Књижевне новине
- \WBROJ 20 ===
„SVI VI KOJI
»Odgovornost« kritike „game SLIMODU
Elit FINCI
U prošlom (19) broju »Književnih novina« u članku Odgovornos8t, kritike izvršeno je, po nuždi pamfletskog obračunavanja, jedno »malo« nasilje nad mojom ocenom Erenburgove komedije Lav na trgu. Tu se tvrdi, — ne znam ni sam u kakvoj vezi 8 mojim govorom na kongresu Wnjiževnika, — kako sam ia toj komediji posvetio »osobitu pažnju«, kako sam »izdašno pohvalno ocenio Ovo dramsko delo«, kako o tom delu dajem »samo neobuzđane pohvale«. Kao svoj sud o tom istom delu, koji bi imao da obori moje tobožnje hvalospeve, pisac članka kaže da u njoj nije dat »umetnički odraz stvarnosti, nego publicistika«.
Ustvari, moja osobita pažnja ukazama delu Ilje Erenburga, koje se istovremeno kod nas pojavilo u dva razna izdanja, sastojala se u kratkoj belešci od nepune stranice časopisnog teksta, a moja izđašna i neobuzdana pohvala sadrži i ovakve konstatacije: »Pošle uspeha Ruskog pitanja Konstantina Simonova, Erenbug je...«; »ovaj dramatizovani politički pamflet...«; »posluživši se osnovnom dram=-
UZALUD TM...
Oči imam za to da milujem njima plamnu zoru što se rađa svakog jutra, i usta, da kažem: ljeto nije zima,
ı da posle danas mora doći sutra,
a čula, da slušam pjesmu što še ori, pjesmu što je nikla iz narodnog krila; srce imam za to da svim žarom volim zemlju što me svojim sokom othranila,
Glas moj neće stišat' tutnjem kanona de i vatru mog srca neće da ugase!
I neljudi zalud dozivaju nade
što tonu u bari. Neće da ih spase!
skom idejom „Gogoljevog: Revizora...« Tvrditi za takvu ocenu, — U kojoj se kaže za jedno delo da je inspirisano tuđim uspehom, đa je po osnovnoj ideji pozajmica, da je u umetničkoj formi dramatizovan politički pamtlet, — da je »Samo neobuzdana pohvala«, a sam napisati kao strašnu presudu i te komedije i te ocene da je ona publicistika, što je ustvari samo apstraktnije preinačena formula »dramatizovan politički pamflet«, zna”. či skakati sam sebi u usta,
Kako i zbog čega dolazi i može doći do ovakvih subjektivističkih izvrtanja tuđih misli u polemici, i još pod
naslovom Odgovornost kriti-·
ke (valjda da bi ironija bila veća!), i koliko je ovakav poštupak lojalan, stavljam na moralno #azmišlianje i piscu toga članka i čitaocima »Književnih novina«,
Samo zato što sam odgovorom unapred zađovoljan, tu vrštu polemike, najgoru od svih, niti hoću niti mogu da primim,
Dragan SMUĐ
Zagrebačko pionirsko kazalište
Mato LOVRAK
Zagrebačko Pionirsko kazalište odr= žalo je početkom mjeseca travnja ove godine proslavu druge podišnjice sVOg osnutka, Proslava je bila u zgradi Malog kazališta u Frankopanskoj ulici, Na pozomici te kuće izvađa ovo kazalište sedmično dvije predstave za pionire i podmlađak, dakle za djecu od sedam do trinaest godina,
Ovo kazalište je centralno. U početku svoga djelovanja spadalo je pod Ministarstvo prosvjete kao i sva druga kazališta, no ove sezone vodi brigu o njemu Gradski narodni odbor, za raz” liku od rajonskih pionirskih kazališta, koja su &e počela ove sezone osnivati u Zagrebu (Pionirsko kazalište, »Mak- . simir« u III rajonu i Pionirsko kazalište R. U. K. Društva »Maksim Gorki« u V rajonu na Trešnjevci).
Prvo takvo kazalište u N. R. Hrvatskoj osnovano je u Sušaku—Hijeci pod rukovodstvom profesorice Nevenke Malić, Ove sezone osnovano je takvo kazalište i u Karlovcu, kojim upravlja književnik Stjepan Mihalić, Osno” vat će se i u Osijeku, a za koju godinu, vierovatno je, imat će takva kazališta svaki oblasni, pa i drugi koji naš veći grad.
Ovakva kazališta za djecu imaju po” sebne svoje 6pecifične potrebe, kojih nemaju druge umjetničke „ustanove. Literatura za djecu, poezija, proza pa i dramska literatura, imaju svoje specifične oznake, Za njih treba posebno razumijevanje, kojeg je najviše u pe- · dagoga, inače kulturnih radnika, a kojeg je razumijevanja manje ili ga gotovo nema u drugih, koji izriču estetBke sudove i ocjene u vezi s umjetničkim stvaranjem za djecu.
I rađi toga, radi upoznavanja naše kulturne sredine sa specifičnim karakteristikama ovog umjetničkog rada, a prema tome i sa &pecifičnim potrebama u organizovanju života i djelova” nja, ova umjetnička ustanova mora u pojačanoj mjeri nastojati, da na avoj rad svrati pažnju narodne vlasti, umjetničkih i pedagoških foruma i samog građanstva, odnosno roditelja djece,
Centralno Pionirsko kazalište u Za” grebu ne daje u zastarjeloj formi &VOje proslave, Ono proslavlja svaku svoju godišnjicu prikazom rada, Druga godišnjica proslavljena je 6 pozornice Malog kazališta, na kojoj je prikazan u vremenu od dva šata prosjek rada za vrijeme druge „godine djelovanja 'OVOg kazališta,
| U prvom dijelu programa izveden je službeni dio proslave. Uvodnu riječ pročitao je publici pionir načelnik, trinaestgodišnji dječak. Poslije toga pročitana su imena pionira i pionirki, koji su se naročito zalagali u radu i odlikovali svjesnom disciplinom te 6u radi toga nagrađemi i pohvaljeni.
Cijeli ovaj službeni dio obavljaju djeca sama na pozomici. Djeca su na bini, posebna milina struji u gleđalište; djeca su ipak djeca, no opet ona Bu tako disciplinovani izvađači, da se ni jednom ne može dogoditi, da zirne 6 pozornice u gledališnu dvoranu, da se nasmije mamici svojoj ili da kojem prijatelju na balkonu žmigne, na što smo bili navikli gledajući školske i druge dječje izvedbe. Mali članovi izvađači poznaju zakone pozornice. Oni ih se strogo pridržavaju i sveti su im. Kad dođe novi član u Pionirsko kazalište, stariji iskusniji dječaci i dje“ vojčice đaju novima sve potrebne pouke u vezi sa životom i radom kazališta, Članovi Pionirskog kazališta, djevojčice i dječaci, đaci su zagrebačkih ošnovnih, sedmogodišnjih škola i nižih razreda gimnazije. Javili 6u se dobrovoljno na rad u to kazalište, kojeg obavljaju u vanškolsko, dakle u svoje slobodno vrijeme, Dolaze na probe
tjedno po dva puta, no prije premijere vježbaju u posljednjoj sedmici svaki dan. Zato se za članove kazališta primaju samo odlični i vrlo dobri đaci. Đaci s dobrim uspjehom izuzetno, ako pokažu, osobite sposobnosti za glumu. Dobije li slabije ocjene, mora prekinuti rad u Pionirskom kazalištu. Djeca, koja su ušla u ovo kazalište, osjećaju potrebu za iživljavanjem na pozornici, Njaveći im je domet, kad igraju na pozornici, Najveća im je za” to i kazna, kad radi nedisciplinovano= sti ne dobiju ulogu, To je najteža ka= zna, nje se najviše boje i nastoje svo”
jim radom ij kulturnim ponašanjem da . dobiju ulogu, da bude.uloga.značajni= ja, da bude veća, ako za nju imaju
sposobnosti. ;
Djeca, izvađači ovog kazališta, sa čeŽžnjom da glume, donesu već u kazalište jedan kapital, kojim se u znatnoj mjeri razlikuju od druge djece, Taj se kapital radom u kazalištu razvija pod dobrim bpedagoškim mastojanjem uprave i režije. Ovakva djeca postaju prijemljivija za sve što je dobro i ljjepo. Za svoju ustanovu rade i bore se. Zavole i ostavljaju teška srca, ako moraju radi preselenja ilj ako prerastu i postanu stariji.
Zagrebačko pionirsko kazalište, međutim, nastoji da zadrži i ovu djecu dalje na radu-kod sebe, davajući pred-– stave, u kojima igraju izvađači od če” trnaest do šesnaest godina,
Djeca, članovi ovog kazališta, zavole svoj novi rad, Tu je izvršena Sšclekcija, Otpađaju obrzo oni, koji &u došli već od kuće uobraženi, da imaju genijalne glumačke sposobnosti. Obdđareni ostaju i razvijaju radmu i društvenu disciplinu do maksimuma koji se može tražiti od djeteta. To se osjeća & pozornice, to se osjeća u gledalištu, kad promatramo dežume članove u &vom djelovanju, to se osjeća u predvorju kazališta kod dječaka publike i gostiju, to se dobro opaža i na ulici, kad u koloni pjevajući odlaze na probe i to bez pazitelja.
Drugi dio programa ove proslave bile su recitaciie. Pionire je u recitiranju uvježbala Božena Begović, direFtor ovog Rkazališta, Ovim kazalištem upravlja žena, Glavni režiser je
· opet žena, Teškom ovom poslu, gdje
se mora i pedagoško umijeće posjedovati, pristupile 8su u prvom redu žene. Početak ovog kazališta, njegov najteži pcriod razvoja, preuzele su u svoje ruke žene. Direktorica Begović osim
· pedagoškog smisla za ovaj posao knji-
ževnica je, i sama piše drame, a osim toga bila je i niz godina na radu u kazalištu, dakle, ona je čovjek od teatra i to sve, dakako, u velikoj mjeri doprinosi dobrim rezultatima, koje ovo kazlište postizava, To se moglo vidjeti i po vrlo dobro izvedenim recitacijama, Jedan dio programa ove proslave bio je balet, kojeg je uvježbala Marija Šembera Sve baletne izvedbe, koje je do danas dalo ovo kazalište, svojom jednostavnošću, 6vojom blizinom dje= čjoj psihi, a ujedno svojom ljepotom pokazuju đa umjetnički rukovodioci za balet u ovom kazalištu solidno i s pedagoškim razumijevanjem pristupaju svom poslu i postizavanju rezultata, koji su svojom originalnošću ošobiti, stvoreni 6u za dječju publiku, a umjetnički kvalitetni, Kao naročito uspjele
izvedke su »Ritmičko stupanje« na o.
voj proslavi i »Male priče« od Lotke s redovnih izvedbi ove 6ezone.
Glavni dic programa na ovoj pro” slavi bilo je izvađanje scena iz poje-
(Naštavak na četvrtoj strani)
i MEZAVISMONT-
(Nastavak 6a prve strane) nična agencija ATI. To bi trebalo shvatiti tako da se Mađarška partija trudbenika sprema da konkretno pređe na organizaciju vlasti dole i da narodu dozvoli da, umesto župana, pretsednika opštine i seoskih knezova, koje je dosad postavljala dekretom njegova ekselencija, može sam birati svoje preistavnike. To je pozitivno, iako je prilično zakasnilo. Međutim, to je takođe i vrlo poučno. Jer, ova naša izložba, koja je slučajno pala u isto vreme kad se donosi i mađarski zakon o narodnim savetima, opet, neodoljivo nameće novu paralelu: u jeretičkom i anatemisanom „Beogradu slavi se gotovo decenija posštanka i rada revolucionarne narodne vlasti. Jugoslavija rekapitulira svoja iskustva, razmatra rezultate, pravi osvrt na put, pređen u borbi i izgradnji, U ortođoksnoj Pešti njegova ekselencija je pred Parlamentom izrazila spremnost da mađarskom narodu podari, uz Više odobrenje, izborne organe lokalne vlasti. Kao što se vidi, tamo je stvar, očigledno, još u fazi projekta,
Naravno, mi nismo organizovali izložbu baš zato da bismo pravili ovakva poređenja. Svakom našem čoveku je činjenica da mađarski Parlament tek sada diskutuje o jednom ovakvom zakonu, potpuno jasna i razumljiva. Oni koji je trebalo da pokrenu tu diskusiju, na mnogo ·konkretniji način, još 1941, nisu tada prebivali na panonskim ravnicama. I na toj crti je onaj vlahovićki odbornik iz Donje Potplate koga nema u odboru, jer je 8 puškom otrčao u akciju, odmakao na revolucionarnom putu, društveno je napredniji bar za deset godina od ekselencije Janoša Kadara i svih ostalih Rakošija.
To potvrđuje i ova izložba, koja je u suštini obiman dokument o borbi RPJ za stvaranje revolucionarne vlasti i takođe izvanredno značajan prilog naporima koji se čine da istina o nama prodre što više u svet, da se čuje što jače i što dalje i da oko sebe okupi sve one, kojima zaista na srcu leži progres i istinski interesi proletera švih zemalja,
-----dip-dy-diy—--———
Izložba srpske knjige u Hrvatskoj
Krajem aprila otvorena je u prostorijama Povjesnog muzeja Hrvatske »izložba srpske knjige i štampe u Hrvatskoj od prvih početaka do godine 1918«.
Srbi u Hrvatskoj već su ođ svog dolasxa u ove krajeve živo učestvovali u javnom životu na svim područjima ljudske djelatnosti,: pa- tako“ i na podizanju „kulture. Štampi i Knjizi, srpskoj i hrvatskoj, dali su Srbi iz Hrvatske svoj prilog, Nažalost veći dio ostavštine u knjigama propao je, osobito u vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su ga ustaše sistematski uništavali. Jedan dio starih knjiga sačuvao je od uništenja „hrvatski narod na selu i hrvatski naučni radnici, boreći se zajedno sa srpskim narodom protiv okupatora i neprijatelja njihova bratstva i sloge, Izložba srpse knjige i štampe u Hrvatskoj koju je organizirao Glavni odbor Srpskog kulturno-prosvetnog društva »Prosvjeta« uz saradnju Muzeja Srba u Hrvatskoj, prikazuje srpske knjige i novine izdane i pisane u razdoblju od početka XVI stoljeća do 1918 godine i daje pravu sliku stalne saradnje Srba i Hrvata na kulturnom području.
Izložbu je otvorio pretsjednik »Prosvjete« dr. Čedo Rajačić, koji je istakao da je ona otvorena s namerom da prikaže jedan deo kulturnog stvaranja Srba u Hrvatskoj. Izloženi su radovi autora Srba koji su se rodili na teritoriji današnje Hrvatske, bez obzira gdje su djelovali i došli do izraza, zatim Srba pisaca i kulturnih radnika iz drugih krajeva koji su u Hrvatskoj duže djelovali ili je njihov rađ imao znatan kulturni uticaj u Hrvatskoj. Na izložbi su prikazane srpske štamparije u Hrvatskoj, a i druge štamparije u kojima se štampalo ćirilicom i kojima su se služili Srbi.
Vuku Karadžiću posvećena je na izložbi posebna vitrina, i tu vidimo i »Knjigu začasnih građana građa Zagreba« iz 1861 godine s unesenim imenima Vuka Karadžića, Stjepana Ljubiše i Jovana Subotića.
ona TITOVA KNJIGA _O NAŠOJ ARMIJI —
Jugoslovenska Armija je, povodom osme godišnjice svoga stvaranja, dobila još jednu dragu i dragocenu knjigu — Stvaranje i razvoj Jugoslovenske armije — čiji jie autor njen tvorac, učitelj i vrhovni komanđant Josip Broz Tito, a izlavač Glavna politička upra= va Jugoslovenske armije, Posebni i izuzetno veliki značaj te knjige ne ogleda se samo u tome što je ona osnovna građa, kičma za pisanje istorije takve slavne armije, Jugoslovenske armije,· koja je prošla herojski put. Taj put nije tako dug vremenski, ali po svojoj veličini, usponu i dostignutom nivou razvitka Armije, on je ogromno veliki i ravan čitavoj eposi u društvenom razvitku, On počinje pozivom Komunističke partije Jugoslavije upuće• nom porobljenim, obezoružanim, golorukim, izdanim narodima Jugoslavije u julskim đanima. 1941 — »U boj«, a prolazi preko sopstvene oslobodilačke i revolucionarne borbe i pobede, preko obnove porušene zemlje i nepobedive izgradnje socijalizma, Do danas on siže do ovogodišnje prvomajske parade na kojoj je naša Armija nastupila vlastitim tenkovima, koje je naša radnička klasa i socijalistička domovina dala na da? svome narodnom čedu i na kojima blist, suncem „bogato zašuta parola »Sopstvenim snagama tehniku Armiji«.
Ova knjiga nije samo istorija s&tvaranja i razvitka te Armije koja se u prvoj godini oslobodilačkog i revolucionarnog rata borila protiv više nego trostruko brojno nadmoćnijeg neprijatelja, On je raspolagao svim VIstama naoružanja, dok je naša Armija imala samo ono što je svojom sopstvenom snagom, borbom, smelošću i krvlju osvojila, To je bio i ostao njen izvor snabdevanja čak i onda kad je ona narasla u· velike bojne formacije — divizije i korpuse i imala iza sebe mnogobrojne velike pobede nad neprijateljem, jer »Mi nismo kroz čitave tri godine borbe mogli dobiti ni od koga pomoći, bilo u municiji, bilo u ratnoj spremi, bilo u hrani«, (Str, 111). To je drug Tito više puta isticao u govorima, člancima i naređenjima koje obuhvata ova knjiga, ali danas, posle objavljivanja dokumenata o tobožnjoj pomoći Sovjetskog Saveza, odnosno laži o toj pomoći, tek danas je svakome shvatljivo · kakav je bio duboki zničaj njegovih reči izgovorenih Drugoj proleterskoj još 17 oktobra 1942 godine: »Što se tiče naoružanja, mi smo ga do sada dobijali od neprijatelja, Ali ne dobrovoljno, nego smo ga otimali, Sve što imate, svaka puška, revolveu, metak, sve je to krvlju osvojeno. Mi sadđa imamo dovoljno naoružanja da njime osvojimo novo, Nika= da našeg borca ne smije da pomete to što ima malo municije, Čim ima malo municije, znači — treba oteti od neprijatelja«. (Str, 178), Ili, iste godine u zapovesti za 7 novembar, drug Tito
„kaže; »Naši odredi, bataljoni, brigade i divizije sada su naoružani skoro svim vrstama oružja, osim aviona, Sve ste.
to vi oteli, lijući svoju krv. Ali, još hiljade i hiljade novih rodoljuba čeka na oružje, da bi stali u naše redove. Oružja i municije ima u neprijatelja. Uzmite ga i dajte novim borcima za slobodu naroda«, (Str. 185). Tako se snabdevala naša Armija, bez ičije pomoći sa strane, i progresivno rasla svake godđine sa po sto, dvesta, trista hiljada novih boraca. Protiv nje je fa= šistički okupator svake godine bacao novu stotinu hiljada pljačkaša, razbojnika i ubica,
Ova knjiga nije samo istorija armije u kojoj je svaki borac uništio ili zarobio više od jednoga neprijateljskog vojnikn ili oficira. Nije to obična isto= rija armije u kojoj je približno svaka divizija zaplenila od neprijatelja: 6 aviona, 18 tenkova, 140 minobacača, 1.400 pištolja, 40.000 granata, 400 motornih vozila, 12.000 pušaka, 360 šmajsera, 620 puškomitraljeza, 260 mitraljeza i 92 topa, Nije to samo srž istorije armije žiji je današnji stupanj političkog, vojno-stručnog i kulturnog
———__—--— _—__— _—_—__---— K-—_—— (_--——__-— —_———_—--——_ __-———--—— _ _— — — 3–_—_—— —- TTrTH .—L_—n
Dragi MILENKOVIĆ ·
razvitka takav, da ona ima 18 s&tručnih časopisa sa tiražom preko s&to hi-
|
ljada primeraka i 8 vojnih listova, da
je ona sopstvenom izdavačkom delat= nošću, postigla tiraž preko šest miliona primeraka raznih vojnih. pravila, udžbenika, uputstva, vojno-stručnih knjiga, armije u čijim jedinicama postoji sedam stotin;: dvadeset većih i preko četiri i po hiljade mahjih čitaonica biblioteka za vojnike sa preko milion i po primeraka knjiga, Među knjigama su na prvom mestu. izdanja dela marksizma>-lenjinizma,
Ova knjiga jeste i sve to, ali i daleko više od svega toga,
Ona je u prvom redu srž one istorije koja govori o tome kako je naša Partija neprekidno primenjivala učenje marksizma-lenjinizma u toku čitave oslobodilačke i revolucionarne borbe. Ona pokazuje primenu toga u čenja na vođenje našeg oslobodilačkog i revolucionarnog rata, na stvaranje nove revolucionarne armije u onim Uuslovima? kakvi su bili u našoj zemlji i sa takvim specifičnim odlikama i formama kakve su odgovarale baš takvim uslovima. To je sastavni deo istorije naše Partije, njenih pregnuća i pobeda, istorije naših naroda, njihovih napora, žrtava j izvojevanih tekovina. To je ono o čemu je drug Tito govorio na V Kongresu KPJ:
»Stvaranje partizanskih odreda, stvaranje naše nove, narodne armije i rukovođe:ije Narodnooslobodilačkom borbom — to i jesu bile najvažnije zadaće naše Partije u toku četvorogodišnjeg rata, to su najveća djela na= še Partije u toku cijele njene historije«... (V Kongres, strana 123, Kultura, Bgd 1948).
Ova knjiga je riznica iskustava za svaki oslobodilački i revolucionarni pokret. Ona pokazuje kako se u specifičnim uslovima oslobodilačke borbe stvara revolucionarna armija — nosilac revolucionarne pobede i kako revolucionarna borba kuje i kali takvu armiju, odnosno kako ta armija izvršava revoluciju, Odlika ove, kao i svih ostalih knjiga druga Tita, jeste upravo u tome da su epohalni istoriski zadaci postavljeni tako pristupačnim, na= rodnim jezikom, da su bili i ostaju razumljivi za svakoga borca; da su najkrupnija pitanja revolucionarne strategije i taktike, organizacionih pitanja i problema načina i metoda komandovanja, izražena tako jasno, logično i neposredno da &e ave to neizbrisivo urezuje u svest ljudi i emesta postaje njihovo vlasništvo, sigurno uputstvo, čvrsta i sigurna direktiva i nezamenljiva orijentacija, ali takva orijentacija koja razbuktava čitavu inji= cijativu u čoveku. A to je baš ono što se smatra | najtežim, odnosno što je najbolje obeležje genijalnih dela,
Skoro ne”bj trebalo ni govoriti da je ova knjiga neprebolni udarac za sve lažove i klevetnike koji su pronašli kamen gluposti i postali promu= kle trublje sa revolucionarnog puta posrnulog mudrog rukovodstva i svih njegovih službenih odadžija | hvalospevaca tipa Konstantina Simonova, Fjodora Gladkova, Arkadija Pervenceva, Borisa Poljevoja, Aleksandra Fadejeva i njima podobnih, kao i onih maloprodavaca takve demping robe iz »slobodnih i nezavisnih« zemalja inforbiroa. Ali, crn se obraz ne može od stiđa zacrveneti. Da je nešto Dante živ on bi o njima verovatno pisao kace o onima što plivaju po splačinaraa, a nemaju ni dlake obraza, ili kao o onima što žive u kavezu sa natpisom »lupeštvo za Jugoslaviju treba izmisliti baš zato što ga tamo nema«.
Knjiga Stvaranje i razvoj Jugoslovenske armije jeste deo istoriske bio= grafije samoga njenog pisca — druga Tita ne samo kao stvaraoca, učitelja i rukovodioca političkog, vojnog i partiskog — vrhovnog komandanta, vojskovođe, državnika i nesalomljivog revolucionara, već i kao čoveka, druga, narodnog sina, sina začetnika i inspiratora svih plemenitih narodnih poduhavata, Te crte nje= govog karaktera kristalno jasno blistaju kroz svaku njegovu izgovorenu i napisanu reč, kroz svakj redak ove knjige. Kakvom divovskom snagom obuhvataju čitaoca te bezmerno čove= čanske osobine njega kao učitelja koji u svakom govoru, uputstvu, naređenju uči ljude u Makedoniji, Bosni i Her-
radničke klase,”
cegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbi- '
ji, Sloveniji kako treba ·organizovati odrede i vojsku, kako voditi neprekidne borbe i kaliti čitav narod i njeEovu armiju, kako štedeti krv 6evakog najboljeg narodnog sina — borca za slobodu i bolju budućnost naroda. Zar treba citirati etranice da bi se to pokazalo, kad to kao bujica obuzima čitaoca sa svake stranice! Kako on uči čitavu Partiju, sve štabove, celokupni komandni sastav, a preko njih i svakoga borca kako treba biti budan pro• tiv špijuna i izdajica, kako se treba nemilosrdno obračunati &a neprijateljem i takvim njegovim slugama, to jest kako treba čuvati naše ljude, na= rod i oslobodilačku i revolucionarnu borbu! Za takve je vojni 6&ud i 6ramna smrt. Desetinama puta on o tome go-
· vori, A jedino tako i može da radi
onaj čovek koji izvršava volju naroda za koga je oslobodilačka i revolucio= narma borba — pitanje časti, naroda čije su životno pravilo postale reči druga Tita »a ko će nama doneti 6lobodu ako se mi sami nećemo boriti?! Pa ipak, samo dva primera,
Kome nije jasno kakvu je bezmernu glupost učinio CK. SKP(b) kada je pokušao da stvori jaz između naroda i druga Tita koji je uvek učio svakoga čoveka naše zemlje:
»Sada je u borbama za oslobođenje, prvi put u historiji Jugoslavije, kršteno oružano jedinstvo svih naših naroda, Pefokolonaši su uvijek sijali sjeme razdora među narodima ove zemlje, a danas ga siju više nego ikada — da bi nas lakše uništili, Mi ćemo
bit: sijači bratstva među naredima, Kada budemo prolazili kroz nove ze--
ljudima drugih običaja, oni će možda
biti nepovjerijivi prema nama, jer nas –još nisu vidjeli na djelu, i nisu čuli · našu riječ, Vi ćete svojim držanjemi
ubjeđiv:ujem pokazati da ste vojska, 7
novoga kova; vi ćete tako eteći njiho- -
vo povjerenje i ro'viti zastavu slobo de i u krajevima koji je još nisu raze
vili«, (Str, 160), Ili, drugi primer, govori kako je ~
drug Tito tumačio svim našim bor-
cima . čitavom narodu ulogu one ju=> goslovenske emigrantske vlade koja je za vladu SSSR-a bil, zvanični pret. stavnik Jugoslavije, a u stvari stožer
oko koga se okupljala čitava reakcic
ja. On je ovako učio narod da gleda
na tu reakciju, na tu buržoaziju:
»I šta možemo drugo nego da ne priznajemo tu vladu tu izdajničku izbjegličku vladu, koja Jedino misli na to kako će da povrati ono što je dvadeset četiri godine davilo naš narod, Mi je ne priznajemo! Naš narod kuje sam sebi buduću &lobodu, buduću sreću. Naš narod će sam naći u svojim redovima rukovodioce koje će staviti da upravljaja ovom zemljom, koja je u ovom teškom momentu, u ovoj teškoj borbi, takoreći jedina među zemljama Evrope, pokazala nečuveno herojstvo i smjelost, Ona se uhvatila u koštac sa onima od kojih su strepili 6vi takozvani stratezi bivše jugoslovenske ar mije«, (Str. 177).
Kada 6 tupoglavi informbirovci da utuve sebi u glavu da je naš narod upravo to učinio i da tu njegovu odluku niko na svetu ne može izmeniti!
Ova knjiga pokazuje i zašto Armija, Partija i čitavi narod tako bezgranično voli druga Tita, toga čoveka čije su reči pune lirizma i vatrene ljubavi kada govori o zbegovima, ranjenicima, spaljenim selima i uništenim domovima, o junacima svoje Armije koji su goli | bosi i sa ponekoliko metaka izvršavali bezbrojne smele i herojske podvige, koji su po strahovitoj zimi prelazilj Igman, gazili smrznuti Lim, probijalj se preko pomamnih i brzih reka, razbijali neprijateljske ofanzive, uništavali i konačno potukli neprijatelja u svojoj zemlji „uzdajući se u sopstvene 6nage i bezgranično veruju= ci u svoju Partiju, u svoj Vrhovni štab, u svoj Cx, u svoga vrhovnog koman= danta druga Tita, Samo jedan primer iz te borbe u kojoj smo »dokazali ne samo to da naši narodi znaju da se bore, već i to da naši narodi mnaju sobom upravljati«, primer koji pokazuje sa kakvom očinskom ljubavlju govori drug Tito o svojim borcima: »Slavne borbe Petoj ofanzivi, kada je Prva dalmatinska brigada morala svojim grudima da krči put kroz valovitu Drinu razbijajući neprijateljski obruč, — ·3RQP!okazale &8u da nema tako teške zadaće da je sinovi Dalmacije ne bi mogli izvršiti. mladića, i mlade djevojke Dalmacije, koje &u tek stupile u život, ginule su u valovima Drine i posljednji njihov oproštajni pozdrav bio im je pramen kose koji je lepršao nad valovima Drine. Ali taj posljednji pozdrav tražio je: osvetite nas! Prva dalmatinska brigada u svim kasnijim bojevima znala je osvetiti 6evoje drugove«. (Str. 270). Za takvu ljubav druga Tita narod i AYvmija može mu uzvraćati samo ona= kvom ljubavlju kakvom mu i uzvraća stojeći nepokolebljivo na braniku njegovog velikog dela, idući monolitnim zbijenim redovima pod njegovom zastavom borbe za izgradnju socijalizma, očuvanje tekovina naše revolucije i pobede principa ravnopravnih odnosa među komunističkim partijama i socijalističkim zemljama.
Istina, a ona je kako drug Tito kaže, najveća radio stanica, o našoj zemlji i našem narodu jedino je ta, da on čitavom svojom monolitnom sna= gom stoj. iza reči i učenja druga Tita:
»Mi emo počeli ni od čega i a&tvorili smo i stvaraćemo modernu Armiju. Stvaramo je, kao što sam rekao, ne da nekoga ugrožavamo, već da ona bude naše uporište u borbi za istinu. Naš cilj je da proširimo istinu o sebi i svom stavu u čitavom avijetu. Mi volimo svoju zemlju, volimo svoj na-
rod, volimo &vaki pedali 6voje zemlje
jer je on natopljen krvlju njenih najboljih 6inova i spremni smo da brani mo taj peđalj zemlje do posljednjeg
daha, ma 6a koje strane dolazio na-
pad. Naš životni cilj je da otkrijemo
pravo lice onih koji lažu i kleveću naš "| našu zemlju i da time doprinesemo pobjedi socijalističkog morala u svijetu, da povratimo povjerenje u socija- ya
listiške ideje, koje je počelo da 6e koleba, da ponovo Vratimo povjerenje švakog naroda i radničke klase u sva-. koj zemlji posebice u njihovu vlastitu &nagu, jer su oni spošobni i imaju pra-
vo da 6e bore sami za &voje oslobo- J
đenje, za &voju bolju budućnost ne če
Osim
i |
kajući da neko dođe da ih oslobodie, s alOAiPJ
(Str, 383—384), ,
Tako 'je drug Tito učio i uči našu
Armiju i naš narod, tu jedinstvenu i neđeljivu celinu, visokom &ocijalističkom patriotizmu i odbrani tekovina naše Narodne revolucije. To je Osnov one jdeologije kojom je prožeta nača– Jugoslovenska armija, a koju joj je svojim učenjem dao drug Tito, Otuda je tako bezmerna ljubav naroda pre ma našoj, Titovoj armiji, kojoj naned i peva:
»Drugarice, posadimo cvjeće — —
Kud 6e vojska druga Tita hreče,«
403.
:
a.
ai
_t.