Књижевне новине

fa

BROJ žo

Premijera drame Mirka Božića „Povlačenje”

. (Nastavak sa druge &tranč) yijalno, nego i politički, tiko da on, baš ta komična figura, prividno nevina, gotovo iđdiotska, „upotpunjuje listu onih koje treba pri povlačenju uhapsiti i odvesti.

Izvedbom dramskog ansambla Hrvatskog narodnog kazališta rukovodio je redatelj Ferdo Delak. On je u Wvojoj realizaciji, koja je nesumnjivo jedna od najuspjelijih u ovo' sezoni, proveo u scenski život onu posebnu trezvemost i suzdržljivost, što je glavna karakteristika Božićeva dramskog stila. Autor ne upotrebljava pojedine likove keo proste zvučnike, on se pouzdaje i to s pravom — u sugestivnu snagu idejnog sadržaja čitave drame pa se ne nameće gledaocu svojim zaključcima. U istom smislu. je i redatelj Ferdo Delak „pravilno 8hvatio, da mu je glavni zadatak stvorit: almosferu samostana, oVOB pamostana za vrijeme naše Narodne revolucije, stvoriti almosferu: u pr\wvom redu, gotovo isključivo pomoću pomno: niansiranih dialoga, pomoću šivotvome a&nage živih riječi, Na po-

'zornici se ne vide ispitivanja. mu-–

čenja, ne vidi se ni jedna brutalna Scena, ali su prikazani krvnici u mantijama fratara ili u uniformi,aiu civilu. Riječ i način kako je ona izgovotena u određenoj dramskoj šituaciji: to je osnovno emotivno sredstvo drame. Kađa autor ošim t#tih s»intelektualnih«a sredstava iznimno upotrebljuje i »uzžbudljive prizore«, ao što je scena, u kojoj uštaša Ter= ko uhvati slijepca ris djelu, kađa o-

· vaj sakriva omlađinca bjegunca, re~

datelj unosi fakav tempo u Sšcenu, da se živčana napreghutost brzo, pretvara u pravu dramšku emociju.

Baš zato, što je ređatelj tako dobro shvatio i ostvario autorove intencije, nije trebalo da se služi takvim naturalističkim efektima, da odjedmom pušti da -e sa pozornice širi miris tamjana u kagzališnu. dvoranu, po maniru Antoanovog teatra. Treba

· još primjetiti i to, da bi ređatelj mo-

žda mogao više pridonjeti toinu da bolje dođe do izražaja /pouianjkanje električne struje u samostanu, U tekstu je to dovoljno j naročito nagla= šerio i * pravom. Da nema struje u&ljedđ nestanka dinama, nije samo vašah motiv dramske radnhje, nego bi to moglo osjetno stugerirati igođaj, teškcbnu atmosferu, u kojoj žive te večeri stanovnici samostana. ?

Joža Gregorin u uloži promašenog intelektualca Vilka svojom maskom, uzdignutim ramenom, tijelom koje je stalno u nekoj Žživčanoj napetosti, w\eć kao pojava izrazio je svu moralnu bijedu čdvjeka, koji še kadkad još uvijek gadi „samogša Sebe, ali koji je tako dubokc „pok,nren, da smatra slabošću ovaj posljednji trag ljudskoša u sebi. U kohtrastu 8 dubokim mirnim glasom fra Bernarda, njegov glas se češto „diže škoro do Vriška i time ja već ižražen odnos izmieđu fratra i ovog čovjeka, koji se' prodao. To je karijerista koga ustaša” Terko (Nika Stefdnini) superiorno prezire, jer ga smatra nešpošobnim, preViše noVopečenim krvnikom. Ste”"nini' je dao Terka kao krvnika najsnažniji glumački izraz ove kreacije je kada se pojavljuje na vratima zvohika, gdje je objesio sl:jepca. Tra Leonarda, profesora franjevačkogf

iz Plevalja, Da nijeste Sandžakom i Mi prolazili sa četnicima? Lu,

— To je neumješna primjedba, d vvolićete mi gospođice, odbio je 1O njeno pitanje mladić očito nervožno, a krv mu je šiknula u obraz.

Stara tetka, uznemirena onim došljakom i ovim ovdje novouglavlje> nim sandžaklijom, uplela se u'razgowor nervozno i očito & namjerom da smanji napetost, koja je tako izne= nada poremetila ovu idilu: pa izvinite gospodine, pa vidite da je dijete, tek je jedva šesti razred syršila pa š ne zna šta govori, da.

— Ma kakvo dijete? Razgovaramo mi od Splita, vidim , ja kamo ona cilja, Mogli ste primijetiti, gospođice,

· što mislim i kako mislim i to je ne-

umjesno 8 vaše strane. .

| — Pa molim vas, dragi gospodine, ne ljutite se, dijete je, umiješala se tetka ali je mala prekinula odlučno.

— Čuli stara! Znam ja što #0vorim, izvinite vi! Vi ete sami pričali da ste 3e probijali Sandžakom, jel' tako bilo, a što ja #ve ne znam tko se Ve nije Sandžakom probijao? I četnići su 6e probijali Sandžakom, jakako, * Bad čudna mi čuđa ako sam vas to #apitala. Pa što?

Si Avalski korpus četrdeset i dru

— Ali molim vaš, ma kakvi avalski korpus, Sandžak je bio četnički četrdeset i,druge —

— Kad je bio Sandžak četnički, skočio je dječak tako nervozno te se pričinilo kao da će se desiti neka ne> očekivana i gruba &tvar, Od tog jaguarskog &koka mala se mačka prepala i instinktivno izmijenila ton,

. —Oprostite, molim as, nijesam gaista htijela da vas uvrijedim! Uvijek bubnem ovako iz znatiželje, brađovala sam se Sandžaku, tamo šu divni orasi, O Sandžaku se pjeva: Da še oči kupuju za pare, kupila bih plave... i –

— Puštite vi 8adđ orahe! Bio sam u Sandžaku za Druge ofanzive tačno, i Sandžaklija sam Ppodrijetlom, tačho, i bi sam u Prijepolju tačno, ali še ne dam vređati, razumijete li vi to?

— Pa dobro, pa šta vi sad ovako? Učila sam svih Seđam ofanživVa, ali sam, oh bože moj, pobrkala red &tvaCa BH til gubitak

— Prijepolje še vratilo už 8 kod do gePafćhziVe i ava je sandžač, ka vojska Btrađala i to nema 8misla o tim stvafima govofiti gluposti!

— Uvrijedila #am dakle »ispravnog

a za a&lobođu“, ipvinite, „molim vaš, poklonila se mala 8vom kavalje= Tu i to {ako rafinirano te ni | ni« sam u onome trenutku bio siguran 01 H ovu posijednju frazu izgovori“

8a ironičnim. prizvukom. pod na>

vodnicima ili zaista kao iskrenu po-

u formulu, samo da ponovno poštavi poremećenu ravnotežu sa lim bistrim, plavim, . očima,

po zanatu, i

sjemeništa, Viktor Leljak uspio je ostvariti kao TORO lik koji je otjelovljena lJadnoćd; Njega he MGže nitko prožreti dok de oh šam ne otkrije; Jamo, kada..se otkrije, onda bi irebalo da osjetimo, kako je on još opašniji neprijatelj od fra Bernarda — trebalo bi đa buđe u njegovom glasu, kad govori o partizanima, ne samo »racionalna«, nego i strasna mržnje. A zato što toga nema, tekst, koji je baš na tome mjestu možda hajsnažniji, ne djeluje tako jako kako bi mogao.

Odlična je kreacija ekonom samostana, laik Vincenzo Josipa Petričića. Najveća odlika te kreacije je u tome, što je Petričić dao jednu figuru koja je po svojoi tjelesnoj pojavi, svojim piskavim glasom, šepavom nogom, stalnom živahnošću groteskna,na granici komike, ali nikad, ni na irenifak ne djeluje preterano. Ovaj laik koji st čotovo iskižučivo bavi bitanjima. kuhinje, „gospodarstva, koji je u svom intelektualnom i duševnom životu idiotski ograničen, istovreme= no je spreman na dve podlosti, i ne samo na podlosti, nego i na zVvjerstva. Stjepan, slijepi zvonar. postao bi lako melodramatska figura u izvedbi slabijeg glumca, ali je Viktor Bek švojim dubokim organom Koji je zvučio kao. da doldzi iz dubine čitavog naroda, ostvario jedan. topli i snažni narodni lik. Kratka zajednička scena š omladircem Srečkom (Vlado JaBarić) i sVoi svojoj neposredhosšti |mala je nečeg radosnoga, djelovala je skoro simbolično, · slijepac je tu zagrlio nađu ı pobjeđonosnu budućnošt u stravičnoj šadašnjici. |

Mica Sekulin ].ao majka omladđinca Srećka nije mogla dati više od 8VOje Huloge;« koja ia individualno izrađena: jadna majka. u očaju koja traži po.4oč, Mira Zupan je glumila ženu partizanskog komandanta, koja stoji u središtu pažnje već od prve šcene prvoga čina. Ona sama še pojavljuje fek fia kraju, kad bježi sh svojim: djetetom u samostan, Iako je ona u tom. frenutku majka. u strahu za svoje dijete, ona zna istovremeno dokazati | to, da je stvarno doštojna žena partizanskog komandanta. koja je ifnala snagu da ostanć čvrsta i nepokolebiva u ustaškoj jazbini, Penz!oner Tonković, otac partizanove žene, (Hiriko Nučić) i u Svojoj vanjškoj pojavi nekadašnji činovnik, uredan i &kroman, već time, kako drži šešir u ruci, odaje čovjeka koji se, već mnogo klanjao pred bogom 1 ljudima, ali u duši je ostao poštenjak, On pretstavlja antipod poslovođe dućana bratovštine, Rika (Aca Binički), ucjehjivača fra Bernarđa i u isti mah nje> gova ortaka, trgovčića čija je jedina briga u svakoj prilici: zarada, Duka Tadić je glumio zaglupljenog: samostanškog sluču koji je našao na kraju uvjerljive akcente pobune,

U inscenaciji Zvonka Agbabe na= Točito je uspjela scena drugog čina # pozadinom crkvene dvorane.

Miko Božić je ušpio da gofovo potpuno ostvari ovom dramom ono što je namjeravao. Gotovo potpu= no, jer ima i. praznine ·u kompozici« ji komada. Takva je praznina u motivaciji sukoba između Terka i Vilka. Taj sukob često se doima lao neka> kav »privatni« spor, koji nije organ“ ski povezan ša radnjom i idejnim sadržajem same drame. Sličan je slučaj i # ljubavlju Vilka prema Mfri.

Onaj agresivni dugajlija, koji je o= nako ušput zamijesio čitavu ovu žavržlamu, mršav kao hrt, sa požućelim od dima kažiprstom, odmamio je 8VOga zHanca čitača »Volokolamskog druma« od djevojke i tamo mu u tri riječi, na distancu od nekolikokoraka, objasnio ( po svoj prilici) fatalan identitet ove male gospođice.

— Zhaš li ti ko ti je ova?

— Ne marim.”

— Pa onha ti je brate sinovica...

— A tako? Gle, molim te, u ređu stvar, okrenuo se čovjek sa »VolokoJamskim drum9m« | nestao pod pa> lubom,

Kao onaj kablič što su ga bili izlili galebovima tako je ovaj roman čik pljašshuo preko palube i potonuo, a mala je ustala bijesno, nervozno, upravo Violentnc, prošetala palubom i sjela na jeđan platneni stočić ispod velike barke za spasavanje.

Naslonjena na ogradu, tu dimi jedna Brupa probisvijeta, frajera, bada« vadžija, u bijelim vunenim pantalonama, a jeđan od tih đendijh, u džemperu boje parma-ljubičica, sa brčičima potkresanim š la Menjou, uznemirio se očito od ovog magneta.

— Zgodna mala, kao napeta puška, samo čeka đa je neko skine, primijetio je taj vitez u džemperu boje parma-ljubi” \ı svojoj družbi i odbivši dva tri dima iz OROAL lulice već se našao uz oštavljenu djevojku kod barke za spasavanje. :

a ti i, u Makaršku, gospođiće?

— a 7 hi

— Sindikalno?

— Ne. t

— Znači na odmor? Privatno?

_ Da, i

— 1 Ja putujem privatno. Tko već danas putuje po sindikalnoj, molim vas}: A Makarsku poznajem kao svoj džep. Tu sam sproveo celo jedno leto na artiljeriskom gađanju, Na kokoške smo pucali, Uzmemo, da vidi= te na primer, tane, pak u. fišek stavimo samo toliko, baruta da lizneš, tek foliko koliko je za kokošku dovoljno, pak oda sačmiće zrnašće i tak-tak | kokoš je već u loncu, ba krademo krompit, dva smo _„jufra krompita pokrali, ba kuyamo okoške sa krompitom, fino, Sproveli 8mo se kab bogovi,

— U ratu? 7; ;

— Ma ı kakvoffi božjem ratu, u debelo svjetškom miru, slatha! Onđa ie Makarska još bila raj zemaljski, onđa su se makarski morski psi hra> nili pemićama i švabicama. Ma-5

= Ju, pa zar ima u Makarskoj morskih pasa? Te

— Vidjet ćete! Sve vrvi od njih! Ali to nije ništa opašno: prvo, ovi naši, makarski morski psi ne jedu naše djevojke, a osim toga stvar je _VSGOita na _Morsh paš, Ma vidite,

oji 6&e harmonike. Nego vidjet ćete vi, slatka mala, kako Ćete e eprovesti u Makarskoj! Dana, jatina,

Ka6 i čovjek, tako i sVaka ljubav ima svoju fizionomiju, svoju historifee indiviđualni vlastitu boju, a ova e više opčecnita zločinačka strašt u kojoj ne prepoznajemo čitav karakter Vila.

_ Ali je Mirko Božić uglavnom žaišsta riješio zadatak Moji je postavio, On je dramski ošvjetliy najžilavije predstdvnike protunatodhih Wneprijateljskih šhaga, klerofašiste, koji ne polažu oružje sve dok hisu ništeni. Nije mala štvar kađ umjetni: zna u tolikoj mjeri adr vatno djelovati kao što je to Uspig MiFko Božić, Ali ušprkos svih svojih ideoloških i umijetničkih odlika i ova je drama ostala u gratiicima naših „dosadašhjih dramskih ostvarenja, koja su uglavnom kroz likove neprijatelja ptikazivala epohalni oslobodilački rat i narodnu revoluc:ju u Jugošlaviji. Istina, kada se prikazuju listaše, fratri i sav okupatorski kanibalizam, pošredno še govori d veličini naše borbe. ali samo pošredno, jer time nije izražena ljepota, duša niti bogati idejhi sadržaj naše narodne revolucije, nije time prikazan ni lik Partije, proces kako je taj lik postao dominantni lik epohe.

Preoštaje dakle i dalje zadatak prikazati duh i dušu, lik i društvenu i psihološku problematiku fie samo narodnih neprijatelja, nego i narodnih peroja.

Mitko Božić je ndpra io značajni korak i u tome pravcu i Svojoj mal10j drami · Jevet gomolja+ koju je ištovrfemetio sa „premijerom »Povlačehjek, u Hrvatškom narodnom kažalištu prikazala Zagrebiačk | dramsko kazalište na Kaptolu, Ta jednočinka še osniva kao i »Povlačenje« na dramatičnosti šitusdcije i prikazuje partizanskiu jedinicu, koja # nakon zama?nog mdrša Bpusštila i jedno selo Dalmatinske Zagore., Ljudi već tri daha nisu jeli, ali šelo, žatrovahio neprijateljakom propagahdom, mora 8eć pod š&vaku cijenu pridobiti, Boftci ne smiju tražiti ni komad kruha, morš= ju postići da im narod sam pruži hranu, imiaju pred. očima šVe, a ne smiju pružiti ruku ni za zalogajem.

U tom selu, koje je puno nepovjerenja dogođi se {pi to, da je iz bašče kulaka netko iščupao desetak cima krumpira i ta sama po sebi rneznatna štvar dobiva u foj šituacijl dramško značenje, Srećom Se ispoštavi, da je siromiašna žena krivac a he paftizan, Rulak se pred Sselom raskrinka, a natod prilaži borcima, upoznaje u njima svoje zaštitnike i najbliže prijatelje, braću,

Đoka Petrović le režirao 8ša rino-

go ·ljubavi tua jednočinku i uboztali smo u izvedbi hekoliko vrlo talentiranih, iako još nedovoljno izgrađenih glumaca, kao što je Agneza Bičanić, Franjo Bićanić, Tomo Qvitanović, Mirko Boman, Ivan Šubić i Mia Sašso; no nije namjera ovog prikaza da se podrobnije. osvrne na wan„lizu te jednočinke njen. izvedbe, Važno je ža naš da u tci maloj drami, koja nije tako zrela kao »Povlačenje«, Mirko Božić 'pok-.zuje đa zna dramski oživotvoriti i herojske likov:, heroje, koji su konkretni živi, istiniti.ljudi. " Mirko Bož.ć pretstavlja nadu naše pozornice, Koliko će on ispuniti na< de, koje je probudila drama »Povla= čehje«, to zaviši od toga da li će imati šmjelosti da postavlja sebi sve veče i veće žadathe

nema više fužizma, ali mi imamo haš privatni danšing. Sviramo mi — pra~

vi džez i kupili #mo Cherry-Brendy

»Satgue morlaco«! Prima! I saksofo-

nistu imamo našega i dobro, solidno

društvo. Da vas upoznam ša svojim prijateljima: to je jedan doktor prava iz Beograda, advokat i pravni sa. \wjetnik jednog neutralnog konzulata,

Micane, halo, molini te na momenat!

Da te upoznam sa gospođićcom, Kako

rekoste da je vaše ime? Lepa? U re-

du! Molim! To je, Micane, gošpođica

Lepa, doktor Micko 'Frbojević (mi ga

zovemo 'Trbo), ja sam Benuzzi a ovo

je naš Viktor i tako dalje. Naš Viktor je naš as! Vidjet ćete. On svira mo?Pskim · psima harmoniku. Hđej,

Karlo, bogati kelnerskog, šta ima za

ručak?

| —— Mačji rep na žaru, čarapin početak na ovačku i mišje krostule...

— Idi do vraga, ozbiljno te pitam! Bto, gospođica Lepa hoće da ruča, boga ti Karlo, druže —

— Hvala, ja ne volim pručati. Ja svaka dva sata onako nešto volem da čalabrcnem.

— Znači, vi ovako eterično, moliću lepo, idealno, od ružina& ulja i od mjesečine, gospođice Lepa! A to razumem! He-he, nego da mi popijemo čašu piva.

— Lepa, kamo ćeš Lepa, ušepirila se tetka za svojom Lepom, koja je nestala na pivo 8a gospodinom doktorom privatnim „Rhkonzulom Micanom, zvanim Trbo i Benuzžiem | tako dulje, i tako dalje, a za hjima odškakutao je i ćopavko Viktor, koji je as te frajerske družbe i svira gitaru morskim psima, a spremio je · CherryWdagieji »Sangue morlac * ža Makarsku. wa

— Evo Makaršlte! 1

— Phi! pa Makarska je još uvijek u ruševinama, Ništa nijesu uradili ovi naši rodđoljubi. Nema „spora: lijen SPO Takva je bila Bre četiri go-

ine. 1

— Pa đa ste je vidjeli kakva je bila, jadna! Pa ona je srušena do temelja čovječe! Imate li vi pojma šta se ovdje ufađilo odonda? A što biste vi htjeli, molim ja vas? i

— Vrlo važno, Zašto su. je srušili.

— Tko je srušio Makarsku? Sama je kriva da su je wWrušili, . -

~— Ala] mi pitanja ko ju je &rušio? Bombe, zna se.

___- Da su barem i ove paome,sruŠili 'tom' prilikom, RANU,

— Puštite vi tati le naše paome! NE to se hvataju furešti! Jedna ražglednica ša paomom Švabici više vrijeđi nego čitava Dalmaćija,

— A šta će vam razglednice? Gdje su vam furešti? Nema više hi šŠvabića ni pemića.

firj{djy 547 polčja ind JA M apruaaa goa} ale ORHI bkia

fiho „Be jato ovih Vvrk&baca | Wvi viču ša

qalube i &a rive i nadvikuju se: ala,

KRJIŽEVNE'ROVINE

b ww

STRANA 3

TATA PAPIRE 010 00 V (LC

Prvi broj književnog časopisa lalianske manjine

_U izdanju Saveza kulturno-pro= Svjetnih društava Hrvatske izišao je ovih dana prvi broj časopisa »Arte e lavoro«, čašopis sadrži zbirku materijala ža kultužho-umjetnički rad u talijanškim društvima, koja se &Ve Više razvijaju | postaju rasadnici 5Ocijalističke kulture mieđu Talijanima u Istri. »Bez socijalističke kulture nćma soćijaližma, bez kulture oslobođehe od nazadnjačkih Ostataka kapiftalističkog društva, koja treba da bude sšocijalistička u svojo} biti, poprimajući najprikladnije oblike karakteristika naše zemlje uopće, a napoše naše manjine. Da bi se ti principi mogli primijeniti i usavršiti u praksi, treba šprovoditi došljednu revolucionarnu liniju u svim kulturnim mahnifestacijama, boriti se na polju protiv ostataka i upliva malograđanštine, Rukovođeni našom KP Jugoslavije mi ćemo se držati temeljito i beskompromisšno i u kulturnoj djelatnosti odgoj op pravca, koji je označen potrebama i socijalističkim razvitkom naše zemlie. Danas, kad se bopbi za naš petogođišnji plan, dođala borba za čistoću markšizma-lenjinizma, za čistoću internacionalnog proleterskog pokreta protiv laži ubačenih od revizionista. sve sramnijim bjesnilom, i.Fažavamo, svoj oldučan štav, svoju dosljednhu revolucionarnt volju i šVijest i u našem kulturmom životu, na temelju pravedne linije naŠe Partije, Časopis »Arte e lavoro« započima jače iiešavati probleme našeg kulturnog života, ideološkoč sa držaja našeg Rkulturnog života (iž predgovora »Arte e lavoro«), Ocrtavši jasno liniju i sadržaj ove edicije, uredništvo je izabralo mateTiiale. koji će pomoći brojnim {alijanškim kulturnim društvima i grupama, školama i gimnazijama na području Istre ne samo kao instruktiv-

kulturnom ~

POZDRAV-·

rio-praktična, već ·i kao literarno6historijska lektifa u kulturnom životu Talijana. Prožet naprednim stavom izloženim u predgovoru, ovaj čac sopis bit će od velike važnosti i za ideološki odgoj u kulturno-prosvjethim društvima talijanske ee Što je od osobitog značaja, grupa naprednih talijanskih književnika (Mros Sequdi, Osvaldo Ramous, Pietro ismondo, Erio Frahchi, Martini i drugi) alttivizirajuči se na ovom izdanju, produžuje i postizava sve viši kvalitet u švojim originalnim i Vrijednim djelinia a takođe približLje talijaiškom narodu i nekoliko djela savremehe juUgoslavenske književhošti. Padatak koji je postavljen rješavct će se i u daljim izđanjima »Afrte 6 lavoro« i nema šumnje da će biti sve kvalitetniji kulturni prilog talijanškoj manjini u Istri. ; U prVom dijelu bogato i ukusno opremljene knjige (236 str.) Eros Sequi tretira probleme čitalačkih grupa u klubovima kulture, zajedničkih saštanaka i književhih kružoka na pristupačan i zanjmljiv način, ošvjetljavajući i ističući uspjehe, nedostatke i uputstva u organizacionom pogledu. Teme imaju praktičan karakter i noslužit će veoma dobro u daljem razvijahju ovih oblika' kulturno-pfrosvetnog rada u klubovima kulture (Circolo ifšliano di cultura). "Ar Moramo ištaknuti odlične i tačne prijevođe O. RBmousa. »Ovaj talijan. ski khjiževnik prevodi na #alijahski bez 2dmjerke« — izrazio še o prijevodima O, Ramouša naš veliki i neumrli pjesnik VI Nazor. Prijevođi Nazžotovih pješam& »Naprijed« (IL»avahti« di Tito), »Garibalđi& i »Majka pravoslavna«, Kaštelanov wBezimeni« (L»anotnimo«) i »Pjesme o mojoj zemlji& (Canti della mis terra), žatim Ćopićeve pjes.e »Odgovor bugarskom

ISTARSKOM RIBARU IVU SKALAMERU

Tri godine već

ne dođoh na žalo belo, gde more široko beni

i sunce na Sstenju vri... "Tri gođine već

ne švratih u tvoje selo gde nad travama toplim maslinjak bogati zri,

T ko zna koliko još

ja tuda neću proći... Na sasvim drugu stranu moram opet na put,.

jer život sad, je borba. sred dann i usred noći, borba istoga plama

ko ratni oganj ljut!

Ti baćaš široke mreže u noći gustih zvezda, u noći kad nebo liči na svetlucavi krov.

Ti pronalaziš vešto mnoga vodena gnezdđd i slaviš krilate zore i slaviš zadružni lov,

Ive, istarska ruko, mrka od nevremena, isto kormilo držiš ko i ja što sajim vlat. Ti domovinu imaš

čabala, hvataj, čuvaj, pljas, paži ha konop Ive, bo bogu Jure he daj, ču vaj, stani, Stanko, pobogu Stanko, oli 5i to ti, Anice zdravo, Micane, Srce, dobro nam došao, serbus amice, | tako se po mramornoj obali prazlila masa tamnošmrđe čoje, crvenih i narančastih džempera, berlinske modre tkanine, zlatom opšivenih kapa, epoleta, elegantno ispeglanih mornarskih panttalona, bijelih platnenih ž\#šipela, ruku, nogu, obraza, u jednu riječ halabuke, nad kojom še tizvisilo Biokovo sa svojim sivim orlujskim štijenama, gdje pod caklenim plavetnilom vlada tišina sunhčanoga podneva. Od ove raje mravinjaka na rivi ne dopire na Bioko' , ni dašak, 1l'laninSki vjetar razlijeva nad ovom sajamSkom vrevom oko lađe aromu češera

· i pelina, povija jim iz bijele zdjele

dimnjaka i omata crveni pentagram neprozirnom crnom „koprenom, a u đubljini morskoj, ispod pepeljastih crnih hridina (što se tu ruše u vodu žao kamenolomi), teče tihi život pun zelenkaštih jenki i fantastičnih ostakljenja podvodhe panorame. Tihi, mali, nijemi pišmoljići mirno pasu alge u 5j ai l-đe, a tu oko broda, na rivi, prenose ljuđi mokre mahrame ša krvavim palamidama i zubacima, slamom isprepletene bo*une, bombe Sa kisikom, nr:ftu, visoke ormare što mirišu na t "pentin bijele svježe cinkove boje I jedan mrtvački sanduk ođ jelovine, kao natopljen blijedom Dpelikan-tintom, oblijepljen žlatnim lamibrequenima od plastične hartije, za ukraš banalne posmrtn. počasti trećega razređa.

Ohaj naš popovjednik, Mali brit Battuo primijetio je sa palube jednu švoju znanicu ha rivi | ljubazno „joj še javio sko ograde kod pojaša za spasavahje, lu 'vši se na plutaču crvenobijelo ofarbanog koluta, đa mu bude kao udobnije.

— O, bonđorno, šjora Leonija, ko. me va? ; i

— Hvaljen Isus. velečasni! A. kako

jadna? Kalo nam ni kristijan! Povera sola — pjufošto in tomba ke ovako kvi. Mi kapite? .Davim se, velečasni! Utopiću se ako mi vi ne bacite onaj vaš salvauomini,' koketno se nasmi« ješila šjora Leonija svome ispovjed« niku i sama kao šafmirana svojom diskretnom duhovitošću, } „ — Ajme meni, pobogu, šjora Leonija! Kako vi,to, kukavna? Bog dao Bog uzeo, Valja se & tim pomirit!! Nije Bog razbojnik kako „današnji ljudi, Smilovaće se On, ~.

|— Ako Bog:da,.v A kamo vi. vele.

časni? Nije vas bilo u Makarskoj od

Male Gospoje, velečasni! Kad će te

nam doć? -

· — Imafn posla u Dubrovniku lipa

moja draga šjora Leonija, Idem na alamotu, da obiđem jednu &voju

, 1 a ? ya vori PB Mor PR

Mt 81 ku evo me u Makarsku pak vam

putia zrhila i sena, i u najcrnje dane gordo si izdržo rat,

Preplahuli š8eljaci

još pamte u mome kraju istarske smile borće

u bitći plamenoj,

i sve ribare'tVoje

Ko i ja požzdravljaju,

je? tb bitkama radhim svima nam ist je stroj.

Ribar je šlavno biti;.. gord u zamahe dvoje, da te ne zaplaše

ni r*utne bure mi grom. U 6ve naše dane vojnički nek se otstoje šVe tuče i sve munje što biju u naš „om!

Bukte pozdravi u meni

za tvoje zadružne mreže! Bačaj ih sve šire i šire

u jađranski slobodni val! Izgrli sve ofoke

što na vodi istarskoj leže ., jer tri godine ne dođoh

na beli bratski žal.

Sloboden MARKO?TTIĆ

še javiti, moja draga, ako dragi Bog da, Arivederći šjora Leonija! Doviđehja vam se! Bog i hvala vam na onoj torti za Blagoviješt. Fra Pala, činka je izjavio svečano pred svima da je primišsima, a to nije mala stvar... to prizhanje fra Palačinke, moja šjora Leonija, Bog.

— Doviđenja oče Bartole! Hvaljen Isus!

— Dolce far niente e una bella coša, še non si dofme se ben riposa... demonstrativno | bacio nervozno cigaretu u vođu. Čik je zacvrčao, a dva-tri pišmioljića poletjela su spram pepela (što se trusi u bistrini kao alfa i gama zrake u rađioaktivnoj tvaTi) i konstatovala jcdnu đeziluziju u životu više, odmahnula repom i ajde, obmanjuj se calje za iluzijama, ne bili se dalo uwegdje nešto pokusati što je konsistentnije od jedne bivše cigare= te. Kakav utopljenik n .šega fra Bartola na primjer, za koga ša svi fratri čitavoga svijeta mole u horu svakođnevno, đa bi se što prije utopio.

Ovaj očito banalno antiklerjkaino raspoloženi mizantrop, koji je tako demonstralivno zagunđao u fratarsko uho Svoj »đolce far niente«, buni se već više od pet minuta protivu pojavi I- Bartola i pravda se s ne= tim drugim religioznim škeptikom o logići, Ovaj drug: primijetio je da jć PM svijet uooće nerazumho religioan. · — Pa dobro, objasnite vi meni ka= ko se može biti fazumno religiozan? To vi : ni objasnite!

| — Pa 'hko: može !e vjerovati u pristojnim g.dinicama razuma, ali zaŠto vjetovati tako, Ca 6d širomašnih udovica pumpaš torte?

— Svejedno, gospodine đoktore, Đumpati torte mnofo je logičnije nego vjerovati nazovi razumno! Vjerovati se uopće ne može razumno, Čovječe! Da je bog stvorio a&vijet 8 ovaltvim fra Bartrlom ha čelu to Je već samo po sebi nerazumno! Ovai se hrani udovičkim tortama, a ohaj, dru gi fra Bartol tamo u Vatikanu pojeo je čitav globus od zemaljske čokolade i kako sei! može u to vjevovati ti granićama logike i razuma? Idite, molim vas!l, Kad seče arči nek se ne magarči! Mnogo je logičnije vjerovati da je rimski vuk — jagnje, Uostalom, logike uopće nema na &vijetu. Mvo, gledajte, molim Vas! Ako boga zna te, gled | ! Rakva je to logika?

Kroz onu gužvu. od bijelih jelo vih škafova (mirišliivih još ud smo le šumske), od barila svakovfsnih, od paketa, Škrihja, novina, sanduka, pi« va i nincralne vode. probijala se svatovška pratnja. Mlađa uu engle« skom koštimu a mirtovim cvijetkom u zapučku, &. OLOVO O umovi,

k „kume, čitava avoita, &vi pijani, glaA TOB. SU MnO ešl EN 'opraštajui #e, blaču, cvile, amiju še,

narinom, rima,

puše cigare, podriguju se &vi rumeni

'primijetio je netko uz fratra

pjesniku« (Rišposta a un poeta bulgafo), i drugih pješama, ostaju vjeri origihalu, ali : duhu jezika, te imaju Vex liko kulturno značenje Za upoznava-– nje naših savremenih književnih djeJa. O.' Ramous začuđujućom lakoćom „svladava u prijevodu i rimu i ritam. ı moetriku, ' zvučnom i melodioznom talijanskom jeziku bruje stihovi Nazorovi: | To avet reče; on očima bljesne : I vatru 'ĐDrospe iz plamnih zjenica;j Ošinu konja i neman pregazi pa viknu s visa; i(rrtr a y «Naprijeđa«. »Disše; e al compagno Tito brillo acćeso lo squardo, s&cintillaron 16 pupilleč; Trusto il cavallo; sorpasso lo spettro 'e lancio un grido dalla vetta: · ) : »Avahti«,

Ili, koliko je u prijevođu »Majke prd vosšlavne« zadržano elegičnog ponosa i čvrstine:

»Palliđa e immota apparl; ma non i soffocare il dolore,

— il dolor tuo profonđdo! —

Lascia che il tuo lamenio s' oda sul vasto ; mondo

e nei socoli duri. Fa che l'antica trištezž4a, mutata in nuesto strazio, a svelarć si possa.

Tako isto i u đrugim prijevodima.

Između brojnih priloga, crtica i reportaža ištiču se novela E. Saguia »Nicola«, pjesma Laura Chidria »Sul šelciafo i morti«) povodom 3, I, 1946 god, kad je policija pucala na radnike u Puli, zaštičujući svoje kapitalištičke poslodavce, te studija o narodnim pjesmama Talijana u Istri. . Drugi dio »Arte e lavoro« posvećen Je kazališnim družinama, koje šu vrlo omiljene i rasproštranjene među Taljijanima Istre, U člancima »Zađaci režije«, »Umjetnosšt glumca« i »Uputštva za Scenografiju« Pietro Rismondo upućuje mlađe kazališne radnike u prve korake ove umjetnosti, a Nereo Scaglia tretira postavlianje na š&cenu jednog kazališnog, djela.

U knjizi su još štampane drame i aktovke. Dramsko djelo u 3 čina, »Pod masškom« od P. Rismonda, pojavilo se prvi put štampano, Ova drama je dobila prvu nagradu fia Koh. kursu Talijanske unije, a ove godirić postavljena je na repertoar Narodnih tazališta u Hrvatskoj. Drama je prvi but izvedena na festivalu u Rovihju 10488. Također je štampana aktovka »Mlin u Puli« od Eria Franchia i

Lauri Chiaria, koja je prošle godine

s uspjehomi izvedena na omladinskom festivalu u Beograđu. Na talijanski je preveđena aktovka M. Božića »De* vet. gomolja« kao i tri ruske aktovke (»Slučaj u Gračovki«, »Sasvim prirodno« i »U rovu«). Sva ova đjela popraćena sšu opširnim i praktičnim uputstvima za režijsku postavu i glumu, te nekim skicama scene, Knjiga je ukrašena slikama iz izs gradnje socijalizma u našoj zemlji, tadđovima naših umjetnika (Augustinčića, Miheliča, Kosta Angeli-Rađova– nia, Vojina Bakića, Kolumbatovića i dr.), te vinjetama V, Svijećnjaka. | »Arte e lavoro« pretstavlja vrijeđan prilog našoj književnoj izdavačkoj djelatnosti nacionalnih manjina. To je u isto vrijeme još jeđan udarac po klevetnicima i razbijačima solidarno–sti i kulturnog r-scvata bratskih ma= roda Jugoslavije. : M. B.

i zadrigli od gozbe, a mlada drži u ruci staror.odan buket od biielih ruža, omotan bijelom, plisiranom crćčpe hartijom i maše tim simbolom djevičanstva kao prava nevjesta na ovoj svojoj plovidbi — kao što se kaže u luku braka.

— BMto logike! Ulaze djevice u crk« vu ovjenčane mirtom i orgulje sviraju dakako, i jedan od legije ovijeh fra Bartola drži propovijed. za hiljadu dinara, razumije se, i onda će ne> vjesta ponijeti mirtu kući i ovaj &voj buket čuvat će pod ključem, u komo« di i gnjaviti on'. svoju mizeriju od mu= ža »da mu je donijela svoju mirtu kao dotu i da mu je sve Žrivovala kao prečista«, a kad je ona moja »prečista« otvorila svoju botigu, pa sada pitaj boga kome a&ve, nije bha uslužna. i kakve sve to svoje mušte= rije nije podmirivala od fra Bartola po presvetoj hijerarhiji sve do preuzvišenoga, a i ova ovdje! Nevjesta! Gospe ti! Od Imotskog do Livna ko ne zna pijanu Lelu, a sada nevjesta, dakako, no wWervu& Leločkai I sad vi još tražite, gospodine doktore, da svijet vjeruje. u »razumnim granicama logike«... Zašto da svijet vjeru= je »razumno« u kozmičkim stvarima, kada je taj isti svijet potpuno nera» zuman u svom vlastitom zemaljskom životu! Tako je! I opet je taj mizan= trop bacio jednu nedopušenu Sutje8šku u vodu, đavo je odnio, i opet su pišmoljići pojurili za pepelom ciga» rete kao da se pojavilo nešto što prija drobini, liznuli nikotin i mahnult repom ša dubokim gađenjem, ea

Kroz svatove, konje i točkove, kroz korpe salate, blitve i kapule, kroz vrevu u protusmjeru ođ lađe probijala še gospođica Lepa sa Svojom pratnjom: s đoktorom Micanom, sa Bencetićem i Viktorom i „pobjedonosšno tražila pogledom 4voga čitača »Volokolamskoga druma«, a kađa ga je primijetila, gđje stoji uz fra Bartola na gornjoj pajlubi, odmahnula mu je rukom pobjeđonošno kao: vbogom vam 8e, ako nećete vi, evo druga tri!

Mladić sa »Volokolamskim dđrumom« u ruci zažmurio je na trehutak (kao kokoš kađ pije vođu), ali je ostao voštano uzvišen, U istoj toj pozi, držeći še lijevom rukom za Ogradu sve đok še nijesmo odvojili od Ograđe on je stajao nepomično i od“

lučno, a onda otvoyio svoj »Voloko= ·

lamški drum i Mtao da čita o' generalu Panfilovu ao da be hišta nije dogođioe. ~ ; n } OEM) EO vi Kod našega, kapetana u njeMov kabini, na zapovjedničkom mostu po · javila se grapa otmjenih inostrana“ ca, Tri Atlantika i tri Atlantide, nor“

man. tanovnici beogradskoga ho-

tel it O aoea su IR 219 karskoj iz jednog otmjenog salonskog »Lincolna« {MHRog špostskog otvo-

|