Књижевне новине

STRANA tb

Kralke vesli iz inoviransiva

Žavije Vilato: Ilustracija za »Pesmu O smrti Ignacija Sančes Mehije« od Pederika Garsije Lorke

ILUSTROVANO IZDANJE DELA FEDBRIKA GARSIJE LORKI

Tg Parizu je objavljeno luksuzno ilustro-

. ano: izdanje čuvenog dela Feđerika Gar-

sije Lorke »Pesma smrti Ignacija Sančes

Mehijar. Pasm' je na francuski preveo Gij

'Levi-Mano, a ilustracije izradio slikar Žavije Vilato,

ZBIRKA BSBJA OSKARA VAJLDA

| Neđavno je izdđavačko preduzeće »MetuehM« u Londonu objavilo knjigu eseja poznatog engleskog pisca Oskara Vajlđa. MHnjigu je uređio engleski književnik Hesket Pirson. U predgovoru za ovu Wnjigu Pirson „pretstavlja Vajlda kao značainog esejistu svoga vremena. Eseji Oskara Vajlđa, sakupljeni u ovoj zbirci štampani su u engleskom časopisu »Intensions« — pod naslovom »Portret V. H.+« (J889); »Američha invazija« (1887); »Londđonski „muođeli« (1889); »Jedna kineska bajka« — prikaz Kkniige Čuang Cua: »Mistik, moralist i socljalni reformator« i dr.

STUDIJA TBZENOVIH KOMADA

MWrembridžko izdđavačko pređuzeće u Engleskoj neđavno ije objavilo knjigu profesora „Brajana V. Daunsa pod naslovom »Stuđija šest Ibzenovih komađa«. Ova kritička studija profesora Daunsa pretstavlja mastavakc njegove studije o Ibzenu koja je ranije obiavliena pod naslovom »Intelektualna pozađina«. Nova Daunsova studija obuhvata Ibzenove pozorišne komađe »LjuĐavna komeđija«, »Dama s mora«, „Kad se mi mrtvi probuđimo«, »Kuća lutaka«, »Divlji patak« i »Majstor graditelj«. stuđija ovih komađa, po mišljeniu kritike, dđoprinosi osvetljavanju Tbzenovih dela,

OTKRIVENI NOVI FRAGMENTI GRČKE LITERATURE

Britanska Akađemija nauka neđavno ie 4zdala naučnu studiju profesora E. Lobela vu koloji autor iznosi jieđan novootkriveni jampski fragment. Ovaj fraFment otkriven je među „papirusima koji su nazvani »Oxyrhynehus papyri«. Ovo otkriće pruža engleskim naučnicima novu mogućnost za dalja izučavanja papirusa grčke literature, na kojima su oni intenzivno radili proteklih pet gođina, i pretstavljaju Osnowu za predviđanja širih otkrića u tome pravcu, Ovaj novootkriveni fragment sadrži oko pedeset oštećenih stihova jedne dosađa nepoznate grčke trageđije. Do danas su grčke tragedije popularno bile po-

. deljene u dve vrste: u one, O legenđarnim Tičnostima daleke prošlosti, i drame o manje ili više lokalnim događajima, na Ppri-, mer kao Mshilov »Persele. Međutim ovaj

· Lobelsov fragment govori o kraliu Gigesu

i o njegovoj uzurpacijl đržave kralja Kandaulesa kao i o Oosnivaniu dinastije MecTrmand. Značaj ove tragedije leži u neobič5 intrigi između Gigesa i Kandaulesove ene.

BIOGRAFIJA DŽORDŽA DI MORIJE oD

DAFNE DI MORIJE

književnica Dafne di Moriie uskoro biografiju svoga deđe pTžordža đi Morije, poznatog engleskog Kkarikaturiste i saradnika engleskog satiričnog lista Punč. Biografija će biti ilustrovana originalnim karikaturama Đžor> dža di Morijea i sadđržaće izvestan broj pisama koja je ovaj karikaturista upučiwao svojim savrememicima.

CASOPIS VENECIJANSKROG BIJENALA

Priređivački odbor VvenecijanskoE bijemala pokrenuo je međunarodni časopis za gulturu. Časopis posvećuje naročitu pažnju umetnosti, pozorištu, gkinematografiji i mođi, U prvom broju, koji je obimno ilustrovan, čitamo priloge Djovanija Pontija, Palukinija, Baconija, Venturija, Maksimilijama Gotjea, Markiorija, Bartolinija, Žerara ĐBauera, Pol Firena, Petricija i drugih Uuglednih književnika i kulturnih radnika.

KNJIGA O SEZANU

»Veličina devetnaestog veka je u smelosti, smelosti obnavljanoj iz dans u dan usred hajke... — piše Wransis Žurđen u pređgovoru knjige o velikom francusiom slikaru Polu Sezanu. Pisac dokazuje da e Zola u svoje doba bio jedini čovek koji je, ako ne razumeo, a ono naslutio gpenije Sezana. Žurden ie lično poznavao, Sezana koga ie posećivao u Fksu. On odb'ia ideju po kojoj bi Sezanovo dela moglo da posluži kao polazna tačka za apstrn'ttnu umetnost, Sesan je, prema pisaniu ŽHirdena, uvek želeo povratak prirodi. Kniima je izašla u izdanju »Braun e Si« i sadrži dvađeset i četiri reprodukcije u boji.

STUDIJA O SLIKARU MWODILJUJANITU iu izdanju edicije »Feman Azan« u parizu objavljena je jedna veća studija Žaona Koktoa o slikarstvu slikara Modđiliiianiia.., Slikar Modiljijani ie svojim radđovimn danas pretstavljen u mnogim svctskim gSalerijama modđeme umetnosti, ali 24 mpiatma, o kojima je reč u ovoj studii Žana MKoktoa, potiču iz privatnih kolekci'a u Parizu. Knjiga je ilustrovana sa avadeset i četiri reprodukcije u boji, već je proeve' dena na engleski iezik i neđavno objavijema u izdanju edicije »Cvemer« u Londonu,

| IZLOŽBA BLIKA DJAMB/A TISTA TIJESPOLA U VENECIJI

\w Veneciji se priređuju izložbe velikih · Mtalijanskih majstora. Veliki uspeh su do sada postigle izložbe dela Ticiiann 'Tintoreta. Veroneza i Đovanija Beliniia, Sama se priprema izložba Djambatista Tiiepola. koja će biti otvorena 3. juna.

UMETNOST MAM.A MN MEKSIKU I

a GVATEMALI

OU Francuskom izđanju »Edision de la Ssim« objavliena ie studija Žilberta Me· dionija o. umetnosti Maja u Meksiku i 'Gvatemali. Stuđija sadrži mnogobrojne foTtografije dela, izvanredne maske, reljefe koji pretstavljaju božanstva naroda Maja, ploče sa natpisima koji još ni đo danas

'Kngleska objaviće

| nisu objavljeni i dr.

Ivanka Sukić — Šotra: Crtež

Nekoliko pitanja ter

KNIIŽEVNE NOVINE

MADJARSKO POZORIŠTE

i „interesi sovjetske spoljne politike”

U mađarskom časopisu »Taršađalmj semle«, »teoretskom« organu Partije mađarskih frudbenika, Lošonci Geza dao je »teoretsku« analizu razvoja pozorišnog života u Mađarskoj.

U ovom članku na punih 13 stra-

nica (uzgred budi rečeno, članak noma nikakve veze sa teoretskom analizom), ima vrlo mslo stvari u vezi sa naslovom teme. Čitav članak pretstavlja ustvari jedan hvaiospev, tiradu sovjetskoj drami, njenom blagotvornom uticaju na razvoj »mladđe socijalističke mađarske drame«, i tako dalje. Popularisanje sovjetske drame i pokušaj primoravanja mađarskih pisaca na još veću poslušnost, da bi njihovo pisanje bilo u skladu sa trenutnom spoljnom politikom Sovjetskog Saveza, a time i mađarske viade — taj je zadatak postavio sebi LOo-

šonci, pišući ovaj članak.

O stva/nim problemima mađarskog pozorišnog života jedva se nešto govori u ovom članku. Takva koncepcija dovela je i do apsurdnih postavki koje treba da se žigošu, jer je pisanje Lošoci Geze tipičan primer kako se duboko srozavaju neki kulturni radnici u informbiroovskim zemljama.

Na samom početku članka Lošonci hvali — kako on kaže — »socijalističku programsku politiku« pozorišta u Mađarskoj u prvoj sezoni posie njihove nacjonalizaciie, Šta je to »SsOcijalistički program« za Lošonci Gezu? To je kad se pozorišni program ispuni delima sovjetskih pisaca! »Može li se uopšte — uzvikuje on patetično naći osnova za upoređivanje jednog Sartra sa jednim Simonovim, Anuja sa Sofronovim, Saroajana sa Surovim, Salakrua sa Pavlenkom, Franje Molnara sa Gorkim?«

Eto, šta znači socijalistički program: Simonov, Sofronov, Surov, Pavlenko! »Jer u socijalističkom svetu Rusi su u svemu predvodnici!« To je, razume se, potpuno netačno. program ne može se izjednačiti sa delimia ruskih autora koji servilno služe hegemonističkim ciljevima sovjetske vlađe. Ali postavlja se pitanje zašto je potrebno ignorisati sve zapadne pisce, jer ovakva postavka nastoji da ih negira? To Lošomci ne kaže, ali i? je verovatno zbog toga što mnogi pisci na Zapadu nisu spremni da služe interesima sovjetske spoljne politike kao, recimo Simonov sa svojim »RUskim pitanjem«.

Osećanje nesposobnosti i nezrelosti u rešavanju sopstvenih problema, koje je veoma potrebno za sprovođenje politike potpune potčinjenosti Sovjet= skom Savezu, politike koja ima sVOje eksponente na svim poljima ekonomskog i političkog života, našlo je i svoje »kulturtregere« u Mađarskoj, „Možemo zahvaliti sovjetskim dramama — piše u pomenutom članku Lošonci — što smo uspeli đa potpuno istismemo sa. mađarske pozornice proizvode zapadne dekađencije i što nismo morali napraviti nikakav kompromis zbog nedostatka komađa«. I đalje »S ovjetska dela (podvukao B. Š.) dala su potstrek mladim mađarskim piscima da napišu svoja prva dela.«

Divne li perspektive za revoluciju, za narod koji hoće da se istrgne 1 oslobodi okova kapitalizma! Ubuduće, oslobođene snage marođa, prema .8Ovjetskim receptima (pošto je svaka druga mogućnost »nezakonita«), neće dobijati potstreka za stvaralaštvo iz sopstvene stvarnosti, već kao što ma đarski i drugi radnici moraju da se ugledaju na ruske stahanovce, mađarski i drugi inženjeri na sovjetske

(Pp:plom provnda kni e L. |. Timofpia\a „

Oxih dana izašao je u izđanju Prosvete« prevod »Teorije književnosti« L. IL. Timofejeva. Značaj te knjige nije samo u tome što su naši studenti dobili, makar i privremen, udžbenik teorije književnosti nego i u tome što su tim prevodom data uglavnom i rešenja terminologije iz te teoriske oblasti nauke o književnosti, Iako neki od tih termina, kao prevod ruskih termina, mogu biti i uslovni, tj. mogu se i ne upotrebiti ili zameniti drugim terminima u našoj nauci o književnostj, ipak je većina njih potrebna i nezamenljiva, naročito kada se ima na umu da je ova teorija književnosti izgrađena na DOstavkama marksističke filozofije i da se otuda služi terminima koji u našim ranijim teorijama književnosti nisu upotrebljavani ili su upotrebljiavani s drukčijom sadržinom. Prevodioci i redaktori ove knjige imali su u tom pogledu naročitih teškoća i odgovornosti, jer njihova rešenja tih termina treba da posluže kao manje više normativni termini kod nas Za teoriju književnosti. 1 odmah treba reći da su prevodioci veoma savesno i brižljivo tražili i pronalazili ta rešenja i da su ih uglavnom srećno našli, Uzmimo samo rusku reč »BBIMĐIcem«, koja se dosada svakojako prevodila: i kao »izmišljaj«, i , kao »fantazija«, i kao »fikcija«, pa čak i kao »izmišljotina«, a koja je sađa sasvim dobro prevedena kao »invencija«, ili termin »xy/oxecrBeHHan maTepaTypa«, koji je sasvim u duhu našeg jezi-, ka preveden kao »lepa književnost«. Prevodioci su u nekim „slučajevima morali da grade i nove reči za poiedine termine, i tako su rusko »??RMSHeHMHOCTĐb« preveli kao »životnost«, rusko »HapOnHOCTb«a kao »narodno obeležje«, što se kod nas dosada često nepravilno prevodilo našom rečju »narodnost«, itd. Pored toga, tre-

Socijalistički .

· pisaca

inženjere, mađarski i drugi naučnici na »vođeću sovjetsku nauku«, tako i mađarski a i drugi pisci dobijaće potstrek za pisanje — od sovjetskih pisaca i njihovih dela!

Taj cinizam prema marksizmu-lenjinizmu ustvari je i jedno priznanje. Mađarska stvarnost, koja bi treba da služi kao izvor motiva, ne daje poleta za pisanje u onom smislu koji bi bio poželjan za današnje informbiroovsko rukovodstvo, za eksponente sovjetskog kastinskog poretka u Mađarskoj, već samo pruža materija] koji osvetljava postojeći jaz stvarnih interesa mađarskog naroda i sluganske politike mađarskih vlastodržaca. »Nije slučajno što je Lošonci prinuđen dđa se žali: »Mlada mađarska drama u DproŠloj pozorišnoi sezoni nije izbacila na površinu pozorišna dela koja tretiraju tako

bitna pitanja kao što su borba za mir pro- .

tiv imperijalizma«. T dalje: »Izgleđa Nhao đa su u prošloi sezoni naši dramski pisci izgubili iz vidđdae—e najcentralnija najbitnija pitanja naše epohe« (podvukao F. Š,J

između ~

Ali, mađarski pisci ne samo da nisu sve lo »izgubili iz vida«, nego je stvar u tome što ono što ieži na srcu »kulturtregerima« imperijalističke stvjetske politike — ne leži na srcu jednog naroda. Mogu se naći ljudi, koji će se podvrgnuti zahtevima ILošoncija, o4ncesnc onih po čijem je narođenju Lošonci taj svoj članak napisao. To je samo još jedan primer moralnog pada u koju politika Informbiroa gura ljude u istočnoevropskim zemljama. Naći će se ljudi koji će putem MErenburga, Fadejeva, Tihonova i! Sabo Pala u Mađarskoj, popunjavati i pocepati ono što su ranije pisali i, po naređenju, s dana u dan misliti i pisati drugačije. Takvi ljudi postojali su i ranije. Dovoljno je pogledati u blisku prošlost Mađarske, Međutim, odnos radnih ljudi prema birokratskoj kasti koja izdaje interese svoga naroda neće se promeniti! Naprotiv, prezrenje radnih ljuđi prema ovakvim

' lakejima još će se više pojačati.

Egon ŠTAJNBR

Eros S ekv

obmana suha panjeva šupljih,

solju ispira rane šupljine prazne.

književnosti

balo je rešavati i pojedine teške ili nejasne rečenice samoB pisca, kao i niz primera iz lepe književnosti od ] različitog perioda, različitog stila i jezika, Sve je to činilo rad na prevođenju OVOG knjige „nesumnjivo teškim i odgovornim poslom, i otuda se za ovaj .tečan i književan prevod mora reći da je ozbiljno i solidno urađen.

WMeđutim, ima u ovom prevodu i nekoliko rešenja o kojima se može diskutovati, kao što ima i nekoliko rešenja koja nesumnjivo nisu dobra, upravo — nisu tačna, i na koja treba ukazati. O njima treba govoriti zato što svojom netačnošću mogu dovesti do zabune i do nepravilnog tumačenja, i na taj način do iskrivljavanja pojmova iz teorije književnosti. Uz to, o njima treba govoriti utoliko pre što nam prevodioci nisu objasnili (sem u jednom slučaju o rešenju ruske reči »oGpa3«) zašto su se u pojeđinim slučajevima odlučili za ovo, a ne za ono terminološko rešenje; — a da su se oni ozbiljno i studiozno odlučivali za pojedina rešenja, vidi se iz cele knjige, viđi se iz velikog broja dobrih rešenja, pa čak i iz onih za koja mi smatramo da su pogrešna. Stoga ćemo ukazati na njih.

Tu pre svega dolazi prevod ruske reči »oGpa3« (slika), Timofejev Uupotrebljava pojam »oGpa3« u širokom značenju: to je umetnički odraz (slika) obiektivnog sveta, ili, kako ga Timofejev definiše, to je konkretna i u isto vreme UOPpštena slika ljudskog ŽživOoOta, skvorena pomoću invehncije. (»Teorija književnosti, str. 41). »O6pax« je na taj način širok pojam koji obuhvata celokupno umet= ničko odražavanje objektivnog sveta i kao takav on može imati, prema konkretnoj upotrebi, i širu i užu sadržinu, on može značiti umetnost

DVE PESME .

SPOMEN, SKOR? LEGENDA, | ŠJME

pozdravljaš me ti s obale, Rijeko, pričajuć o AJfiu i Đovanu a nemački su topovi

Iza bukava krije se more ivoje i luka, pod kamenolomom,

I ti kazuješ da tvoji gatovi mirišu već svežim rezom šuma partizanskih.

TRENUTAK

S rebrene staze i glasovi sirena . zašto li vezete sve do u beskraj čežnju nejasnu da saznate ono što nosim samo u sebi? ·

Livade daleke i {talasi gora da stignem k vama mnogo je prostora slobodnog za let bez okova da bi saznao zašto. i

Dosta je lišće što moram.·ubrati da obojim san današnjice i dosta moje đelo radnika đa zatrepti živo u mojoj pesti čovečanstvo radđosnije.

Sunčane staze i bleštave vođe, daleka maštanja nostalgije beskrajni prostori neznanog mirisa i ti živote moj današnji za sutra: sidro vaše slatko u meni je večno trenutak zaljubljeni

u pogledu moje drugarice.

~

Du:u,

(S talijanskog R. Nj.)

minologije teorije

Tegrija kniiževngsti“

uopšte, ili vrstu umetnosti, ili jedno umetničko delo, ili opis (sliku) jedne pojave ili stvari u delu, ili sliku (lik) jednog karaktera u delu. Prevođioci su, nailazeći i na slučajeve kada »oGpa3« znači sliku (lik) jednog karaktera (»oBpas OHerwHa«), odlučili da »oGpa3« prema potrebi prevođe i kao »slika« i kao »lik«, U napomeni

ispod teksta oni sasvim pravilno vele:

»U srpskom jeziku u upotrebi su dve reči za ovaj pojam: slika i lik. Lik se upotrebljava u značenju slike jednog karaktera, a slika ima šire značenje, jer obuhvata i lik i opis nekog predela, događaje i Ssl. Mi ćemo najčešće upotrebljavati izraz slika; izraz lik upotrebićemo samo: kad se odnosi na karakter« (str. 13). Međutim, prevodioci kasnije uopšte nisu postupili shodno ovoj pravilnoj napomeni. Naprotiv, oni su skoro dosledno upotrebljavali termin lik umesto slika,i otuđa su u definicijama pojma »oCpa3« svodili ovaj na njegovo najuže značenje, na značenje lika, U svojoj »Teoriji književnosti«, definišući pojam »00pa3#, Timofejev uglavnom shvata »oDpa3« kao sliku ljudskog života, dakle — shvata ga veoma široko, A po definicijama naših prevodilaca ispada da je lik — slika ljudskog života (str. 18, 19, 21, 25, 30, 41). Ovakvim sužavanjem pojma »oDpasa« taj pojam je na nekim mestima ispao direktno protivrečan čitavom značenju rečenice. Na str. 41 čitamo, na Dpr., ovakvo rezonovanje: »Pojam lika [umesto (umetničke) slike} širi je od. pojma karaktera, jer se pod njim (upra– vo: pod njom, slikom) podra= zumeva prikazivanje sveta materijal– nog, organskog i uopšte objektivnog sveta u kome se čovek nalazi i izvan koga se on ne može zamisliti... Ako

upoređimo lik {[upravo: (umetničku)

U CEMU SUT

~ „OROJ 6

„#

PRINCIPIJELNE RAZLIKE

Wan Brafko

korektora u članku TIva»U čemu su principijelne rGzZ ke izostao je jedan deo čiji tekst donosimo u ovom broju. Ovaj deo članka treba čitati od svršetka drugog na” stavka (br. 4 »Književnih novina«) 48 treba ga vezati sa početkom trećeg nastavka (br. 5 »Književnih novina«).

Takođe u 5B broju »K, N.« u istom članku wa drugoj stran, šesti stubnc, drugi pasus odozgo treba da stoji: » Po stojale su i kod nas tenđence monopolisanja i stvaramja osobitih položaja, tendence podređivanja kritike, uništaORO slobodne i nezavisne kritičke misli. O tome K,. Marks kaže sledeće:

»Što se tiče umetnosti, poznato je da određeni periodi njenoga procvata ne stoje ni u kakvom srazmeru s Opštim razvitkom društva, pa prema tome ni s materijalnom osnovom društva, kao sa skeletom njegove organizacije. N« primer Grci u poređenju s modernim narodima, ili pak Šekspir«.!) |

Nepažnjom na Bratka

Imaju pravo oni koji tvrđe đa se u francuskoj književnosfi i umetnosti izvršila velika revolucija 90 godina posle društveno ekonomske revolucije (1789) i smatraju da je to izraziti primer neravnomernosti društvenog i ideološkog razvitka. Taj primer je sasvim u skladu sa saznanjima i principima koje je već Marks utvrdio.

Pređimo na drumo pitanje: kako Gamulin tumači sadržinu i trajnu vrednost umetničkih dela?

On veoma rado ističe da je »umetnost izraz stvarnosti«, da je »životna stvarnost vremena — poslednji kriterij i mjeriJo dubine svake umjetnosti«, da u pravoj umetnosti dolaze do izra=za »bitni društveni odnosi i suštinske zakonitosti stvarnosti«, i slično. U Gamulinovoj esejistici je puno takvih izraza. A na jednom drugom mestu kaže da »jedva ima nečeg ljepšeg u povijesti umjetnosti nego li tragati za klasnim karakteristikama u oblicima i u sadržajnosti umjetničkih djela« (Gamulin: »Za višu razinu diskusije«, Književne novine, 15. VIII 1950). Tim putem Gamulin dolazi do svojih Dpoznatih zaključaka o »dvorsko reprezentativnom i heđonističkom moralu Rubensa«, o neđostajanju »zahvata bitnih društvenih odnosa i suštinske zakonitosti stvarnosti« kodđ Kurbea, o francuskim impresionistima koji su slikali »moralni lik toga svijeta koji je orgijao nađ grobovima i tamnicama pariškog proletarijata«, itd. itd. O svemu tome govorio sam već u svom prvom članku o Gamulinu. U svom odgovoru Gamulin se opet veoma često poziva na slične misli 1 proglašava ih alfom i omegom — materijalističkogB shvatanja istorije umatnosti. Bez obzira na kvalitet njegovog »traganja za klasnim karakteristikama u oblicima i u sađržajnosti umjetničkih diela«,

. upozorio bih na onu misao Karla ·“Marksa ·koja' je vanredno dragocena

za svakoga ko se bavi tumačenjem sadržine umetničkih dela:

»Međutim, teškoča se ne sastoji u tome da se shvati đa su grčka umetnost i ep vezani za izvesne oblike društveno3 razvitka. Teškoća se sastoji u tome što nam grčka umetnost i ep još uvek pružaju umetničko uživanje, i što u izvesnom smislu još uvek važe kao norma i kao nedostižni uzori«.*)

Na sličan način bismo mogli postaviti bezbroj drugih pitanja. Zašto je danas kod nas jedan od najčitanijih pisaca -— Balzak? Zašto je mnogima

O KOJUVRONRIŠ i wu

#4) Marx-Engels: mjetnosti, »Kulturas« 1946, str. 2?) Isto str. 28.

sliku] sa ćelijom, onda će karakter pretstavljati njeno jezgro, bez koga ćelija nije u dovoljnoj meri aktivna, ma da se ona nikako ne svodi na ;ezgro«. Prevodioce je besumnje navelo na ovakvo rešenje trvđenje Timofejeva da umetnost prikazuje prvenstveno život čoveka, da je čovek u središtu umetničkog prikazivanja, dakle — u sređištu umetničke slike, đa je »o6pa3« — slika ljudskog života, Međutim, u svim tim postavkama čovek se uzima kao pojam,a ne kao karakter, tip; otuda je »o6pa% kao slika ljudskog života širok pojam koji obuhvata i karakter (dakle, lik) kao svoje jezgro, ali i sve Ono što okružava čoveka: »materijalni, organski i uopšte objektivni sveta. Samo tako je onda razumljivo zašto je Dpojam »oGpas3a« (slike) širi od pojma karaktera (ili lika). Prema definiciji naših prevodilaca dobija se čak nemoguća tvrdnja da je »p ojam lika (što znači: karaktera) širi od pojma karaktera«!

Postoji, možda, još jedan razlog što su prevodioci ovako nepravilno upo{irebili reč lik; to je stilski razlog. Naime, u Timofejevljevim definicijania pojma »o0pa3« nezgodno su se stekle (nezgodno za naš jezik) reči »oDpas« i »gaprMua«. Na ruskom jeziku njegova definicija glasi: »OGpa3« — 9TO RkaDTMHa MueJIOBeMOCKOM 2}EM3HM«. Kad bi se i »oGpa3« prevelo kao »slika« i »RaprawHa« kao »slika«, dobila bi se stilski nezgodna rečenica: »Slika je slika ljudskog. života«. Međutim, ovakav razlog nije smeo dovesti do sužavanja pojma »oGpa3«. Ta rečenica se mogla prevesti i ovako: »Umetnička slika — to je slika ljudskog života«. U svakom slučaju, »o0pa3a« 6e u svim tim definicijama morao prevoditi kao »slika« ili kao »umetnička slika«.

Sužavanjem pojma »oDpa3« na Dpojam »lik« prevodioci su ne samo SVe” li umetničko odražavanje isključivo na prikazivanje karaktera (likova) nego Su na nekim mestima doveli do nepotpunog i netačnog formulisania

izvesnih, postavki. Govoreći o pozna- ·

toj marksističkoj tezi da umefnik

svojim realnim prikazivanjem života

prevazilazi ponekad svoja sopstvena

ideološka uverenja i navođeći Engel: izvanredno drag kipar Rođen 1 fran> cuski impresionizam? Zašto se toliko cene Molijer, Šekspir, Rostanov »Sirano de Beržerak«? Šta je to u njima što nas privlači«? Životna stvarnost vremena«” »Bitni društveni odnosi«? »Suštinska zakonitost stvarnosti«? Odgovori su sasvim sigurno mnogo dublji i ni ta nećemo razumeti i objasniti ako se vazda MUustavimo tamo gđe »teškoća tek počinje«. gasvim je sigurno da u svakom velikom umotvo= ru pored »životne stvarnosti vremena« postoji i nešto što ima opštečovečanski značaj i nailazi na jak odziv i kod budućih generacija. Balzak nam je, po” red ostalog, drag i Zbog toga što se možda, bolje nego ijedan dosađašnji književnik uđubio u duševnost najraz= ličitijih ljudi, od umetnika i kapitali= stičkih trgovaca đo aristokrata, lekara ' i seljaka 1 istakao pređ čovečanstvo njihove sjajno i.rađene portrete. U poplavi dela savremene sovjetske literature, koja slika čoveka kakav »treba đa bude«, naš čovek je još jače prigrlio Balzakove knjige života, prožete srdačnom i mnepatvo> renom ljubavlju prema ljudima. Po= red umetnički izvanrednog prikaza doba, kod njega postoji još nešto što cenimo i što iđe u opštu riznicu čovečanstva — poznavanje čoveka koje svojim znača- , jem đaleko prevazilazi okvir njegovog 1oha.

T treće: problem tumačenja razvojnih težnja neke umetnosti u vezi sa razvojem njenog klasnog nosioc&, . T ovde je Gamulin izvanredno jedno stavan. Na krivulju opađanja buržoazije iz sredine XIX ~·sstoleća dalje nađovezuie krivulju opadanja njene umetnosti. No ni tu čitevi proces nije tako mehanički (ma đa jeu suštini 'tako), jer i tu deluje niz faktora koji taj razvoj kc nplikuju, Na primer: mo> menat slušžajnosti: interes nekih slo= jeva buržoazije da pojedine umetničke grane ne zapadnu sasvim u dekađen= ciju (napr. kod muzike, stvaralačke i, naročito, reproduktivne, kod arhitekture, itd.):;: otpor izvesnih zapadnih građanskih umetnika protiv oficije!nog forsiranja dekadencije u slikarstvu, itd Toj komplikovanoj cik-cak liniji razvitka Gamulin ne posvećuje nikakve prave pažnje, niti je 'ana]izi= ra, već samo vidi i generalizira osno” vnu težnju buržoazije.

Prema svemu tome je očigledno da je Gamulinovo materijalističko shva= tanje istorije umjetnosti mehaničko i jako nepotpuno. Osnovne misli Karla Marksa o tim pitanjima zanemario je i time, — u sklađu sa drugim vul= garizatorima marksizma — jako snizio opšti nivo toga proučavanja. I u tim pitanjima postoje dva materijalizma: vulgarni, mehanički, uprošćavajući i — stvaralački, đijalektički, koji stremi za muarksističkom istinom na osnovu analize činjenica. ;

sove reči o Balzaku, Timofejev formuliše tu tezu rečima Gorkog: »Umetnička slika je gotovo uvek šira od ideje (piščeve)«, tj. čitavo delo piščevo kao umetnički odraz okolnog sveta šire je, više je od njegove ideje, od njegove koncepcije. U našem prevodu ta rečenica glasi: » Umetnički lik je gotovo uvek širi od ideje (piščeve)«, što je nepotpuno.

Timofejev je i sam upozonio na OVO sužavanje pojma »o6pa3« u odeljku u kome se baš govori o shvatanju ovog termina; gde veli: »Pojam slike (u našem prevodu: lika) ponekad se u upotrebi izjednačuje s pojmom karaktera. S tog gledišta &lika (u našem prevodu: lik) je istovetna s karakterom. ||

»Ali se delo, kao što smo već. res kli, ne svođi na karakter niti na grupu u njemu prikazanih karaktera (Podvukao D. ŽJ. Mi iza karaktera vidimo nešto veće, tj. vidimo piščeva '“opštavanja, koja čitalac tumači na osnovu uzajamnog uticaja avih elemcenata dela« (u našem prevodu atr, 62, u originalu u izdanju od 1945 godL etr. 43), Odavđe je jasno da se zamenjivanjem reči slika rečju lik iz vršilo sužavanje pojma »o6paa«, koje je onda izmenilo i definiciju tog pojma i njegovo značenje u drugim postavkama. "

U vezi s prevođom reči »obpa3« đolaze i prevodi reči: »oGpasHbiM« i »oDpasHocTbe. Ne mamo iz Kojih razloga, ali prevođioci su za te termi« ne upotrebili dosad neupotrebljavame u tom smislu reči: »slikovan« i »slis kovnosf«. Kod nas su se dosađa za te termine upotrebljavale reči: »sliko" vit« i »slikovitost« (»Umetnost je &likovita delatnost). Pretpostavliam đa su prevodioci pobegli ođ ih reči zbog toga što 8likovit ima i zna čenje živopisan (malerisch) pored mačenja: ono Što je u slici, slikom predato (bildlich), Međutim, ako je to bio razlog, onda je ta boiazan bila potpuno neumesna. Skoro nema reči koja ne bi imala po dva i više mnačenja, pa je mi opet fačno upoftrebljavamo s odgovarajućim značenjem u izvesnoj oblasti Slikovit u oblasti gnoseologije baš i znači ono što i rusko o6pasasbijt, što i nemačko bildlich — ono