Жидов

Jeli to tek lokalni patriotizam Amerike ili imađe i svo'ih dubljih razloga? Predjemo li predio momenta lokalnog patriotizma, uviđjet ćemo naskoro, da si pravi širokogrudni demokrata američki predstavlja Palestinu izgradjenom ma temelju slobodnog gospodarskog natjecanja svih faktora, koji kod toga dolaze u obzir. To hi nedvojbeno u današnjem stadiju palestinske izgradnje moglo da doprinese gospodarskoj anarhiji, koja uostalom već postoji, ali koja bi uz dovoljan pritioaj kapitala uništila nacionalni mom em at kod izgradnje Palestine. Svi ti momenti bit će odi presudne važnosti kod narednog zasjedanja Akcijonog Komiteta. Ne varaju li nas svi simptomi, pristupit će se ponovnoj redukciji palestinskog bidžea zbog slabih rezultata Kcren Hajesod prinosa. To opet znači zastoj, znači nezadovoljstvo, znači rasplamsanje partijskih b.orba, znači slabljenje organizacije, znači pirofanovanje ideje. Vraćamo se romantici. Očekujemo opet čuda od pojedinih bogatuna. Bogatuni teško daju, a što je žajosnije, rijetko daju. Jedan narod ne smije da se pokloni- svemogućem idolu kapitala, konoentrovanog u džepu pojedinca. 11. Prirodno je, da cijonističku javnost u Jugoslaviji mnogo zanima, što se kod nas cionistički radi i što su kod nas cijonistički rezultati. Kad bi se o tim rezultatima suviše rano pisalO' nastala bi opasnost, da se rad, koji se ne završava nilkada, a koji se započe.o onim momentom, kad je cijonistička organizacija osnovana, da se taj rad prosudi za vremensko razdoblje, koje je prekratko, da rezultate iskaže. Svakako imadc i kod nas pojava, koje su analogne onima u svesvjietskoj organizaciji cijonista, a opet ima onakovih, koje su osebujne, koje odgovaraju našim prilikama i koje su odraz malog jevrejskog miljea našega. A ipak, koji su izgledi za naše Savezno Vijeće, koje se sastaje sredinom oktobra? Ova je godina bila značajna utoliko, što je opet uzdigla svagdje, gdje djeluju cijoniste, svijest o ciojnisličkog ideji i cionističkoj organizaciji. I zaista, u Jugoslaviji učinilo se sve, što se pod danim, malim okolnostima učiniti moglo. U tome je pogledu Jugoslavija jedna od rijetkih zemalja, gdje se ijarska akcija revno, savjesno, ođuh,ovljeno provadjala, Koji su rezultati? Neka govore brojke. Nema tome ni 14 dana, da je šekelska akcija kod nas iskazivala 1950 šekela. Nakon 14 dana broj je poskočio na 3200. Izgleda, da ijalrska akcija prema dosad'anjem broju šekela nije stvarno uspjela. Prošlih godina imala je Jugoslavija 6000, zadnje godine 4700, a ove godine, koliko dosadamji rezultati iskazuju, nešto preko 3000 šekela. Koji su razlozi ( da šekelskom akcijom Jugoslavija nije potkrijepila ono, što je ijarskom akcijom obećala? Imade objektivnih činjenica, o kojima treba da vodi računa svatko, koji će prosudjivati rezultate. Naš jc cijomizam nažalost rasparčan i to prilično točno po pokrajinama, koje su u predratno vrijeme onemogućavale jedinstvo Jugoslavije. Svaka pokrajina imade ako je tako dozvoljeno izraziti se, posebni svoj mentalitet, posebni sv.oj duh, pa i u jevrejskom, konačno i u cijonističkom smislu. Pokušajmo promotriti prilike u Bosni, Pod ovim dojmom razumije se cijonistički život i intezitet rada u| Sarajevu, Situacija je tamo takova, da naši najbolji saradnici nijesu smogli dovoljno samoprijegora i dovoljno cijonističkoga idealizma, a da bi raznim potrebama cijonističke organizacije na vrijeme udovoljili. I ako je organizacijom spor, koji jc nastao zadnjih god,ina izmedju sarajevskih Sefarada, okupljenih * tamošnjoj MCO i vodstva cijonističke organizacije, normailizovan, protivnici toga riješenja nisu smogli toliko uvidjavnosti, da ocjene valjano nastalu situaciju. Nedvojbeno je kroz to- nastao zastoj i smadaksap intenzitet u cijomstičkom radu, Sto 1 se najbolje odrazuje u t,ome, da Sarajevo konkretno uzevši do salda nije obračunalo- nijedan šekeL To su realni preduvjeti, bar za sada, za ocjenjivanje cionističkog rada pred Saveznim Vijećem u pogledu naših sarajevskih sumišj jcnlka, Zalmjerni zamah i intezitet zadobio je cijonistički rad u Beogradu. Nej samo u stvari Keren Hajjesoda, koji je sada mezimče naših beogradskih sumišljenika, već u odličnoj mjeri j u organiziacijonom pogledu, iskazavši do salda iz Beograda samoga oko 800 šekela. Treba da se pona-đamo, da će taj intenzivni i savjesni rald naših beogradskih sumišljenika od sada neograničeno da potraje i dalje, pa će prema tome Beograd u budućnosti naše organizacije zauzeti jedno od Vodećih mjesta. Uostalom, Beograid iskazuje za sve grane cijonističkog rada za-mjerne sposobnosti i interes. Treba da se spomenemo, da se Beograd neprestano taknri sa Zagrebom ,u iskazivanju doprinosa za KKL. . No time nismo sve re < kli | što ima o Srbiji da se kaže, je sefardski problem Južne Srbije. Taj se ni ove godine nije bitno pomaknuo spram naprijed od dosadanje situacijo. Pomisao, je prema lome najbliža, da upravo Beograd priskoči u pomoć našim Sefardima Južne Srbije, da dižući svijest ci\onizma, kultivišući djonistdčku ideju, pred oboje vanredno vrijedni i tako reći neotkriveni elemenat Sefarada Južne Srbije za cijonističku organizaciju. U Hrvatskoj, kao jednoj od najstarijih domena cijonizma u mašim krajevima, ijarska akcija kao takova l naišla jc ma najveće razumijevanje i na najbolju provedbu. Ovdje je bilo jasno, da se radi .o osvježenju ( primarnih cijonističkih pobuda o produbljivanju i razvijanju cijonističke ideje, koja je unatoč peripetijama i decenljama razvitka ostala u suštini svojoj .bmako jednostavna, kako su je prvi crjonisti prokjamovab. Šekclski rezultat kao odraz akcije nije najpovoljniji, a osobito jc slab u Zagrebu. Koji su tome razlozi? Izvan je svake sumnje, da su se upravo u ovim krajevima ratdjali prvi- impulzi i 1 inicijative za cijonistički rad. Ovdje je zapravo stvorena naša organizacija i ovdje se rodio omladinski pokret. Analizirajući razvitak omladinskog pokreta može se konstatovati nazadak. Nije mi poznato, koliko u organizacijonom pogledu ali je očito, da taj nazadak postoji u idejnom razvijanju pokreta. Imade tu objektivnih činjenica, koje vrijede po čitavom svijetu, a ne samo kod nas. Živimo u doba konsolidacije, u idejnom smislu bi to značilo izgradnje, Medjutim je

pokret pošao drugim tokops, Umjesto izgradnje zapao je u romantičnu reakciju. I ta pojava imade svoje analogije. Iza revolucije, kad se Čovječanstvo umorilo, jer je dalo svu svoju snagu sve svoje oduševljenje za ideju, ljudi se povlače i teže za udobnošću. Udobnošću, koja nije - spojiva sa zadacima velikoga pokreta. Reakcija je nakon tih pojava revolucije obično romantična, pa i kod, nas. Stvarno datira naš omladinski l pokret iz vremena prevrata. Sve se ništilo, a radjajo se novo pod teškim, bolima. Samo ono, što se pod. takovim okolnostima donosi na svijet, ono je veliko, u tom času veliko. Sa sredjenjem prilika, sa sredjenjem sve veliko se nivelira, Toj opasnosti nije Izmaknuo ni naš omladinski pokret. Nema velikog zamaha prevratnik godina. Unatoč donošenih stvarnosti stvarnost se uobičajila. Omladina prihvatila je tu romantiku i odabrala si svoje forme. Forme, koje su zrelom čovjeku u mnogočem nestvarne i nerazumljive. Što nas najviše žarnima na čitavom tom plrocesu jest činjenica, da je i sama cijonistička disciplina beskompromisno izvršavanje cdjonističkih obaveza, i u omladini zapela. Kod mnogih omladinaca cijonistička svijest ne dosiže više onamo, da si kasže, da je šekelska akcija, pa bila ona i akcija brojaka - , u prvom redu dužnost svakoga cijonsitc, pa i omladinaca, da u njoj sudjeluje. Takav razvoj prilika daje nam povoda, da razmislimo o opasnosti, koja prijeti svakoj organizaciji, ako se za vremena ne bude pobrinula za valjaniji naraštaj. U neočekivanoj mjeri zatajila ,jie ) do sada barem, cijonistička Vojvodina. Još pred godinu ili dvije svaki je jugoslavenski cijonista mogao da se ponosi sa svojom najmladjom braćom u Kraljevini vojvodjauskim cionistima. Nade se nisu ispunile. Plamen, kolji se rasplamsao, sada još tinja. Nadajmo se ( da nema opasnosti, da će utrnuti. Osim ovih iznesenih pojava našu cionističku javnost majvečma interesufe pitanje halučke farme, koje takodjer pređleži Saveznom Vijeću. Naša, javnost treba da - si je svijesna, đa riješenlje pitanja - halulčke farme ne ovisi o vodstvu cijo-

nistSčke organizacije u Jugoslaviji, već o halucima, koji S!I Palestini i o mogućnostima KKL, da im dade prikladno zea. ljište. Nakon nekoliko godina sabirnoga rada, kad se potreba, novac u javnom po organizaciji sakupio, a time je čija bez sumnje najveći dio svoje dužnosti izvršila, nastao jt spor oko dodjeljivanja zemljišta izmedfu haluca i KKL. Taj je spor u svojoj biti »simptom za) problem, koji nastaje u PaJ e . strni kad se radi o naseljavanju zapadnjaka na zemljištu KKI ■odnosno u širem smislu, kad se radi o uživijavanju Jevreja sklop palestinske jevrejske domaje. Ne popuste li preuna tom« u svojim zahtjevima haluci s jedne, a KKL sa svojim moguć, nostima s druge strane, farme ne će biti. 0 rezultatu ovoga ovisit će i sva praktična vrijednost naših dosadašnjih uistinu slabih pokušaja oko hahšare jugoslavenske omladine i oko hebraizacije unutar jugoslavenskoga jevrejstva. Pri koncu još jedna općenita pojava. Nestalo je drugu.-, stva izmedju članova naše organizacije. To je i prilično jasno. Pokret i organizacija su ostarild, »revolucionarni« drugovi a godina prvih naleta postali su dobri grradjani, uvažene ličnosti. Ta činjenica, koja je objektivna, mu za nas te neugodnosti, što se danas lični momebti i lične trzavice provlaiče našia redovima više, nego bi to bilo dozvoljeno u organizaciji, ko» gradi na idealizmu svakog pojedinca. Izgledi za naše Savezno Vijeće, koje će stajati nedvoj. beno pod utjecajem vanjskih cijonističkih dogadjaja, riješenjam halučke farme, uspjehom Keren Kajemeta i Keren Haje. soda, a u veoma velikoj mjeri i pod utjecajefm ojačanja otniadinskoga pokreta u smislu sv.oga prvotnoga »revolucionarnoga značenja«, ti izgledi dat će se izreći lozinkom ijarske akčije; širite i produbljujte ideju, vaspitajte se jevrejskim vrednotama i cijonistićkim idealizmom, jačajte organizaciju cdjoništa, jer je oma jedino sredstvo naroda, koji ne poznaje pojam i silu države. Zagreb, 8. jula 1926.

Jona S t e i n e r.

Židovi u Italiji

Nigdje u Evropi ne postoje židovska naselja, toliko dugo kao u Italija. Prvi su se Židovi doselili u Italiju još u prvom stoljeću prije Krista, a kasnije su se Židovi selili u tu zemlju u velikom broju. Drži se, da je broj Židova u Rimu bio za vrijeme Augusta oko 8000, dok je u svemu bilo tada kojih milijun Židova. Kroz stoljeća znatno se mijenjalo njihovo brojčano) stanje. Do 16. vijeka bilo ih je mnogo u južnim krajevima Italije, ali kasnije biše izagnani pa se nikad više ne povratiš« onamo. (Danas ije jedina židovska općina na 'čitavom talijanskom Jugu u Na p u 1 ju, kamo su se doselili afrički i azijski Židovi, nakon ujedinjenja Italije). U Rimu, Crkvenoj Državi, Pijemontu, Lombardiji i Venelu bilo ih je uvijek, ali mnogi su prije stanovali u selima, dok danas žive gotovo isključivo po gradovima. Možemo razlikovati četiri židovska tipa u Italiji. Prv.o su autohtoni, talijanski Židovi, koji se ondje nalaze od pamtivijeka. Danas ih imade tek nešto u Rimu i okolici, jer su se ostali već davno asimilirali. Ti ljudi imadu sasvim talijanska imena, a osim po vjeri ni po čemu se ne razlikuju od Talijana. Obrede vrše po sefardskom ritusu, ali taj je recipiran nakon useljenja španjolskih Židova, koji tvore drugi, najrašireniji židovski tip u Italiji, I .oni su već posve asimilirani, no prepoznavaju se po arapskim i španjolskim imenima, po relativnoj ustrajnosti, kojom se drže židovskih običaja. Ali ti Židovi već stoljećima govore talijanski, a ne španjolski. Najviše ih je bilo u Liv,ornu, gdje su imali, a i danas imam veliku i moćnu općinu. Treći su tip potalijančeni i sefardizirani njemački Židovi, kojih imade najviše u Lombardiji i ostalim sjevernim provincijama. Td su ljudi dolazili u zemlju tokom vijekova, često nakon progona. a> davali su talijanskom židovstvu mnogo novih snaga. Ipak su i oni danas već Sefardi, a! od ostalih se razlikuju tek svojim italijanizirainim imenima. (Na pr. Morpurgo od Marburg, Pollaco od Polak, Luzzatto od Lausitz, Loschitz itćL). Dosada nabrojeni Židovi bro*e se u Sefarde i medjusobno se više ne razlikuju ničime, dok u četvrtu, strože odijeljenu grupu spadaju Aškenaai, kojih ima u Italiji dvije vrste. Jedni, žive u sefardskim općinama, te se pretapljaju u Sefarde (najkasnije u 3. generaciji), a došli su iz Njemačke, Austrije ili sa Istoka u zadnjim decenijima. Drugi su članovi aškenaskih .općina 1 , kojih ima svega četiri; u Meranu, Gorici, Trstu i Rijeci. U potonjim mjestima ima i nešto hasida iz Poljske. Ti su krajevi prije pripadali Austro-Ugarskoj, pa se stoga razumije ta izuzetnost. Židova ima u Italiji svega nekih 50.000. Stalni se broj ne da ustanoviti, jer se državne statistike ne vode prema vjeri, a svi Židovi ne pripadaju bogoštovnim općinama, budući da je članstvo fakultativno. (Crkva je, kako je poznato, ,od države odijeljena). Najviše Židova ima danas u Rimu, zatim u T orinu, Trstu i Firenci. Rim će imati oko 5500 Židova, Firenca oko 3000, no sigurnih brojeva nema'. Karakteristika je Židova u Italiji, da su posvema asimilirani i da se ni u čemu, osim u vjeri, ne razlikuju od Talijana. Izuzetak čine Aškenazi, naročito oni iz monarhije, koji još govore njemačkim (ili madjarskim) jezikom, te nešto više prianjaju uz vjeru i obrede. Nacionalnoga života, u našemu smislu, ima vrlo malo, a sve što postoji, nastalo je umjetno, ciojnističkom propagandom. Malo židovske svježine unose useljenici, osobito istočni Židovi, koji dolaze neprekidno, ali u čednom broju. Vjerski je život na umoru, što se vidi i po tome, da mnoge općine propadaju, a mnoge ne mogu ni da namjeste rabine. Obredi se vrše vrlo slabo, ali ipak mnogi Židovi (naročito livorneški i drugi španjolski) ne napuštaju osnovne dužnosti (obrezivanjc, pohadjanje hrama za većih blagdana, konfesionalnu ženidbu i ukop). Mješani su brakovi vrlo česti, aK djeca židovskoga oca većinom ostaju Židovi. Pokrštenja su naprotiv rijetka, jer obično nema razloga za promjenu vjere. Promjene imena dakako u Italiji nema mnogo, jer

su imena sva već italljanizirana; tek u posljednje vrijeme mijenjaju Aškenazi svoja njemačka imena u talijanska. Židovska kuća ne razlikuje se mnogo od svake druge talijanske, Kašerut je češći no što bi se to .očekivalo, naročito kod onih, koji i inače po tradiciji jače prianjaju uz vanjske obrede. Socijalni je položaj svih Židova naskroz povoljan. Mnogi Židovi su vrlo uvažene ličnosti (sveučilišni profesori, liječnici, advokati, veletrgovci i industrijalci), proletarijata medju njima gotovo i nema. Svi su dobri patrioti (usto su i ali se prema fašizmu vladaju prilično rezervirano. (Ipak ima u fašističkim redovima dosta Židova, pa i medju vođjama). Razlog je uglavnom taj, što su Židovi bili stupovi talijanskoga, slobodnozidarskog zidarstva i liberalizma. Mussolini je rasturio sve talijanske slobodnozidarske lože, prognao framazone i liberale, te time indirektno pogodio Židove, koji su i inače nerado gledali svaki masifni režim. Antisemitizma u Italiji nema, izuzevši klerikalne redove, koji Židove mrze najviše zato, jer u njima vide rušioce autoriteta katoličke crkve (Luzzatti, Nathan). Sada je recepcijom katolicizma po fašističkoj stranci i jedan dio ove katoličke politike prešao u fašistički program, no ne pod imenom antisemitizma, nego kao framazonslvo. Kulturni život Židova kreće se u posve talijanskome duhu. Židovski život (nauka, religija 5 filantropija itd.) nije znatan, a kupi se oko rabina svake općine. Rabini su većinom vrlo obrazovane i ugledne osobe, koje mogu svojom svestranošću okupiti veliki broj prijatelja i djaka. Nacionalni život zaokupljcn je cijonizmom, 1 začetnici cionističkoga pokreta u Italiji opet su rabini. Općine su u posljednje vrijeme takodjer uzele živoga učešća u interesu za cijonizam, dok su prije bile više ekonomsko-birokratske uredbe. Kao u drugim zemljama, i u Italiji je interes za bivanje u Palestini znatan, pa se prihodi za! cijondstičke fondove povećavaju stoga iz godine u godinu. Glavni je cijomstički centar Firenca, a inače se još ističu Torino i Milano. U Firenci nalazi se Talijanski Savez Cijonista, a u Milanu Uprava l Fondova, dok organizacije u Torinu, a i u Rimu imadu zamašni uticaj na Savez. Omladinskih društava iroade u nekim mjestima, ali centralne organizacije nema, osim što postoji Savez Kulturnih Židovskih Društava, u kojima ima omladina glavnu riječ, ali se dosada nije pokazala kakova veća aktivnost. Najjače omladinske grupe nalaze se u Livornu, gdje se jednom održao (pred 2 godine) veliki sastanak židovskih omladinaca. Najljepši rad pokazuju talijanski Židovi u svojoj š tam p '■ Njoj se ima zahvaliti, što je židovski život donekle probudjen iz letargije. Postoji tjednik »I sr a e 1«, koji izlazi u FT renci već više godina, a nakladni zavod istoga imena izdao je velik broj knjiga i brošura židovskoga sadržaja. Ima prilično mnogo i originalnih stvari i dobrih prijevoda. Od talijanskih židovskih publicista ističu se naročito Dante Lattes, funkcionar Cijonistićke Organizacija, Ciro G 1 as s, Alfonso P a ' ci f i sti, rimski rabin Sacerdoti, te mnogi drugi Završno se može reći f da Židovi u Italiji kao zajednK 3 ne pokazuju mnogo intenzivnoga života, ali imadu vanrednih ličnosti, koje služe na čast i sebi i židovstvu. Asimilacija se u Italiji doduše ne da zadržati, ali priticanjem židovskih elemenata sa sjevera uvijek če se obnoviti židovski život u gr l ' dovima, premda se karakter starih židovsko-talijanskih i španjolskih predja ne će moći preporoditi. Današnji talijanski Židovi kao cjelina jamačno su kulturno najnapredniji od svih Židova (još u getu bili su najkulturniji!), ali su i najasimiliraniji najmanje »židovski« u nacionalnome smislu. No osjećaj p rl " padnosti prema svojoj braći izvan granica Italije ie i°* vrlo živ, a pogotovo osjećaji prema Palestini i njenoj ob» 0 '

2

•ZIDC

BROJ 2ft