ističući napose kolonizaciju Palestine i njeno značenje za ozdravljenje našega naroda. Glavni referent g. dr. Vita v 'ni je znao svojom rječitošću i bogatom dikcijom, da fpred slušaoca ideju cijonizma, politički - kulturni - socijalni položaj Jevreja u Galutu, iznio je sve št.o je nastalo u Palestini nastajanjem Svjet. Cijon. Organizacije, a na koncu naglasio dužnost svakoga, da plaćanjem šekela jača cijonističku organizaciju. U okviru ijarske akcije .održao je g. dr. Kalmi Baruh jedno uspjelo predavanje u jevrefskom klubu »Union«. U nedjelju, dne 16. o. mj. održan je u velikoj dvorani sefardske opčine narodni miting. P,osjeta nije bila najbolja, možda iz razloga, što je u isto doba održana jedna kulturna

manifestacija (BaJbgićeva proslava), kod koje su i Jevreji bili angažovani. U odsustvu g. predsjednika sefardske općine otvorio je zbor g. nadrabin dr. Morio Levi, čiji izvodi bi se mogli svesti na rečenicu; Treba brzo i mnogp raditi. Zatim je gosp. dr. Izidor Levi održao stvaran referat o novoj Palestini i uspio je da dade pregnantnu sliku svega što je stvoreno i što nastaje u obnovljenoj zemlji. U krupnim potezima rekapitulira sve što su Jevreji učinili u diaspori, da se povrate u Palestinu, sve dp nastupa Herzla. Razlaže razvitak Svf. Cijon. Organizacije prije rata i poslije rata. Rad organizacije u Palestini je bio trojaki: politički, gospodarski i kulturrti. Referent se zaustavlja kod svake pojedine tačke, iznoseći sve u tančine što je u tim pravcima učinjeno. A postignuti uspjesi, veli, ulijevaju poštovanje i kod nejevreja. Referent je završio, pozivajući prisutne na odano vršenje dužnosti prema Cijonističkoj Organizaciji. Drugi predavač gosp. dr. Bracp Polj o k a n govorio je uvodno o važnosti i značenju ijarske akcije. Zaustavlja se kod neposrednih povoda osnivanja , Svj. Cijon, Organizacije. Prateći njen razvitak d,o Balfourove deklaracije, tumači njen sadržaj i zamašitost, te govori o drugim medjunarodnim konferencijama, na 1 kojima je raspravljeno i pitanje jevrejske domovine u Palestini. Govprnik veli, da je sada skrajnje vrijeme, da se broj pristaša Cijon. Organizacije i Bazelskog programa množi. Mi smo, veli, ovdje u Sarajevu u boljoj situaciji, jer ne mpramo da predobijemo ljude za cijonizara. Cijonizam nije više za nas pitanje. Naša ijarska akcija ima za dužnost, da probudi cijoniste, da izvrše u većoj mjeri svoju dužnost prema Organizaciji, Dalji je program akcije ovaj: Prvi dan Šavuota govor g. nadrabina dr. W e s z e 1 a u Aškenaskom hramu; drugi dan Šavuota zbor za gospodje (govornici gdja Laura Papo i dr. Moric Papo), a predvidjen je i zbor članova P.oale Cijona u velikoj Gradskoj bašći. Ijarska akcija u Sarajevu provedena je vrlo intenzivno. Nadati se je, da će i cijonistički život u njemu biti pdsele bujniji i aktivniji. SRIJEMSKA MITROVICA U nedjelju dne 9. maja posjetiti su Mlitrovicu izaslanici Radnoga Odbora gg. David A 1 k a 1 a j, Avram K o e n ii Maks Kocn iz Beograda. . Prije podne održan je -naročiti sastanak, na kojemu je konstituisana Mjesna Cijoristička Organizacija. U vodstvo M C. 0. ušla su ova gospoda; Dr. Žiga Baum, Sdegfried Lewy, dr. Ignac Frankfurter, dr. Stavko Kirsclmer, g. Klein i g. Adolf OrosS. Poslije podne skupilo se sve židovsko gradjanstvo Mitrovice uz brojnu omladinu na zakazano predavanje. Q. David Alka laj govorio je »o značenju cijon'zma u sadašnjici«, a g. Avram Kocu govorio je informativno »o razvirku ii obnovi Erec Jisraela«. Oba predavanja saslušana su & veoma mnogo interesa i ostavila odličan dojam. Iza ovoga zbora održana je uža konferenca o radnom planu M. C. 0. i o osnivanju kuratorijd K. H. i povjereništva KKM. Imade veoma mnogo vjerojatnosti, da će cijonistički rad i život u Mitrovicl bili unapredak veomai intenzivan. . ' { GRUBIŠNOPOLJE I DARUVAR. U srijedu dne 12. o. mj. posjetio je Grubišnopolje izaslanik Radnoga Odibora Sav. Cijonista g. J.oze Weber. Isti je gospodin u svrhu provedbe Ijar akcije boravio u četvrtak dne 13. maja u Daruvaru. Održane su uspjele konference, na kojima je govpreno o intenziviranju rada i skupštine, na kojima je g. Weber informativno govorio o cijonizmu i izgradnji Palestine. Detajniji izvještaj donijet ćemo u narednpm broju.

Leon Koen

david s. pijade j

Kad sam ravno pre dve godine pisao u sarajevskom »Je'rcjskom Životu« o našem priznatom slikaru Leonu K o e n u, ia sam imao jednu nameru, jedan čili: da spasem št,o se može s Pasti od njegovih umetnićkih radova, koji su tada još ležali » jednom minhenškom založnom magazinu, pokriveni debelim s io;em prašine. Moj fc članak imao uspeha. Odmah se osetilo *i y lje interesovanje medju beogradskim Jevrejima: mnogi “dledni članovi ovdašnje sefardske opitine počeli su se rasPitivati kod mene o Leonu i njegovim radovima, kao i o načinu da se isti pronadju i prenesu u Beograd. Naposlctku se uspelo da se više zainteresuju i njegova braća, koja su inače uv *k imala vrlo malo razumevanja za umetnost svoga brata. * °ći broj slika je pronadjen i prenet u Beograd, gdje su na -mgi dan pravoslavnoj Vaskrsa u prisustvu mnogobrojne pui izaslanika ministra presvete otvorili izložbu poznati Portretista profesor beogradskog Univerziteta g. Branko P oPovič i g. dr. Salomon A 1 k a 1 a j, predsednik beogradske '-farđske Organizacije. Ma žalost izložba je priredjena u jednom vrlo nepodesnim u niskim teskobnim učionicama osnovne škole kod *aborne crkve. Svctlost nepodesna, prostor nepodesan: pra■Dučiliitc za gledaoca od razumevanja ili struke Po se mosigurno izbeći, da su priredjivači uspeli da više zaintereSu,u nadležne. Ovakove izložbe, koje se ne priredjuju svake žodine. koj e su kod nas već čitav dogadjaj, moraju se pripresa više mirnoće i strpljenja, naročito kad se već poka‘“*o previše strpljenja ostavljajući sirotog umetnika inače melanhojika šest punih godina da čami u beor*dskoj duševnoj bolnici, iz koje je velikodušno izvučen tek •i dana pred otvaranje izložbe. Tragedija genija! Od prvog dana kada je Leon osetio u Se k> svoj veliki talenat ona ga ne napušta, Teški oblaci po'■‘vaju njegovo tamno-plavo nebo, kroz koje se jedva prohi° »ačak svetlog azura, zračak nade. To je nebo njegova ii°*a ’ nebo koje on najradije slika. Ncmaština ga prafi u sto-

pu, truje mu ceo život i vezuje ruku. Ona ga stalno gura sa staze zadovoljstva i radosti na stazu jada i ogorčenja, na težak jednolik put melankolije. Ali je njegova izvorna snaga gigantska: on stalno veruje u srećan obrat, u veliki vaskrs svoga života to je ono večito proleće, koje on neprestano slika u svima varijacijama, ali koje se ipak uvek svršavaju sumornom jeseni. Ja se sećam samo jedne njegove slike sa letnpm žarkim nebom, sa letnjom prirodom i letnjom tišinom. Inače je njegovo nebo stalno uzburkano i tamno kao i jezero pod njim. Leon Koen nije Rubens, nije Van Dyk, nije prvoredan slikar, ali je mogao to da bude. U sebi je nosio sve mogućnosti; genijalni tvaralački duh, tananu umetničku dušu osetljivu za najnežnije finese, oštro oko i sigurnu ruku. Nemogućnosti su ležale izvan njega: nemaitina, beda i opet nemaština. Dok se kao djak borio sa njom na Akademiji, išlo je još kako tako: nije plaćao atelje, imao je besplatna modele. Docnije, naročito posle razočaranja što nije mogao da nadje kupce za svoje radove (pričalo se, da mu je minhenska slikarska Akademija nudila 50.000 maraka, a pok. kralj Milan 20.000 dinara za Josifov San aK da ih je on odbio) nastaju sve teži dani za njega. Leon je prinudjen da se postepeno liši modela, liši prostranog ateljea tako nužnog za njegove koncepcije, najzad da se liši svih duševnih uživanja, pa i samog najnužnijeg slikarskog materijala. Jednoga dana napušta i svoj bedni atelje, zalaže svoje umelničke radove, plod tolikih naučnih godina, da bi mogao sebe da ishrani. Koliko je u svom životu gladovao, tjo bi nam najbolje umeo kazati on. U toj bedi je Koenova veličina i tragika. Eto zašto on nije prvoredan slikar; eto zašto je on zanemario lepotu ljudskoga tela i njegovih oblika, zanemario crtež i formu kao tapostao slikar boja, svetlosti i prirode. G. Popović, kritičar veli, da Koen nije slikao prirodu. Naprotiv Koen je prvenstveno slikar prirode. On je pejsažista. Sve su njegove slike pejsaži, naročito u drugoj značajnijoj polovini njejgova života. Sta je danas njegov preradjeni Josifov San do pejsaž? Pa njegova otmica, njegovo Proleće, njegov Večiti Juda?

Kod njega figure ne igraju nikakovu posebnu ulogu, one ne štnče, ne izdvajaju se, one su samo fleke u moru ostalih fleka, svetlija ili tamnija boja u moru ostalih boja. Tako je Koen punokrvni pejsaždsta. Zadubimo li se malo više u ma koju njegovu sliku, ne ćemo videti ništa drugo d,o živu prirodu, do borbu zelenog i plavog, svetlog i tamnog u milijone niansa. Jedna debela linija đeli njegov kako duševni tako i tvaralački život u dve gjotovo antipodne polovine. Ta se linija provlači krajem prošloga veka. Prva polovina. Leon je na studijama u Minhenu, Sav udubljen i zaljubljen u svoje studije, u svoju bujnu fantaziju, u kompoziciju. Mlad, živ, pun nade, pun planova, pun volje. Sve što je đocnije dao rodjeno je i sazrelo tada. I Josifov san i Večiti Juda i Proleće i Car Solomon. Razume se ne u ovom današnjem raskošu boja, ali sve mnogo preciznije nacrtano, marljivije su ispoljene i savesnije izradjene forme ljudskoga tela, jače je izdvojen čovek iz .ostale prirode, jače raanifestovan duh. Razočaran u ljude i život Koen se u drugo : , duševnijoj polovini svoga života više povlači u sebe, u svoj lepi svet snova. Ukoliko više beži od ljudi utoliko više traži samoću, prirodu, koju ne samo voli, nego je u nju prosto zaljubljen. On je u stanju da provede sate u posmatranju igre sunčevih zrakova na zelenom tlu u Engleskoj Bašti ili nestašnu igru oblaka u plavome jezeru. Ja sam imao to retko zadovoljstvo da ga posmatram u tim retkim časovima zanosa i očaranosti, da ga vidim na kulminaciji ushićenja. Svu svoju veliku ljubav, svu svoju nagomilanu patnju unosio je tada u prirodu oko sebe, iz koje je on opet kao kakva vređna pčela ižvlačio sam med i nektar, sav onaj raskoš boja, koji vidjamo dana? n njegovim slikama. U drugoj poCoviini Koen prestaje hiti komponista. On ne stvara . ništa novo, preradjuje samo staro. To je upravo renesansa staroga. Njegove slike prestale su da budu mrtve lepe studije, prestale su da pričaju. One su jedna pesma, jedno živo kliktanje ushićenog genija, jedna veličanstvena himna boja i svetlosti. Beograd, maja 1926.

BROJ 21.

»ŽIDOV«

3