Књижевне новине

BROJ 40

JA obično se ve4fheroizma, koji muju primjeri radnano i Peokeva na SVJešno, DOŽITF u socijalistićava lei i i. Pestival omladi Juca a ie vije je prva tako vea: anifestadi, *UIturnih napora AŠih naroda, istakao

jene djelatnosti. poja Živi vrlo bogatim i

Marao jo EGA ulturnim životom. Uilački polet nerazdvojkulturnim uzdizanjem,

aj kulturni polet omlađine

o znali ali Ea dosad nismo

zmjerama na jednome mjestu

ijeniti.

A Festivalu su se pokazali i neostaci, od kojih nekih nije moralo

biti, no u cjelini on je jedinstvena i

\ dosađa najveća manifestacija kultur; nih napora i stremljenja naše omla-

dime pa i naših narodnih masa. U” bivšoj Jugoslaviji nije moglo biti ni slične manifestacije kulturne djelatnosti omlađine — i pored volie omladine za kulturno uzdizanje, — jer ja čitav vladajući sistem bio usmjeen na gušenje svake inicijative oŠoedo i na suzbijanje naprednih težji omladine i naroda. Razumljivo je onda da je takvu kulturnu manifeju, kao što je festival omlađine Jugoslavije, kome je preihodila dugotajna djelatnost omladine u nienim turnim organizacijama, bilo moguće“ ostvariti jedino na temeliu tekovina naše narodne revolucije, naše narodnmooslobodilačke borbe, jedino u novoj Jugoslaviji, u kojoj su izvršene temeljite društveno-ekonomske promjene, u kojoj su maferijalna sredstva kulture i kultura stavljeni u službu radnih masa. Rukovodećdi se lovim principom, naša Partija ia uvijek razvijala široku inicijativu radnih masa na kulturno-prosvjetnom polju, smafrajući to jednim od odlučujućih eJlemenata naše kulturne revolucije, kulturnog preobražaja naše zemlje. Ako gledamo na Pestival omladine Jugoslavije sa toga stanovišta, onda je on lijepa potvrđa tog socijalističkog principa naše nove kulture u voraksi, onđa ie on lijep odraz one stvaralačke inicijative i aktivnosti narodnih masa, posebno omladine na kulturnom polju, jer je on prije svega bio rezultat dugotrajne i svestrane aktivnosti omladine u njenim kulturnim organizacijama, koja se PFestivalom i na ovom područiu afirmisala poduhvativši se smjelo i sa omladinskim poletom tako ogromnog i ozbiljnoz posla.

Pripremiti ovakvu manifestaciiu velikih razmjera, nije bio lak niti jednostavan zadatak, jer je njeno rea. lizovanje, naročito ako se uzmu u obzir objektivne poteškoće (kadrovi, stanbeno pitanje, koncertne dvorane i sl.), iziskivalo u prvom redu bespri-

jekormu organizaciju. veliko iskustvo kađar sa visokim umjetničkim Kri-

feriumom. Razumije se da ni jednog od ovih uslova nije bilo u dovoljnoj mjeri. Zato ideja Festivala u prvo vrijeme nije mnoge oduševliavala. TAli, zahvaljujući smjelosti i upornosti omladinske organizacije, zahvaljujuči pomoći koju je ona dobila od Partije i narodne vlasti, zamisao je ostvarena. Nekoliko mjeseci rada u toku priprema za Festival i deset dana samoga Festivala, pružili su mnogo dragocjenih iskustava, koja će koristiti u daljem razvijanju stvaralačke inicijative i aktivnosti narodnih masa u kulturnom preobražaju naše zemlje. Ovo ima posebno veliki značaj i zbog toga što je u organizovanju Fostivala od samog njegovog početka uzeo vrlo aktivnog učešća veliki broj naših najistaknutijih kulturnih rad_ nika i umjetnika, koji su se na pitanjima organizovanja ovog omladin. skog festivala prvi put tako masovno i aktivno povezali sa našim omladinskim i drugim kutlurnim organizacijama i zahvatili problematiku masovnog kulturno-prosvjetnog rađa, a pri7. i sami mnogo naučili, doprinose. Š Ra da Festival pokaže dobre

I pored organizacionih nedostataka i nejednakosti kvaliteta, Pestival

je pozitivno istakao raznovrsnost i bogatstvo kulturne djelatnosti kojom se bavi i koju razvija omladina iz svih slojeva naroda. Pored školske i studentske omladine, na ovom PFestivalu učestvovala je i radnička i seljačka omlađina. Pa iako se tu ne VIde neki veći rezultati, iako ono što su dale grupe i pojedinci iz redova fe omladine još nije dovolino na Visokom umjetničkom stepenu, PFestival je potvrdio đa ta omladina može vrlo dobro razvijati sve grane kulturno-umjetničkog rada i da u nienim redovima ima vrlo mnogo mladih talenata koje treba prihvatiti, ostvarujući im sve potrebne uslove za razvitak.

Festival omlađine Jugoslavijie bio je prva velika smotra kulturnog blaga i stvaralaštva svih naših naroda. Dok

su se na mnogobrojnim priredbama,

koje su održane u toku Pestivala, pred našim očima, kao na filmskom platnu smjenjivale jedna za drugom raznovrsne folklorne grupe u narodnim nošnjama iz svih krajeva naše zemlje, mnogobrojni omladinski dramski kolektivi. omladinski horovi, baletski ansambli, narodni pjevači, mladi Uumjetnici itd. — mi smo u licu te omladine vidjeli cijelu našu bogatu i ponosnu otadžbinu, vidjeli smo novu Jugoslaviju u kojoj je radni narod pr vi· put postao uživalac i graditelj nove kulture, vidjeli smo novu Jugoslaviju koja je stupila na put svog kulturnog procvata »za kakav nije znao nijedan od naroda Jugoslavije u svojoj prošlosti«, (M. Đilas). Istina. na ovom prvom omlađinskom festivalu bilo ie još dosta stvari koje su date u sirovom i grubom obliku, Festival na pojedinim mjostima nije dao zadovoljavajući kvalitet, organizacija PFestivala nije bila svuda najbolja, provlačili su se i elementi koji ne odgovara– ju. ali ipak on, u cjelini uzet, pretstavlja ogroman i smioni poduhvat, događaj u kulturnom životu ne samo omladine nego i naše zemlje uopšte, jer je on pružio dragocjeno iskustvo i postavio na diskusiju mnogobroina pitanja koja su jsksla u praksi, a koja još teoretski i kritički nisu dovoljno osvijetlienje. Ako bismo se bar sa par riječi osvrnuli na ta pitanja koja su u toku Festivala iskrsla, vidjeli bismo da ona obuhvataju gotovo sva područja kulturnog i umjetničkog rada i da daju vćoma bogat materijal za jsdnu principijelnu diskusiju koju nam nameće svakidašnja praksa. Tako je, na primjer, iskrslo niz spornih pitanja o pravcu daljeg razvijanja našeg folklora, jer se na Festivalu pokazalo da on ne može nikako više ostati na današnjem stadiju, već da treba težiti ka njegovom daljem razvitku, ka jednom savršenijem obliku, ne gubeći kontinuitet sa njegovim izvornim elementima, naSuprot izvjesnim pokušajima da se ta izvornost sasvim zanemari i zamjeni nekim pogrešnim ritmičkim ili for. malističkim efektima kojima često teže neki ereografi. Postavlja--se i pitanje pretjeranog »folklorizirania« u masovnom kulturno-umjetničkom radu, kao da je to glavna forma čak i kod radničke omladine. Sličnih pitanja bilo je i na području horske mu zike, na području drame, u pedagoškom radu sa mladim „umjetnicima itd. Nije zadatak ovoga članka da o tim pitanjima opširno govori. Ali je potrebno naglasiti da ova pitanja ne bi smjela ni u kom slučaju da se poslije Festivala zaborave. O) njima tre ba da se široko diskutuje u svim kulturnim organizacijama naše omladine, o njima treba da diskutuju i pišu naši istaknuti kulturni radnici i umjetnici, a naročito oni koji su uzeli aktivnog učešća u organizovanju i radu Festivala uzimajući ta pitanja kao podlogu za jednu principijelnu diskusiju na osnovu iskustava koja je pružio Festival.

U vezi s omladinshkim Festivalom potrebno ije istaći novi talkmičarski duh u kulturnom rađu Moji se prvi put u takvom obliku i tako masovno manifestovao na niemu. Do sada se o formama i karakteru takmičenja u kulturno-prosvjetnom rađu mnogo di skutovalo na raznim omladinskim, sindikalnim i drugim savjetovanjima, a u praksi se ono vrlo često svodi na obični formalizam i trku Za Ci-

(Povodo

Dečja i omladinska književnost pretstavlja, nesumnjivo, najteži proa u ovome trenutku. Sa jedne Baba ~i pored mnogih pokušaja i

a — ona je veoma oskudna u umetničkoj obradi i ozbiljnijem zahvatanju šsuštine velikog oslobodilačkog rata i Socijalističke izgradnje; dakle, oskudna je u onome što čini — najvećim delom — osnovu vaspitnog rađa sa mlađim naraštajima, što pretstavlja najmoćnije — i nezamen– ljivo — sredstvo u borbi za stvaranje novog čoveka, odlučnog, smelog, bor-

nog i gordog graditelja socijalističog društva. Sa druge strane, ona naša savremena dečja i omladinska jiževnost — nije u dovoljnoj meri, „na najbolji način, pomognuta Tazličnim izdanjima najbolih dela naših starijih pisaca,

Prvu stranu problema ostavljamo Za kasnije. Ovde ćemo nešto reći o drugoj.

Van Spora je činjenica da izdanja starijih pisaca za decu i omladinu moraju ispunjavali neke određene zahteve. Prvo, ta izdanja moraju se — u mnogome — razlikovati od izdanja za odrasle, od izdanja celokupnih dela, od izdanja koja idu za tim da Svestrano prikažu pisca, i tako dalje. -TUBO, izdanja za decu moraju.se bar u dobrom broju slučajeva — razŠnaio i od izdanja znam omladinu, jer 1}čiti interesovanje i sposobnosti raz-

O uzrasfa različiti, aaa tim ti tako prirodni zahtevi

0 še ne ispunjavaju. O razlici iz-

frama. Na ovom Pestivalu je došao u prvi plan kvalitet kao glavni i najvažniji kriterij ne samo u takmičenju na Festivalu, nego i u kulliurnoprosvjetnoj djelatnosti omladine uopšte I zaista, konkursna takmičenja, koja su organizovana u toku Festivala DO raznim granama Fkulturno-umjetničke djelatnosti, donijela su pobjede 'samo i isključivo onim grupama i pojedincima koji su pokazali dobar umietnički kvalitet. Ali ovakvo organizpva– no takmičenje ima još veći značaj. Njegov posebni značaj leži u tome, što se kroz njega od onog pozitivnog i dobrog, što cdlikuje razvitak naše kulture u socijalističcom pravcu. odvaja sve ono što je nezdravo, sva nezdrava skretanja ı pojave formalizma kao i malograđanskog šablona koje se javljaju u radu naših omladinskih kulturnih organizacija, posebno u radu „mladih „umjetnika, a ko-

je su se kao takve javljale tu i tamo

i na ovom omladinskom festivalu. One su se ispoljle i kod nekih boljih horova, bilo u izboru bezidejnih i formalističkih kompozicija na njihovim repertoarima, bilo u posgriješnom dnterpretiranju naših klasičnih i savremenih horskih kompozicija skretanjem u naturalizam, bilo u težnji za spoljnim efektima, gubeći pri tome vokalnost i čistoću muzikalnosti hora koju on može da postigne u okviru svojih mogućnosti. I mada su se neki drugovi teško mirili sa kritikom i ocjenom žini-komisija, ma da oni nisu uvijeX primali pravilno njihove saviefe, ipak je nesumnjivo da će svim našim umjetničkim grupama i pojedincima ove ocjene i kritika, mnogo pomoći u daliem u. Zato i Festival u tom pravcu Postavlja pred sve omladinske, a posebno pred kulturne omladinske orPanizacije, zadatak što intenzivnijeg razvijanja ovakvog takmičenia u kulturno-prosvjetnoj djelatncsti omladine, vodeći kroz njega nepomirlivu borbu za visoku idejnost i visoki Kvalitet umjetničkog rada u našim kultumim organizacijama. Posebna odlika Festivala, omladine Jugoslavije je i u tome što su na njemu, pored mnogobrojnih folklornih, dramskih grupa i horova, uzeli učešća u velikom broju naši naitalentovaniji mladi Književnici, muzičari, slikari, baletski umjetnici, dirigenti i drugi, koji su pokazali i mogućnosti

KNIIŽEVNE NOVINE ·

TIVAL OMLADINE JUGOSLAVIJE

i rezultate. lako Festival ioš nije đovoljno masovno otkrio mlađe talente iz rodova radničke i seljačke omladine i u tom: pcgledu dao mnogo značajnije rezultate, kad čevjek gleda ili sluša te naše mlade umjetnike, Koji će sjutra po završetku svojih studija stati u red aktivnih boraca naše socijalistbččke kulture i umjetnosti, ne može a da ne osjeti ponos i uzbuđenje, Ali ono što je nuajkorakterističnije i što naiviše uzbuđuje, jeste činjenica da je Pestival odbacio sve proizvcljne tvrdnie da je mladi umjet, nik i njegov umjetnički rad nespojiv sa organizacijom Marodne omlad no, već da umjetnik freba da živi nekim

· posebnim životom, van Narodne cmla

dine i bez nje. Uspjesi koje su na Pestivalu pckazali mladi umjetnici kao Što su Josip. Klima, Jeronim Žunec, Mira Čangalović i mnogi drugi, koji su istovremeno i rukovodioci Narcdne omladine, govori o tome da kroz Narodnu cmladinu i SKOJ izrastaju sve više dobri umjetnici duboko oda ni svojoj Partiji i domovini. Ali, Pestival je po ovom pitanju otišao još dalje. On je zapravo prvi put tako široko okupio oko Narodne omladine mlade umjetnike i mnogo jasnije nego do sada nagovijestio da sadržai ideološkog rađa sa mladim umjetnicima

Treba prije svega da proističe iz njihovih zadataka kao umjetnika na polju izgradnje nove socijalističke umjetnosti. Festival za. Narodnu omladinu pretstavlia rezime dosadašnjih uspjeha u razvijanju kultume djelatnosti naše omladine. Ali Festival nije značajan samo po tome što je rezimarao uspjehe, „već i po tome što je uporedo sa uspjesima rezimirao i sve slebosti u kulturno-prosvietnom radu sa omladinom uopšte. I zato bi jedna od prvih mjera u daljem razvijanju kultur no-prosvjetne djelatnosti omladine poslije T'estivala, bila što detaljnija analiza iskustva Festivala, njegovih pozitivnih i negativnih strana, koja treba da posluži kao vrlo važna orijentacija u daljem još intenzivnijem razvijanju kulturne djelatnosti ne samo u omladinskoj organizaciji, već i u Svim našim masovnim kulturnim organizacijama. A to treba da bude jedan od najvećih rezultata Festivala omladine Jugoslavije. .

Risto TOŠOVIĆ

– — — — | _——–— ~ _—– ——— Ć—–– SECrtT Cr —–--- —–– - —— – i *— _---- ____.

Zlatko Prica:

Portre

() izdrmnjimg naših klosikq omladinu

m »Odabranih pesama“ Alekse Šantića — »Novo pokolenje“, 1948)

među dece i omladine retko se vodi računa. Ponekad su izdanja tako podešena (ili, bolje reći, nepodešena) da u njima ima za svakoga pomalo: za decu, za omladinu, pa i za odrasle. Često se unosi ono što bi trebalo izostaviti, a izostavlja se ono što bi trebalo uneti — svakako zato što se radi brzo, površno, »za decu«, bez proveravanja ranije stečenih utisaka i sudova.

Neke od tih nedostataka ima i izdanje »Odabranih pesama« „Alekse Šantića koje je dalo Izdavačko preduzeće »Novo pokolenje«, u izboru Vida Latkovića.

Šantić -- sa dobrim brojem svojih pesama — ide u red najboljih i naj. zaslužnijih srpskih pesnika, On je Dočeo da piše stihove u ono doba kad su bili živi Jovan Jovanović Zmaj i Vojislav Tlić., Pod njihovim uticajem, pod uticajem drugih starijih pesnika: Dranka Radičevića, Petra Preradovića i Djure Jakšića, pod uticajem narodne poezije i pod uticajem samih prilika „u tadašnjoj austrougarskoj provinciji Bosni i Hercegovini: on je VeC u prvo vrome Svoga pesnikovanja — po temama koje je obrađivao bio narodni pesnik u punom smislu te reči. On je već tada pozivao u borbu za oslobođenje roba, tugovao nad sud binom ratara, proklinjao izdajnike, saniao o slobodi i pobedi, kovao »hovi mače, i dizao junačku molitvu:

U borbi pakla crnog, o da Za novi okršaj, S 7701 ae 20Va,

.SoVa vremena udarili

Te teme, taj borbeni duh, tu vernost domovini on je — kao svoje najlepše ljudske i poesničke osobine razvijao i posle, kad je već bio samostalan pesnik i kad su došle na redi drukčije tema koje mu je nametao njegov lični život i doba u kojem je živeo, Sve do smrti, veran pozivu naTodnog pesnika, veran najboljim tradicijama srpskog pesništva, on je Sa više ili manje umbtničke sreće izražavao stradanja, težnje i pregm:Ća potlačenih narodnih masa. Uza sve zablude u koje je iz raznih uzroka u ovom ili onom slučaju morao zapadati, on je — u najvišoj meri — pognik potlačenog naroda, pesnik potlačenih ljudi uopšte, To je utoliko značajnije i pohvalnije za njega kad se Ima na umu da su mnogi pesnici nje: stramputicom i pustili se niz mutnu struju formalizma, posimizma, »čiste« umetnosti čiste od veze sa narodom, sa ljudima, sa Zivotom.

Prema tome, izbor iz Šantića — u cilju vaspitavanja naše omlađine — je ne samo preporučljiv nego i neophodan. Iz ovog izdanja nije sasvim jasno za koga su birane ove »Odabrane peSme«. Ako su za decu, onda · je na svome mestu pesma »Seljančica«:

NOO aa: AnčiĆe Kosila ic jutro celo

Tu, kraj reke;

A sad gleda, ispod ruke,

Kako tamo, sa dna luke Njojzi trči stado belo, '

:

Ako su ža decu, onđa je na svome

mestu i pesma »Povratak«:

Ko je, ko je,

Ono dvoje

Malih tamo?

Vidimo im leđa samo

Čini mi se ona manja Da se zove lepa Janja; A kraj ove

Njena prija

T.epa ·'Cvija.

S poliskog rađa, Sa livada,

Iđu kući Pevajući.

Ali ako su za decu, onda nije na svome mestu pesma »Pod jorgovanom« u kojoj — između ostalih čitamo i ove stihove: .

Moja šćeri, moja tugo, jao, A ko ti ie njedra raskopčao?

Ako su za decu, onda nije najbolje izabrana ni pesma »Emina«, ni »U ljuljajci«, ni »Proljeće«. ni još neke.

Obrnuto, ako nisu za decu, onda je trebalo izostaviti one dve gornje koje idu u red stihova pristupačnih čak i pretškolskom uzrastu.

Ako bi se htelo da to bude nekakva anfologija sa ciljem da preistavlja sve vrste Šantićevih pesama, onda se postavlia pitanje kome je nameniena — ovako kusa kakva je (izbor ljubavne lirike, na primer, sasvim je nepotpun). · |

Očevidno. ovde se desila pogreška.

Ali to nije i jedina pogreška.

Kad među decu zalutaju ljubavni stihovi, to je loše — prosto zato Što im tu nije mesto, zato što deca nemaju nikakvog razumevanja Za »SeVdah«. Ali kad među decu zalutaju stihovi 'u kojima je rečena neistina o životu. i to najlepšom rečju i kao neo boriva istina, onđa je to veoma loše — zato što to prodire U dečju svest i pruža se preko nje kao senka.

Im rrr=

STRANA 3

· Omladinska izložba likovne. umemosli ·

'U sklopu čitavog bogatog i raznovr-= Snog programa na Festivalu omladine Jugoslavije posebno mesto — i po karakteru i po značaju — ima izložba omladinskih umetničkih radova. Ta izložba, prva iakve vrste u našoj zemlji, i bo svojoj organizovanosti i po broju, raznovrsnosti i kvalitetu izloženih radova i, naročito, po njihovoj sa-

ržini, za našu zemlju znači još jednu svetlu perspektivu, još jedno obećanje, U vezi sa izloženim radovima omla= dinaca nameću se neođoljivo dve činjenice, dva zaključka. Prvo, oni su Dpepobitan dokumenat o izobilju ozbiljnih talenata koji niču u našim narodima. I drugo, dokaz o velikim naporima naše umeiničke omladine, uloženim oko pravilnog usmeravanja svojih nastojanja, oko sagiašavanja svojih stremljenja sa progresivnim kretanjem čitave naše stvarnosti.

Pri prvome zaključku, neizbežna je paralela između ove izložbe i ostalih manifestacija u okviru PPestivala, U svim glavnim disciplinama na Festivalu takmičili su se i amateri — omla= dina iz širokih narodnih slojeva i profesionalni mladi radnici na području umetnosti, Na izložbi međutim, učestvuju jedino učenici sedam naših umetničkih škola. Postavlja se pitanje, da li je izložba mogla dati i još veće rezultate od postignutih, da je zamisao o izložbi drugačije postavljena. Naše je mišljenje da jeste — u slučaju da je kao cilj izložbe postavljeno i rešenje pitanja pravilne i pravične selekcije talenata iz čitave zemlje. Ako se mišljenje o velikoj važnosti i značaju takve selekcije primi kao ispravno — a nju je moguće organizovati kroz izložbe slične ovoj u okviru festivala, tada pri sledećem sličnom poduhvatu ne bi trebalo propustiti da se i to učini. U tome slučaju omogućio bi se što lakši prodor pravim talentima iz srednjih i stručnih škola, kojih danas imamo u svim i najzabačenijim krajevima zemlje. I naročito — radničkoj i seoskoj omladini.

Nameće se potreba da se ubuduće organizuju dvostruke omladinske likovno-umetničke izložbe. U interesu njihovog što većeg uspeha, trebalo bi odmah, u sporazumu sa nadležnim kulturno-prosvetnim vlastima ·i umetničkim organizacijama preduzeti potrebne mere da se likovna nastava u svim srednjim i stručnim „školama i raznim kursevima i kružocima izvodi sa perspektivom na obaveznu izložbu rađova koncem školske godine. Zatim, da se od najuspelijih radova sa pojedinih izložbi početkom sledeće školske godine organizuje u centru svake republike republička — a u zimskoj izložbenoj sezoni u Beogradu Savezna izložba omladinskih umetničkih radova. Bilo u okviru festivala, ako ga bude, bilo samostalna.

Na taj način pružila bi se snažna podrška i narodnim vlastima, pri raspodeli pomoći za stručno usavršavanje:— i doprinelo mnogo da tu pomoć dobiju baš oni koji je, stvarno, najviše i zaslužuju — a za koje se često i ne zna. Centralno omladinsko rukovodstvo je najpozvanija instanca koja bi mogla, uz potrebnu pomoć, obezbediti stvaranje tradicije godišnjih omlađinskih izložbi.

U vezi sa drugom činjenicom, sa očiglednim nastojanjem da se što pravilnije usmere napori naše umetničke omladine, može se bez preterivanja reći da ta nastojanja ne samo da ne zaostaju iza nastojanja starijih, nego ih čak u ponečem prevazilaze, Ona su opštija i neposrednija; puna i iskrena.

Stvaralački radni duh ustalasao je svu, pa i umetničku omladinu, Svest o vezi između ličnih i društvenih interesa za nju je utvrđena činjenica. Svest o potrebi aktivnog učešća umetnika u borbi čitavog narođa za Ssocijalizam, o tome da umetnost ne može, naročito sama sebi biti cilj — nego da je ona sredstvo u procesu izgradnje novog sveta, u borbi protiv svega što koči društveni progres, ta svest oseća se sem neznatnih izuzetaka kroz čitavu ovu izložbu. Kroz skoro sve izložene rađove nazire se lik našeg radnog čoveka, lik nove stvarnosti, dat sa manje ili više znanja, manje ili više verno. Pri malo strožijem izboru — ova izložba ni po kvalitetu ne bi mnogo. zaostajala iza izložbe ma koga umetničkog udruženja. ;

Ima li takvih stihova kođ Šantića? Ima ih, na žalost, u priličnom broju. No nevolja nije u tome što ih ima — ima ih i kod krupnijih pesnika nego u tome što su ušli u »Odđabrane pesme« koje su namenjene omladini.

Kao što je poznato, neke Šantićeve pesme su suviše hrišćanski ponizne; u njima on propoveda ne samo pomirenje sa bedom, nego i radost u njoj i zbog nje, Takva mu je, poređ drugih, i popularna pesma »Kovač«.

Noć mračna i pusta. Mraz hvata i bije. U čađavoj izbi kuje kovač stari,

Na domaku ognja lice mu se žari, Niz kosmate prsi znoj potokom lije,

Pod uđarom snažnim lete iskre krupne | W'o da se meteor rasipa u noći.

TI on, s teškim maljem u ovoj samoći,

Izgleda k'o simvol snage nedostupne.

T đok gladne duše mutne brige gone T kraj blaga ropću, a ne viđe one

krstom penju preko oštre Što se s kr: penju p Beače,

“Na 1 tiha rađost blista,

Tu di obvaipi on opisća Hrista

I rukama snažnim zamahuje” jače.

Dakle, čađava izba, znoj koji se potokom lije, penjanje preko oštre drače i postojanje omih koji ropću kraj blaga — sve to izaziva na kova=čevom licu ništa manje nego blistanje tihe radosti isusovske! Dođuše, u nastupima pobožnosti da se zamisliti i takav agnec božji koji se raduje nožu, ali samo u nastupima pobožnosti, koji su snalazili i Šantića, inače Vvelikog i iskrenog prijatelja ugnjetenih i poniženih. Ali u stvarnosti tako što se ne zbiva, niti se ikad zbivalo, U stvarnosti razvija se — u raznim vidovima — nepoštedna, nezadrživa, nemilosrdna klasna borba. Zato je O” va pesma noeistinita i štetna za om]la-– dinu. Zato je nije trebalo unositi u »Odabrane pesme« — utoliko pre Što odi nje postoji varijanta sa drukčijom

Nedostaci u davanju čovečjeg lika, u načinu prilaženja slikanom objektu uglavnom su posledica uticaja starijih. Na tome pitanju susrećemo se sa važnim problemom nastavnog kađra. Ova izložba nije samo smotra mladih snaga i njihovih dostignuća, nego i jedna vr= sta ispita za stare, za umetnike-pedagcge. Na, dnevnom redu je problem borbe protiv formalizma, protiv dekadentnih shvatanja; borbe za novu visokoidejnu umetnost, za socijalistički realizam. Kad se taj problem sagleda u svom njegovom obimu i složenosti, onda tek postaje jasno koliko je pita= nje nastavničkog kadra složeno i važno, od kolikog je društveno-političkog značaja potreba da mlade umetničke snage krenu u život, u stvaralački rad, bez teškog balasta koji pripada prošlosti — a koga će se teško osloboditi Ve=liki broj starih,

Realističko prikazivanje i objažnjavanje naše stvarnosti i njenog progresivnog razvitka sa pozicija socijalističke idejnosti, pretpostavlja — pored ostalog — i solidno tehničko znanje, znanje »gramatike slikarstva« i visoku društveno-političku svest. Kroz ta dva uslcva mislimo da treba i gledati na problem nastavnika umetničkih škola.

Karakteristična je i zanimljiva paralela između pojedinih škola, zastupljenih na ovoj izložbi, Beogradslhce, Zagrebačke, Ljubljanske. Od tri glavne likovno-umetničke discipline — slikarstvo, skulptura i grafika — slikarstvo studenata Beogradske akademije zauzima prvo mesto, ne samo u njihovoj akademiji, nego kao celina. Stoji i ispred slikarstva drugih „akademija. Njegove glavne odlike su omladinski polet i toplina, vrlo smelo prilaženje složenom problemu slikanja figuralne kompozicije i koloristička zasićenost. Pored toga, često nedovoljno vladanje crtežom, izvesna crta anarhičnosti i ne dostatak „potrebne disciplinovanosti. U skulpturi, Beogradska akademija, gem retkih izuzetaka, nije došla do izražaja. U grafici je nešto bolja,

Naprama Beogradskoj, slikarstvo Zagrebačke akademije, sem neznatnih izuzetaka, među tri glavne discipline na istoj akademiji stoji na trećem mestu. Ni na čitavoj izložbi ne zauzima vidno mesto. Njegove glavne odlike su solidno savlađana tehnika, sistematičnost u rešavanju problema i više tonsko nego kolorističko shvatanje. Pored toga, otsustvo poleta i omladinskog žara, otsustvo potrebne slobode u prilaženju složenijim zadacima.

Zagreb je iznenadio i sa skulpturom. Činjenica je da Zagreb ima do_ bru skulpturu, međutim, to se na O– voj izložbi ne vidi dovolino. Verujemo da postoje opravdani razlozi tehničke ili slične prirođe, zbog kojih vajarstvo Zagrebačke akađemije nije moglo ovaj put zauzeti mesto koje mu pripada.

Čista grafika izgleda da se u Za_ grebu, kao i u Beograđu slabo neguje. Međutim, crteži zagrebačkih studonata proetstavljaju- vrlo. solidan, konstruktivan, metodski uložen napor. U Ljubljanskoj akademiji vodeće mesto zauzima čista grafika (linorez, drvorez, bakropis. suva igla itd.). Ta grafika kao ćelina, zauzima na čita. voj izložbi posebno vidno mesto, ii po tehničkoj virtuoznosti i po ostvarenim umetničkim realizacijama. Ona može da posluži kao uzor savesno i solidno_savlađanog zanata, bez koga nema umetnosti. |

Ljubljansko slikarstvo u mnogome“ noš: fragove slovenačke imprešionisličke škole. Malo je zastupijemo. Skulptura prosečna.

Sarajevska srednja umetnička škOla postoji tek tri gođine.. Ističe se re. zultatima postignutim u slikanja i crfanju, Ali je potrebno đa se u vanredno darovito datim radovima najboliih pretstavnika ove škole, manje

}

oseća bukvalno preuzet rnmmir nji. hovih nastavnika. | Još veće iznenađenje pr-tstavlja

istup učenika ·beogradske Škole za primenjenu umetnost. Ova Škola ima kao zadatak negovanje primenjene umetnosti, međutim, njeni učenici su dobili ove prve i jednu od dve druge nagrade a solidnu realistički datu skulpturu. Pored toga, tri nagrade za mozaik i primenjenu grafiku, Branko ŠOTRA

frećom i četvrtom strofom, varijanta koja bi ovde bila sasvim na mestu:

Truđi su ga časni stvorili u čelik

O kako je zoran, o kako je velik

TI sjajan k'o veče na vrsima jela!,...

I dokle po selu šušti grmlje drače,

On garavom rukom zamahuja jače,

I s nakovnja leti snoplje zlatnih strela, Ovakva pesma je istinita, snažna skla= . dna i preteća slika snage kovačeve, Ovakva, ona je mogla đa uđe u »Odabrane pesme«. i č

Sličan je slučaj i sa pesmom »Ru=" čak«, u kojoj je takođe sirotinja za= slađena, »U izdrtom suknu, pod mur=. vom kraj puta«, »na hrapavoj ploči«, hamal — dok mu »s runjava kc# znoj curi i lijet — »lomi komađ-1 | ba otvrdnuta i glavicu luka sla uza nj smoči«, »ćuteći sreću i blago- \ goslov neba«. Treba li ovakvo samilosno veličanje bede da uđe u omladinsku lektiru? Ne, ne treba. To je. nepravđa prema našoj omladini koja 7 gradi socijalizam — život u kome ne= ma bede i svet koji nije dolina plača,” To je nepravda prema samom Šantiću, kod koga su ovakva klonuća sporedne pojave i koji može i zaslužuje da se bez »mrlja« pojavi pred novim pokolenjem — sa svojim širokim, borbenim i zdravim rodoljubliem i čovekoljubljem. Upravo je čudnovato kako su se. ovakve greške omakle i | ovog j razumevanjem — iz celokupne Šar, ćeve poezije, i iz onog dela koji je } na smrt osuđen „RMritikom Bogd Popovića, izdvojio veliki i sa nesumnjivom vaspit SE Priređivač je bio dovolina

a pored poznatih, često rešt” Vanih Šantičevih pesama zheli koje su bile zaboravljene k ie mogle naći samo u Ce OJ

~