Жидов

Ahad Haam kao književnik

JAKOV MAESTRO SARAJEVO:

Hebrejska književnost ima mnogo zasluga za jačanje nacionalne ideje, širenje i produbljivanje cijonske misli i uspjehe postignute u Palestini. Nije čudo, da je svaki važniji datum u privatnom životu jednoga književnika istodobno slavlje cijeloga naroda. Od 50-god£šnjice Bjalikpve slavio (je jevrejski narod mnogo književnih jubileja, pompozno ili skromnije, već prema popularnosti, koju svečar uživa, i njegovom značenju ii novohebrejskof književnosti. Od svih tih jubileja najznačajniji je onaj, što ga ovih dana slavimo: sedamdesetgođišnjica Ahad Haama. 0 tom se Čovjeku može različito govoriti i sa više strana osvijetliti njegov rad i značaj. Bio je prvi i najkonzekventndji ideolog kulturnog cijonizma, praktičar iz prvih redova Hoveve Cijena, osnivač i vodja reda B’ne Moše, te konačno ali ne po važnosti posljednje publicista i književnik. Sve ono što danas znači ime Ahad Haama i što ije decenijama značilo u hebrejskoj književnosti i javnom životu, zahvaljujemo njegovim publicističkim člancima i esejima. Ne škodi što se sam smatrao u prvo vrijeme gostom u hramu književnosti i kao takav potpisivao i skromnim pseudonimom. Ovaj gost je naskoro bio rado vidjen u svim boljim hebrejskim revijama i listovima i naskoro stvorio svoj organ »Hašiloah«. R,ošhodcš Adara 5649.—1889, god. pojavio se u »Hamelic«-u njegov prvi članak; »Loze hadereh!« ((Nije ovo putj i od. onda je Ahad Haam decenijama bio najuvaženiji hebrejski pisac. Imade u hebrejskoj književnosti pisaca, koji SUI kvantitativno dali mnogo više od Ahad Haama. Ipak njihovo značenje i uticaj daleko zaostaje za rijegovdm. Zašto? Ahad Haam nije nikada pisao samo da ispuni stupce, da sebe ili druge zabavi. Poput jevrejskih profeta koji su nerado govorili, a morali su se javljati narodu kad su unu imali šta da kažu, javljao se Ahad Haam u većim razmacima po kojim člankom i opet ušutio na neko vrijeme. I svaki takav članak bio je senzacija za sve, koji su se zanimali hebrejskom knjigom, dogadljaj u našem životu. Svaka je rečenica pisana nekom pobožnošću biđhilu urhimu i stoga ,je svaki njegov članak savršena cjelina. Ahad Haamu, čovjeku šinoke inteligencije sa velikom jevrejskom i općom naobrazbom, potpunom Jevreju i cjelovitom Evrbpejcu u skladnoj harmoniji nijedna pojava »ii dogadljaj u jevrejskom svijetu ne bijahu tudjji. Svojtom željeznom logikom analizirao je struje u Jevrejstvu u 19. stoljeću, počevši od asimilacije preko haskale i cijonizma, pratjo početak i razvitak mnogih književnih pokreta, davao pobude nekim književnim preduzećima {potreba enciklopedije!), uzimao živa Učešća u s’vim knjdževnim ? jezičnim debatama, prati.o ekonomsko i kulturno stanje Jevreja u galutskim zemljama, i sa još većim interesom sve što se dogadja i zbiva u Palestini, Ovako raznolikog sadržaja su njegovi članci, skupljeni u četiri knjige pod naslovom: »A Ipašarat d’r a h i m«. {Na raskrsnici). Bolji naslov nije im mogao dati, jer svi su ti članci slika onoga raisparčanoga doba naše galutske istorije, kad smo stajali na raskršću. Tada u drugoj polovini 19. st, na jednoj strani stajali su Jevrcji, koji su takovi ostajali, otkinuti od realnosti i Jevreji, koji su htjeli biti samo ljudi. Ahad Haam je odbacio Gordonovu formulu: »Budi vani čovjek a kotkuće Jevrej!« i u književnosti je nastojao da radi na spajanju svega .najboljega u čitavom historijskom razvitku našega naroda, sa svim što je bitno u icpće čovječanskoj kulturi. Kolikogod su sva članci različiti po sadržaju, jedan im je duh i jedan stil Svi .oni sačinjavaju jedan zaokružen sistem, pai katkada zaostajemo začudjeni, kako je od onoga slučajnoga i vremenskoga nastala cjelina,, koja se ne klanja momentanoj aktuelnosti. Siromašna je bila hebrejska literatura prije nastupa Ahad Haama. Istina, bilo je i prije njega nekoliko jačih književnika, ali su se svi gubili' mediju tolikim korovom. Uz Mendela,

Berdićevskoga i Frišmazia iz onih dana, naročita je zasluga Ah»d Haama, da hebrejska literatura stop. danas na jednom uglednom nivou. Prvi je on naglasio, da »naša književnost sad više nema svoje pravo na život kao prije, ka«o prelaz u dn^i svijet, već kao dio našega nutarnjega svijeta*. Zanimljiva je kod njega konstatirati, da se nije razvijao pišući u javnosti, nego da je zrio stupio u hebrejsku književnost, da, se uvijek zadrži na svojoj visini'. ( Na jednom polju je Ahad Haam neobično jak na polju kritike. Kod kritikovanja ne štedi osobe, ne žali ideje. Ali je svaka njegova kritika dobronamjerna i objektivna; služi mladjima, da lakše nadju svoj put, služi stvari, koju smatra korisnom po jevrejsku zajednicu. Neobičan je uticaj Ahad Haam vršio na mladje književnike, Bio je učiteljem jedne cijele generacije mladjih. Pomoću svog organa »Hašiloah« otkrio je mnoge nepoznate talente i uveo Lh u salon hebrejske književnosti, I književnici sa velikim talentom (Fajerberg i dr.) bili su ponosni, kad su njihovi radovi bili primani u »Hašiloah*. Ahad Haama se moglo slijepo slijediti ili oštro napadati; mimoići ga nije mogao nitko. Svijcsno ili nesvjesno, htjeli oni to priznati ili ne, gotovo svi književnici njegovi savremcnici od njega su štošta poprimili, kako je ono rekao Bjalik u pjesmi, posvećenoj učitelju Ahad Haamu. Njegov sud je uvijek autoritativan, njegovo mišljenje evandjelje za mnoge. Kad govorimo o Ahad Haamu kao književniku, posebno se moramo pozabaviti njegovim jezikom i stilom. Jezik mu je ogledalo hiljadugodišnjega razvitka, gladak je i sočan, discipliniran prirodjenom naklonošću egzaltnosti. Oslobodio se »biblizma«, koji su uveli Measfim i poprimili sljedbenici kaskala pokreta. Njegov je hebrejski jezik početak jedne nove hebrejske proze, koja se od onda stala lijepo da razvija. Njegov stil svijetli kap odsiev svih dragocjenosti prošlih vremena: jasnoća tmine, filozofska pregnantnost Tibonida, dialektička oštroumnost naših zakonodavaca (Ehrenpreis) sve je to skovano oi vanrednu cjelinu. Izglađjuje svaku rečenicu prema misli, nijednu suvišnu riječ ne piše .radi forme: ne odstupa od sadržaja radi ugladjenosti forme, ali ipak koje li nedostižive forme! Ahad Haam već dugo šuti. Klatzkin veli, da je dobar znak za nj i za nas. Njegove su ideje medjutim postale zajedničkim dobrom, koje različito ponavljaju njegovi učenici i prijašnji protivnici Ovako povučen provodi sijedi jubilarne svoje dane u domu svom, u Erec Jisraeiu, sretan gledajući, gdje mu se mnogi ideali ostvaruju. Šta da mu zaželimo prilikom njegove sedamdesetgodišnjice? Neka nam ga Bog pioživi još dugo, da doživi potpunu obpovu svoga naroda. En hador jjatom, keše Ahad Haam šaruj betoho! Sarajevo, krajem mjeseca jula 1925,

Jakov Maestro,

AHAD HAAM POSTAO JE ZAČASNI GRADJANIN TEL-AVIVA, J eru sol im, 2. augusta (JTA). Uprava židovskoga građa Tel-Aviva izabrat će Ahađ Haama, židovskog mislioca i predstavnika duhovnoga cijonizma prigodom njegova 70. rodjendana, kop pada na 5 augusta (25. aba) zafasnim gradjaninom Tel-Aviva. Ahad Haam, koji je rodjen u Skviri (bivša gubernija Kovno) namjerava, da stalno ostane u Teli-Avivu.

Biografija Ahad Haama

■Ahad Hum, pravim imenom Ašer Ginzburg, rodio se 17, 5616 (1856.) u Skviri (Kijevska gubermja). Otac mu je Urednoj, pobožnoj i bogatoj porodici Sin je ponajprije jaa u tradicionalnom smjeru, koji se bio ograničio aa trač rani vjersko znanstveni materijal i isključivao čak i stranih jezika. Mladi Ašer morao je tako potajice učiti rus), azbuku, 1868. preselila se porodica u selo Gutšicu i ovdje , Ahad Haam proživio 18 godina. Obogatio je svoje znan-e području hebrejske književnosti i sa šesnaest godina slovjj kao odličan poznavalac talmuda, biblije i ostale obilate židov. ske literature. Godine 1873. oženio se. 1878 došao je prvi ? _ ta u Odesu; ovdje su ga se djela ruskih znanstvenjaka toliki dojmila, te se odsele počeo da sprema za maturalni ispit. j| isto vrijeme javilaj se misao, da pod je u zapadnu Evropu, j, ondje studira na kojem univerzitetu. Jedno je vrijeme, sasvi* kratko, boravio u Beču, ali se doskora povratio u svoje selo Dugo dakako nije ostao u tom selu odijeljenom od velikog svijeta. Težnja za znanjem odagnala ga je opet na zapad, (j godinama/ 1883. i 1884. pokušao je ponovno u Berlinu, Bresiuj i Beču da dovrši svoj univerzitetski studij dakako bez uspje, ha. Vrativši se u Rusjii nastavio je opet da uči sam. Godine 1884. nastupa preokret u njegovu životu. Za svojega dm. goga boravka u Odesi đlošao je u kontakt s udruženjem Hove. ve Cijon, kojemu je na čelu bio dr. Leo Pinsker. Pridružio se tom udruženju i doskora dopro d.o vodećega položaja. Kad je konferencija u Katovicama stavila pokret Hibat Cijon u filantropsku osnovicu, stupio je Ahad Haam u opoziciju pro. tiv ove struje, pa okupio oko sebe malenu skupinu jednomšijenika sa svrhom, da pokret Hibat Cijon-a) razviju u veliki prema nutrašnjosti orijentirani pokret obnove židovskoga na. roda. Ovaj brojem krug nagonio je Ahad Haama, da objavi svoje mišljenje o pokretu Hibat Cijo-na. I Ahad Haam objavio je god. 1889. u časopisu »Hamelic« svoj članak »Lo ze hadereh« (Nije ovo put), koji je postao) čuven. Tu je Ahad Haam prvi' puta potpisao članak ovim svojim pseudonimom. U ovom je članku razložio Ahad Haam, da se prije naseljivaaja Zemlje mora da odgoji narodi Protiv ovoga čikunka i reda »Bne Moše«, koji je stvorio Ahad Haam prema svojoj teoriji o duhovnoj regeneraciji, podigla) se u taboru Hoveve -Cijona žestoka opozicija, protiv kojje je Abadi Haam istupao u narednim svojim člancima. Godine 1881, posjetio je Ahad Haaa Palestinu, pai je nakon svojega povratka objavio dojmove u ćuven,om člhnku »Istina, iz Palestine« odštampanom također u »Hamelicu«. Godine 1893. posjetio je Ahad Haam ponovno Palestinu i opet u javnosti iznio svoje dojmove. Uza, sve to bavio se Ahad Haam mnogo filozofskim studijem. 1896. počeo je izdavati časopis »Hašiolah«. U to vrijeme vodio je žestoku borbu protiv Herzlovoga pokreta političkoga ciijonizma, jer po njegovom, Ahad Haamovom, mišljenju politički cijonizam vid: sam,o vanjsku stranu židovskoga pitanjja a ne njegovo duboko korijenje. Kad je izašao Herzlov »Altneufand« otklonio je Ahad Haam tu knjigu kao nežidovsku i diktovanui od mehaničkoga poirrtanja židovskoga pitanja. 1900. posjetio je treći puta Palestinu. 1902. učestvovao je na općem kongresu ruskih cijonista u Minsku i održao predavanje, o »Renesansi duha«, Godine 1903. 1 1905., u gpdinama rev.olucije, bio je na, kongresima za ravnopravnost Židova« i vanredno se mnogo zalagao za tu ravnopravnost. 1905. objelodanio je u »Hašiolahu« pik naslovom »Vladavina razuma« članak o Majmomdesu, a 190' u palestinskom časopisu »Haomer« članak »Došao je čas«, u kojem je uporito tražio stvaranje duhovnoga centruma u Palestini, 1908. preselio se Ahad Haam u London. Ovdje je ostao sve do iza rata, pa se, pred nekoliko godina, preselio u Palestinu. Ahad Haam spada neosporno mediju najdublje mislioce židovskoga naroda. Naročito nije težnja za obnovom duha bila

Jedan jubilej

Oj ti moćU laskanja, dokle se širiš i! kako su prostrane granice 1 tvoje ■umiljate vlast ii Don Ouiljote 11, 18. Nadošao je red i na Ahada Haama, da ga se još za života slavi. Sedamdeset godina njegova života tome Se prilika. Književnik, kojega se rad ispoljuje (isključivo u esejima, sam je jednom prilikom naznačV), kako da se shvati jevrejski jubilej. Na Zapadu, u Evropi, jubilej znači spomen na prošle đogadjaje, jevrejski jubilej znači slavu 4 .pripravu za budućnost. »Oslobodienie do onomad okovanih robova, koji izadjoše na slobodu. Prosudjivanje onoga, Sto je do sada učinjeno, a što nije, e da se neizvršeno u buduće lizvrši« Ipak je teško da se zastpne kod toga jubileja, i da ga se tek »jevrejski« slavi}. I uz opasnost laskanja, koja prijeti tim recima, van svake je sumnje, da pojava Ahad Haama i za Jevreje sa Zapada Lmade tolku golemu važnost, da je se ne može da obidje konstatacijom o njenom ( b;vanju, već je naprotiv potrebno, da je se obrazloži. U najmanju ruku treba da se itom prilikom podsjetimo, sito nam je Ahad Haam. On i u najstvarnijim svojim razlaganjima barata naskroz apstraktnim pojmovima. Zašto? Jer mu je misaona logika najjača odlika., lmade još jedan Hazlog, a taj je, ako je moguće da se za nj tako ve’ir, da je čovjek prožet svijetom predpostavaka i zaključaka talmudske literature, ponajviše one iz halahe. Agada mu je daleka. To je značajno za razumijevanje njegovoga dijela i! misaonosti Ne znači ito, da su njegovi zaključci istovjetni s onima iz talmudske nauke. I on je sin svojega doba. Na njegov su razvoj podjednako i naizmjence djelovali veliki umnioj Zapada onamo od Montaignea ■pa do Spencera. Zadnja faza njegovoga duševnog razvoja završena je racfljonalističkim evolua'jonizmoin. Treba da se odmah naglasi; Ahad Haam u prvoj nam se svojoj tiskanoj stvari oč'tovao kao ličnost, koja se duševno već posvema ćs-

poljila, pa ne pozna dalnjeg razvMka a ni nazatka spram jednoć zauzetog duševnog opredjeljenja. To se može da shvati, ako se pomisli, da je stupio prvi puta pred javnost u dobu od trideset godina. Prema tome, snabdjeven s »tehnikom« strogoga talmudskog razlaganja on pristupa problemima 'iz svih oblasti kulturnoga života, razglaba ih, pa ih nakon Itoga opet sajed'njuje u jednu cjelinu tenor njegove filozofije: ractonalistfčki evolucijonizam. Doimlje se ponešto nastrano, što u njega nema nikada blage vedrine uravndteženog čovjeka, a što bi se bar katkada moglo da pretpostavi* kod pregnantnoga esejiste. Njegov stjriješak oružje je protiv protivnika, on nišani j pogadja bez obzira (njegove kritike o prvim cijonislfčkim kongresima 1). Kod njega nema radosttl nad nečim postignutim, čita mu se izmeđju redaka, kako zadovoljstvo zatomljuje. Uvijek na novo postavlja i razlaže svoje željezne zakone logike, neumoran 5 zaista velik u obrazlaganju životnih puteva i pojava. Ali ritanf* života ne,odaju njegove riječi. Je li to slabost filozofski nastrojenog čovjeka? Pod Sigurno niije uzevši općenito. Medjutim u rasudjivanju toga pitanja kod Ahad Maamai ne smije da se smetne s uma, da on za nas nije tek filozof, odnosno točnije, čovjek, koji je obrazložio jevrejski nacionalizam 0 njegovu duševnu kulturu, već i hebrejski pisac. Stvorio je novi hebrejsk J stil i moderni jezik svakdanjega (izražavanja snagom svojega začudno jakog Intelekta i silne tačnosti primjenjivanja. Nastaje pitanje: odakle njegov zamašaj za mođerri hebrejski jezik, za jezik svaikdašnjice, ako je njegovo područje onaj ihnagfinarni svijet, što biva nošen na krilima mozgovnostS široke koncepcije njegove? Po t činjenici, što on rije tek filozof i polatik, već jezični stvaralac, koji crpe bogatstvo svoga jezika iz misne, koji taj jezik ponovno oživijuje, njegovo je djelo dakle i filološko, pa bi njegovo djelovanje moralo prirodno da nadje nastavka i u drugim kulturno-llterarnim područjima. Ali unatoč tome on nije literata. Njegov je svijet i suviše podredjen

zakonima racionalnoga intelekta, a: da, bi mogao da dade zamaha neograničenoj fantaziji Bogom nadarenoga umjetnika. Umjetničko stvaranje, literarni artizam njemu su strane P’> jave. On to >1 sam izražava kad veli, da mu je napisana riječ sredstvo, a nipošto cilj. Mjereći evropejskim mjerilom započeti su pravim artizmom tek iza' njega pjesnici; Bjalik, Cernihovski, Šneur i drugi. Tek jedan suprotstavio mu se odmah: Berdičevski. Berdičevski htio je da zagrabi, za razliku od njega. " puni život. Koliko je u tome uspio, stvar je za sebe. Međiuti® svakako ie Ahad Haamov antipod. Po naravi svoga hicasvome temperamentu i području svoga djelovanja. Berdice'ski crpe svoju umjetničku intuiciju, daje izraz svojim djelnuprikupljajući folkloru svoga naroda u svm njegovim e P°‘ hama. Za Ahad Haama kao da i ne 'postoje narodni obića: njegov život, naprosto zato, jer on ne zna, što bi s ni' llll započeo. Unatoč priprostog imenai »Jedan iz Naroda«, on ?e postavlja nad taj narod, da mu sudi, afi da ga i tumači. I ak »iz Naroda«, on ne osjeća strujanje života toga naroda. njegovim duševnim,okom neprestano niču problemi duševnoga svijeta, ljepota i ukus njemu su zakon, a ne boja i ton ' U tome je razlika izmedju njega i Berdičevskoga primjera rad'Istina, Berdičevski hfo je da bude artista, nepristrano rasu* davši on u tome nije Ali on se nije skanjivao da ve svoju predodžbu o svijetu, pa i ako je bila naskroz proti'"onoj od Ahad Haama. Shvativši ovako mjesto Ahad Haama u hebrejskoj k n|1 ‘ ževnost- treba da se još promotri njegov stil. ,U prozirnost jasnoći nema mu premca u modernom hebrejskom Ovdje on savršeno viada sredstvima. Svaka misao izražaje u čistoj, prostoj rečenici. A ako je rečenica i raširena, a nije ni loše, zbog slikovitosti koja je življa, ako rečenice ns" uvijek jednake, misao je izražena tolfkom snagom, da ne c-; na jasnoći ni u tom slučaju. Sam mu je način đeduktivannekoliko argumenata što sadržaju premisu, on je od®-

2

*ŽIDu •

BROJ 32,

Slušajte RADIO koncerte na SILVERTOVVN aparatima. Upotrebljujte samo originalne ENGLESKE TUDOR akumulatore Radio Silvertown. Sajm'šte 56. Telefon 23-60.