Зенит

raient à 116, c'est à dire dans le rapport 3/4, do-fa. Il y a donc là une sorte d' euphonie, d' orchestration, de consonance, dont les causes sont pour le moins obscures. On sait combien les scènes de foule au ciné, quand il y a vraie foule mentalement active, produisent un effet rythmé, poétique, photogénique. La cause en est que le cinéma mieux et autrement que notre oeil sait dégager cette cadence, inscrire ce rythme, le fondamental avec ses harmoniques. C'est ici que le ciné trouvera un jour sa prosodie propre. Le cinéma est surnaturel par essence. Il nomme, mais visuellement les choses, et, spectateur, je ne doute pas une seconde qu'elles existent. Tout ce drame et d'amour ne sont que lumière et ombre. Un carré de drap blanc, seule matière, suffit à répercuter si violemment toute la substance ohotogénique. Je vois ce qui n'est pas, et je le vois, cet irréel, spécifiquement. Des acteurs qui croiaient vivre, se manifestent ici plus que morts, moins que nuls, négatifs, et d'autres ou des objets inertes soudain sentent, méditent, se transforment, menacent et vivent une vie d'insecte accélérée, vingt ..métamorphoses à la fois. D’où sortant, la foule qui s’y est instruite autrement que vous, fauteurs de films antialcooliques ne croyez, conserve le souvenir d'une terre nouvelle, d'une réalité seconde, muette, lumineuse, rapide et labile.

B-pesma-B

Drasan Aleksić

- Vinkovci

U zavese trče čupave kornjače radi svih treptavih vagona naranči sav se beskotačni pomak uokvirio u tri sardelske kutije. Kitovi pâte silom pečata norveških bogzna zašto trče poreznici u ludačke košulje. Mrak razbija čavle na spolovilima i peku sveie kravate u obojenim lampama kino-trepetaljke. Tko dize kamen u spornen metuzalemske proteze jer nebo nema znaka osim za sue prostore skrivačko mesto. Pršti mozak u konjskim trkama i foxtroturama bes bi znao ko će pevati psalme finansijerima bordela. Metuzalem place u koljenima cvrči proročanski akord o da i bolan ustaje iz slezene klokan namirisan. Majčica zemlja kuha marmeladu bolesničkim imaginacijama, jer zavarafi sebe i decu pravilnik je peuaékih udruienja. Uzalud se erpe sok iz bozanstva krokodila. Sioje aereplani cekaju topove sa Urala tko će to gospodine Meluzaleme dignuti prokletstvo sa sardelskih skatuljica,

Ili su sui poznati iksovi pali u Zaratustrin san i pokrovac. Jer pokazaîo se ( tačno , tačno, tačno) da übojice nose noieve

neubojice topove. Praska snaino nebo psalam IKS utopiji i tko će korigouati napadaj na sotonu. Tko?

Jacoba van Heemskerk

Marie Tak van Poortvliet

Domburs

Ono što dini mamfestaeije savremene umetnosti tako teško razumljivim, to je nedostatak odlučne crte jednog generalnog karaktera koji bi rnogao služiti kao temeljna tačka našem razumevanju. Ma koliko bi dovek verovao, da je orijentiran posle studije delà jednoga umetnika, ipak de se on naći ponovo pred novim problemima, drugih umetnika. Uostalom, ako se svati, da je umetnost polje, gde se čovek pokazuje kao stvaralac, onda se ne će čuditi, što je to tako u jednoj epohi u kojoj je individnalnost svesna svoje nezavisnosti kao člana kreaeije koja hoće da se istakne desto bez obzira na dužnosti koje ima prema samom sebi kao duhovno biće. Ako se ved u politici, ekonomiji individualnost koja se rada izražava u ekscesu brutalnog egoizma, pravome uzroku ratova i revolucija, onda je očevidno da na polju gde se prava li-

Jacoba van Heemskerk Domburg Stakleni prozor No. 17

6