Жидов

ŽIDOV

Predavanje profesora Chajesa u Zagrebu

G. nadrabin prof. Chajes održao je u Zagrebu u nedjelju dne 14. oktobra govor o temi: „Zašto sam Cijonista."

U nedjelju dne 14. ov, mj, održao je prof. dr. Chajes rabin iz Beča svoj najavljeni govor o temi »Zašto sam cij. | sta«. Popularnost ličnosti prof. Chajesa u Zagrebu pokazala se vi dljivo, po tome koliko se živo zagrebačko jevrejsko i nevrejskp pučanstvo interesovaloi za njegov govor. Dvorana Makahijeva napunila se krcato već tričetvrt sata prije samoga predavanja pa su mnogi došavši kasnije morali da se dijelom vrate a dijelom uguraju na stajaća mjesta na galerijama. Prve redove po strani i ispred govorničkoga podija prekritoga lijepim sagom zauzeli su predstavnici zagrebačkih židovskih društava i korporacija i vidjenije ličnosti. Nešto iza tričetvrt šest ušao je u dvoranu u pratnji predsjednika Radnoga Odb.ora Saveza Cijonista g. dr. Aleksandra Lichta g. prof. Chajes. Publika mu je priredila ovacije. G. dr. Licht predstavio je odličnoga gosta lijepim pregnatnim riječima istaknuvši odlike prof. Chajesa kao čovjeka, koji je misao čovještva stavio u središte svojega života, i važnost njegove ličnosti u našemu pokretu. Nakon što je g. dr. Licht zamolio g, prof. Chajesa da uzme riječ ustao je dr, Chajes i burno pozdravljen započeo svoj govor: »Ponajprije bih da Vam sa nekoliko riječi objasnim nadtov mojega predavanja. Taj se naslov čini veoma jednostavnim. Veli vam, o čemu čuda govorim ali ne kazuje sve. Jer kad bi već naslov imao sve da kaže, vi biste unaprijed znali čitavo predavanje i ja ne bih više trebao da govorim. Da označim ono što naslov ne veli. Sjetit će se tkogod jamačno knjiga iz djetinjstva, priče što nošahu ime; »Zašto sam dobar«, »Zašto sam radin« itd. I ovi naslovi hoće da kažu: evo, zašto valja biti poslušam i radin. Ne dokazuju,, da se mora takav da bude, nego primjerima tumače razloge, i posljedice. I u mom slučaju ne radi se o teme da vam dokažsm, da morate da budete cijoniste. Govoreći o sebi, htio bih da vam prikažem, zašto hoću da budem cijonista. Jednako bih pitanje mogao da stavim i u pogledu židovstva, pa da pitam zašto sam Židov, Mogao bih možda dokazati, da tkogod nužno i mora da bude Židov, ali ie ta mene važno pitanje ličnoga opredjeljenja po svom izboru, stav odredjen voljom. Moglo bi se kome pričiniti nepriličnim, što govorim o sebi. Ali može li tkogod dati više do otvorena srca, čist uvid u svoje nutrašnje dešavanje. Ja sam danas jednom zgodom bio već spomenuo da držim pogrešnom malogradjansku skromnost, koja neiskreno zatajuje subjekt. Ja držim da u meni ima snage, koja može da se djelotvorno očituje i da imam nešto da kažem. Kad toga ne bih imao, ja jamačno ne bih bio čaščen mjestima, do kojih sam se uspeo, i ne bih mogao da utječem na ljude. Pa da vam sad kažem, zašto sam cijonista. I tu ću da konstatujem, da, moje gospodje i gospodo, nisam ponosan, što sara rodom Židov, Nema besmislenijega pojava nego li biti ponosan ra nešto, čemu nisi ništa doprinio, što nijesi ni zavrijedio ni skrivio. Ja sam tek u nekom odredjenom smislu ponosan što sam Židov i sretan što pripadam židovstvu. Pa kad u meni ima te sreće, nije ju rodila pomisao na velika djela u povjesnici naše starine. Ta mi smo Židovi bili vazda kudili misao, da je netko vrijeđan i naročit po tome, što mu je koji pređj negdje u davnini bio učinio štogod vrijedno. U ovakovu griješku ne smijemo sami da upadamo. Pa kad osjećamo sreću, što pripadamo židovskom deblu, korijen je tome osjećaju sreće sudeći po mom Jičnom primjeru u tome, što držimo, da u nama ima nešto .one snage, koja se u životu židovstva bala odražavala. Ako u nama nema svjiesti o aktivnoj snazi, naše porijetlo cd proroka i velikih predja nema nikakove vrijednosti. Jednom sam bio stvorio kratku formulaciju, koja će vam jaisno da kažoIto mislim: valja da se odlučiš hoćeš li da budeš unuk ili pređj, hoćeš li, drugim riječima, da jednostavno preuzmeš ono, što se prije tebe desilo, ili ćeš da se odlučiš da stvaralački radiš. Židovstvo kakovim se je smatralo prije djonizma bilo je »unuče«. Pozivahu se na Abraha/ma, Izaka i Josipa, vrijednost se židovstva svodila iz tih dalekih starina. Übačena je misao, da židovstvo imade da vrši neko poslanje, tek ova misao nije mogla da se dokaže, ma da se uzimala toliko važnim argumentom za vrijednost i raison d’etre židovstva u sadašnjici i za budućnost. Židovstvo u galutu, k,oji traje dva tisućljcta, nije uzmoglo da dade čovječanstvu ono, što je dalo u mnogo kraćem perijodii, kad je bilo u Palestini. Ako mi dokažete, da u galutu ljudstvu dali nešto toliko odlučno te je ovo po naročitosti toga našega priđonosa izmijenilo svoje lice ma u nekoj mjeri, morat ču sa svojim naziranjem da kapituliram. Ali ja ■am uvjeren, da mi ovakovoštai ne biste mogli da dokažete Ma da je u tečaju dugoga vremena bilo velikana pojedinaca, rodom Židova, ma da ije židovski narod dao u procentima znatno više takovih ljudi nego drugi koji narod ovo nije protudokaz mojoj tvrdnji, Majmonides ima zasluga za filozofiju I taćno je da jedan dio njegova naziranja može da se svede na židovstvo. Ali bih ponajprije morao da istražim što u djelu Majmonidcsovu imade specijalno židovsko i šta je njime žid uneseno u filozofija. Spinoza je mnogo dao modernoj filozofiji i teško je zamisliti njen razvitak bez njegova djela. Ali po čemu je to djelo odražaj baš židovskoga genija? Gdje je kriterij, ko-

jim hi se to moglo da uverljivo razloži. Nisam stručnjak da odmjerim vrijednost Einsteinove nauke u specijaj'.hcm smislu. On je jamačno ukazao neke nove puleve. Ali ja si mogu da zamislim, da je Einsteinovo djelo jednako mogao da stvori, ako se gleda na narod i koji njemački naučenjak. Talmud je golemo djelo. U njemu se afirmisao uticaj žič. genijalnosti. Talmudski razviak Židov, ne držim manje vain m od biblijskoga. Mickieuricz je na pr. bez sumnje veliki pjesnik. \li čovjek, koji hoće da vrijedi kajo intcligenat, ne će se stidjeti da veli, da nije čitao Mickiewiczai. A stidjet će se reći da nije čitao Shakespearea, Goethca ili Byrona. MickieVioz u svome pjesništvu ne zaostaje za Byronom na primjer. Ali je stvar u tome da mu je djelo i suviše sraslo s tlom Poljske i njenim životom i obrađeno u nutrašnjost narodnu, dok u ovih drugih imade sv j.ske širine, jezik, što govori svim ljudima. I naš talmud jest djelo nutrašnjega jezika u granicama samoga židovstva. A biblija je djelo svjetskoga jezika, poručanstvo svijetu. Odlučan se prilog može da dade ljudstvu samo u takovu aspektu, što zahvaća veličinu svijeta. U Parizu je nedavno započel adiskusija o tome, je li židovstvo ljudstvu dalo više u Palestini ili u galutu. Kvantitativno židovstvo je stvaralo .više u galutu ali po snazi sadržine naročito obzirom na čovječanstvo' stvoreno je u Palestini 1 Pa da se zapitamo imadeaio li mi pravo, da živimo poput drugih nekih naroda od milosti predja naših, od onoga, što oni stvoriše, ne brineći ni za što dalje, ostavljajući da sve ide svojim tokom ranije označenim. U drugih naroda, kojima je život normalan, mogu pojedinci dat mirno vrše rad ina poziciji, na kojoj su se našli. I oni u okviru države i zemlje vrše rad, koji im je dan, a da ne trebaju da kuda naročito upiru pogled i upravljaju duh. Žive u jednostavnoj svakidašnjici ime treba da se dalje brigaju. Je li pravo da i mi udjemo u takovu svakidašnjicu. Zar bi za ovakav konačni rezultat bile potrebne dvije hiljade godine muka, bijede, jada i progonstva? Bilo je vazda nešto, što je uzbibavai’o našu unutrašnjost i nije dopuštalo da se izgubimo u svakidašnjici. Kao da smo uvijek bili u nekom jom tovu; uznemireni od nekog dubljeg bivanja. .Svakidašnjica ne traži da se mnogo misli. A naša sudbina traži energije i aktivnost, I pitao sam se: što me nagoni, upravo sili, da budem Židov. 1 odgovorio sam sebi; ovaj osjećaj sreće u aklivitetu i u sudbinom odredjenoj blagdanskoj uznemirenosti zbog nekoga višega smisla. Nije mi dostajalo, da jednostavno konstatiram, te je dovoljno, da su moji predji bili mudri, ca su mislili ovako ili onako, a ja da budem tek njihov fonograf. Nisam Židov iz razloga humanitarne solidarnosti i mifdsrdja spram braće. Ovi me momenti ne bi mogli da više vezuju baš uz židovstvo, jer ja jednako osjećam bijedu židovskoga i nežidovskoga djeteta. Veze s očevima mojim na drugom su terenu. Hoću da vam kažem, da osjećam u sebi dio snage, koja je bila i ranije u predjima i odražavala se u njihovim djelima. Hoću li da se uspravno opredijelim za ovo pripadništvo ja moram da imam taj pozitivni osjećaj, da u ovom okviru radim stvarno za viši cilj upravljen prema ideji čovječanstva. Kad bi moje židovstvo ma gdje došlo u konflikt s ičovjcštovm, ja bih se odrekao svega zalaganja za nj. Cijonizam je židovstvo izveo iz tijesnoga kuta s malim vidicama, iz komotnoga ili neudobnoga, lijepoga ili nelijepoga živ.cta uskoga kehilskoga okvira u šire vidike, uzbibao vjeru u imanentnu snagu našu i doveo težinu pojma »biti Židov« u smjer pozitivnoga pregnuća, rada za viši cilj. Pitalo se po nekoliko puta u modernije vrijeme, šta će zapravo to židovstvo u svijetu. Koji je smisao njegove egzistencije šta onp ima da vrši, Jer jamačno ima nešto da znači činjenica, da smo se održali toliko dugo u prilikama, koje nam nikako nijesu pogodovale U nesigurnom i neodvažnom tapanju objavila se svijetu misao, da mi Židovi imamo još da vršimo neku »misiju monoteizma«, Međjutim jasan i objektivan pogled na stvar kazat će nam, da je ova ideja ishitrena u nuždi, jer se nije mogao da nadje bolji izgovor.. U Beču imade 250.000 Židova. Po mom mišljenju nije bečko pučanstvo išta religijoznije zbog toga, nego, što bi Uto, da u Beču živi tek 250 Židova. Misija monoteizma i dublje religioznosti izvršena je za vremena. A ako ima još da se obavi gdje, može sc zaista i bez Židova, Cijonizam svojim poziv, om na aktivnost u jednom odredjenom stvaralačkom smjeru daje smisao egzistenciji židovstva. Nutarnje zadovoljstvo po budit će vaš rad ma se izvršio l u malenom opsegu, ako ga uzmognete dovesti u odnos s jednom većom skupnom svrhom, koja hoće da ljudstvu pokaže nove puteve. Uvjeren sam, da smo sada na najboljem putu, da učinimo nešto odlučno za čovječanstvo, Kad ne bih imao to uvjerenje, jal ne bih svaki čas mojega života davao cijomstičkom pokretu. Govoreći o cijonizmu stalo mi je u glavnome do toga da u nekih od vas pobudim potrebu, da o ovim stvarima, ovdje rečenima, dublje razmisle. Ne mogu vam naložiti, da primite moje riješenje, alt dosljedno mojoj namjeri imam da vam dokažem, sebi i vama, da li cijonizam može da vrši zadaće, koje ima da obavi Dosada, ina prvim koracima, postignuti su rezultati, stvoriš« se pojavi, kaj« snime duše možemo da označimo bespri-

'mjernima barem u sadašnjosti. Počet ću s nečim, o što oko najviše zapinje, s jezikom. Ne ću sada da istražujem, je li hebrejski jezik bio mrtav iLJ ne. Od dvije hiljade godina unatrag nije hebrejski jezik bio jezikom pučkim, nije bio govor svakidašnjega mišljenja i osjećanja, nego se tek govorio u užim kružocima naučenjaka. Danas je taj jezik oživio i ušao u svakidašnje bivanje. Ovo oživlienje hebrejskoga jezika jest kulturni čin, koji u čitavoj povijesti nema primjera. Jezici naroda, koji su uslijed prilika bili ' sfcučavani u svom razvitku, razvili su svoj jezik nakon političke emancipacije do višega kulturnoga stepena. Primjer su zato Grci. Narod je govorio grčkim jezikom različnim ponešto od aiitiktnoga a politička emancipacija omogućila je razvitak do kulturnoga jezika. Jezik je bio u svakidašnjici i nije bilo teško obogatiti ga m,odernim pojmovima. Narod je bio analfabeta, ali l je jezik živio u nj kaoi nešto prirodno, bio je direktni izričaj njegova duha. U unaipredjivanju jezika, koji prirodno živi, nema nikakvoga čuda. A šta bi si nama? Mi nemamo potrebe da hebrejski govorimo u svakidašnjem životu. Možemo lijepo da živimo i bez toga jezika. Ali nam je spoznaja o važnosti hebrejskoga jezika u drugom jednom pogledu ddrigovala, da se upuštamo u borbu protiv razuma Mi bismo Palestinu mogli lakše da izgradimo bez hebrejskoga jezika. Herztl nije zamišljao hebrejsku Palestinu, A šta mi hoćemo od te Palestine? Hoćemo li da bude skloniste Židovima, koji ne mogu da žive u svojim postojbinama ak,o ih uopće imadu. Za ovakovu je svrhu Palestina premalena. Da bude zemljom židovske polj.oprivrede? Pa poljoprivredna se I kolonizacija vrši i u drugim zemljama. Mi u Palestini hoćemo da stvorimo nešto, što će potresli sađržinu židovstva, hoćemo prije svega daj utremo nov put do židovskoga genija. I tu ce možemo ništa da postignemo bez hebrejskoga jezika. Jer židovski se genij može samo da odrazi u svom jeziku. Najkraći put židovske misli vodi do hebrejske riječi. I pregnuli smo da oživimo hebrejski jezik, da opet učinimo jezikojn svakidašnjeg života) i osjećaja. Naši predji stvorili su hebrejski jezik ne kakovim svijesnim stavom i zbog stanovitoga cilja l , nego u životnom bivanju kao svoj normalni izričaj, Ovakovim ga opet hoćemoi učiniti. I u Palestini smo to postigli, Gcneraicjia što sada raste u Palestini govori opet hebrejskim jezikom kao najprirodnijim svojim govorom, l Rekoh, da ne znam ovome primjera u kulturi svega čovjei čnnstva. To smo čudo postigli jednostavno zbog toga, što bijasmo osjetili potrebu da opet nad;em.o put, koji smo u dvije hiIjade godina galuta bili izgubili. Pa kad smo to mogli da postignemo, gotovo da i nema ičega što ne bi mogli dia svladamo. Počesto, gotovo bez pauze, govorimo o našim halu cima, mladim ljudima, koji su nagnali svojim idealizmom pošli u zemlju da je grade. Diskutuje se o tome ne bi li bilo bolje, da se u Palestinu šalju stručni radnici. Nije, po mome mišljenju, presudno, tko će bolje da obradi polje, nego pitanje, zašto ovi j mladi ljudi hoć© da budnu seljaci. Oni ne će da budu seljaci zbog toga, što su im očevi ili djedovi orali njivu, ili zbog toga, što bi da si stvoire dobru egzistenciju. Ta oni su napustili dobre pozicije u zemljama iz kojih dolaze. Ponajbolji od/ njih na■ viru iz zemalja u kojima se Židovi ne progone iz Njemačke, Čehoslovačke itd. Hoće da budu selja/ci, jer znadu da djelo, kojemu su se posvetili, traži, da se prije svega stvori solidan židovski seljački stalež. Ine misle kod toga na sebe lično, svaki im je čas ispunjen sviješću da će i sutradan morati da pregaraju da se pate nemajući lično od toga ndkakove materijalne koristi. Održava ih svijest da će jedino njihovom požrtvovnpšću i njihovim trudom biti ostvarenai baza velikoga djela.. Ne znam osobinu, ko/a bi se mogla više da štuje od ove spreme na požrtvovnost. Poznat mi je golem idealizam srpske omladine ali kraj svega idealizma tu se radilo o pipljivoj realnosti, a izgledi lučnoga riješenja bili su upravljani na bliže vrijeme. Možemo da kažemo da u nas ima omladine, kojoj po snazi etosa nema premca. Vjeruje, da svojim radom, svojom svetom vjerom, tražeći nove puteve, konsti čovječanstvu. Ne interesuje me, da li im je put najispravniji i da li garantuje uspjeh. Osvaja me velika vjera njihova u vrijednost svojega djela i apsolutna predanost. Ta ih vjera i predanost posvećuje. A danas imade u svijetu malo svetih ljudi. Odatle nam osjećaj sreće, da smo Židovi i cijoniste. Ovaj bogati, .posvećeni aktivitet daje nam snage, budi vjeru u .nama, da smo sposobni, da još jednom obavimo veliko djelo. Snaga ove vjere podaj® nam sigurnost, koja tumači, zašto možemo da žrtvujemo sve energije svoje za jedinu misao. Znamo, eto, da ćemo kao i prije moći ljudstvu da reknemo riječ, koja će uticati na njegovo obličje. Još je teško proriracati sađržinu te riječi. Ah je sigurno, da ćemo je kazati. Zato uzimamo na sebe sav jad i svu muku. Teškoće nas ne straše, a svijest da možemo da budemo stvaralačke jedinice u radu, koji posvećuje velika ljudska svrha, unosi svijetlo u naš bitak«. Nakon što se s leglo dugotrajno, upravo oduševljeno .odobravanje, zahvalio se govorniku predsjedatelj g. dr. Alekeaodcr Ldcht i završio zbor.

PoStarina plaćena u gotovom PRETPLATA NA „ŽIDOV* STOJI GODIŠNJE D 100.-, POLUGODIŠNJE D 50.-, ČETVRTGODIŠNJE D 25.—. OGLASI SE RAČUNAJU PO STALKOM CJENIKU. PLATIVO 1 UTUŽIVO U ZAGREBU. - BROJ ČEK. RAČUNA UPRAVE „ŽIDOV* JE 33.831.

GODINA X.

ZAGREB, dne 19. novembra 1926. 13. kisleva 5687.

Pojedini broj stoji 2 dinara .ŽIDOV 11 IZLAZI SVAKOGA PETKA. UREDNIŠTVO I UPRAVA .ŽIDOVA« NALAZE SE ZAGREB, ILICA 38./1. ZAKLJUČAK REDAKCIJE ZA ČLANKE DO SRIJEDE U 12 SATI, ZA VIJESTI DO SRIJEDE 18 SATI. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. TEL. INT. 21-11

BROJ 47.