Књижевне новине
Pisac pred slušaocem
Piše:
(Crtež Ismeta Mujezinovića)
MEŠA SELIMOVIĆ
vaj naslov (u namjeri da pokrenem razgovor o jednom «važnom pitanju iz prakse Udrušenja književnika) stavio sam iz nevolje, ne znajući kako da nazovem onaj — izgleda — već ustaljen i čest oblik rađa valjda svih naših udrušenja, koji se nazivao čitanjem književnih rađova, književnim priredbama, književnim večerima i sličnim, prilično nepogodnim imenima, a kojima še označava relativno novi „U Ovim razmjerama potpuno novi) način ostvarivanja bližeg, intimnijeg dodira pisaca s narodom. O tom obliku rada koji, eto, ni imena nema i o kome se začudo malo pisalo, neophodno je izmijenjati stečena iskustva da bi se on učinio efikasnijim i korisnijim. Prije svega, da li treba, da li vrijedi održavati ovaj neposredni kontakt pisaca sa slušaocima? Neuspjeha je, naravno, bilo, bilo. je i nerazumijevanja, i nesporazuma, i mučnih situacija, i ledene nezaintere= Bovanosti slušalaca koja je poneke pisce obeshrabrila, bilo je uzaludnih napora koji su navodili na brze i preuranjene zaključke. Ali krivicu za sve to ne snose slušaoci. Ako je bilo i gdje je bilo — neuspjeha, krivica je samo, ili uglavnom, u nedđovoljnoj organizovanosti, u neđovoljno pažljivom prilaženju tom poslu, u nedovoljno živom inte~esu za ljude kojima smo se obraćali. Čitajući onima koji nas najviše interesuju i kojima bismo najviše željeli da omilimo umjetničku ri-
ječ (radnicima u fabrikama, graditeljima. na. radilištima,· seljacima .i za=-
drugarima na selu) nismo uvijek vo» dili računa ni o njihovom interesu, ni o vremenu i mjestu u kome žive i djeluju, ni o mjihovim „mogućnostima, Za čitanje pred slv"aocima uopšte, a posebno pređ onima koji se tek upoznaju sa književnošću, pogodne su ·kratke i vedre stvari. Imamo ih vrlo malo. Potrebna je živa radnja, sa sna= žnim, konciznim karakterisanjem likova i situacija. U našim djelima malo je pokreta, a opisi su dugi i za ovakve prilike zamorni. Traži se jednostavnošt i konkretnost. A mi često ne uspijevamo da se othrvemo zapletenosti i da izbjegnemo aspstraktnost. Ne smijemo zaboraviti ni druge razloge koji umanjuju uspjeh, kao što su: malo sktuelnih stvari; pogrešan i štetan stav nekih književnika da pišu »za narodđ«, tj. sasvim primitivno, Ostvarujući veoma nizak umjetnički nivo; znatan priliv uskog subjektivizma u našu poeziju, itd. A nije bez važno-
00000044404004004000000020220042000%20200002000 ooo o ooo ooo ooo eoooooooo0e000/0000 ali sam došao da vidim kako je to.
Bošku se baš ne sviđa šegrtovanje, ali voli da čita sve što se otštampa, informisan je o svemu, svakoga voli đa raspituje za novosti i drago mu je kad ih prvi može nekome saopšti ti. Jovo zna đa mu je Boško napip3ao slabo mjesto, pa se kao ljuti:
— Čuti, ti. Ko tebe pita? Gdje su Nijemci, ni traga im nema. Šta bi ra-
la naša »Garava« đa su Nijemci na Šiši! Otkako su ljetos Drenović i njegove bradonje k'o jarčevi skakali niz Lisinu i kako je »Garava« sačekala Švabe u Klokotovcu, nema više situacije u Ribniku. »Garava« pod Banjom Lukom a Švabe u Šiši! Ja onako EOvorim za situaciju, kao malo đalje od nas,
Kao obično, kad Jovo dolazi, rad še na čas prekida. U rađionici su i odbornik Sveta i kurir V Krajiške Kozarske brigade, koji je upravo stiBao iz Centralne Bosne. Počeo je da ruča đolje u kuhinji, ali ne može da izdrži, nego s porcijom došao pore da čuje novosti. I raspričao se o bor“ bama IV Krajiške divizije sa četnicima u Centralnoj Bosni i II Korpu Ba u Istočnoj Bosni,
— A pdje je Bora. Albert, Mara, dje je moj imenjak Jovo? — i onda sam odgovara — Znam, druga smjena, spavaju. Neka, neka, nego, Jovo
i mi nešto trebao. · RNK
Kad se tako pozdravi sa svim radionici i raspita za one koji su Spa? vali, Jovo malo ođahnu, zgrbi se nekud nesigurno maši za torbu:
— Ja, ovaj. znaš, donio malo. Nije mnogo, ali dobra je rakija. Ja sam j pekao. A ovo drugo je za m0oB gov Znam bolestan je, pa ne smije SV jesti. Evo, malo kajmaka.
— Ajde a ti, Jovane, nije tre balo Sa a: mu Pavle — M S kad si baš denio, imamo danas zašt da pijemo. SR ON
— Znamo, lukavo se smiju p 7 Mice. Za novu državu, za našeg Mozk hala Tita, Danas malo, a kad Xe, sloboda, onda ćemo se onako — i 0 \o zairese glavom -- nabpitili, DP O —{ plave oči nestaju u vjeđama 2 ovima što se smrsiše. Znam ja 8Ve,
Oea O O i O: FE O Mr
sti ni to što se „bar prema
| , praksi koju NOO ništa nije objašnjavalo BUBaez e nego se on ostavljao pred djelom
e Be. ARVM e „OON mogućnošću krivo: opšte ili da shvati
Našavši se pred ovim | članovi Udruženja KričVODo Boceo bio a VI. posvetili su nekoliko
nih sastanaka njegovom rješavanju. Osnovni zaključci tih diskusija a a basa za dalji rad u tom u, a praksa će i wo mijenifi. p će ih dopuniti ili iz
Da bi književnost postala tekovina narođa, da bi se omogućio njen uticaj, da bi ona pomogla uzđizanju svijesti ljudi i doprinijela izgradnji socijalizma, potrebno je — istaknuto je u diskusiji — proširiti domet njenog djelovanja i plasirati je ondje gde bi ona, bez organizovane akcije književnika, ostala bez uticaja, pa i potpuno nepoznata, kao da i ne postoji. Da bi se taj posao svršio s uspjehom, neophodno je čitanje književnih rađova planirati tako da bude stalna' forma rada, česta i organizovana ,a nikako slučajna, povremena, prigodna. Standardni programi su nemogući, izbor radova treba da zavisi od kolektiva kome se čita. Time se nameće i Dpotreba upoznavanja ljudi i sredine gdje se čita, njihovih posebnih problema, njihovih specifičnosti. Nedostatak pogodnih književnih radova u jednom republičkom udruženju može se djelimično popunili djelima pisaca iz drugih republika. To bi svakako omog'ićilo bolii izbor, Treba koristiti i najbolja djela iz našeg književnog naslijeđa (Njegoš, Zmaj, Šantić, Kočić, Cankar, Nazor i dr.) kako radi upoznavanja slušalaca sa našom ranijom književnošću, tako i radi upoznavanja — preko najpogodnijeg sredstva kao što su visoko Kvalitetna književna djela — sa prilikama i životom naših nareda u prošlosti.
Svaka književna priredba treba da bude idđejna cjelina, da ima određen okvir, okosnicu, akcente. To će se postići ne samo izborom djela, nego i njegyvim tumačenjem i povezivanjem, isticanjem pojedinih ideja i činjenica značajnih za okvir koji je unaprijed postavljen, stvaranjem atmosfere, orijentiranjem slušalaca u smislu izvjesne opšte misli (koju književni prilozi ilustruju\. Nužno je tumačenje književnog djela, ponekad čak i fehnike i smisla književnog rađa, a ponekađ — u manje razvijenim sredinama — potrebno je unaprijed istaći sadržaj i ideju djela da bi se omogućilo razumijevanje. Onaj ko to čini (konferansije, rukovodilac grupe ili kako se već zove) mora da buđe dovoljno stručan ali i dovoljno razumljiv i zanimljiv; mora da poznaje on» kojima se govori i ono što je njima potrebno; treba da orijentiše slušaoce a da se ne name{ne suviše. On dobrim dijelom organizuje i uslovljava uspjeh.
Ovako organizovan rad (ili slično: o tome treba diskutovati) može donijeti mnogo koristi. Pomoći ćemo da književnost postane bliža i razumljivija našim trudbenicima, pretvorićemo je u aktivnu snagu koja će biti činilac u, socijalističkom. preobražaju.na= še zemlje daleko više nego ako je ostavimo samo u knjigama i časopisima. S druge strane, književnici će đoći u češći i bliži dođir s narodom, upoznaće ga bolje (naročito ako se u kolektivu i sredini gdje čitaju, zadrže duže, dva-tri dana, pa i više ako je moguće), a značaj tog upoznavanja je dalekosežan. Igšpitaće, zatim, na izvoru, u masi onih za loje i treba da pišu, odjex svoga djela, njegovu vrijednost i stepen njegove sugestivnosti i uvjerljivosti. Pa, iako to nlje apsolutno mjerilo, sigurno je da od toga naša književnost ne može imati štete, a sasvim je vjerovatno da ćemo đobiti više djela za narođ (ponavljam, ne »za narođ«), više nego što ih danas imamo.
Ovo pitanje Je i važno i interesantno, te bi se njime trebalo ozbiljnije
pozabaviti.
naštampano.
— Šta ćeš da gledaš, kad ne znaš ni čitati ni pisati, — zariva opet Boškić. Nema više kralja, neće se vratiti u zemlju, propala londonska vlađa. Pederacija smo mi. Država se stvorila. Eto ti. To piše i svugdje je potpisao stari Ribar, Lolin otac, i drug Roćko.
— Opet ti, ljuti se JOvo, gada OZbiljno. Zar je kralj Petar moj odi I đe su moji unuci, u Londonu ili pod Banjom Iaikom. Stvara se država! Ne stvara se država, nego smo je mi već stvorili. Mi, bogami. Drug Tito i drug Stari i drug Osman i komandant Kosta i pokojni Danko i SŠolaja i koman= dant Slavko i Veljo! I stvorili smo je i potvrđili u Jajcu, bilo to Hitleru i Paveliću, ili bilo kome, drago ili, ne bilo.
— Tako je Jovane, Partija je stvorila A upada odbornik Sveta. I to kakvu državu! Koja rađi za narod i za vojsku. Evo ja padoh 8 nogu. Treba sakupiti sjemenski fond, treba drva za školu, za bolnicu i štampariju. Kampanje treba prikupljati. Eno pun Podgrmeč muhadžera iz Vukovskog i Ravnog. Partija kaže đa niko ne smije na umre od gladi. Država je to. Kolika je vojska, koliki su slobodni građovi! Vozovi iđu, BVe. e
sveta je svoje odborničke muke pomiješao djrekino s državom i nije propustio da pomene vozove. Pek vozovi su mu, pored vojske, u je! bili glavna karakteristika države, o čemu je uvijek na konferencijama go•·
vorio.
_— Vozovi, potvrđuje Jovo Risoje~
kako idu, ali kad su partizani aitpodij i Viroviticu, onđa beli od Pavelića i Hitlera nema ništa. Bio sam ja u virovitici — to je ravno kao dlan. Nego dal. Ante, bogati, pokaži mi kako to izgleđa naštampano o drBK uze jeđan od prvih već pove» zanih ali neobrezanih primeraka od-
Juka, smije se 1 čita. š
BILJEŠKE UP. MEKI
KNJIŽEVNE!NOVINE
,IR O}
PRIJEVODA
SMUJEFNKE MLIBIRE
e namjeravam pisati o prevođenju već hoću samo istaći pojavu nekoliko značajnih zbirki svjetske lirike. U prvom ređu prijevođe što ih je objavilo Državno izdavačko poduzeće Hrvaliske Zora u kolekciji Mala biblioteka. Velika djela jedne nacionalne književnosti brzo prelaze pranice svoje domovine i postaju svojina drugih naroda, prelaze u riznicu svjetske kulture. · Međusobnom „upoznavanju književnosti uveliko pomažu prijevodi. Svaki obrazovan „čovjek pozna Homera, iako je Ilijadu i Odiseju relativno mali broj ljudi čitao u originalu. Mnoga značajna djela malih (po jezičnom području) narođa ostaju ne· poznata, jer nisu prevedena na stra-
ne jezike. Zar mišljenie mnogih inte-·
lektunlnih glava Evrope o našoj inferiornoj, guslarsko-balkamskoj zaostalosti nije između ostaloga nastalo i zbog totalnog mnepoznavanja naših prilika ili zbog poznavanja na osnovu krivih obavještenja. — svejedno opata Fortisa ili gospođe Else Triolet ili makar koga tko ili nije htio ili nije smio biti obaviješten?
Svaku književnost najbolje je, kad „se to može, čitati u originalu. Ali kad bi, u idealnoj pretpostavci, neku stranu književnost svi ljudi našega jezičnog područja mogli čitati u originalu, mislim, da bi i tada „prijevod imao opravdanje, jer bi se, ako ništa drugo, u tom prijevodu ogledale književne kvalitete našeg jezika.
Prijevodi zavise i od ideološke orijentacije prevodioca, i ne samo prevodioca nego i izdavača. U lošem izboru može se neki pisac predstaviti u sasvim krivom svijetlu.
Prevodilačkoj se djelatnosti kod nas posvećuje velika pažnja. O tom svjedoče javne diskusije i rasprave u štampi, koje ne govore samo o kvalitetu prijevođa, nego i o izboru pjsca i o sistemu izdavanja. Pojedine izdavačke kuće sistematski objavljuju djela svjetskih klasika (Homer, Dante, Shakespeare, Tolstoj, Stendhal, Balzac, Gorki itd.), značajna djela savremene književnosti, pa naučna i filozofska djela, klasike marksizmalenjinizma itd. I najsumarniji pregled pokazao bi ne samo opširnost nego i
Jure Kaštfelan
svestranost i kulturnu širinu naše 'izdavačke djelatnosti. Dok u pojedinim zemljama automafizirani šefovi kulture izbacuju iz tiskarskih strojeva i iz književnih izloga jugoslovensku knjigu, kođ nas se besprekidno i sistematski prevode i objavljuju sva značajna djela, koja je na bilo kojem kraju svijeta stvorio revolucionarni ljudski duh. I o tome jače od riječi govore činjenice.
Lirika je najđelikatniji i najosjetljiviji, upravo poseban rod prevodilačke djelatnosti. U posljednje vrijeme u Hrvatskoj se osjeća velika ži-
· Vost u prevođenju stihova (Repu-
blika br. 8—9). U kolekciji Mala biblioteka nakladnog „poduzeća Zora dosad je objavljen (a k tome i najavljen) čitav niz značajnih prijevoda proze i poezije. Od 15 svezaka, što ih je objavila Mala biblioteka, 42 sveske su prijevodi iz ruske, njemačke, engleske, francuske, talijanske, poljske, češke, mađarske, bugarske, itd. književnosti. Od 42 sveska prijevođa 13 svezaka otpada na poeziju. Te brojke jasno govore, koliko se ozbiljno prišlo prijevodima lirike. O tim izdanjima kod nas se vrlo malo ili gotovo nikako nije pisalo, pa bih htio dati sumaran pregled tih vrlo značajnih knjiga.
Već samo nizanje imena pokazuje, da je izbor pojedinih autora odabran vrlo seriozno. Kad se istakne, da neki od tih pjesnika prvi put izlaze u našem priievodu, vidjet će se značenje i ozbilinost tog rađa. Sva izdanja Male biblioteke popračena su kraćim ili opširnijim pogovorom, komentarima i bilješkama, kao i jlustracijama koje, uglavnom, pravi slikar Fedor Vaić.
Među prvim knjigama objavljen je izbor od dvadeset pjesama sovjetskog pjesnika Vladimira Majakovskog. Gustav Krklec (koji je ujedno i urednik edicije) preveo je Prešernov Sonetni vijenac i Šleske pjesme “Z„WHevolucionar– noga češkog pjesnika Petra Bezruča. Lojze Dolinar:
— Evo, kako izgleda. Bvo, ovdje piše »Odluka o oduzimanju prava zakonite Vlađe Jugoslavije takozvanoj jugoslovenskoj vladi u inostranstvu i o zabrani povratka u zemlju Kralju Petru II Karađorđeviću«. Evo »Kralju Petru II Karađorđeviću zabranjuje se povratak u zemlju s tim da će pitanje kralja i monarhije rešiti sam narod svojom sopstvenom voljom posle oslobođenja čitave zemlje«. Evo, »Ođluka o izgradnji Jugoslavije na feđerativnom principu«, evo »Odluka Pretstavništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije o dodeljivanju naziva Maršala Jugoslavije Josipu Brozu "Titu« evo ovdje, »Odluka o Vrhovnom zakonođavnom i izvršnom .narodnom pretstavničkom telu Jugoslavije i Nacionalnom Komitetu oslobođenja Jugoslavije kao privremenim organima Vrhovne narodne vlasti Jugoslavije« ...
Jovo Risojević, dlanom »prislonjenim na ušnu školjku, otvorenih usta sluša i miče usnama kao da moli ili u sebi ponavlja ono što Ante čita. Kao da se prisjeća: bio je rat i· slom stare Jugoslavije i ustaški pokolj, i ustanak i četnička izdaja. Digao se Ribnik, { staro i mlado. Bili su Talijani pa okhišli, Danas talijanski vojnici nose petokraku a Đovani radi u štampariji. Ratuje se već dvije i po gođine .I raste vojska i narođ je DOstao svjestan. Srušena je žanđarmerijska kasarna i nema više sreza ni sreskog načelnika ni ustaškog pretstojnika ni tabornika u Ključu. U Ribniku je opštinski odbor, u Busijama je odbornik njegov sinovac Sveta. Ribnik daje mladiće u vojsku i hranu i odjeću, sjeme i zaprege za popaljena sela. Koliko je on sam dao za svoju vojsku, za partizane, za slobođu za uništenje Pavelića i Hitlera, ustaša i četnika. I bila je skupština u Bihaću, pa u Mrkonjiću, pa sada u Jajcu Kažu, .đošli delegati iz čitave zemlje, iz Srbije, Crne Gore, iz, Hrvatske, iz Slovenije. VUK je narasla, idu vozovi. — Drugovi, braćo moja! Kako je to lijepo! Sve je to istina, sve je na-
Crtež
22000200000000000000000002000000202002000000200206020000220200%2.
štampano. Neka nam je na zdravlje naša nova država i da nam mpoživi naš Maršal Tito. O, gdje li je samo Jovo. Daj, Boškiću, probudi ga Bko se ikako može. — Znam ja, stari — šeretski viče Boško. Ti bi htio đa Ti Jovo da jednu knjigu a to ne može, to je sve na broj i ide pravo u Vrhovni štab, je li Pavle? Jovo Risojević osjeti se kao zatečen u krađi. Trgnu se, pocrvenje i htjedđe nešto reći, ali se zagrconu... Tigl zahvati posljednji list korica i zaustavi se. Drugovi se zgledaše Stari Risojević koji nije krio simpatije prema Jovi Martinoviću vjerovao je da mu samo on može dati jedan primjerak knjige. — Sad ću ja po Jovu, reče Pavle. Čuli su se njegovi koraci ali ne prema sobi gdje je spavala pošla smjena. Niko ne izusti ni riječi. Jovo se sabio vratima i đošao nekud Dpogrbljen, mali. Boško se umusio. Kozarski kurir pogleđaše čas u drugove, čas u vrata, čas u Jovu. U donjem spratu čelično škljocanje oštrice mašinskog noža. Pa opet koraci. Pavle je nosio prvi, obrezani pri-
mjerak Odluka Drugog zasjedđanja AVNOJ-a.
— Jovo spava, al evo fi knjige, Jovane.
Starac, u nevjerici, pođe prvo vratima kao da će pobjeći, zatim pogleđa Pavla, pa prisuine, pa opet Pavla i nijemo uze knjigu.
Učini pokret kao đa će da je vrati, ali se predomisli i zastađe. Pa umjesto.da što kaže, prinese knjižicu usnama, strpa je u njeđra, nezgrapno odskakuta kroz vrata i sruči se niz stepenice. i
M22002242000002020022202202000200200022020C0200204>002420004%2222022400000000000220000200002220222200000%00000000
Klasik njemačke književnosti Goethe predstavljen je Knjigom poezije koja je izašla povodom
200-godišnjice pjesnikova rođenja. Goetheove pjesme preveli su Nazor, Cesarić, Tadijanović i Kombol, Kao jubilarno izdanje u znaku 150-godišnjice rođenja A. S. Puškina izišao je izbor Puškinove poezije pod naslovom Knjiga poezije, Pjesme su preveli Cesarić, Krklec, Kombo]l i Vitez, Poemu sovjetskog pjesnika FEduarđa „Bagrickog Pjesma o Opanasu preveo je Grigor Vitez. Julije Benešić preveo je dva značajna djela poljske poezije romantični ep Julijana Slovackog: U Švicarskoj i izbor pjesama savremenog pjesnika Julijana Tuwima pod naslovom Pjesme. S , Posljednjih dana, gotovo u isto vrijeme, izašla su iz štampe fri vrlo značajna sveska: Michelangelo: Soneti, Sheakespeare:; Venera i Adonis, i Federico Garcia Lorca: Knjiga pjesama. To je prvi put, da se kod nas prevode cjelokupni Michelangelovi soneti kao i muladđenačžka Shakespearova poema. Moderni španjolski pjesnik Feđerico Garcia Lorca bio je i prije kođ nas poznat po nekim pjesmama, ali je ovo prvi opsežniji izbor iz njegove poezije.
Genijalni kipar, slikar i graditelj Michelangelo Buonarotti (1475—1564) malo je bio poznat kao pjesnik. Njegove pjesme objavljuju se prvi puta pola stoljeća poslije njegove smrti. Objavio ih ie njegov pranećak unoseći u pojedine pjesme i svoje ispravke i dopune. Prvo kritičko izdanje Michelangelovih pjesama objavio je Cesare Guasti godine 1863 u Firenci. Svojom kritičnošću ističe se izdanje Michelangelovih pjesama, koje je priredio Karl TPrey u Berlinu 1897, najsavjesniji i najpotpuniji komentator Michelangelovih pjesama jest Talijan Fortunato Rizzi.
Genijalni renesansni majstor počeo je vrlo mlad pisati sonete, madrigale i kancone, ali su se njegovi mulađenački stihovi izgubili. Soneti, o kojima je ovdje riječ, nastaju potkraj umjetnikova života, a vezuje se uz jedan od najplemenitijih likova Michelangelova vremena uz ime njegove prijateljice Vittorie Colonne, koja ga je nadđahnjavala i kojoj je posvetio nekoliko najljepših soneta. Sama Vittorija Colonna, kćerka PFPabrizia Colonne, slobođarska po uvjerenju, biıa je nađarena pjesnikinja.
Književna Kritika ima podvojeno mišlienje o Michelangelovim pjesmama. Najbolji talijanski književni historičar De Šanctis dao je puno priznanje Michelangelovoj poeziji. Ta
se poezija razlikuje od pjesama njegovih suvremenika, kao što i njegov genijalni duh nadvisuje.svoje vrijeme. Njegove pjesme odlikuju se Oporošću, misaonošću i iskrenošću kakvu posjeduju samo genijalni stvaraoci.
Michelangelove sonete (79 na broju) preveo je Olinko (Delrko. Taj prijevođ zaslužuje potbpuniju ocjenu.
Divnu SheaRespearovu poemu V enera i Ađonis preveo je Danko Anđelinović, koji se ogledao i na prevođenju Shakespearovih &šoneta. Venera i Adonis, prvo Shakespearovo pjesničko djelo, ima svoju tfemafsku osnovu u grčkoj mitološkoj priči o ljubavi Venere i Adonisa. Danko Anđelinović u bilješci o ovoj poemi kaže: »Ovo pjesničko djelo bu.Ja mlađošću i zanosom mlađoga Shakespeara. Ono se događa nominalno negdje u Grčkoj, a uistinu u okolici pjesnikova rodnog Stratforđa, otkud je on i ponio svoje prve mlađenačke impresije. Djelo nam crta neprispođobljivom realnošću i zanosom zaljubljenu boginju i još nezrelog mlađića Ađonisa, nasrtnog ata i mlađu kobilu, te đivlji lov ma vepra. Taj opis lova daje podlogu vjerojatnosti predaje, đa je mladi Shakespeare kao krivolovac ubio vlasteoskog jelena | rađi toga bio prisiljen napustiti svoj rodni Stratford.«
Uz cjelokupna scenska Shakespearova djela, koja izđaje Matica Hrvatska, prijevod Ađonisa i Venere značajan je prilog poznavanju Shakespearova opusa kođ nas.
Treća knjiga koja se pojavila paraleno s Michelangelom i Shakesperarom, jest izbor poezije španjolskog
pjesnika Peđerica Garcia Lorce (1899—1936). Federico Garcia Lorca, uz Antonija „Machado,
najveće je lirsko ime mođerne španjolske poezije, a i jedno od najpoznatijih pjesničkih imena u mođernom svijetu. Republikanski pjesnik T'ederico Garcia Lorca poginuo je od fašističke ruke kao jedna od prvih žrtava španjolskoga građanskog rata.
Izbor i prijevođe Lorcine lirike pod naslovom Knjiga pjesama izvršio je Drago Ivanišević, koji je napisao sažetu i iscrpnu bilješku o pjesniku i njegovu djelu
Prijevodi lirike u kolekciji Mala biblioteka znače već sađa opširan rad o čijoj bi kvaliteti književna kritika trebala đa kaže svoju riječ. Taj napor ne ulazeći u ocjenu prijevoda „treba istaknuti, jer ćemo, poslije objavljivanja još nekoliko najavljenih prijevođa · (Katul, Propercije, Tibul, Whitman, Gorki itd.) 'na našem jeziku imati opsežan izbor najboljih svjetskih pjesnika,
a ___________________________________________________________________________________________ če č_____________________L_L_LLLL__L__L__LL_LL_LL_LL_LLLL_L_L__L_L_LLLLL_L_LL_LL__LLLL_LLLL_L_L_LLL_LLL_L____________________________—-
—— __________________________________________________ __________ ___ _________ _____ -–-_-— —------— –— –—- –- ––– – _ __
STRANA 3
ir aaa a O O
BELEŠKE
vanja Rađauš: Banjenik
IZLOZBA REPRODUKCIJA BRVATSKOG VAJARSTVA XIX I XX VEKA NA RIJECI
Ovih dana na Rijeci je otvorena Izložba reprodukcija hrvatskog vajarstva MIK 1 XX veka. Izložba je otvorena u Galeriji Hkovnih umetnosti koju je organizovalo Odeljenje za kulturu i umetnost Ministar stva NR Hrvatske,
Na izložbi se nalaze reprođukcije najvrednijih dela koja su ostvarena u vajarstvu „Hrvatske za poslednjih 100 godina, Izloženo je 120 ođabranih foto-reprodukcija od 32 majstora. Time je urnlavnom prikazan proces razvitka hrvatskog vajarstva.
Prikazana su dela Ivana Rendiča: »Pesnik Gundulić«, Portret dđevojičec, »Novica Cerović« i drugi, Dalie su zestuplieni Robert Frangeš, Rudbit Valdec, Ivan Kedrić, Vajar Dešković zastupljen je sa reprođukcijama »Pas u tragu« |I »Nad plenom« dok je Ivan Meštrović zastupljen sn nekoliko značajnih dela kao što su: »Psiha«, »Grgur Ninski«, »Ruđer Bošković« itd. Dalje su izložene rcprodukcije Hinka Juhna, Joze Turjalije, Dujama Penića, Frana „Kola, IPrana Kršinića, Marina .Studina, ivana Lozice, Antuna „Augustinčića i Vanjs Radauša. od mlađih umefnika zastupljcni su: Vojin Bakić, Grga Antunac, Pavao Perić, Ksenija Kantoci.
Umetničke snimke napravili su Vrio uspelo majstori fotografije Tošo Dabac i Marijan Sabo.
IZLOŽBA LIKOVNIH RADOVA PRIPADNIKA ARMIJE
Lj TOOAICOJRa naše Armije sve veći broj voinika, podoficira i oficira bave se umetničkim radom. Pored literarnih i muzičkih, u mnogim jedinicama uspešno rade kružoci likovnih umetnosti. U tim kružocima pripadnici Armije u svoje slobodno vreme, uz pomoć „nastavnika i naših umetnika, proučavaju probleme likovnih umetnosti i sami stvaraju svoja dela. Nek] od tih krušoka postigli su dobre rezultate 1! upoznali javnost 5sa svojim rađovima, Tako {c kručok Doma JA već u dva maha organizovao izložbu.
Da bi prikazao uspehe postišnute na tom
lju Centralni dom JA organ!rovno je izožbu na kojoi će pripadnici Armile izločžiti svoja dela. Biće izloženo oko 200 radova (skulpture, ulje, pastell, akvarel, crteži),
U skoro svim rađovima obrađeni su moftivi iz Narodnooslobodilačkog rata, soclja=lističke izgradnje 1 života u Armiji.
Najveći broj izlagača prvi put se počeo baviti likovnom umetnošću u Armiji.
Naročito se ističu radovi p. pukovnika S. Draganića (kompozielia »Armija u odbrani i izgradnji soc!lalizman«), kapetnna J. Pavičića (bista Maršala Tita), vojnika R. Pavlovića (portret borca), kapetana Luketića (skulptura »Graničar«) i mlađeg vodđnika Mimića (pejzaži),
DRŽAVNI ANSAMBL NARODNIH IGARA I PESAMA KOSMETA Državni ansamb! narodnih igara | pešama Kosova i Metohlje pretstavlja značajan
faktor koji će mnogo učiniti na prikupljanju našeg {folklora i na upoznavanju man-
log Šiptar log naroda o kome se van Ko-
smeta loš uvek malo pn ! pogrešno zna. Ansambl ima lep i bogat program. Ru-
govske igre 6a mačevima — borba za de-
vojku i borba za muziku, muške igre Žura, Hoče Zagradske itd., pretstavljaju skladne, sa puno oštrine i ritma u pokretima, junačke igre koje se mogu poređiti sa najboljim korčulanskim igrama ove vrste, zntim vrlo lepe ženske šiptarsfce !gre Drenice, Đakovice ! Prizrena, pune graocloznosti — sve u živopisnim, veoma bogatim narodnim nošnjama, što deluje vrlo impresilyno. Poređ igara zastupljene su ! narodne pesme uz pratnju nnrodnih instrumenata.
Srpski narodni folklor, naročito ona] sa Kosova, otkriva veliko narodno bogatstvo i široke mogućnosti za rađ nnšeg Ansambla u studiranju | iznošenju ovog narodnog blaga. Splet kosovskih igara (Džanum naBred sela, Kosovsko kolo, Deli Afus, Ančeguguče. Kolo iz Koretišta ı Romana), pored svoje šarolikosti ı prefiniene sklađnost! pokreta — otkriva i narodno bogatstvo, naročito žen:koe nošnjo sa Kosova,
Za uspeh Ansambla, pored svestrane brige i pomoći narodnih vlasti, najviše zasluga ima V. Kvasnevski, direktor ! koreograf, koji Je sa puno elana i ljubavi prlBtuplo poslu 1 uspeo da za nalkraće vreme od amatera stvori umetnike koji zašsšta moRu s punim pravom đa reprezemtuju folklor Kosova i Metohije.
NOVEMBARSKI BROJ »HIDa-A
Novembarski broj »Hlđ«-a, „književnog časopisa vojvođanskih Mađara, poređ ostalog donosi: članak »Književnost 1 misticizam« od Lasla Gala &oji na primeru poznatog mađarskog pesnika Đule Ileša pokazuje pritisak i pečat informbiroovske politike na stvaralaštvo mađarskih pisaca. Ističe se članak Ervina Šinla o imjiževnom dela Miroslava Krleže. Od beletristike privlači Karolja Ača i Karolja Šaroši-a. Objave su i prevodi tri pesme Boška Petrovića, bogatom feljtonu naročito je zanimljiv članak Petera Lerinca, koji se, uglavnom nB> nalizirajući dosadašnji rad vojvođanskog mađarskog ·„pripoveđača Karolja Brindze, dotiče i nekih opštih, važnih pitanja &njiževnosti. »sHGONTROLOR BKROBAR« — ROMAN LOJZA KRAJGERA »Slovenski Knjižni zavođ« izdao jo. “
đavno roman. Lojze Krajgera »KMontrolc Bkrobar«, Ovo je drugo izdanje ovog dela,
koje je prvi put objavljeno u proleče 194,
nešto pre početka Prvog svetskog rata.
Radnja romana ođigrava se u po, -
slovenačkim krajevima, E Nekoliko godina pre Prvo svetskog ta, šovinistički austriski! plsac Rudolf Hans Barč (Bartsch) izneo je u svom romanu sNemačid jađ« (Das detutche Leiđ) nemačke aspiracije na pogranične delove raji nije, Slovenački književnik dr. Lojxe ger napisao je, kao odgovor na ove aspiracije, roman »Hontrolor Bkrobar«, Ve? ćen Stajerskoj ! njenim borbama za . clonalno oslobođenje. Ovaj roman još x velt je veoma zanimljiv ! od značajne knji#. ne vrednosti. Autor {e drugo Izdanje nešto popravio 1 dopunio, Nn kraju knjige objavio Je svoju propratnu reč: »Posle četrđeset godina«. U njoj opisuje nastavak, pozadinu | problematiku »Kontrolora Skro-
bara«.
ažnju priča Janoša Hercega i pesme
r– LP
1
JI M. ——