Књижевне новине

MO?

r ı

Ostvarenje gocijalizma, za nas knjii ovoj zemlji, nije samo stvar

nomske preorijentacije, pravičnijih odnosa &vojine. Mi pod socijaliz. razumemo opšte humaniziranje

smo polagali kamen temeljac vota, etali su nas, ili i oni koji, kao i mi, izgrađuju _ Šta je dalo povoda toj to onda kada smo s pravom *kivati prijateljstvo i ljubav? moći, težnja za gospodaredmenost deformisali su humisao socijalizma u zemlji Okra, a8i među namga već godinasu imali mučno i bolno osećanje, u onome šta se vrši u ime socijaima uđaljivanja od učenja klaı. Strana šu nam i gruba mešanja 'zavisnost ljudi, u duhovnu slobolu stvaranja ,nova ograničenja, novi Bal tiranije, nagnali su nas da potražimo vlastite puteve, Mi nikada nismo hteli priznati eks| panzivne temdence velikih država prema malima. Ne priznajemo ih ni kod socijalističkih država, Upormo ostajemo na postulatu ravnopravnosti nacija. Mi smo za ravnopravnost so· cijalističkih država. Socijalizam ne može, priznati argumente sile a da ne oporekne samog sebe. Mnogi duhovni radnici, umetni_ ci i književnici shvatiće ova današnja |" Yraspravljanja u taboru socijalizma | ___ma koliko u ovom trenutku izgledala A: bolna — kao oživljenje, ojačanje nje-

_ __ gove duhovne egzistencije. Stvaralač| ki duhovi naše epohe, oni koji ado__bravaju političke ciljeve socijalizma, zamišljeno gledaju na zemlju ostvarenja, u kojoj se nauka i umetnost sve jače stežu, sabijaju u sholastičke for-

i mule i lišavaju slobode smelog stva-

NA SLOBODNOM TLU \ SLOBODNIM NARODOM

ralaštva, Arhitekti i slikari, književnici i muzičari osetili su da šematizam, uskogrude formule i sve vrste nekonstruktivne kritike vode jedino u školske klišeje a ne u čovečanska dela socijalističkog duha.

Narodi Jugoslavije i njihovi politič-. ki vođi imaju drugačiju pretstavu socijalističke kulture, Oni maju da jc za postanak, razvijanje i delovanje diblje ljudske kulture i umeimosti potreban puni dah života, puna radost postojanja, stvaralačka svest stvaraoca, istinska slobođa,

Za takvu mogućnost razvijanja 6&vekolikih snaga, za vedru i spokojnu atmosferu rada, za umeitnast koja nije samo pasivni odraz epohe već sivaralački graditelj duše i stvarnosti, umet= nici i naučnici Jugoslavije daju svoj glas. Oni učestvuju u izborima i time potvrđuju svoju stvarnost, još punu napora, punu. rađa, ali već ispunjenu intenzitetom i duhom jednog kalektiva koji teži humanijem socijalističkom svetu,

Zajedno sa narodnim masama, knji= ševnici i umetnici Jugoslavije učestvovali su u mnarodno-oslobodilačkoj borbi, izvojevali narodnu revoluciju i stvorili narodnu republiku. Zajedno 6&a narodnim masama, daće i na izborima svoj plan, Jer martovški izbori nisu ništa drugo đo potvrda suverene volje: narođa, potvrda izvojevane i vlastitim snagama stvorene stvarnosti &ocijalizma.

· Sleđujući dalekovidim 1 umnim rečima Getea, mi, književnici ove zemlje, priznajemo za „najviši i najvredniji trenutak u životu onaj u kome smo »na slobodnom flu sa slobodnim naro-

doma, i O. Bihalji-Merin

Italijansba manjina glasaće za socijalizam

E Išao sam u osnovnu školu, kada su se zidovi građa, u kome sam «žŽiveo, prekrili velikim listovima hartije,

Bio je to grad starog etrurškog plem stva, zatvoren u obruču moćnih zidina iz KVI veka, sa obiljem umetničkih i istoriskih &pomenika, masivnih palata iz doba Preporoda ,crvenih palata od cigalja izvezenih biforama i triforama iz XIII i XIV veka, srednjevekovnih kula i veličanstvenih crkava svih vremena :nije se slučajno govorilo da je Luka (Lucca) riznica Vatikana, A bila je puna bogatstva i bede.

Izbori su mi ostali u sećanju kao zaglušujuća, nesređena vika, kao mnoštvo nikad neodržanih obećanja, be&ne razjarenosti, uvreda i blata. A i

i krvi.

Neko je varao ,neko se dao varati,

samo malo glasova kazivalo je istinu,

„i jedino iz sirotinjskih četvrti, iz ne-

zdravih ćumeza izrabljivanih, dizale

&u se pesme borbe i revolucije,

; Bili su to buržoaski izbori, bila Je to buržoaska prevara iluzije o demokra= tiji.

Žene, čiji je glas bio isključen iz društvenog žŽivota, prisustvovale su spolja metežu ili su tražile svoje mu· ževe pogažene od policije.

Posle toga ćutanje, Bila je to mora fašizma, i o izborima se nije više govorilo. Svet je trebalo da odobrava 'li da bude konfiniran,. Ili je trebalo da se bori. A bilo ih je koji su se borili,

Ali generacija Italijana, koja danas glasa, čak je bila i zaboravila na iz-

bore.

Danas u toskanskom građu Pučinija + Bokerinija, Katalanija i Đeminijanija, drevni trgovi sa strogim palatoma, razveseljeni svežom i pevušavom ljupKkošću fontane Čivitalija, ponovo su odjekmuli grajom buržoaskih izbora: “oš uvek lažna obećanja i borbeni pokliči, još uvek bogatstvo i beda, pendreci de Gasperijevih policajaca i rane jzrabljivanih radnika: počelo se ispočetka \kao pre fašizma, sa tom razli-

| kom, što je masa obespravljenih sve-

| _snija, jaka i borbena a drskija je i

___iskusnija banda izrabljivača.

___Senka gorčine tišti nas Italijane nove Jugoslavije i naše ) ratske narode,

_ od Vardara do Triglava; bol čovečan-

___stva i međunarodne solidarnosti izazi-

|__va borbeni gnev kod Srba, kod Make-

· donaca, Crnogoraca i Slovenaca i kod

___nas Italijana Istre i Rijeke, kada nam

e: 6 druge strane plavog Jadrana i bistre

Soče „dolaze odjeci borbe radnog naro-

_ da protiv nasilja silnika i izborne pod-

wale gospodara. Ali iz toga se nameće

poređenje sa našim izborima: dva ra-

_ zličita sveta odeljena jednom pobe-

| dom, našom pobedom radnog naroda.

E: Ttalijani Pule, Rovinja, Rijeke

Poreča, mi Italijani Titove Jugosla-

je bili amo kroz duge godine tiranije,

boravili na izbore Ali izvojevali smo

____i po brdima i šumama, izvojevali smo

A na &vakoj stopi naše zemlje na ko-

Joj smo prolili kap naše krvi i prineli

žrtvu, sa puškom u ruci, u redovima

| Oslobodilačke vojske Jugoslavije; izvo-

_ jevali smo ih kakve ih nikada nismo

mnali, kakve ih još ne poznaju Italija-

nis one strane granice.

ee

| rudnog naroda, sa oslobođenjem i pod - rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije, . |

___A to su praznični i svetli Izbori, to _ Wu izbori poverenja u snage naroda: to su naši izbori, bez uvreda i pogrđa, · bez lažnih obećanja, bez krvi ı nasilja. __I naši izbori su uporna { oštra bitka naših šesnaest miliona radnika, seljaintelektualaca. To je nova bitka, na borbenog duha i oduševljenja: tka rada i izgradnje,

Uspomene na stare izbore obavijene dalekom maglom, razređenom, poekađa, odjećima izbornih meteža iz ih zemalja Ali to su uspomene i i drukčijeg sveta, Kod nas su izsnažan korak na putu našeg nada ka blagostanju; oni su još jedan

Izvojevali smo ih sa vlašću našeg.

rog društva, koji još ponegde s mukom pokušavaju da prežive na terenu naše zemlje, terenu za njih neplodnom, TI u ovoj kompaktnoj masi naših naroda, prvi Italfjani-graditelji socijalizma; mi, Italijani Komunističke partije i Narodnog fronta Jugoslavije; mi, Titovi Italijani,

Veliki su naši izbori, izraz su naše vlasti, vlasti nas, radnog naroda, izraz naše revolucije i naše pobede jučerašnje i današnje izraz naše pobede u socijalizmu, Tako ih osećamo i mi Italijani socijalističke Jugoslavije. Tako h oseća svaki naš italijanski radnik Istre i Rijeke. I za nas naši izbori znače još

veći polet one divne radne utakmice

koja nađahnjuje sve naše radnike. Izbori, Petogodišnji plan, socijajizam

To su naši izbori, To šsu izpori našeg pobedonosnog naroda pod slavnim znamenjem Komunističke partije JTugoslavije. Ovo su izbori nas 1falijana koji gradimo socijalizam sa drugom Titom,

Eros SEKVI

Skender Kulenović

KNJIŽEVNICI — POSLANIČKI KA

Miško Kranjec

S pjesmom i s povjerenjem u same sebe

'Kongrešu književnika Jugoslavije naš drug Miroslav Krleža je naglasio, da je konkretni smisao politike naše Pattije, da se planski prevladaju sve mnogobrojne i raznovrsne teškoće i da se podđuzme »sve što je ljudski izvedđivo kako bismo se probili do toga da nam prestane biti teško«. — A naš drug Tito, na neđavnom predizDornom mitingu u Titovom Užicu otvoreno je naglasio: »Točno je da mi imamo feškoća...< — i objasnio otkudđa 8ve one i kako ih treba savladati.

Dabome, i mi književnici, ljudi od pera, radnici na kulturnom polju, inženjeri istine (za razliku od lažnih »Inženjera đuša«) nećemo se nikada

· pokolebati na našem putu, naprosto

stoga što stalno imamo pred očima perspektive, mwieldlke, jasne i šinoke perspektive u vezi sa ostvarenjem ne samo našeg Petogodišnjeg plana, nego izgradnje socijalizma uopće.

Nema među nama ni smutljivaca, ni prevrtljivaca, i najmanje nevjernika, kada je riječ o našem poštenom odnosu prema &ocijalizmu, o mašoj čestitoj težnji da u zajednici sa svim trudbenicima zemlje doprinesemo svoj udio u toj temeljitoj izgradnji, tom ljepšem sutra, toj boljoj budućnosti svih naših bratskih narođa. Jer, mi smo fek u fazi naše prve Petoljetke, a naš veliki učitelj Maksim Gorki je u trećoj petoljetci SSSR govorio svojim mlađim drugovima, proleterima i Kknjiževnicima početnicima kako još nije došlo vrijeme, da 6e »mimo pije čaj u ugodnom društvu lijepih djevojaka, ili da se sjeđi skrštenih ruku«. — Oslonimo se na vlastite snage! rekao je nedavno maršal Tito i to u toku naše prve Petoljetke — i mi će= mo ga, svi kao jeđan, poslušati i ođista se osloniti na naše vlastite &nage,

Mobilišimo snagu, um i srce

Idem kroz šumu u pomalo sivo pretprolećno pra&kozorje, kad trava već buja, grane još nisu propupale u mrkim, sočnim bobama, a lišće se tek maštom može da nasluti. Idem kroz šumu i osećam da mi kroz krvotok, kao kođ mlađog drveća u mrezganju, stnuje nepoznafi i neslućeni sokovi, a hladnjikav i istovremeno mlak vetar briše mi orošeno čelo. Šušti lanjsko lišće pod mojim koracima, pogdekoja veverica izvede svoju gimnastičku vežbu po krošnjama ili se, ivicom · proplanka, odjednom ukažu krotke i uplašene oči košute, da se zatim hitro sakriju u ševar i gusto šiblje, Cvrkuću pevačice pred izlazak sunca intenzivno, Sa reke i bara diže se maglena jutarnja koprena; dopiru otuđa krikovi barskih ptica, i čitav rit oživi u mnogoglasnoj simfoniji zvukova, mirisa i boja, Tu i tamo odvoji se krupan divlji krik plovana,svađalice, sveg zanesenog: u ljubavnoj igri i uživanju. Ili, tek preleti munjevito, u uzavrelom skoku, grabljivica; zapara vazđuhom svojim moćnim krilima i, isto tako munjevito, iščezne s plenom „neznano kud u ogromnom prostoru vekovne šume,

A onda znavlađa tišina, Tišina u svim tim zvukovima i zvuci u toj tišini, Čudna neka, bolna i setna, ali i preteća, tišina u tim našim stoletnim

šumama, po kojima su doskoro odzva- ,

njali čvrsti koraci naših boraca, odjekivale potmule kanonade i vodile se ogorčene bitke na život i smrt,

Oduvek sam sanjao o miru „šuma, miru naših polja, fabrika i naše zemlje; možda u ratu, u najvećim okršajima, više nego ikad. Ali postoji mir koji znači život i mir robova. Postoji mir simboličan, kao ovaj u šumi, gde, iza privida koji se na prvi pogled pokazuje, divlje zveri rastržu jedna drugu, jača, naravno, sšlabiju; a postoji i realan mir, koji je već ođavno ideal i san — nažalost, još uvek samo san! naprednog „čovečanstva, 6vih dobrih ljudi na svetu,

Nekađa sam u dobre ljude ubrajao sve one koji propoveđaju visoke iđeale političke i ekonomske jednakosti i pravde, i slepo im verovao, Bio sam čak ponekađ spreman, uprkos glasu svoje vlastite savesti, đa opravdam, zbog te vere, i neke njihove postupke koji nisu bili baš uvek, kako mi še činilo. u sklađu sa tim iđealima.

Pokazalo se đa i najplemenitije iđeje, upotrebljene kao oružje borbe, ili bolje kao paravan i maska u rukama licemera, podlaca i nasilnika, postaju opasne, onako falsifikovane i izvrnute na glavu, po prave borce za istinu i pravdu,

Mi smo danas u peložaju tih boraca, Čitav naš narođ i zemlja u položaju su borca za one najviše ideale ljudske, za čije je ostvarenje i postignuće vredno žrtvovati sve,

Šta đa radi usamljen lovac, opkoljen nemilosrdđnim zverima u neprohodnoj džungli? Da li đa odloži iz ručku luk i strelu i prepusti se nestalnim vetrovimi takozvane &udbine? Ili da pozove u pomoć druge, isto takve lovce kao što je on? Da li da kapitulira pred velikom i strašnom opašnošću? Tli da mobiliše svu svoju snagu, um i srce i izađe iz borbe kao pobedilac?

Naš narod, naša zemlja rađe ovo drugo,

Treba se boriti, muški i hrabro, protivu zakona džungle koji prete da ovlađaju svetom, Književnici, kao najsvesniji deo svoga naroda, treba da mobilišu snagu, um i srce, radi postignuća i ostvarenja visoko umetničkih dela, koja će prikovati uz sramni stub za vjeke vjekova sve narušitelje mira i 8pokojstva i mirnog stvaralačkog rađa njihovih narođa,

Nekađa je veliki ruski pesnik Puškin, odgovarajući Prancuzima u vezi 8 poljskim ustankom iz 1880 g., ma da nije bio u pravu, ali rukovođen čistim patriotskim pobuđama, napisao pesmu »Klevetnicima Rusije«. Danas stvari stoje sasvim obrnuto. Danas je 8&vaki naš književnik ne samo u pravu nego

id đužan da napiše pesmu na femu »Klevetnicima iz Rusije«, Bto, tako se istorija ponekad grubo našali s ljudima i narođima, :

Na poplavu potvore i laži treba da odgovorimo strelama, kuršumima gumenim kuglicama na narođnim izborima, ali i strelama i kuršumima naše. ga duha, uvek bodrog i veđrog, uvek duboko, čovečanski plemenitog i toplog za sve što Je đobro na swvetu, a jetkog i đomanovićevski oštrog i britkog za sve što je zlo, Na njihovu džun= glu, i njihove džungle, odgovoFimo našom partizanskom šumom, herojskom i slobođarskom do u beskraj.

Tanasije MLADENOVIC

a te nisa ni za prezir niti za omalovažemje, kao što bi htjeli mnogi naši susjedi koji su se oslonili na tuđe snage, pa sad prevrću očima, kukaju

. i stenju pod tim teškim bremenom, A

koga da od nas kulturnih rađnika, u ovom velikom naporu oko izgradnje naše bolje budućnosti pokolebaju je= zive podlosti i nečuvene klevete i laži, što pljušte s lijeva, 8 desna, 8amo što su slijeva nashvalljivije našem razumu i teže srcn? Najcrmji talog kosmopolitskog riječnika već se đo dna jiscrpio i sasušio kao blato kađa je riječ o nama i sve mulne, smradne, zatrovane i uvredljive riječi izgubile smieao i sWadržaj, otrcale su se. Ima nas, koji smo omrznuli na kratke talase, otkako na njima &lušamo samo dugačke laži.

Maksim Gorki je rekao đa je istina »jedna i neophodna ljuđima«, i tu istinu definirali mudđnaci i pjesnici od Sofokla i Euripiđa Lopov traži mrak a istima wvjetlost«) pa đo Byrona i Shakespeara (»Trruth loves open dealing«) i ođ. ShaRhespeara do Gorkog, i od Gorkog do Moše Pijade u njegovim čuveni mutucima na ufuke i polemičkim muštipcima odđ kojih informbipoovskim babama 'rnu zubi. Zaišta, nama se već »koža ježi« od tih laži i lagarija, a naša narodna po&lovica lijepo veli, da #u laži gospodske stvari, đa su laži repate. da laž lažu izbija. Polako se iscrpljuje taj bijedni informbiroovski repertoar laga-

rija, tričarija, sljeparija i ostalih ko

ještarija | blezgarija, a — karavana prolazi...

Smrtonosna praćka istine pogađa posred čela. gorostaša laži, a mi polazimo ma izbore s pjesmom i s povjerenjem u same sebe, u &švoje stvaralačke snage, u svoj žulj i znoj, svijesni teškoća koje valja prebroditi i zadataka koje treba izvršiti rađi zajedničke bolje buđućnosti i veđrijih dana na vidiku, imajući uvijek pri tom u vidu đa je bolje biti makar mala ali 8lobođna zemlja pod suncem, nego i velika gubermmija pod — knutom.

Gustav RRKLEC

Branko Ćopić

NDIDATI |

RRA

Blažo Koneski

Dvadeset šesti mart — još jedan

praznik naše

Dvađeset šesti mart — dan izbora narodnih poslanika FNRJ, očekujem kao dan kada će trudbenici cele naše zemlje još jednom pokazati svoju najbolju osobinu — svoju svesnu i pobedničku jednođušnošt. Svesna i pobednička — za to jer se zasniva na njihovoj volji da do kraja izveđu delo za koje su, u godinama opštejugoslovenske revolucije pali najdičniji narodni sinovi i kćeri, delo koje su naši marodi započeli i nastavili svojim sopstvenim snagama — delo naše herojske borbe za socijalizam, Tom svesnom i pobedničkom jednodušnošću narodi naše Htitovske otadžbine izvojevali su ne jednu pobedu u ustanovljenju njihove socijalističke stvarnosti, Sa njom — ne samo svesnom i pobedničkom, već i nepakolebljivom, pred ma kojim neprijateljem maše socijalističke izgradnje — mi odlazimo na izbore i glasaćemo za kandidate Fronta, glasajući time za program koji oni dalje upomuo treba da ozakone — program Narodnog fromita, Jer, u tom programu izražena je jednodušna volja svih nas, trudbenika ma fizičkom i intelektualnom radu, da najbolje i naj=plodmije svladavamo teškoće svin vrsta, da dokončamo izgradnju socilja.izma, da svestrano razvijemo našu socijalističku demokratiju, da i dalje spravodimo našu kulturnu politiku za sitvarmi Rkultumi Život svakog trudbenika građa i sela i da izgradimo visokokvalitativnu asocijalističku 'ltumu. I na ovim, drugima po redu, izborima složni i jednodušni biće Makedonci, Srbi, Hrvati, Crnogorci i Slovenci, čime će celom svetu pokazati svoju čvrstu rešenost da sopstvemim snagama dovedu do pune pobede svoje titovsko delo, koje ih približava budućnasti čiji se horizont jasno i osetno razotkrivaju pesničkim zanosom njihovog svakodnevnog rada na ispunjenje Plana. Ona će biti pokazana na delu — ne jednom i ne samo na dan izbora! — Biće ona ne sanio odgovor naroda koji sačinjavaja »Titovu kliku«, odgovor Jevouslim infor:ubirooskim klevetnicima, koji i inače dobro poznaju reč naših naroda, već i krepka nada ljudima u svetu 88 kumunističkim i humanističkim dostojansivom u dan pobede borbe koju je započela socijalistička Jugoslavija u odbranu informbiroovskom judinovštinom pogaženih. komunističkih i humanističkih principa. Još jednom i to

Za ljepotu života koji izgrađujemo

Često put u životu, spleteni avakidašnjim brigama i sitnicama, mršteći lice, na čas gubimo iz vidnog polja veličinu pemspektive našeg puta i opsujemo koji put teškoće, koje nam se &pleću oko mogu; česta puta mnoštvo sitnih i krupnih detalja otežava da razaberemo pravi lik onoga što 6e rađa. Ali ako nam neko, ko bi htio da nam kaže: eto, imate teškoće, imaćete ih i dalje, ništa vam vaša borba nije vrijedila, uzalud se mučite i otkidate od usta i od ana; ili ako čak neko pokuša da nam onemogući naš rad i stane mam na put ili nam st ne bacati klipove pod noge — tađ počinjemo jače osjećati vrijednost naše borbe, tad se obazremo i pagledamo veličinu naših postignutih pobjeda i težinu i skupocjenost žrtava, tad nam u mozgu i u srcu izraste divovski lik onoga za što se borimo i to nam postaje još draže, još veličanstvenije i ljepše. Još čvršće postajemo uvjereni da &e za veličinu te budućnosti vrijeđi boriti i pomučiti se. Tada to đobiva svoju pravu cijenu, nemjerljivu zlatom {lj bilo kakvom valutom, ;

Tako je to bilo i prilikom mnapađa koji amo nepravedno doživjeli od strane onih koji bi nam po logici marksizma morali pomoći, pa tako i sada kad su objavljeni izbari u našoj zemlji. Svaki put se obazremo da ocijenimo svoj put, đa se uvjerimo u igtinu. Kako je naš čovjek, naš radnik, seljak i intelektualac, kako šu primili objavu izbora? Shvatili su tako: eto, sad ćemo i opet pokazati onima što nam već dvije godine dokazuju kako smo na krivom putu i kako ćemo sađ uskoro slomiti vrat; pokazaćemo da smo čvrsti, da su nam živci mirni, jer smo na pravom i jedina mogućem putu. Shva-– tili su poput druga Alije: prečacem, druže, poteci u socijalizam, Razmahni takmičenjem, To ti je prvi dokaz. A one drugove koji najbolji prečac nađu. koji najbalji i najveći korak ima ju — naprijed, ispred svih, Njih kandidirati uz one Što su probijali put kroz neprijateljske obnuče i kuršume,

a koji i danas iđu u prvim jurišnim redovima ne zastrašujući, I pravilno smo &hvatili. To će pokazati i pobjeda naše svijesti prilikom izbora i čitav naš dalji put.

A oni šta zlobno vire iza taraba nek samo psuju i ruže našeg druga 'Tita, a mi ga volimo, jer znamo ko je on i kako radi, Oni ga psuju, a mi pjevamo: "Tito nam je miliji i draži,

Da za ovo što smo .postigli, za ona što vidimo u budućnosti vrijedi se boriti, jer i naš književnik danas zna i &vijestan je da se tako i samo tako vrši, kako to Marks kaže, »vraćanje čovjeka sebi kao društvenom, to jest čovječnom čovjeku«, čovjeku koji će biti potpuni čovjek i kao društveno biće i kao privatna ličnost. Takav čovjek, riješen svoje podvijenosti 8posoban je tek da osjeti i stvori ljepotu života kakva se nije mogla ukazati u vučjim odnosima prošlosti. Uzmimo samo jedan primjer, Veliku ljubav prema svojoj domovini, koja je puna nenagledanih ljepota, mismo mogli osjetiti u prošlom društvu, jer je u toj domovini bilo živokinjski neprija-

· teljskih odnosa između čovjeka i ča-

vjeka, između brata i brata, bilo je pljačke i imovine i ličnosti i ljepote i pravde. Osjećali smo nešto slično što je Ljermontftov osjećao pjevajući u svojoj domovini.

»Ja domovinu ljubim, no ljubavi čudnom«. On je osjećao Ran ši nih pejsaža, ljepotu njenih beskrajnih štepa i šuma, ali ga je u srcu pekla misao na ropsko stanje koje vlada u toj ljepoti breza i prirode, koje vlada među ljudima te lijepe zemlje, a najljepša ljepota treba da bude čovjek,

Sliku naše domovine koja se »o i&, no pafila«, kako kaže oda: Moda Bat pjesnik tek danas osjetiti i izraziti pravu ljubav prema njoj, jer je u njoj postignuto i svakodnevno &e postiže ono »istinsko rješenje pora između čovjeka i prirode kao * između čovjeka i čovjeka«, kako kaže Marks.

Grigor VITEZ,

jednodušnosti i

mnogo jače — Da dan 26 marta no vog i bliskog praznika naše svenarod= ne jednodušnosti — daleko izvan granica naše domovine, razneće se, astna o nama — na sramofu dušuanske informbiroovštine, a na radost prav- doljubivih i slobodoljubivih ljudi c3loga sveta i na ponos naših naroda viteških boraca za socijalizam, ti

Dimitar Mitrev

~.

Književna Vačmri i ŠaSt i2BM0ra

U čast izbora 26 marta, Uprava Sa- veza književnika Jugoslavije organi ~. zovala je u Skopliu 19 ovog meseca književnu priredbu, u kojoj šu učestvo-. vali Pavel Golia, Ivan Minati, Gustav. Krklec, Isak Samokovlja, Blaže Ko- neski, Slavko Janevski, Aco SŠopov, Oskar Davičo, Dušan Kostić i Čedomir Minderović. u

Uvodnu reč o značaju izbora dao je – Čedomir Minderović, generalni sekre- tar Saveza književnika Jugosjiavije.

*

Trudbenici i Narodni! Front naše Republike, &andidovali su, na ovim izborima, za svoje poslanike i naše istaknute književni ke, drugove: Ivu Andrića, Branka Ćopića 1 Skenđera Kulenovića, kojima je naša Re- publika uži zavičaj. Ta tri naša umjetnika nisu se oglušila ng tu pažnju naroda: doputovali su iz Beograda, među naše truđbenike, da sa svoje strane, kao umjetnici, u čast ovih izbora dadnu svoj prilog, kao što su to i dosad u nebrojeno siućajeva učinili. Oni daju književne večeri po mašim industrijskim centrima i gradovima koje su izvanredno masovno posJečene i xOje naši trudbenici primaju say velucim simpatijama i oduševljenjem. Na ovim knji. ~. ževnim večerima dolazi vidljiivo do izraza činjenica: koliko su se u našoj socilnlistič« koj stvarnosti međusobno zbliši!i književV- nici i radne mase, Naši književnici misle 1 pišu o našim trudbenicima, upoznnjlu se sa _njihovim životom i pregnućima u ostvarivanju Petogodišnjeg plana, sa njihovim životnim i kulturnim problemima, pišu i govore o tim problemima, a trudbeničke ma- se im uzvraćaju sa dubokom ljubavlju, svjesnom i drugarskom,

U Sarajevu su održane tri književne ve čeri: u Domu kulture »Ognjen Prica« reona, u Domu kulture IV reona i u Rad-

|

ničkom domu, kojima jie prisustvovalo preko tri hiljade posjetilaca. Publiku su sačinjavali: radnici, radnice, omlađina, oficirl JA „intelektuaici, kulturni rađnici, državni i politički rukovodioci. 5

Radovi, koje su književnici pročitali, izazvali su živu pažnju i srdačno oduševljenje ~” posjetilaca. U Domu kulture »Ognjen Prica« i u Radničkom domu, drug Ivo Andrić govorio je o pozivu književnika u socijalističkom društvu, a u Domu kulture IV reona čitao je svoju pripovijetku »Elektro= bih«. Branko Ćopić čitao je svoju humorističku priču »Kako se prevaspitao moj stric«, a u Domu kulture »Ognjen Prica« i humoresku »Đan Amerikanac««. Skender Kulenović, čitao je svoju satiričnu priču »Viđenje Jovana Ćuluma sa Čerčilovim dje-

tetom« i satiričnu poemu »Zbor Derviša&,

Ove injiževne večeri đate su u okviru U- druženja književnika Bosne i Hercegovine. 'Književnike jie, u Radničkom domu. m zdravio i o ovim književnim večerima dao uvodnu riječ, drug Isak Samokovlija, prete sjednik Udruženja kniiževnika BiH 0 Drugovi: Ivo Andrić, Skender Kulenović i Branko Ćopić. održali su dosad dvije knjižševne večeri u Hercegovini: u Mostaru i Trebinju, zatim putuju u naše industrijske centre Zenicu i Tuzlu, gdje će takođe odr- žati književne večeri. i R. BR.

* a Prema već određenom planu člano• Ma vi „Udruženja književnika Srbije ra vili su široku delatnost, Tokom prošle neđelje priređen je niz književnih ve= čeri u unutrašnjosti, | Za Titovo Užice otputovala je gru pa književnika: Oskar Davičo, Dušan Kostić, Dušan Matić, Mira Alečković i Slavko Vukosavljević, Za građanstvo i oficire garnizona Titovo Užice grupa, je dala književno veče. Thai Sastavljena je i ekipa koja je, 18 OVOE meseca, otputovala u Šabac. Desanka Maksimović, Mihailo Lalić, Milivoje Ristić, Vladimir Pitović i Miodrag Đurđević čitali su svoje radove pred kolektivom fabrike »Zorka«, U Domu Jugoslovenske armije i posebno Ti za građanstvo, JP

* LC

Svoje prvo književno veče, u čast izbora za Narodnu skupštinu FNRJ, Udruženje književnika BIH, priredilo le u Domu JA za oficire sarajevskog garmizohna Uvodnu M o značaju literature u socijalističkom

ruštvu, đao je književnik Tlija KRecman0“ Vvić, 8voje humoreske su pročitali Emil 8. Petrović i Hamza Humo, a pjesme Branko Zi Rađičević. Pjesmu u prozi »Otadžbimi"

• S. Petrovića reeiftovao je Boris Smoj0,

| član Drame Pozorišta NR BIH, \

U progromu Narodnog fronta izražena je jednodusna” volja svih nas, svih trudbenika Jugoslav:iie. e