Књижевне новине

BROJ 40

0 PUTOPISU·

Piše:

(Crtež z. Džumhura) TANKO ĐONOVIĆ

putopise. U tom pogledu su me.

zađdužili i pričinili mi rijetko zadovoljstvo svojim putopisima Karel Čapek, E. E. Kiš, Alber Londr, Ljuba Nenadović, Isidora Sekulić, Miroslav Krleža i drugi. Putopis uvijek dvostruko privlači: specifičnim, individualiziranim doživljajima pisca jedne zemlje ili jedne sredine i njenog ambijenta i znanjima, istoriskim i savremenim reminiscencijama koje dobri putopisi pružaju i time znatno upotpunjavaju našu kulturu, prođubljuju đuhovni vidik, učine nam svijet bližim, intimnijim, skidajući veo sa mnogih »tajni«. Čitati putopise, to znači u neku ruku putovati, duhovno se prenositi iz jedne zemlje i iz jedne oblasti u drugu. Putopisi se još i danas dosta smatraju kao neka uzgredna literatura, kao literatura drugoga reda. Za ovo mišljenje, valjda, traže se razlozi u tome što se na putovanjima najčešće stvari gledaju na brzinu, na kratko vrijeme. Kao naknađa «za to, doživljaji na putovanjima su izvanredno intenzivni i novi, tako da putopis može da bude umjetničko djelo jednako kao roman, pripovijetka ili lirska pjesma — sve zavisi od pišče= va talenta, kakvom je snagom »ščepao« svoje utiske, književno ih uobličio, najzad koliko je znanja i studioznosti unio u svoje djelo.

U našoj starijoj, predratnoj literaturi putopis je bio kao književni rod razvijeniji nego danas. Priličan broj pisaca bavio se njim, uglavnom oni koji su imali tu sreću đa putuju kroz svijet. Pored sve njihove zanimljivosti i epizodno uspjelih mijiževnih kvaliteta, ti putopisi najčešće nijesu iznosili objektivnu istinu o svom mo> tbivu. Ljuba Nenadović u svojim izvrsnim i za našu književnu istoriju dragocjenim pismima iz Italije više je pisao o Njegošu nego o Italiji, Doduše, to nije nikakva šteta — naprotiv, zadužio je potomstvo svojim podacima i utiscima o najvećem jugoslovenskom pjesniku. Nenadovićevim pismima iz Italije odgovorio bi bolje njihov prvobitni naslov »Vladika cr-

(ft sam volio da čitam dobre

_ nogorski u Italiji«. O Italiji i njenom

društvenom životu 6&azmajemo vr]o malo iz njegovih putopisa. Jovan Dučić u »Gradovima i himerama« više tretira istoriske i mitološke sadržine nego što prikazuje savremeni život. Njegov putopis mogao bi biti pisan gotovo i bez putovanja — u radnom kabinetu, nabijenom ~„Jeksikomima i različitom literaturom, Putopisi M. Crnjanskog i Rastka Petrovića, poetski na crti VI• soke subjektivnosti, iznose piščeva raspoloženja i asocijacije u vezi njihovog puta u Italiju i Africu,a stvar na slika ovih sređina ostaje neprikazana. U našoj najnovijoj putopisnoj literaturi od rata na ovamo, pretstavljenoj uglavnom manjim, kraćim stva rima, postoji ispravna težnja đa putopis odrazi objektivnu istinu o je#noj zemlji i o jednoj sredini, đa se sredstvima gocijalističkog realizma zahvate motivi sa putovanja. No, ovim putopisima je najčešće neđostaja-

Plorijan: To je konstitucija!

Gogala: A šta je onda revolucija?

Pacenk: Da je uzmu sami! (Ostavi čašu i iččezne u gomili. Muzika).

100 Slabo osvetljena ulica u Kranju

(Iz daljine se čuje zabavna muzika. Iza ugla dojuri Prešern. Kosa mu je sasvim razbarušena; u ruci drži cilinder. Iznenada ga zaustavi krik: »Živela sloboda!« koji prati satanski grohot. Prešern se trgne. Gleda oko sebe da bi utvrdio otkud dolazi, Tada začuje novi uzvik: »Mj, doktore prava, koji, kako kažu, još nisi izgubio nijedne parnice, pomozi mi đa dođem do svoga prava!«)

Prečern (okrene se i ugleda kod tamničkog podrumskog prozora Obućara koga su onda vodili ispred njegove kancelarije. Drži se za rešetke ćelije u podrumu. Prešern priđe bli-

» ali u tom trenutku tamničar ua vuče Obućara od prozorčeta. Čuje se Dad i dirljivi krik. Udarci, Prešern

še zamisli, a u tom renutku · vetar

donosi nekoliko razigranih akorđa sa

zabave, Kao da ga je nešto gurnulo, Pojuri naglim koracima kao i ranije,

ali čim dođe u drugu ulicu naiđe na .

vojnike koji gone buntovnike. Pred njim se pojavi komesar Pajk): Ko su ti što ih gone?

Pajk: Zarobljeni buntovnici iz Mađarske, Češke, Poljske, Beča ·..

Prešern: Kuđa ih teraju?

Pajk::U Lombardđiju. Maršalu Radeckom za topovsku hranu! (Nasmeh= ne se, Prešern ne reče ništa, već pojuri pored povorke).

lo ono Što se zove atmosfera u jednom umjetničkom djelu; oni su više ličili na novinarske reportaže nego na umjetničku literaturu.

Putopisac mora biti objektivan. Znači li to đa on treba, putujući, da zapisuje vjerno sve što vidi i čuje, uporedo sa registrovanjem svojih osječanja koja dolaze kao reakcija na određene pojave i manifestacije? Na OVO se može odgovoriti i sa đa i sa ne. U svakom slučaju putopisac treba vjerno da zapisuje ono što vidi i čuje u jednoj zemlji, da bude objektivan, da ništa ne izmišlja i ne dodaje iz svoje glave. To je ujedno i garancija da će talentovani putopisac uspjeti da Izrazi atmosferu i realne likove, da njegove slike s puta djeluju prirodno i ubjedljivo. Ali, s druge strane, on ne treba sve da zapisuje i obrađuje, ma koliko bio impresioniran činjenicama sa proputovanog padručja. Obiektivnom i kulmurmom putopiscu ovdje se nameće izbor, kao uostalom i svakom diugom piscu socijalističko realističkog smjera. U Jugoslaviji se, na primjer, može negdje naići na omladinca zapojenog konzervativnim, bajatim iđejama koji u duši ne voli socijalistički poredak nove Jugoslavije i čezne za starim, ali ako bi se putopisac ustavio na prikazivanju ovoga mlađića a me prikazao hiljade maprednih omladinaca — graditelja socijalizma, prožetih iđejama Narodne revolucije, to bi onda bila potpumo neistinita slika o našoj omladini. Pufopisac ne smije sporedno i nebitno da uopštava, đa mu daje glavno mjesto, jer će njegov putopis ma koliko konkretno istinit, biti nerealan i neubjedljiv po jedan narod i po jednu sredinu kao cjelinu. Za osnovne, bitne karakteristike određenog ambijenta, putopisac treba da traži stvarne primjere iz života, kako bi preko njih prenio i samu njihovu životnu atmosferu,

Putopis je značajan, aktuelan i zanimljiv rod literature. Naši savremeni pisci neće pogriješiti ako mu poklone više pažnje i svestranije i produbljenije pristupe obrađi svojih doživljaja i viđenja sa putovanja. Pored umjetničkog utiska koje će njihovo djelo ostaviti na, za ovu vrstu literature uvijek žedne i radoznale, čitaoce ono će dalje upo!pumniti i razviti njihovu kulturu, pružajući im nova znanja i nove podatke o zemljama dotađa malo ili nimalo poznatim. Putopisi postaju za čitaoce plemeniti doživljaji što sve znatno doprinosi upoznavanju i zbliženju zemalja i sredina i što vođi, istinskom intemaciona-

lhamju i saradnji među narođima.

aa a a i Pu UV u Voyaiura A EDTA . d i i KRJIŽEVNE NOVINE

OSVRTI NA KNJIGE

KVNGA PENAMA FRMCE ROSMAČAI

(„Kurenm ın smrf“, izdanje „Mlaainske knuge“, Ljublana 1650)

»Podobe naših pohodov« koja

je izašla pre četiri godine, afirmisao se pesnik France Kosmač kao dekorativni slikar s monotonom, strogo sonetskom formom, realističkim likom i rečju, sa uzdržanim 0Osećanjem, ali i sa toplim i dirljivim lirskim akcentom mladog partizana koji je sa svojim narodom delio sve teškoće i sve radosti. To je zbirka bez ikakvih reformatorskih težnji, suviše malo individualistički obojena, uska po mofivima, a po problemima malo inventivna, — ali baš zbog te jednostavnosti i Prisnosti ljudski više a pesnički mamje dogzrele ličnosti, neposredna i ubedljiva.

Zbirka »Kurent in smrt« dokazuje da je Kosmač u novoj zbirci proširio nađahnuće: u njoj ima raznovrsnih motiva, živosti bez emocionalne monotonije, slobodnog ritma koji skoro svuda zamenjuje šematski metar, odabranih rima i raznolikih metafora.

Osnovna Kosmačeva ideja jeste vedrina i životni optimizam. Idejna osnova svake pesme je jednaka ili vrlo slična ideji centralne pesme i zbirci sa narodnim motivom o Kurentu, pobedniku zime, šaljivom i podrugljivom veseljaku, i njegovom susretu sa Smrću koju on veselom pesmom otera i utera u kozji rog. Optimizam struji iz Kosmačevih partizanskih pesama (ciklus: »Iz krvi rdeče«), iz razmišljanja o vrednosti žrtve i slobode —u sonetnom vencu,iz prepevanih na rodnih motiva, iz erotike, i najzad, iz tri programske pesme u zaključku zbirke sa mislima o nekakvom Kosmopolitizmu i patriotizmu koje se završavaju životnom i poetskom maksimom »Kaj pa je meni najdražje na svetu? Če bom primaknil le zmo, le stih, da veseleje bo na tem planetu, potlej bo lahek moj zadnji dih!«

Tu veđrinu Kosmač želi da iznese jednostavnim, neizveštačenim emocijama i živom, realističkom rečju, što bi značilo odvajanje od ekspresjionizma i vraćanje izvoru najboljeg narodnog govora: narodnoj pesmi, Prešernu i Modđemnoj! Po svemu tome izgleda da ova zbirka nadmašuje prvu!

Ali, nažalost, sve su te pozitivne

GQ prvom knjigom stihova

Gustav Krklec

ŽUBONR ŽIVOTA

rasmo je poleraj izvora u &jemi slušati žubor vode što e pjemi

i prevrće se, raspliće i bježi,

' Iz-mmke gnrude milaz. izbila evježi SN, ae |

u papralku se nabujalom krije.

I začas uho zatravljeno čuje kako kroz travu hitri Komci struje,

Povorka kapi mahnito se bori da Život, &anažan iz ničega stvori,

U hladu ležiš, san ti 6eklapa vjeđe, dok vođa ruje i podriva međe.

Planduješ, dokon, đok rominja veče, a nakraj sela već potočić teče,

Samoći tvojoj utjehe ni lijeka, dok potok prima u zagrljaj rijeka.

Ko pauk pređu sučeš ikrhke 6nove, a rijekom teške dereglije plove.

Kroz lisje šušti, mahovinmu mije,

dok struje rastu — rijeci nigdje kraja.

Protrljaj oči, malođušni stvore, rijeka će skoro ugledati more.

Znaš li šta izvor žuboni u sjeni? — Život je pokret, Probudi se! Kreni!

Snatriš kraj sitnog vruika usred gaja, ik

(1950)

101 \wisoka obala iznađ Save

(Mesec se sakrio za oblak. Vetar, Prešern\žuri. U putu ga prate, lica koja se svetlucaju iz pomrčine, lica Julije i Ane, Blajvajsa, Čopa, Koseskog, Smolea, Pavšeka, Koritka, Štelciha, Šajhenštila i Dagarina. Vidi i Gabera u lancima. Zastaje, Utvare za trenutak isčezavaju, Mesec. Pogleda

dole gde teče Sava. Već mu noga po» ·

klizne, ali se trza i ustukne. U tom trenutku ugleda kako iz vođe ustaje avetinjska grbava figura Jerneja Kopitara koja mu se cori u lice. Prešern ustukne. Iz pomrčine vidi kako dolaze svi agenti koji su ga u životu pratili. I Pajk je među njima. Pred sobom ugleda majku i svoju đecu koji ga mole za parče hleba. Srce mu malaksava, hvata se za grudi, posrće i pada pored debele motke. Naslanja glavu na motku. Teško diše, Zažmuri. Mesec ponovo izroni iza oblaka. Za trenutak otvara oči i gleda oko sebe. Tek sađa primeti da je pao pod vešala, đa se nalazi na gubilištu, Gleđa, posmatra. Na stubu je prilepljena objava o prekom sudu, a iznađ njega zavezani konopac. Polagano ustaje i teško ođlazi napred, poguren. Strašao je umoran. Sa zabave dopire vesela muzika. Za sve

vreme toga, inače nemog prizora stihovi, polagano i u odmorima:

zna ı Sabe noć crnu što đuh okiva! Ko umije

ati kopca što u srcu rije Leo do mraka i đuž noći svije!

uči Obydkafi spomen nekadašnjih dni, očaj budućih skinuti 8 oči, sadašnjih izbeći pustoš što mori!

(Prepev M. Rakočevića)

102 U Jalenovoj gostionici

(Na stolu, prekrivenom stolnjakom čaša s bocom. Čaša je prevrnuta, a u boci još malo vina, Služavka sprema sobu. Briše. U tom ulazi razigrana Jalenova, s mužem i Kastelicom), ~

Jalenova: Ko je bio ovđe?

Služavka: Doktor Prešern. (Na vratima se pojavi Pacenk).

Jalenova: Jesi li mu dala večeru?

Služavka: Nije hteo sa mnom ni da govori!

Jalenova: (Ode).

Kastelic (viče za njom): Donesite kakav but i pehar vina! Noćas nećemo ići na spavanje! (Jalen iđe za ženom, U međuvremenu PacenWk ispija vino što je Prešern ostavio, Čim su Jalenovi otišli, nakresaai Kastelic prilazi služavki i hoće da je zagrli, ali mu se ona odupire preteći mu metlom. Pacenk pije. Odjednom se začuje uzvik Jalenove).,

Jalenova: U pomoć! U pomoć! (Dotrči u sobu). Doktor Prešern se obesio u ostavi!

Uh, kako si smetena!

103 U ostavi

(Kastelic, Jalen i Pacenk nosc onesvešćenog Prešerna. Vidi se da još diše. Na kasapskom klinu visi presečena kravata).

104

U Prešernovoj sobi |:

(Prešern u krevetu, s povezanom glavom. Lice mu je umorno i podnađulo, Gogala i Plorijan pomažu mu da se

reformatorske tendencije (naročito u poređeniju 8a neizrasitom, „pokalkad suviše plačnom poezijom mlađe generacije) u poetskoj konkretizaciji ostale bez ubcdljive snage: više bismo želeli da Kosmač bude onakav kakvog smo ga poznavali: topal i dubok.

Ideja Kosmačeva optimizma u većini pesama ne izrasta organski iz samog motiva: bilo đa autor očigledno konstruiše motiv kome ponekad i jevtinom rečju stavlja etiketu vedrinč, bilo da vedrina ostaje izražena samo kao želja umesto da izvire iz doživljenih motiva, bilo da Kosmač ni izdaleka ne uspe da iscrpi vedrinu i optimizam iz samog motiva, jer ne prodire kroz koru u njegovu jezgru. Kosmačeva vedrina i optimizam skoro nigde nisu rezultat dubljeg saznanja života koje bi trebalo da buđe zbir najtežih iskustava i krvavog traženja istine, Otuda je ta vedrina suviše svakidašnja a ponekad i nametljiva.

Kosmačevim „pesmama nedostaje dubine, stvaralačke intenzivnosti u doživljavanju. Na prelomnim životnim pitanjima Kosmač se malo zaustavlja i suviše se brzo zadovoljava površnim rezultatom. Za tu njegovu površnost, uzgrednost i lakoću koja se zađovoljava širinom i šarenilom motiva i spoljašnjih utisaka, naročito su karakferistični beograđski pasteli: to je šetnja kroz život bez osnovnih i dubljih saznanja o tom životu.

Možda je baš ta površnost kriva što Kosmaču na bezbroj mesta nedostaje prava pesnička mera o oblikovanju motiva. Kosmač želi plemenitu prostotu, ali je od priprostog đo svakida– šnjeg samo korak, a isto tako od svakiđašnjeg đo banalnog i od duhovitog i šaljivog (čime se odlikuje narodna pesma) do nametljivog i smešnog. I baš taj korak Kosmač vrlo često nehotično čini. Zato 8#u mu poneke pesme, koje bi trebalo da budu originalno priproste ili narodski đuhovite, zbog nedostatka prave pesničke mere (uzrok: nedostatak intenzivnog originalnog doživljavanja), u celini nepesničke!

No i u pesmama koje u celini đeluju svojim lirskim akcentom, ima dosta ispevanih strofa, stihova ili samo reči koje odđudđaraju od skladne celine. Kosmačevi stihovi se komešaju u mufnom vrtlogu: ovde onđe blesne originalna i istinski duhovita dosetka, đa bi se u sledećem stihu utopila u svakidašnjoj otrcanoj i jevtinoj mudrosti; šikme ijstimski dirljivo i priprosto osećanje da bi se uskoro rasplinulo u površnom i neubedljivom spoljašnjem uiskmi, plastičgi laPidaran sbih ne gubi u mmogorečitosti, priprosta narodna reč se bori bilo sa svakidašnjim „(ponekad iz tehničkog rečnika pozajmljenim) govorom, bilo Ba visoko pesničkim frazama napabirčenim iz svih mogućih stilova, razigrani ritam zalazi u očiglednu mneskladnost sa wadržajem, kompozicija ne nalazi granice u logičnoj zaokruženosti; izmenađuju snažno postavljene metafore, đa bi se uskoro, razvodnile u otrcanosti i svakiđašnjosti, ili prekoračile svaku meru logike. Uzrok svima tim neskladnostima leži u nedostatku Kosmačeva osećanja prave pesničke mere.

Uticaji u Kosmačevoj zbirci su mnogostrani; od naslanjanja na narodnu pesmu, preko Moderne, koja ima naj-

digne. Katra mu iza leđa podmeće jastuk. Kod vrata stoji Pacenhk).

Katra: France, France! Da zovnem gospodina dekana?

Prešern (nasmeši se): Zar bi već htela da umrem?

Gogala: Ko bi sovu zvao đok je još dan!

Prešern (smeška se): Jesu li došle »Novice«?

Katra: (ljutito): Evo ih! (Ode).

Prešern: Hvala, prijatelji (Svi odlaze, Prešern je otvorio pred sobom »Novice« i letimično pregledao prvu, pa drugu i treću stranu, Smeška se, Napolju sija sunce. Sneg. Sunčani zrak prodire u sobu i pada na hrpu neprodatih »Poezija«, na kojima se taloži prašina, Odjednom se zagleda u be» lešku »Novica«: »Zdravlje našeg slavnog pesnika dr. Prešerna je veoma slabo. Pre nekoliko dana su mu uzimali vodu iz trbuha, jer ga je vOdena bolest sve više mučila. Daj Bože, da mu: sad buđe bolje i da opet ozdravi!«

(Oči mu zablešte, Razljuti se i por viče): Katra! Katra!

Gogala (ulazi): Nema je, gospodine doktore. Opet je otišla dekanu!

Prešern: Gle, gle! I njoj se žuri kao Blajvajsu! Čitaj! (pruža mu »Novice«. Plorijanu): Zovi mi moga pisara! Da donesu ispravku. A ti, Pacenk, pođi Jalenovoj! Nek ti đa bocu najboljeg vina! A tu limunađu neka pije travar! Pa povedi još koga sa sobom! Još Prešern živi! (Svi Be smeju).

više udela u tom akcionarskom društvu, preko Vodušeka pa sve tamo do ekspresionista, čak i Majakovskog, nižu se autori koji očigledno izbijaju iz Kosmačevih stihova. Za toliku raz-

novrsnost, uticaja skoro je teško nači |

opravdanje u pesnikovoj mladosti i u– čenju, jer su očigledni, suviše ih ima ı međusobno su pomešani (u jednoj pesmi se susreću Župančič i Majakovski) i vrlo su malo ili nimalo indiviđdualno obojeni, što je kod, mladđog pesnika uobičajeno.

To je uopšte. Treba svakako jstaći nekoliko pesama u kojima ima pomenutih kvaliteta i koje utiču neposredno. Nekoliko pesama s pruge (iz jednog parčeta isklesana, priprosta Arza, Udami, uprikos tepidencioznog objašnje nja u zadnjoj Strofi), mekoliko soneta, na(ročito jeđinstveno usklađenih u početku) iz sonetaog venca, koji u celini nije uspeo zbog neproporcionalno upotrebljenog apstraktnog simbola i realističkog, mestimično naturalističkog, lika i zbog nedostatka emocionalne sadržine koja se pri kraju gubi u uopštenoj i nespretnoj, skoro frazerskoj versifikaciji. Među dobre pesme spada centralna poema »Kurent in smrt« koja je uspeo moderan pokušaj oživljavanja narodnog lirskog: epa i koja u posveti pokojnom kiparu Nikolaju Pirnatu ima dosta stvaralačke snage. Među narodnim motivima đirljiva je »Partizanska romanca«, đok se kod ostalih više oseća originalnost pokušaja da se peva u narodnom duhu nego Winutrašnja priprosta ispovest,

Ubuđuće Kosmačev pesnički pogled ne sme đa ide samo u šjrinu, već treba da pronikne u dubinu, u najtajnije kutiće svoje ličnosti. Jedino će tako i pod Kosmačevim prstima zabrujati razigrana i istinski optimistički čudesna Kurentova svirala!

Uz Kosmačevu zbirku ponovo se postavlja pitanje ilustracije lirske poezije koje naročito praktikuje »Mladinska knjiga« u svojim izdanjima. Lakovičeve ilustracije — izuzev onih

uz Kurenta i naslovne vinjete koje su'

lepe — svojim suvim, nelirskim, realističkim komentarima lirske sadržine suviše dolaze u sukob sa sadržajem i stilom zbirke.

Mitja MEJAKR

Đorđe Popović: Jesen

Na gubilištu

(Pod vešalima stoji Obućar. Žanđar– mi. Ciganin. Sveštenik kojemu je Pacenk onda podmetnuo nogu. Komesar Pajk čita presudu. Završava. Doboš. Sveštenik prilazi Obućaru koji ga odlučnim pokretom glave odbija. Sveštenik se povlači, a Ciganin nabacuje Obućaru omču na vrat. Obućar nešto uzvikne, ali se u istom trenutku zvuk preliva u Prešernove reči).

105 U Prešernovoj sobi

(Kraj Prešernova kreveta stoje: Gogala, PFlorijan, pisar i Pacenk. Svi drže čaše u rukama. Prešern govori stihove iz svoje »Zdravice«)

Prešern (jednostavno, i toplo, do-

maće): . »Nek žive svi narodi, što dočekat žele dan, da svud kuda sunce hodi razdor bude protjeran, slobodni ljudi svi, ne krvnici — susjedi!

(Okrene se prijateljima):

I najzad, prijatelji, čaše za se dignimo,

- jer mi smo se zbratili, što svi dobro mislimo, dugo dni da živi što je dobrih gdje ljudi!

(Prepev M. Rakočevića) (Kucaju se i ispijaju. Već kod po-

slednjih reči Prešern malaksava. Ispivši času umorno se spušta u krevet).

0024000000000002202429220022022202202000002002000220000000000022200200002022000220020000000002000002000000000000200000000; ooo a

•t0———

#222000004090220200040020404200244204420242004220%020000024420004%00002202000000%02642600402200%%0

STRANA 3

BELEŠKE

cčtar Petrov -Njegoš

PROGRAM PROSLAVE NJEGOSEVE GODINE

U Narodnoj Republici Crnoi Gori otpočele su opsežne pripreme za proslavu stogodišnjice smrti velikog jugoslovenskog pesnika Petra Petrovića Njegoša, koja se navršava u oktobru iduće godine. Na Cetlnju je formiran Državni odbor za proslavu sa osam sekcija. Odbor je već sastavio jednogodišnji program priprema za proslavu, a čitav ovaj period priprema do dana proslave biće obeležen u našoj Kkulturnoj istoriji kao »Njegoševa godina«.

Odbor se obratio petorici naših najboljih vajara za izradu idejne skice za spomenik koji će se podići na Cetinju, Zamoljen je i pozorišni umetnik Raša Plaović da dramski obradi Njegošev »Gorski Vijenac«, radi prikazivanja u danima proslave. Od na= ših naučnika, koji su se bavili! proučavanjem Njegoša, zatražiće se prilozi za štampanje Njegoševa zbornika, U Beogradu će se štampati celokupna Njegoševa dela, a na Cetinju dosađa nepoznati materijal o Njegošu, koji se prikuplja u Zadarskom arhivu.

Restauracioni radovi obuhvatiće niz kulturno-istoriskih spomenika u CetinjskoM, Hercegnovskom, Kotorskom i Barskom grezu. Tako će se na Cetinju dovesti u prvobitno stanje zgrada zvana »Biljarda« i u njoj urediti Njegošev muzej. Restauriraće se i nekoliko manastira u kojima je boravio Njegoš, kao onaj u Mainama, u Ćeliji Doborskoj i u Komu na Skadarskom Jezeru, Izvešće se i restauracija škole u Toploj kod Hercegnmovog, gde je Njegoš učio, a takođe i njegove rodne kuče na Njegušima, Na nekoliko zgrada u Bok! Kotorskoj, u kojima je boravio Njegoš, otkriće se spomen-ploče, Obeležiće se spomen pločama i neki objekti koji nisu direktno vezani za uspomenu na Njegoša. Jedan od tih objekata je i ruševina grada Obođa kođ Rijeke Cmojevića, u kome je skoro pre pet vekova bila naša prva štamparija,

U toku proslave, za koju još nile definitivno određen datum održavanja, biće otvoreno nekoliko izložaba. One će prethoditi izložbi likovnih umetnika Jugoslavije, koja se iduće godine otvara na Cetinju. Ubrzo će se pristupiti pripremama za otvaranje izložbe celokupnog kulturnog nagleđa crnogorskog naroda i to po granama umetnosti. Likovni umetnici Crne Gore 1zrađiće niz reprođukcija Njegoševih portreta i istaknutih ličnosti iz Njegoševe epohe. Pored toga biće izložene rukopisne knjige u pergamentu, prve štampane knjige kođ RBlovena, među kojima i Oktoih, zatim mnoga originalna Izđanja knjiga koja je NJegoš izdao u svojoj štampariji na Cetinju i ostale knjige koje su štampane u Crnoj Gori đo danas.

Povodom proslave izrađiće se spomenice i značke, zatim nekoliko serija maraka 5& Njegoševim likom i motivima iz »Gorskog vijenca«, Za snimanje proslave biće, pored domaćih filmskih preduzeća, pozvano 1 Dete strano preduzeće, radi snimanja u oji,

STO GODINA ZADARSKE NAUČNE BIBLIOTEKE

Najstarija javna naučna knjižnica u mnašoj zemlji, Naučna biblioteka u Zadru, na= vršila je sto godina ođ svoga osn!vanja. Iako su italijanski okupatori, napuštajući Zadar, opljačkali nekoliko hiljađa najznačajnijih knjiga ove biblioteke (već! broj inkunabula, pergamenata i dragocen!h starih rukopisa) Zađarska naučna biblioteka raspolaže sa preko 120,00 primeraka Kknjiga. Po broju knjiga to je druga najbogatija knjižnica u Hrvatskoj.

Za proteklih pet godina za biblioteku Je nabavljeno sedam puta više knjiga nego za čitavo vreme koje je Zadar od Rapalskog ugovora pa do svog konačnog osloCA proveo pođ italijanskom okupacijom. U knjižnici se, pored ostalog, čuvaju retka dela naših starih pisaca kao što su Gučetić, Buđinić, Kasić i dr. Tu se nnlazi jeđan primerak crkvenog kodeksa iz 1508 godine. Tat kodeks je pisan u Moskvi i naši naučnici ga nazivaju »Zadarsko jevanđelje«. Među knjigama koje su fašisti odneli u Italiju nalazi se i prvo venecijanio izdanje Marulićeve »Judđite« iz 1521 geo-

ne.

PESNIK. NIKOLA POLIĆC NAVRBSIO GODINA ŽIVOTA

Krajem novembra u Pull je svečano proslavljena GO-gadišnilca života poznatog primorskog pesnika Nikole Polića. Na svečanoj akademiji koja je tim povođom održana u Građskom domu, o Poličevu Kmjiševnom stvaralaštvu govorilo je pesnik Gustav Krklec.

Polić je počeo pisati đosta rano, Njegove pesme, feljtoni ! razne druge publikacije počele su se pojavljivati početkom oyoga stoleća. Dosađa je izdđao jednu zbirku pesama pod naslovom »Jučerašnji građ«, zatim zbirku novela, Mmjimu eseja »Marginalije«, kao i oko dve stotine feljtona objavljenih u raznim časopisima 1 listovima.

MADARSKA NACIONALNA MANJINA DOBILA SVOJE DRUGO POZORIŠTE

Pripadnici mađarške nacionalne manji!ne u Vojvodini dobiće ovih dana svoje drugo narodno pozorište kole će biti ofvoreno u MPačhoj Topoli, Dosađa je u Vojvodini rađilo samo jedno „mađarsko pozorište i to u Subotici, Ono, naravno, mijje moglo u pbtpunosti da žzadovolj potrebe iako i Vojvodini rad! čitav niz raznih Ćć#Wetantskih 1 amaterskih grupa mađarske nacionalne manjine. Prvo pozorično delo koje će prikazati novo osnovano pozorište biće poznata drama Henriha Ibzena »AVotI«,

w NIŠU JE OTVOREN MUZEJ NARODNOOSLOBODILAČKE BORBE

99 novembra otvoren muzej HO OJ a Sa borbe u kome se nalazi nekoliko hiljada fotografija 1 400 raznih drugih dokumenata. Na proučavanju i hronološkom sređivanju materijala ra' )I| su istoričari niških škola,

ZVOĐENJE BULEKOVOG KONCOBRA ZA VIOLONČCELO I ORKESTAR

— Državni simfonisk! orkestar u Za izveo je prvi put koncert za bad 4 orkestar delo Stjepana Šuleka, jeđnog od naiplodnijlih hrvatskih hom tora.

Od značajnih muzičkih dela, hkompoaltor Stjepan Šulek izišao Je đosadđ pred bačku publiku sa koncertom za kla 1 orkestar, sa tri simfonije od kojih je druga »Erolka«, nagrađena prvom saveznom nagradom, sa klavirstom sonantom u c-molu sa muzikom za decu (»Muzika za mališane«) 1 klasičnim koncertom za orkestar.

KONZPRVACIJA LONGINOVOG iKONOSTASA. IZ MANASTIRA LOMNMĆE Jeđno od malobrojnih slikarskih đela majstora Longina iz XVI veka, ikonostos, d manastira Lomnice, nalazi se u Beogradu

JE 00

:.