Књижевне новине

BROJ 17

Karikatura je jedno od najefikasnijih i najdalekosežnijih oružja društvenog napretka. Satira je u njoj našla najbržu i najkraću vezu sa SITOkim narodnim masama.

Narodi su se poslužili karikaturom preko umetnika slikara uvek kada“ je trebalo otkriti i pokazati naličje pojava, smetnje koje su stajale na putu njihovog razvitka, opasnosti koje ugrožavaju njihov život. Slikari karikaturisti, koji su pravilno i duboko razumeli plemenite i slobodoumne težnje r.aroda i borili se za njihovo ostvarenje, imali su veliki udeo u podizanju duha borbenosti narodnih masa. Bilo da nadahnuto dosetljivom ilustracijom prjkažu rugobu nasilja, nepravdu terora, ugnjetavanja i eksploatacije, bilo da bičem poruge ošinu po onome.što razara narodni život, oni su u karikatumama dali rečiti izraz narodnog stava

i narodnog duha. Kađa karikatura po-

nikne iz onoga što je borbeno i stvaralačko u narodu, ona prostruji kroz narodne mase takvom brzinom da joj nema ravne u snazi i širini i raspro” stranjenosti efekta. Smeh gromak, siJovit, koji ona tada izazove izbija eruptivno iz naredne duše.

Slikaru karikaturisti danas je mesto na frontu borbe demokratije. On karikaturom ima da otkriva sve mahinacije i obmane novih imperijalista, istinu o njima da učini jasnom, živom, ubedljivom za narodne mase. Svu prepredenost, dvoličnost, perfidnost postupaka i igre novih imporijalista, svu podmuklost, lažnost i zločinstvo njihove propagande, karikatura freba da prikaže narodnim masama u punoj vidljivosti i otkrivenosti. Njena je dužnost da kri-

Karikatura ı

O K

tički nož naoštron idejama revolucionarnog preocbražaja naše ngve države i novoga društva uperi protiv svega što se suprotstavlja borbi za pravedan min i što je neprijateljsko uspesima narodne demokratije ostvarene kod nas. A karikatura je izvanredno efikasno sred stvo protiv svega što je neprirodmo, nakaradno, dekađentno, izživelo, protiv svega što se hoće nasilno da uvede u život, protiv svega što je strano Žživotu naroda. Slikar-karikaturist kod nas mora biti nadabnut i ogromnom poletnošću naših narodnih masa u borbi za demokratiju i socijalizam da bi karikaturom vodio i odlučnu borbu protiv saboterstva, štetočinstva i zaostalih navika iz buržoaskog društva onih koji se neprijatelj ski odnose prema napretku naroda.

„Naši narodi poseduju bogatstvo duha, oštrinu, zdrav smisao, pronicljivost, trezvenost i bistrinu. To bogatstvo pruža slikaru-karikaturisti svoje izvore. Karikatura traži slikara–umetnika. Ona u današnjem vremenu mo= ra da ima jaku idejnost, kultumost i moć vrlo živog prodiranja u splet. međunarodnih događaja i u unutrašnje probleme. Karikatura se danas mora visoko uzdići iznad trivijalnog, banalnog i sitničavog. Ona mora u umetnosti i u publicistici da se uzdigne na viši stupanj idejnosti i izražajnosti, jer je i njeno vaspitno đelovanje na narodne mase dalekosežno.

Velibor Gligorić

njeno mjesio

u novinarsıvu

U recenziji koju je Pjer Križanić napisao povodom prve izložbe jugoslovenske karikature, pored ostalih, dodimuto je i pitanje: da li je rarikatura likovna u'jetnost ili žurnalistika.

Očigledno, pitanje nije postavljeno zbog nastale potrebe da se sis'cmatizuje međusobni odnos karikature i no~

. vinarstva koji su, naročito u naše vrijeme, najtješnje povezani jedinstvom cilja i predmeta, Njime je popularni i priznati prvak jugoslovenske Kkarikature želio da potstakne na razmišlja-

„nje « — da ili je karikaturi određeno pravo, zasluženo mjesto u — kako sam kaže — »duhovnoj hijerarhiji«

(!). Tačnije, on želi da karikaturi izvojuje što pravičniju, odgovarajuću cijenu među vrijednostima umjetničkog i Kkultumo-poelitičkog stvaranja kod nas, pa i uopšte.

Stoga, svakako pomalo iz profesionalne navike karikaturiste, on tvrdi đa karikatura »novinari smatraju slikarstvom koje služi ciljevima štam-~

pe, a slikari intimno misle da je to.

žumalistika koja se pomalo bakće i šljkarstvom«. No, i mišljenja bila daleko Yaširenija nego' što su, ipak to ne bi opravdavalo naočito insistiranje ka određivanju granice između karikature i novinarstva, koja, uostalom, grme nima»{o spoma i nepoznata. I to, iz Wrostog razloga, što za umjetničku vrijednost karikature, kao jedne od grana likovne umjetnosti, nije od bitnijeg značaja što je qna — zbog određenih osobenosti oblika i sadržaja — doživjela najšimi primjenu u novinarstvu. Karikatura time nije umjetnički ništa izgubila, već naprotiv — postajući jedan od značajnih vidova novinarskog rada, naročito u oblasti njegove mno= gostruke agitacije — ona je samo timoe dobila. Ona je baš u novinarstvu dobila neprocjenjive mogućnosti masovnog agitaciomog sredstva, ubojitog satiričkog oružja, kojim se nemilosrdno šibaju svakojake zopačenosti i nakaznosti, moralna bijeda i bestijalnost, osiona nadđuvenost i nezajažljiva gramžljivost onog privilegisanog tankog sloja koji u klasnom društvu bezdušno gospodari radnim ljudima. · :

NARODNO PROSVEĆIVANJE

Nepismenost je jedno od najtežih nasleđa koje je Narodna Republika Makedonija nasledila od teške i žalosne prošlosti. Od svih balkanskih naroda' otomanski mrak je najviše gušio makedonsku zopmlju što je moralo ostaviti dubokog traga u njenom nacionalnom, političkom, ekonomskog i kulturnom «razvitku. Poslednje raskidanje živog makedonskog tela od šusednih balkanskih država prodđužilo je teški i mukotrpni život make-= donskog naroda, Vlastodršci stare Jugoslavije osporavali su makedonskom narodu njegovu nacionalnu individual–nost, kao i pravo da uči i da se prosvećuje na svome jeziku. Prosvetna politika protivnarodnih režima stare Jugosluvije stavila je sebi u zadatak da u Makedoniji denacionalizuje makedonski narod i da široke narodne slojeve ostavi \u dubokoj neprosvećenosti. I dok suj se svetom širile priče

o lepotama »načeg klasičnog Jugae, o

i neverovatnoj djarovitosti i radinosti njegovih stanovnika, makedonski ljui, Makedonci “Šiptari, Turci, morali šu da žive teškj,m i mračnim životom, koji se ogledao / pored ostaloga, i u poTazno veliko broju „nepismenih. Popis stanoviništva od 1931 godine, koji je pokazać" da u Makedoniji ima 675%/ nepismeytih. dao je,jasnu ilustraciju prosve{ne politike koju su tadanji vlastod:i"ŠCi Sprovodili prema Moalredoniij, narko veli: procenat neĐismenih bio Oić, Svakako, u intenesu Rrotivnarodni}“! režima, jer im je nepiSmenost odlični0 pomagala u sprovođenju njihove! Drotivnarodne politike. 3 su se taqa!9)ji vlastođršci pobrinuli đa u Makedorhiji otvore škole u onoj Srazmeri kako SU otvarali, na primer, žanđarmeris) em Stanice. da su se pobrinuli da suzbulju nepismenost onako USrdno kako „1 Suzbijali i hteli po Svaku cenu da!p unište fežnju makedonskog nareq.H 2ža slobodom, — mi anas sigurno ie bismo imali ovako aki broj nepj fmenih. Bugarska faistička okupacija pokrila je make-

kađ bi ovakva.

Mišljenje da zbog svoje grafičke pogodnosti karikatura postaje, u neku ruku, agitaciono-politički lotak, a samim fim i čista žurnalistika, bilo bi iz osnova pogrešno. Isto tako bi, na

. primjer, bilo iz osnova pogrešno i mi-

šljenje koje bi, zbog izvjesnih priloga u novinama (reportaža, kritika i sl.) koje su često umjetnost, novinarstvo nazvalo umjetnošću. : Naravno, da je van diskusije pitanje da karikatura, ukoliko pretenđuje da buđe umjetnost, mora ispuniavati Sve uslove koji se zahtjevaju od umjetničkog djela uopšte, kako po obliku tako i po sadržaju. Ali, odđricati karikaturi, ma i u najmanjoj mjeri, njene umjež}ničke kvalitete zbog njenog ogromnog agitacionog značaja, značilo bi postavljanje cijele stvari naglavu, Vjerovanje, da bi karikatura kvalitativno dobila time što bi sa više umjetničkog mara bila obrađivana kao unikat ili kao crtež, čiji original gubi u vrednošti ako se reprodukuje, može biti i tačno, ali bi ono, nesumnjivo,. karikaturu tuđilo od novinarstva: odvodilo je od: msasov-

nog sredstva društvene satire, možda,

čak i u čist larpurlartizam. Zato mi= slimo da. je i pitanje: da li je karika= tura likovna umjetnošt ili žurnmalistika, najblaže rečeno, mategnuto i deplasširano, a u krajnjoj liniji — čak i štetno.

Prateći razvitak karikature u istoriji, poštaje nam potpuno jasno, čega radi je ona bila najnjegovanija, najraširenija i najomiljenija, baš u vrijeme otvorenih sukoba nepomirljivih klasnih suprotnosti, u vrijeme od~

Jučnih klasnih obračuna. I ukoliko je

više karikatura bila na strani progresivnih snaga društva, utoliko je ona više ispunjavala svoj odgovorni zada= tak kritičara svega što je negativno, štetno i umiruće — s jedne, i popularizatora najplemenitijih nagtojanja i naprednih težnji — s druge strane, utoliko je ona bila više narodna, više umjetnička. „Ukoliko Karikatura. to nije, ona se neminovno pretvara u besađržajnu, bezidejnu, plitku i jevtinu, društveno-politički štetnu crtariju čija je sudbina zapečaćena, bez

· Borba proliv nepismenosti u

donsku zemlju novim nečuvenim grubostima i divljaštvom. I kao rezultat ovakve prošlosti u oslobođenoj makedonskoj zemlji našlo se oko 350.000 nepismenih, koji su pretstavljali kočnicu našem društvenom i državnom razvitku. Zato je pitanje nepismenosti moralo zauzeti jedno od najvažnijih mesta u našoj novoj prosvetnoj

politici, Još u toku narodnooslobodi-

lačke borbe vodila se borba i protiv nepismenosti kako među borcima Narodnooslobodilačke vojske, tako i u narodu na oslobođenoj teritoriji. Oslobođenjem od okupatora i uspostavlja-

njem narodne vlasti stvoreni su po--

voljni uslovi za svestranu i intenzivnu kulturno-prosvetnu delatnost, stvoreni su ušlovi i za potpuno uklanja– nje nepismenosti.

Pitanje nepismenosti moralo se i mora režavati iz osnova. Pre svega, treba uništiti sam „jzvor nepismenosti obuhvatanjem u osnovnim školama sve dece koja su dorasla za školovanje, a potom energično likvidirati nepismenost i među odraslima, Da bi Se nepismenost uništila u korenu, bilo Je neophodno potrebno proširiti mreZu Oošnovnih škola i obuhvatiti svu decu doraslu za školu. Ovo, svakako, nije bilo lako sprovesti u život tim

pre što je vrlo veliki broj dece za.

vreaje okupacije ostao van škola. No najveća fteškoća sastojala se u tome što nije bilo učiteljskog kadra:. oslobođenje nas je zateklo,sa ne više od 450 učitelja. Blagođareći stilu: rada kojim naši ljudi rešavaju i najteža pitanja, bilo je brzo i energično rešava-

no i pitanje učiteljskog kadra, tako .

da danas u Narodnoj Republici Makedoniji ima 1240 osnovnih škola što znači 390 osnovnih škola više nego što je bilo u školskoj 1940/41 godini. Pritom, mora se naročito istaći da su od 19240 osnovnih škola 190 šiptarske i 90 turske osnovne škole, što se rani-

. je nije moglo ni zamisliti. Otvarajući

ovako široko školska vrata pošlo še

prožet”

.

obzira kojim putevima dopire do javnosti i bez obzira da li visi na zidovima neke galerije, ili je zatrpana u prašnjivim kompletima novina i povremenih edicija. To potvrđuje sudbina i uloga karikature od njenož postanka do danas, od one Koja na papirusu izobličava moralnu raspu-

štenost i faraonsWi despolem Ham.

zesa III do karikature naše epohe, do karikature koja — kao umjetničko ostvarenje mora imati Sve clemente socijalističkog realizma, a koja je doživjela svoj procvat tek poslije Velike oktobarske socijalističke revolucije. |

ı Toj karikaturi nameće se častan zadatak da pomogne - oslobodilačku borbu naprednih demokratskih snaga u svijetu, da ih potstiče, kako bi što prije obezbijedile pobiedu nad nosiocima mraka.i nasilja. Našoj, 'jugoslovenskoj karikaturi, uz taj zadatak, nameće se i jodan drugi: da — neml-

| KNJIŽEVNE NOVINE PO VODOM IZLOŽBE JUGOSL OVENSKIH KARIKATURIS TA i

IKATUMBI

· novinarstvu.

losrdno šibajući sve što je ostatak preživjelog slarog, bilo u društvenim odnosima, bilo u svijesti pojedinaca — doprinese svoj dio našoj kulturnoj revoluciji koja će biti najvjerniji izraz. našeg punog i opšteg društvenog preobražaja. >

Ti zadaci su baš ono što i za naše novinarstvo i za našu karikaturu zna

či jedinstvo cilja i predmeta. To po-

kazuje da će karikatura u svestrnnmoj

tematici naše štampe, a naročito u njenom agitaciono-vaspitnom djelu, imati uvjek #eoma zahvalno i veoma

odgovorno mjesto. Tu će se ona najbolje i najpotpunije razvijati u oružje društvene satire, u bič koji će do krvi šibati sve čemu nemalmjesta u našem društvu, u novom slobodnom svijetu.

A time se, zapravo, i određuje pravo mjesto naše karikature u našem

Branko DRAŠROVIĆ

Uloga korikature i njen

\X" razvitak

Meni se čini da je u anketi povodom vrlo dobre i značajne izložbe savremene jugoslovenske karikature trebalo izvući na prvi plam i detaljnije pretresti slijedeća tri pitanja: pitanje uloge i značaja karikature u borbi između starog i novog, preživjelog i na~

prednog; pitanje borbene i realističke, ·

odnosno reakcionarne i iormalističke karikature; pitanje vrlina, nedostataka, puteva i uzora: naše karikature. Ja ću o svakom od ta tri pitanja, izdvojena do izvjesne mjere samo uslovno, radi preglednijeg i preciznijeg postavljanja stvari, = reći po nokoliko riječi.

Prvo pitanje, — Likovna karikatura, kao jedna od formi napredne satipične i humoristične umjetnosti uopšte, kao osobita forma umjetničkog izražavanja kritike i samokritike, kao gnjev i sarkazam, kao nemilosrdni i rušilački, odnosno borbemo-stvara– „lački, ljekoviti, odgojni smijeh, kao vrsta umjelnosti koja djeluje neposredno, brzo, iznenađujući, ima ogroman agitaciono-propagandmi, Dpolitički i pedagoški značaj. U kapitalističkom svijet njem značaj je danas veći, i njeno djelovanje preče nego ikad ranije, jer se kapitalizam nalazi u alkutnoj fazi raspađanja i iznakaživamja, odnosno u akutnoj fazi borbe između mračnih imporijalističkih snaga, neminovno osuđenih na pogibiju, i novih, naprednih društvemih snaga koje nose i ostvaruju razvitak društva i kulture od nižeg k višem, U tim uslovima zadatak kanikature koja ostaje na liniji umjetmosti sastoji se u izobličavanju, dema:skiranju, negiranju, .ragaranju - trujog, nakaznog, nerazumnog, lišenog svakog prava na opstanak, {o jest u otkrivanju i umjetničkom reprodukovanju stvamog lica i svih lica imperijalističke stvarnosti, u isticanju, uveličavanju, karikaturalnom zaoštravanju elemenata i organa koji znače njanu suštinu, nju u najrazvijenijem i najsažetijem izrazu, i koji našu nepomirljivost, našu negaciju čitave imperijalističke sivarnosti penju još za jedan stepen više. Vršeći taj zadatak, karikatura djeluje i negatorski i stvaralački u isto vrijeme: izobličujući imperijalizam, detronišući, njegove »vječne« ustanove i zakone, razarajući »ruševinu koja smeta porastu novih klica«, ona, i tim putem, daje svoj prilog sve višem osvješćavanju boraca protiv kapitalizma, njihovom Sšve«sadržajnijem oslobađanju, ohrabrivanju i unutrašnjem bogaćenju, njihovom podizanju kao revolucionera, kao ljudi, kao klica novog. U zemljama narodne demokratije, koje već polažu temelje socijalizmu, zadaci karikature se u izvjesnom smislu mijenjaju, sužavajući se na jednom planu a proširujući na

najboljim i majsigurnijim putem ka likvidaciji nepismenosti. I pored velikih napora koji su uloženi u ovom pravcu, još uvek priličan broj dece \ostaje van škole, Ova štetna pojava proizlazi uglavnom iz konzervatizma nekih roditelja koji iz raznih razloga ne upućuju decu u školu, kao i iz labavog odnosa koji neki naši narodni odbori i masovne organizacije poka-

. zuju prema ovom pitanju. Protiv ove

negativne pojave mora še povesti ozbiljno računa i njenim potpunim uklanjanjem biće učinjen siguran korak napred u Jlikviđaciji nepismenosti.

, Protiv nepismenosti među odrasšlima vodi se neprekidna borba:-do početka ovogodišnje kampanje bilo je opišmenjeno više desetina hiljada nepismenih. Do juče 'nepismeni, danas

već mnogi Makedonci, Šiptari, Turci,

znaju da čitaju i da pišu na svom maternjem jeziku, Organizovana kampanja protiv nepismenosti bila je prvi put sprovedena krajem 1946 i početkom 1947 godine. U toku te prVe organizovane kampanje bilo je opismenjeno 37.411 nepismenih i stečeno bogato iskustvo za dalji rađ na suzbijanju nepismenosti. Petogodišnji

plan postavlja zadatak da se nepi~ ·

smenost potpuno likvidira, Ovogodišnjim planom bilo je predviđeno da se opismene 80.500 nepismenih, Ahalfabetskim kursevima i pojeđinačnim opismenjavanjem obuhvačeno je 81.826 nepismenih, a opišsmenjeno je 40.917. Sada se uglavnom vodi borba da se privedu kraju kursevi koji su kasno počeli, kao i borba da se opismene

omladinci i radnici koji rađe na veli· kim, građevinskim objektima i u fa-

brikama, tako da postoje izgledi, da ćemo se đo početka iduće annlfabetske

' NONE približiti postavljenom ci-

OI toku dOvogodišnjeg rada na Suzjanju nepismenosti bilo je muestimičnih i delimičnih Udbpha no zato mnogo više propusta i slabosti, Naj-

drugom; značaj karikature još više raste, njen smisao se obogaćuje i mijenja. Kao jedna od formi kritike i samolrritike, karikatura ovdje sudjeluje na otkrivanju i savlađivanju antagonističkih suprotnosti naslijeđenih od starog društva, na otkrivanju i savlađivanju novih, meantagonističkih

suprotnosti koje se tek sada pojavlju- .

ju, na otkrivanju i savlađivanju antagonističlcih suprotnosti između narodnih demokratija i kapitalistiškog svijeta. To znači da karikatura sadejstvujet u nemilosrdnoj, od jednog uspjeha narodne demokratije do druBOB Sve oštrijoj borbi za uništenje ostataka kapitalizma u gradu.i na selu, u borbi za prevaspitavanje ljudi, za čišćenje i odgajivanje klica nowog, u borbi protiv ekonomske, političke, vojničke i ideološke ekspanzije imperijalizma, U Sovjetskom Savezu, gdje je potpuno ostvaren socijalistički poredak, gdje su likvidirane antagonističke klase i razvitak se ne ostvaruje više putem borbe antagonističkih suprotnosti, — kritika i samokritika postaju nova dijalektičFra zakonitost, novi, »naročiti oblik oflkrivanja i savlađivanja protivurječnosti socijalističkog društva«, »naročiti oblik borbe između starog i novog, između onog što umire i onog što se rađa«, »"prava pokretačka snaga« socijalističkog razvilka, »moćan instrumenat u rukama komunističke partije«. Odaile proizilaze i na osnovu toga su jasni i zadaci karikature u socijalističikrom društvu, njena velika ulpga, njem novi, sve dalekosežniji smisao, njena velika buđućmost.

Drugo pitanje. — U karikaturi, kag Vit im gramama umjetnosti, postoje danas dvije vrste: karikatura koja se bori za novo i više'u životu i sama postaje nov, viši stepen umjetnosti, i karikatura koja se bori za staro, preživjelo, osuđeno na propast, ili živi u slozi sa tim starim i preživjelim, ili staro i preživjelo utiče na nju, teisama postaje crvotočna, osuđena na propast. Prva vrsta to je novorealistička karikatura, ili karikatura koja se bori za novorealistički izraz, karikatura za koju su boje i linije sredstvo izražavanja, sredsivo umjetničkog olkrivamja i rasijecanja čvorova, sredstvo otkrivanja i umjetničkog reprodukovaomja tipičnih likova i karaktera. Druga vrsta to je naturalistička i Tormalistička karikatura, kojoj je glavno ili potemciranje klevete do stepema »uvjerljivosti«, ili razuzdana, besmislema, bolesna igra linijama, bojama, mrljama, igra u kojoj se Sstvarmost drobi na trougle i opiljke, čovjek reže na strize i zakrpe, &udbonosni društveni problemi svode na proste geometriske rebuse.

veća slabost sastojala se u tome što Svi narodni odbori nisu podjednako ozbiljno i odgovomo pristupili kampanji, već su se olako i nemarno odnosili prema ovom fako važnom zadatku. Komisije i aktivi za borbu pro-

- tiv, nepismenosti često #u samo for-

malno postojali i nisu razvijali potrebnu aktivnost. Dok su u nekim srezovima i građovima organizacije Narodnog fronta, APŽ-a, Omladine i Sindikata pokazali divne rezultate rada, inicijative i upornosti, u drugim srezovima i građovima nije se dalo ono što se moglo i što je trebalo, dati, Naročito se malo uradilo na tom da se otkloni nepismenost među radnicima. Neki narodni odbori i neke sindikalne organizacije, kao i uprave preduzeća, nisu ovom pitanju poklonili dovoljno pažnje, te su zato mnogi radnici u fabrikama, preduzećima i duvanskim stanicoma ostali i dalje mnepismeni, Omladinske brigađe za borbu protiv nepismenosti nisu u ovoj kampanji razvile onu aktivmost koju su pokazale u prošloj kampanji. Organizacije APŽ-a u nekim mestima, naročito u manjinskim, nisu pokazale dovoljno inicijative i upornosti u okupljanju žena. Jednom reči, neki naši narodni odbori i masovne organizacije kao da nisu u prvo vreme razumeli da je pitanje nepismenosti jedno od najva-– žnijih pitanja, jedna od važnih karika u ostvarenju zadataka iz PetogodiŠnjeg plana. Zato u tim mestima borba protiv nepismenosti nije mogla dobiti širi zamah i nije đala željene rezultate. Tek. kad su Ministarstvo prosvete i glavni odbori masovnih organizacija preduzeli energičnije i efikasnije mere stanje se počelo popravljati, ali ono još uvek nije onakvo kakvo bi trebalo da buđe. /

Analizirajući dalje ovogodišnju kampanju protiv nepismenosti valja zabeležiti da je odziv nepismenih bio

uglavnom dobar što se vidi i po tome što je, i pored navedenih slabosti,

· lice nerazummogs ili

stvo stečeno u borbi protiv nepi

/

Najviši, najrazvijeniji tip prve vrste karikature Dretstavlja sovjetska ka„rikatura, koja je istovremeno i najviše dostignuće ove vrst umjetnosti u savremenom svijetu. Sovjetski ka-

rikaturisti shvataju svoju umjetnosi! kao traženje i estetsko ostvariva-

ı nje istine, kao neustrašivu borbu za

pobjedu jstinitog, novog, naprednog i lijepog, a djelovanje iđejne istinitosti nije ni u jednoj grani umjetnosti tako jasno i tako neposredno b gotvorno kao u karikaturi, kao što djelovanje idejne laži nije nigdje drastičnije i štetnije nego u karikaturi. Sovjetski karikaturisti kritički usvajaju i prežađuju sva pozitivna iskustva klasične kanikature, ali oni nijeSu ni imitatori ni konzervativci, nego smjeli novatori, čije se novztorstvo svodi na {iraženje najefikasnijih, najrazvijenijih i najrazumljivijih. sredstava za svoje specifično odražavanje stvarnosti savremenog gvijela, za otkrivanje, sažimanje i umjetničko reprodukovanje najbitnijeg i „/najtipičnijeg, za ostvarivanje likova i tipova. Zato je u karikaturama sovjetskih majstora (D. Mora, B. Jefimova, V,. Denija, kolektiva Kukriniksi, M. Čeremniha, B. Prorokova, J. Ganfa, I. Semjonova i dr) još nedovoljno razumnog neobično raznovrsno, Živo, dešablonizirano; zato su likovi neprijatelja radnog čovječanstva, ili likovi neprevaspitanih, nekulturnih, neradnih, mneobazrivih ljudi u socijalističkom društvu dati i kao pretstavnici klase, odnosno staleža, odnosno grupe, odnosno pojave, i kao. Ronkretni ljudi, i kao ti konkretni ljudi — da ih mi možemo lako poznati i bez ikakvog objašnjenja, da možemo vidjeti koga preistavljaju i šta znače, da ih možemo zapamtiti i po njima prepoznavati slične ljude u životu,

Poslije Sovjetskog Saveza, napredna karikatura dostiže najviši domet u radovima niza umjetnika iz zemalja narodne demokratije i, u kapitalističkom svijetu, u radovima Amerikanca Gropera,. Na najnižem stepenu, na stepenu koji više nema nikakve veze s kulturom i umjetnošću, stoji, naravno, herstovsko-socijaldemokratska. karikatura, koja služi preživjelo, mračno, zlikovačko i nakazno, kleveta i prlja novo, herojsko i svijetlo. Odmah do ove vrste karikature, često puta prosto kao njena druga strana, stoji takozvama »neutralna« karikatura, koja se bavi formalističkim eksperimentima, poetizira trivijalnost i pormografiju, zabavlja čovjeka bešmislHcama, navikava ga na tupoumne Viceve i bolesni smijeh, i tako ga razara, smućuje, zatupljuje, čineći ga, na kraju krajeva, bezopasnim za kapitalizam. Između napredne, yrealističke karikature, i reakcioname, maturalističke i forma-– lističke, nalazi se karikatura Koja u' principu megira imperijalizam, ve” zuje se za napredne političke pDokrete i ideje, ali je ipak pupčanim vrpcama formalizma vezana za staro. Karikaturisti te vrste svode umjetnost na čistu geometriju i na bizarne rebuse; oni čovjeka i svu ostalu stvarnost shvataju kao objekat na kome se mogu ovako ili onako rasporediti mrlje i linije; u njihovim karikaturama se gubi istinski lik i negativnog i pozitivnog, gubi se, pretvara u drvo i šablom, u geometrisku figuru lik pozitivnog i negativnog čovjeka, lik neprijatelja naprednog čovječanstva, slika rasčovjeka (Čerčila, De Gola, Bluma) postaje apstraktna, iz nje ne govori i ne jzbija imperijalizam, ona ne znači konkretnog rasčovjeka i tog konkretnog rasčovjeka, i mi ne možemo da ga poznamo i zapamtimo, da po njemu prepoznajemo druge; ona ne izaziva u nama nepomirljivu mržnju, nego ravnodušnost ili »divljenje« neočekivanim formalističkim kombinacijama i bravurozama. Ovakva karikatura, koje ima čak i u nekim naprednim listo-

Narodnoj Republici Makedoniji

uspeh. bio pwilično veliki. Što je, međutim, broj opismenjenih srazmerno mali, to samo dokazuje da je nedovoljno iruda i upornosti uloženo da se obuhvaćeni kursisti opismene, Sam kvalitet rada na ovogodišnjim analfabetskim kursevima bio je na višem nivou nego ranije. Rukovodioci kurševa i sami kursisti većinom su ozbiljno pristupali radu. TI pored mnogih teškoća (nedostatak bukvara, prostorija, osvetljenja) rad analfabetskih kurseva bio je mnogo ređovniji i sadržajniji no ranije. Razume se da je bilo i prilično propusta o čemu govorisnesrazmera između obuhvaćenih i dosada opismenjenih kursista. Po-

kazalo se da tamo gdđe su narodni

odbori i mašovne organizacije ozbiljno shvatili borbu protiv nepismenosti, vodili evidenciju o kursevima, nađgledali njihov rad i pružali više pomoći, tamo su i kursevi dali vrlo dobre i odlične rezultate. \ Y Dosadanji rađ pokazao. je da borbu protiv nepismenosti treba dobro organizaciono postaviti. Komisija i akTivi dali su dobre rezultate tamo gde su i organizaciono bili dobro postavljeni, gde su u komisije i alttive ušli inicijativni i energični ljudi. Dosadašnji tok kampanje potvrdio je i to da za uspešnu borbu protiv, nepismenosti treba mobilisati što više snaga, mobilisati sam narod, objasniti mu značaj borbe protiv nepismenosti i učiniti da on tu borbu primi i povede kao svoju vlastitu stvar. Rezultati ovogodišnje borbe protiv nepismenosti govore da je pogrešno i štetno shvatiti ovu akciju kao kampanjsku i da iz takvog shvatanja „mogu , proizaći štetne posledice. Borbu protiv nepismenosti treba da vodimo istrajno,

| Uporno i sa mnogo više sistema u ra-

du. Dosađanji rađ na suzbijanju nepismenosti pokazao je i dosta raznoobraznosti u pogledu formi rađa, Ko-.

}

risno bi bilo sumirati dosadašnje isku-_

ye

nosti i izvršiti razmenu toga iskust

vima na Zapađu, pretstavlja za realističke, konsekventno revolucionarne karikaturiste samo opasnost ko-

je se treba čuvati, ili samo očigledan.

primjer kako nikad ne treba raditi. 1 će pitanje. — Naša karikatura stoji danas na višdćm nivou nego ikad ranije. Ona je nepomirljivo borbena, napredna, širokog vidokruga, neumoljiva prema noečovječnom, nakaznom i preživjelom, ma gdje se ono javljalo. Postavši slobodna u smislu prava na sldbodno ohlkrivanje i „ostvarivanje istine, u smislu oslobođavanja od neznanja zakona društvenog razvitka; oslobodivši se mnogih predratnih štetnih uticaja i uzora, — naša poslije-

ratna karikatura je naglo porasla, po

rasli su stari karikaturisti, javili su se i rastu novi. Mnogi od njih, savlađujući ili stari, »objektivni« realizam, ili primitivističku ukočenost, ili haos linija i pokreta, ili šablon i neznanje, — sivorili su poslije rata karikature koje su djelovale kao osvetnička ili svjetlonosna granata i koje će ostati i pamtiti se; mnogi od njih uporno traže, mnogi su već ostvarili realističke simbole, likove, psihološke karakteristike, +ipove koji ulaze među žive ljude kao poznanici, odomaćuju se „kao mjerila, poređenja i uzrečice (PjeTovi likovi jezuita, Ćirićevi likovi i tipovi raznih prodanih slugu imperijalizma, Ćirićev brutalni simbol Mister Dolara, itd). -

Pa ipak, naša karikatura ima još mnogo nedostataka, i to krupnih nedostataka. Ona sadržajno još uvijek nije dovoljno logična i duboka, često je jednostrana, preokupirana pitanjima i događajima iz inosiranstva, oskudna je i nije dovoljno smjela u unutrašnjoj kritici i sšamokritici, ne osvjetljava i ne šiba sve vrste ustarabara, birokrata, karijerista, poltrona, podmitljivaca, ne kritikuje one koji ne vole kritiku, prečesto se svodi na sitnu, beznačajnu ilustraciju još beznačajnijih dijaloga, ne značeći sama po sebi — kao crtež i kao sadržaj — gotovo ništa. U njoj ima šablona, uslovnih i jevtinih simbola, palanačkog lakrdijaštva, plakatskog šarenila. U njoj se još uvijek osjeća mnogo prokletog formalističkog nasljeđa i uticaja o kojima je gore bilo riječi, Toga, u manjoj ili većoj mjeri, ima i kod Ćirića, i kod Lučeva, i kod

v Krisila, i kod Vanića, i kod Dese Jo' vanović, i kod Režeka, i kod Rajsingera, i kod Džumhura, i kod svih ostalih. I usljed svega toga se i dešava da se lik neprijatelja u našoj karikaturi raštvara u mrlje i uglaste

figure, da se zamotava u klupko li--·

nija, da se deformiše do te mjere da može biti i koza i žaba, ali nije više neprijatelj i ne izaziva u nama gnjev kao neprijatelji. Usljed svega toga se dešava i to da je neprijatelj šablonjziran ili formalistički »bravuroziran« do te mjere da ispada dobroćudan, ili prosto jadan, ili prosto čudan i meshvatljiv (Žika „Atom i Panta Rokfeler u »Ježu«, likovi međunarodnih reakcionara u »Kerempuhu«, Ćirićevi četnici s »božić-batinskim« brađama, itd., itd.). A naša karikatura se mora oslobađati i osloboditi svih tih nedostataka i uticaja u interesu našeg maroda, u intenešsu nje same.

U našoj zemlji, zemlji narodne ddmokratije i borbe za socijalizam, karikatura, kao forma kritike i samokritike, dobija nov smisao, nove zadatke, nove beskrajne mogućnosti borbe i razvitka, borbe za razvitak društva i umjetnosti. Naša karikatura ima mnogobrojan kađar talentova– nih, originalmih, duhovitih i neumornih umjetnika. Ona stiče iskustvo da še stvaralački Koristi velikim nasljeđem klasične karikature. Ona jma u

djelima sovjetskih majstora iskustva

i uzore od neocjenjive vrijednosti. I kada sve to ima, ona ima i sve uslove da napreduje, da d4 djela koja će značiti sve move i nove događaje i radosti za sve nas.

Rađovan ZOGOVIĆC

DIMČE LEVKOV

Najzad, RONCNDO bi bilo, što je već i rečeno, da se razmisli o tome kako će oni koje smo opismenili moči da produže rad na svome prosvećivanju da se ne bi desilo da nam propadne trud koji smo uložili za njihovo opismenjivanje. Obuhvatanje ovih Kkursista u osnovnim „opšteobrazovnim kursevima, njihovo privlačenje u či-

taonice koje smo počeli širom otva- ·

rati, zasad su osnovne forme kojima

se služimo u našoj republici u rešavanju ovoga Ditanja. Širom naše zemlje obrazovana kulturno-prosvetna društva doprineće daljem kulturnoBO on uzđdizanju opismenjenih.

oblem literature za tek opismenjene, kao i za široku masovnu prosvetu,

koji pretstavlja teškoće i za druge na-

še republike, naročito je važan za našu republiku.

Petogođišnji plan postavlja nam za-.

datak da u toku ove Petoletke oobe-

dimo nepismenost. Mi freba da opi-"

Smenimo još oko 200.000 nepismenih. To je zadatak koji ne treba i koji se ne sme potceniti. Ovom zađafku treba prići sa punom ozbiljnošću, Uslova za

uspešno rešenje ovoga zadatka imamo više nego dovoljno. Petogodišnjim

planom predviđeno je đa se izgradi i izgrađuje se vrlo veliki broj školskih zgrada i drugih Rkulturno-prosvetnih ustanova. Sam narod izgrađuje Oogro-

man broj zadružnih domova. Sve će

to biti velika materijalna osnova za uspešno rešenje i pitanja nepismenosti, Kulturno-prosvefna društva | ma sovne organizacije u stanju su da mobilišu velike snage za borbu nepismenošti.

Od rađa i zauzimljivosti naših di zavisi ispunjenje ovog zadatka. naši ljudi su znali i umeli da. pob i veće teškoće. Odlučnom i uporn borbom za potpuno likvidiranje smenosti stvorićemo uslove · ća ostvarenja našeg na

rta:

protiv.