Књижевне новине
BROJ 17 ~
— II IK ———
—- RJIŽEVNENOVIKE
Z—0—>M—M>—>——
»POVMIZEME ULICE. VJEKO\LAVIA KALEBA
DOE Šid Kaleba »Ponižene uli- ce« i nije u pravom smislu, ili bolje rečeno, u uobičajenom laln te riječi — roman. Njemu nedostaju osnovne karakteristike romana, kako u samoj kompoziciji, tako i u među-– sobnom odnosu pojedinih ličnosti. No govoriti dalje o ovoj knjizi kao o TOmanu bilo bi nepravilno u odnosu na pisca, jer on, dajući knjigu u štampu, nije na njoj ni naznačio njezinu Vvrstu. Uredništvo Nakladnog poduzeća »Zora« stavilo je na djelo »Ponižene ulice« etiketu — roman, koju, pošto nije piščeva, ne možemo uzimati u ražmatranje.
Jasno je, međutim, đa je Kaleb s postavljanjem isprepletenih i paralelnjih radnji, s cijelom galerijom lica, htio dati širu sliku društvenih zbivanja iz prvih dana okupacije. A za tako široko postavljenu radnju, sa tako mnogo lica, koja djeluju i žive u izuzetno teškim vremenima, „Kalebov metođ rađa — zadržavanja na karakterističnim detaljima i nastojanje da se preko njih dade upečatljiva cjelina, nije se, u ovom djelu, pokazao do kraja adekvatan.
Tz diskusije o knjizi »Ponižene ulice«, održanoj u sekciji proze Društva književnika Hrvatske, vidjelo se da jie Kaleb htio napisati dužu pripovjetku, originalnu i po kompoziciji i po načinu uobličavanja obuhvaćene materije. Misaona nit pripovjetke bila bi: Kako se prema prvim danima NDH odnosio građanski intelektualac, profesor Ivan Butko, likovni kritičar,
koji je u okviru svog puževskog Žživo- ,
ta i pošten i napređan, od one vrste predratnih salonskih ljevičara. Kako se on svojom posebnom logikom van vremena i društva (zapravo prođukt građanske klase) kreće kao automat, bez osjećaja za dramatičnost i odluke koje stubokom mijenjaju život, i pušta da na njega u tim uskovitlanim danima, kao na neki precizni stroj, djeluju slike dobra i-zla, ljepote i ijudske gluposti. ; ·
Kad uzmemo u obzir metođ kojim Kaleb gradi ovu svoju glavnu ličnost, u našoj literaturi na neuobičajeni način, onda vidimo đa je i preuzeti zadatak u »Poniženim ulicama« bio vrlo težak i kompliciran.
Koliko je Kaleb uspio u tom svom teškom zadatku? Odgovor nije ni lagan, ni jednostavan. Prateći njegovo tanano preplitanje tkiva oko svake ličnosti, bez snažnijih zahvata, kad tromost i međitacije pod „pritiskom vanjških „događaj treba da pređu većim zamahom novi kvalitet, uz pravolinijnost nekih ličnosti, djelo »Ponižene ulice« dostiže svoju snažnu umjetničku vrijednost ne u cjelini, već u pojeđinačnim slikama, u datim atmosferama nekih zbivanja u NDH i, što je najvažnije, u vrijednosti izvanrednih piščevih životnih zapaža-
nja o mnogim problemima čovjeFa i
društva. Ova mjesta data su u knjizi suverenom snagom zrela majstora i otkupljuju mjesta eksperimentalnog karaktera automatskog reagiranja li-
- čnosti u svijetu dobra i zla, lijepog i
. sko-esejističkom
mračnog. Ta mjesta otkupljuju i ona, koja često, da bi se održala linija automatičnosti glavnog lica, (dok je djelo izlazilo u nastavcima u »Republici« nosio je naslov »Automati«) idu ivicom života i interesantna su zbog vjernih, sitnih životnih podataka a ne zbog njihove opće životne linije.
" Ali, da bi se mogla upoznati snaga i manje uspjela mjesta »Poniženih ulica«, najbolje je prići kratkaj analizi. Glavno lice Ivan Butko građanski intelektualac posvetio se svom kritičarradu. Iako je po shvatanjima, više putem umjetnosti, napređan čovjek, daleko je od toga da bi ga život do rata prisilio na neke izrazitije odluke i djela u političkom smislu. Nastankom NDH on
»fluorografom«! Dar naših američkih
iseljenika! Pa sleti poput vjetra Kad sam polako siša
Joka prekapa 5 njima ı sva trojica razgovaraju onim neka-
Wkwvim motorističkim jezikom, od kojega ne razumijem ni svaku treću riječ, Vidim, priznaše dječaka odmah za svoju motorističku svojtu. Prozborih i ja nekoliko riječi, no čim ona dvojica razabraše da nisam stručmjak, više me i me »obadiraju«. i
Ta zgoda ulila mi poštovanje 1 po vjerenje prema Jokinom znanju čak sam se odlučio, da mu dadem na popravak svoju uru buđdilnik, koja se nešto pokvarila. BR, ali tu sam Radraigao, ismijao me deran! Da je to kakav 'dinamo, turbina ili agregat, s tim bi se uhvatio u koštac; ali 8 O »vekericom«, hahaha! Tobože, ispo časti mu je, na 'medvjeđe »floberticu«,
Bilo mi ma
na cestu,
o dolje, već i po motoru, a
tutnuo u šake dječju pa da plaši vrapce. 1o krivo. Toliko povjerenje — ne dajem Ja svoju »vekericuć makar komu u ruke — a vidi, mei je to na smijeh. Jest, baš ću ti ja ga iz ovih stopa pisati u Ameriku Po agregat, da ti imaš po čemu rasi
pati... : No, nisam zlopamtilo; mladost-1u
dost, kako đa mu zamjerim..«
Eto vidjeste i sami: iako ima sva? kojake talWdežh ovakvog poput td treba tražiti svijećom. Sada, četvr o godine, hvata ga iznova ona DV3 groznica — opet na drugu formu! i: je da se okanio motoristike i agreE
ta, ali šta je to mjemu — kar0atč 59 veli: na jedan zub. Sve a
hoće Jučer došao k meni kao i „Mo e eo i jednog pajđaša.... e n noć napravili čitavu uzbunu, ju TOB se vratiše u grad, ali su obećali, da u subotu doći DEE a j nas , St Da U UN dG boli trbuh od smije-
ha, B, pa neka čujete i Vivwk
" nom životu kao jedine
kao da bi starom lovcu'
(Izdanje „Zore“ —-
iz tog svog teoretskog stava i ne izlazi, ali ne može zatvoriti oči pred krvološtvima okupatora i ustaša. On dalje od spoznaje i teoretske osude ne polazi, držeći da !je s njegove strane to dostatno u osudi fašizma, Međutim, i ovakav bezopasan „mekušac smeta nekim ustaškim špijunima, koji hoće živjeti u svojoj jazbini bez prisustva i posljednjeg trunka ljudske savjesti i oni ga daju u ruke koljača. Tek nađ „koljačkom jamom u Maksimiru, pređ sam akt klanja, ta mizerija, utonula u svoje subjektivističke izolacije, konačno na svojoj koži spoznaje da je fašizam nešto zaista vrlo konkretno i opipljivo i da uništava sve što se i u najneđužnijoj formi pridružuje progresu. Trza setu nad samom jamom, spoznaje svoj put, i bježi koljačima iz ruku u spasonosnu, tamnu noć, . ”
To je sađržaj djela »Ponižene ulice«, Kako vidimo, sadržaj siromašan u uobičajenom romansijerskom smislu, a opet, zbog skoro posvemašnje nezavisnosti pojedinih lica međusobno, neuobičajen ni u pripovjetci. Oko Ivana susrećemo .još nekoliko važnijih ličnosti, kao što su: Gorka, prevejana bogomoljka Lucija, komu-– niste Marko i Milan, direktor željezare Jassy, Rklerofašistički pjesnik Vinko ''rtak, učiteli Kajo, te cijeli niz ustaša i među njima koljači Stipe Dubnica i Ante Drombar.
Pošto i nema neke izrazitije rađnje, koja bi "sama po sebi pretfstavljala interesantnost za čitaoca, to se sva pažnja svodi na zbivanja unutar pojedinih ličnosti, na njihove stavove i reagiranja prema bjesovima fašizma.
Na početku knjige profesor Tvan oObećava neki jači spoznajni razvoj, ne, naravno, u smislu neke povećane psihofizičke altivnosti, koja bi ovog začahurenog idealistu dovela u redove svijesnih boraca. Shvatljiv na početku knjige, osobito u njegovom reagiranju na prve đane NDH, i dolazak okupatora, on kasnije, zbog autorove linije »automatičnosti reagiranja«, gubi na svojoj uvjerljivosti i često se vlada beskrvno, po šabloni, koja je preuska za ovog frazera, koji hoće da se uzvisi nađ prljavom svakidašnjicom svojim »snažnim intelektom« i »prefinjenim« osjećajima. Na ovoj liniji pisac dovodi Ivana u razne situacije, koje se u suočenju sa istinskim životom ne mogu održati i fa nam životna istina najpouzdanije svijetli pri otkrivanju konstrukcije od prave umjetničke slike.
Istina, Ivan ne preduzima ništa kon= kreino protiv fašista, i otuda njegova sigurnost da se njemu neće i ne može ništa dogoditi, Ali izazovi koj upućuje ustašama taj oportunistički raspoloženi umjetnik ne mogu se odršati ni u ovom aspektu. Suviše je bilo jasno svakome đa se za jednu jedincatu riječ, jedan pogled, iđe al logor ili jamu, a da bi se netko i pokušao šaliti s ovim beskrupuloznim ubojicama. Međutim, ovo fantastično raspoloženje rasplinjava se u korist istinitosti svagdje tamo, gdje Ivan dolazi u dodir sa običnim ljudima sa ulice, u vlaku iH, što je značajno, u dodiru sa ženama. Pisac vrlo snažno ističe karakteristike fe ličnosti, S ijedne strane nemogućnost malograđanskog intelektualca da unatoč zločinima, koji sve više pritiskuju sa svih strana, prodre iz svog zatvorenog kruga, LL B druge strane, normalno reagiranje na ostale životne manifestacije, koje prađanska iđeologij4 forsira u društvevrijednosti. Guranjem baš u te sfere interesa (religija mistika, žene, kocka, pijanke.) postiže se željena svrha — stvaraju se apolitični intelektualci, hjudi koji su sami svojim nerazmrsivim subiektivističkim problemima centar svije-
Spremam se ja sinoć u selo. Subota je, konac svibnja, prekrasno veče; drugarica mi otišla u:grad i ne će se vratiti dva dana. Cijelu sedmicu nisam mogao nikud od vrinih poslova, pa sam željan razgovora s ljudima,
Baš da ću krenuti, kad po stepeni-
cama iza kuće netko se ispinje. Si-
gurno mioj nećak, a već mu se nisam nadao... I doista, ispadoše dvije kuštrave, očupane glave: Joka i taj njegov pajdaš, nekakvi štrkljasti, tankonogi... Prevjesio oko vrata durbin i široki prozirni futrol od »celofana«;
u futrolu složena karta, valjda zemljopisna, što li... ~
— A, dobro mi došli! — veselo ih pozdravim. — Upravo htjedoh u selo među ljude, ali sad ne idem. Bit će razgovora i s vama... Bar ću
jednoć obaznati, kako živi današnja mladež.
— Samo ti, ujo, iđi u selo! — kratko će Joka, — Nas dvojica imamo svoga posla.
Vidi sad! Od iznenađenja nisam još đospio ni da se uvrijedim, kad im već prišla i baka, rukuje se s onim štrkljastim i veli: :
— Djeco, dobro ste pogodili! Tmam za večeru takvu riblju čorbu, da "bi
je MWušali i sami anđeli, makar da
oni nemaju želuca. Baš ću vas na-
hraniti! — Nemamo mi vremena za večeru,
moramo odmah na posao, jer će sko-
ro noć, — odbrusi naš hajduk. — Nego ti nama, bako, dođaj kasnije malo kruha i koju jabuku, večerat ćemo iz džepa. Da, i svakom po jeđan gunj! Noćas ćemo prespavati u šupi, na slami.
Sađ se i baka zgranula:
— Smetenjače, opet ti se Pripio nekakav krpelj uz mozak! Jesi li ti kršteno čeljađe ili blašče? Niti ljudski jeđeš, niti se čovjek može s tobom porazgovoriti, a sad ćeš još i spavati u šupi... A jok, ne, dopuštam! — Ma, bako draga, ne zadržavaj
_ru
Josip Barković .
ta, prvi i posljednji izvor bilo kakvog životnog interesa. ' :
Svježu i mirisavu Gorku Ivan je upoznao u bolnici, Podaci o Gorkoj vrlo su škrti, Pisac o njoj govori samo toliko koliko ona ulazi u vidni kut Ivanov. A tako je zapravo i sa ostalim ličnostima. Tađa, kad se interesi Ivanovi i fih ličmosti razilaze, obično nestaju sa vidika i ta lica, i u tom se očituje Kalebov interesantan
' i smio pokušaj unošenja nečeg novog
u tretiranju odnosa ilca u proznom djelu.
Na početku tog interesantnog poznanstva čitalac ima dojam da je upoznao lijepu, znatiželjnu djevojku, rušitelja konvencionalnih društvenih običaja i propisa, ali ne u smislu malograđanske egzaltiranosti. Naslućuje se kod nje interes prema pravim životnim manifestacijama. Ona dolazi preko Ivana u vezu s komunistima Markom i Milanom, i, zbog nekog po piscu neobjašnjivog razloga, počinje raditi za antifašistički pokret. Kako ona dolazi do te potrebe, što ju na to nagoni, pisac je potpuno „prećutao, ne osvijetlivši njezine pobude, takoreći nijednim značajnijim detaljem, sa kojima je inače u slikanju likova pisac bogat, skoro neiscrpan.,
Ivan ne voli svoju izmožđenu, intelektualno nerazvijenu, predosadnu ženu i, shvatljivo, oduševljava se Gorkom. Zbog ovakvog braka on ima golemu potrebu za nježnostima takve lijepe i slobodne djevojke. U odnosu prema Gorkaj on nije ni plašljiv' ni fantasta., Do nekog duhovnog kontakta između njih ne. dolazi, jer Gorka, družeći, se s komunistima Markom i Milanom, upoznaje prave borce i nadrašćuje Ivana s njegovim sitnim, ličnim preokupacijama. Čim Gorka ovim načinom nadrasta Ivana, njihovi se putevi razilaze i Gorka nečujno i neobjašnjivo nestaje sa stranica Kalebova djela. Pisac ju Te uveo
'u radnju da osvijetli Ivana i s te
strane. To je i postigao, Ali, zar nam on nije dužan takvo lice u ovako velikoj pripovijesti dulje zadržati pred očima, iz njega izrađiti cjeloviti lik, a ne samo jednoplošno svijetlo, koje pokazuje konture neke druge ličnosti?
Kad se i neka druga lica (Marko i Milan) ređaju u ovom smislu, i na ovaj način, ona su samo svjetlije ili tamnije sjene, i ne stiču punoću likova, Stvoriti umjetničko djelo bez cje-
Gustav Krklec
_/Uovo ptoljaće.
Zagreb, 1950)
lovitih likova, teško je, i pitanje je da li je to uopće i moguće!
Na poziv učitelja Kaja, Ivan odlazi na nekoliko dana u neko malo provincijsko mjestance. Prve večeri Ivan ne može zaspati zbog zubobolje i pucnjave između partizana i ustaša, Kad je pucnjava utihnula, učitelj predlaže da pođu odmah, po noći, izvaditi zub. Ivan pristaje. Ova fantastična
noćna šetnja potrebna ,je piscu samo”
zato da bi Ivana nekako gurnuo u ruke partizana. Izlazak u noć neposredno iza pucnjave, i unatoč toga što su ustaše budni negdje po zasjedama, protivi se logici. Na ovakvim mjestima, da bi pokazao jesenciju psihološkog stanja neke ličnosti, ili nekih zbivanja, Kaleb prenebregava realistične životne podatke i samim tim umanjuje vrijednost djela.
I, naravno, Kajo se nekako u mraku gubi, a Ivan dopada šaka partizanima. Opisi boravka Ivanova na oslobođenoj teritoriji, među partizanima, slabije su stranice ove knjige. Boravak među partizanima trebao bi Ivanu dati mogućnost da vidi suprotnost života pod okupacijom i Ovog na slobodi i da mu to saznanje, tik pred smrtnom opasnošću, dade energije da krvnicima pobjegne, jer se ima zašto živjeti.
Vrativši se u grad, Ivan saznaje đa su ga tražili ustaše. Odlazi kođ industrijalca Jassya, da ga ovaj zaštiti, a zatim polazi Gorki. Misli da će je .naći privrženiju sebi nego prije. No Gorka, prerastavši ga ozbiljnim i opasnim radom u Pokretu, ne pokazuje više razumijevanja za njegove narcisoidne probleme. To Ivana dovodi do stava nekog mučenika za koga nitko nema razumijevanja. On rezignira– no polazi s ustašama, kađ ga hapse, i sad se, u ovoj novoj situaciji, kad mu ipak na neki način raste cijena kao mučeniku »osjećao junakom ulice, i ne bez zadovoljstva«.
T dok Ivah na liniji promatrača dobra i zla ide često ivicom ijrealnog, doile su ostala lica, osim komunista Marka i Milana, plastična i životno uvjerljiva. Iako se oni u knjizi pojavljuju tek kao nezavisni prolaznici mimo glavnog lica, bljesak njihove minuciozne izrađene individualnosti neobično je upečatljiv.
Da spomenem među najprvima majku Luciju. Prevejana farizejka, jezuita u suknji, videći da je nastankom NDH-a naišlo vrijeme svakovrsne tiranije i ozakonjene pljačke, blagoslovljene od katoličke crkve, po-
Jovanu Popoviću
o proljeće, što bukti dahom ljeta
i vlažne mrlje na mom zidu suši, , sto zanosa mi rasplamsa u duši, te poput voćke kraj studenca cvjeta,
s Ko lak oblačak raspline se sjeta kad motrim gdje se grumen zemlje puši, i ptičjim cikom zagluše se uši,
što stiže s nekog vedrog, modrog svijeta.
još juče skrušen, premoren od straha zbog kore kruha i krova mad glavom, posrćem, kličem srcu dajuć maha,
srećan, što minu mraz, što nesta zima, što mogu opet opiti še javom
ko usred, magle slutnjama i snima.
——<—<Zđ<xO-OOIC.Y_r:
nas! — usplahiri se on, — U kući ne možemo spavati, đesetak puta preko noći moramo izići u vrt. Nije nam noćas do spavanja...
Podmignem kradom materi, neka popusti, Prošla me želja da odem u selo, baš bih rad vidjeti, šta će se ovo izleći. Šteta, da moje drugarice nema kod kuće, Jokine fantazije njoj su oduvijek najslađa raoblica · — Dobro, salaukovino, neka fi buđe za danas, ali to je zadnji puta. Iznijet ću vam nešto jela na stol pod orah, večerajte, kad vam svidi. .
On djipnuo od radosti, prigrlio baku pa odvuče svog pajdaša u Mb rPušti mu sve na volju, — reknem materi poluUglasao. — Opet ga je uhvatilo... Bar ćemo se nasmijati.
— Samo da ne buđe kakvog čuda i pokora... Jesi li vidio toga njegovog parovnjaka? Jednako je nesklapan kao i Joka. | -
— Nekakav mironja! — odvratim. — Samo šuti, žmirka i zvjera po
zraku.
— TI njegove su oči mahnite kao i Jokine ..,. Sačuvaj bože današnje mladeži! -
Njih dvojica ustumarali se po VOĆnjaku, sve nešto razgledaju, iskrenuli glave... Koji im je bijes! Od voća još ni traga, trešnje su istom počele šarati. A oni i ne zagledaju u krošnje, već nekud između njih u zrak, u prazno. Eto ih nazad, dolaze stolu pod orah. Htjedoh da ·ih priupitam, što im {ireba, kad „Joka istrči pred mene.
— Ujače, pa kod tebe nema »horizonta»! — izvali om, — Mislio sam, da je tu horizont puno širi, a kad pogledaš, odovud brijeg, odonud te proklete woćke emetaju vidiku, nestalo pola horizonta, A nama treba horizont!
Sad se obrecnem i ja na nj;
— Okani se ti mene! Zbog tvoga! horizonta ja bih valjđa trebao posjeći voćnjak i izravnati brijeg. Ili misliš,
(1951)
______ __ __ ___Č__--- "< cK———————————————— 7 MuHHHHWHHHHHHHHHRaRHHHBHHBHHWHHHHHWHHWBHRaWRBpHRWHHBBBHEHHHHHNHHHHuHHHHHHHHRHRRHHHHHHHHGHHRHHHRHHHRHHRHHHRHRHREHHHEHH
da ja mogu svojom vjerom pomicati bregove, kao oni neki katolički sveci! Koga će ti đavola toliki horizont?
Još malo pa će i sumrak, Odnesem u šupu nekoliko gunjeva, razastrem slamu i perušinu, da im ležaj bude zgodniji, pa se vratim pred kuću. A tamo već počela komedija! Baka sedi opuštenih ruku, jednom drži nož, drugom krumpir, sasvim je zabezeknuta — sluša isturene glave onu · dvojicu kod stola. A oni nadali viku, zureći u onaj papir.
—...Čim pane mrak, zmaj će nam biti nad glavom! — uskričao se Joka. — A kad malo kasnije iziđe jarac, onđa nam je lako za ždrijebe, dupina i lisicu s guskom. Sve to jaše jedno na drugom iznad jarca...
—K Večeras ćemo uloviti i kita! dodaje oduševljeno njegov pajdaš. Đik će nam pokazati kitov trag...
— Pa da, kad znaš gdje je bik, odmah imaš kita i ovna! — potvrđuje Joka, — Ma hako ćemo pronaći zeca i goluba? S njima će biti malo poteŽe „veš
'Umukoše zabivši iznova nos u papir. Došlo mi da se nasmijem smjesta sam razabrao, o čemu govore. U ovom jeziku nisam tako neuk kao u onom motorističkom ... No starica je sasvim zaplašena:
— U ime oca i sina... Jesi li čuo potegne me ona za kaput. Sinko, oni kanda nisu pri zdravoj pameti... Kakvo im se to zverinje mota po glavi! — Ta pusti ih, majko, oni se bave astronomijom! Ima takva nauka o nebu i nebeskim zvijezđama. One životinje, što ih nabrojiše, to su zvijezdana imena. Sad ih proučavaju po karti, a noćas će sve to potražiti na nebu.
— Ta....ako! — prounjka starica muklo. — Viđim ja, kakva je to nauka... Nekakva pogana, »socilistička«. Po mome znanju tamo gore stoluje sveta obitelj s anđelima, svecima i pravednicima, a što napravi ta vaša
,
čamši od Stepinca, šalje nedozrelog dečka Mladena u ustaško-koljačke ređove, a samog Ivana predaje u ruke ustaša. Kakva proračunata hladna zvijer, okrutnija i opasnija i od najBoreg koljača — izvršioca zapovijedi! Takvim je klero-fašizam namjjenio odgoj djece i omladine, takve »majke« slale su stotine neđozrelih mladića po cijeloj našoj zemlji da uništavaju sve živo, sve do male djece u kolijevci*koje su spaljitali ili nabiijali na oštre kolce seoskih plotova. Kaleb je prvi pisac kod nas koji je podigao koprenu i nad ovim djelom klero-fašističkog zvjerinjaka, najopasnijim djelom, jer je u rukama imao odgoj novih pokoljenja.
Da bi zadobio naklonost majke Lucije, vrti se u njenoj kući pjesnik Vinko Trtak. Kalebu je uspjelo neobično plastično, preko forme dnevnika, dati ovu klero-fašističku mizeriju, mediokriteta, koji prije ili poslije nalazi svoje mjesto u vrhovima fašističke inteligencije.
Likovi „komunista Marka i Milana nisu individualizirani, već su dati kao statisti s nalijepljenom etiketom. U galeriji. likova ,oni spadaju u jedva naznačene, skice, kojima pisac nije smatrao da ireba posvetiti veću pažnju, iako bi, po samom obrađenom materijalu, likovi komunista, zahtijevali dublji zahvat.
Najbolje su u knjizi ocrtani likovi iz ustaških krugova, a među ovima posebno koljači — primitivci Stipe Dubnica i Ante Drombar. Jednostavnim psihološkim sredstvima, ali zato neobično uvjerljivim, Kaleb ocrtava ove likove kojima »pošteni hrvatski katolički moral« nalaže, da se ustaška ideja širi svim mogućim sredstvima paklenske, jezuitske mašte. Osobito je ovo vidljivo kod već spomenutih koljača, gdje je u NDH, sve bilo usmjereno na to, da primitivca navede na ovaj put »nacionalnih interesa hrvatskog naroda«. Ova ustaško-klerikalna atmosfera, u kojoj bujaju ova negativna lica i njihove životinjske strasti, pošla su piscu sjajno za rukom i io su najvrijednije stranice ove knjige, a i uopće, spadaju među najbolje stranice naše ,poslijeratne proze. Ti ovaj Kalebov često fotografski način prilaženja stvarima sasvim odgovara životnim manifestacijama primitivaca, koji žive i dfeluju prema svojim poluživotinjskim nagonima, a to se očituje, uglavnom, u tom vanjskom, spoljašnjem. .
Osim ovih dobro oblikovanih likova, vrijednost knjizi daju atmosfere sredina, kroz kojih se kreću većina ica. Takve sjajno pogođene almosfere su ona s Ivanom u bolnici, dolazak Nifemaca u grad, obitelj Gorkina s Kristinom ·i Klarom, Lucijina djeca, život vojne jeđinice više Zadra, te zbivanja u ustaškom zatvoru, i Uuopće u ustaškoj sredini. Osnovno što toj atmosferi daje njezinu životnu vrijednost i uvjerljivost jesu detalji zapažanja, koji kod Kaleba i čine njegov uvijek živi i interesantni .stil pisanja. Kaleb, istina, ponekad forsira neko poređenje, neku neadekvatnu sliku, on iraži ponekad i bizarno, da bi ostao uvijek na liniji iznenađujući novog, i to daje dajam nadrealistične rečenice, koja zvuči lijepo i bogato, ali, iza koje se ne kriju istinski životni oblici.
Kalebovo djelo »Ponižeme ulice« zbog svojih značajnih umjetničkih Wvaliteta, zbog nesvakiđašnjeg tretiranja odnosa pošedinih ličnosti u većoj radnji, zbog novosti u kompoziciji, pretstavlja najinteresantniju knjigu izašlu poslije rata kod mas. Oma daje značajne umjetničke spoznaje, ona pobuđuje na mnoga književnozanatska pitanja, kojima Kaleb pristupa smiono i zaista originalno.
nauka od neba — zverinjak! Anatema je bilo!
Moram stiskati zube, jer ako me smijeh oda, bit će svašta... Znam ja njezinu astronomiju: proleti li svemirom Mkrijesnica, ona se prekrsti za nju je to duša preminulog pravednika, što leti na sud pred božje prijestolje. P
— A što ti, majko, proklinješ tu
_nauku, kad nju priznaje i sav kršćan-
ski svijet! — tobože se začudim, Rad sam se savladao. — Ded zaviri u svoje stare kalendare, one nabožne od prije rata... Imaš ih još nriekoliko u škrinji. Odmah. na početku naći ćeš zabilježena zvjezđana imena: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav... Još je Uz svako ime narisana i slikica! To su te iste zvijeri, što će ih ovi noćas tražiti po nebu...
Starica se lecnula, zažmirkala vidim, počinje se dosjećaui. Onda digne oči na mene i zasmija se:
— Pa trebalo je da mi odmah tako rečeš! Daklem, to su imena onih nebeskih svjetlila, što su zapisaua i u mojim kalendarima... Viš, a ja odmah bacam anatemu! Kako neću, kad sam uvijek u strahu od vašeg »SsOCilizma«, da mi štogođ ne podmetnete... E, pa onda neka im je s blagoslovom! Hajde da nas dvoje sada povečeramo u kuhinju, a kasnije ćemo opet prigledati, šta rade ti »zjakani«...
Jutros kasno sjedimo nas četvoro pod orahom kod doručka. Dječaci su spremni za povratak u grad, onaj štrkljasti već prevjesio durbin i {utrol s kartom preko ramena. Ne možeš danas prepoznati toga mironju, razvezao mu' se jezik, sav blista od zađovoljstva. Moj Joka je tih, sabran, blaženo žmirka pospanim očima i sve se umiljava baki, A starica se razdragala kao još nikad, zaljubljeno posmatra oba »zjakana«, guta njihove riječi, u zjenicama joj poigrava obijest. Kad krenuše na povratak, ispra= ti ih do stepenica napomenuvši im:
< ———
Petar Lubarđa
SAMOSTALNA IZLOŽBA PETRA LUBARDE U UMBTNICKOJ GALERIJI ULUSA
Prvog maja ove godine u galeriji ULUSA u Beogradu biće otvorena samostalna izložba našeg poznatog slikara Petra Lubarde, Na izložbi će biti izloženo oko 50 kompozicija, slika i. skica u ulju, akvarelu i ostalim tehnikama. Sva ova dela slikar je izradio u toku poslednje dve godine.
Od svojih većih dela 'Lubarda izlaže kompoziciju »Izgradnja pruge«, o kojoj se, kad je bila na izložbi »Bijenale« u Veneciji strana kritika veoma povoljno izrazila, zatim „kompoziciju »Iz crpogorskog primorja« kompoziciju »Bit na Vučjem Dolu«, koju je umetnik završio ovih dana. Ova nova kompozicija obrađuje istorisku bitku Crnogoraca i Hercegovaca mpprotiV , Turaka koja se odigrala 18/6 godine. Na izložbi će biti prikazan ,i veći broj radova sa motivom iz crnogorskih pejzaža: »Durmitor«, »Skađarsko jezero«, »Krš iznad Kotora«, »K.vrgova stena« i druge.
Petar Lubarda prvi put je izlagao svoje rađove u Parizu, u salonu Nezavisnih, zatim u Rimu, a samostalne izložbe je priređivao 1933 i 1934 godine u Beograđu. Pored toga, učestvovao je na svim proletnjim i jesenjim izložbama. Njegovi radovi bili su uvek zapaženi od domaće i strane Kritike. U Parizu, 1937 godine, nagrađem E nagradom »Grahndđ pri« a na Internacionalnoj izložbi u Hagu dodeljena mu je prva nagrađa.
% BAVETOVANJE NASTAVNIKA KNJIŽEVNOSTI U ZAGREBU
Ti Zagrebu je neđavno održano trodnevno savetovanje nastavnika hrvatskog i srpskog jezika i književnosti. BaVaro vap 3G prisustvovalo oko 60 nastavnika srednjih škola s područja čitave Narodne Republike }irvatske, Savetovanje je organizovalo Ministarstvo prosvete NRH u cilju poboljšanja mastave maternjeg jezika i književnosti 'ı srednjim školama. Na savetovanju su održali predavanja knjjževnici Petar Šegedin (O odnosu prema umetničkom delu),
rin Franičević (O metođama u književnom stvaranju) i Ervin Sinko (O današnjoj književnosti na Zapadu). Asistent U-
niverziteta Aleksandar Flaker govorio je o temi »Sovjetska književnost poslije Gorkoga«.
GIPSOTEKA SREDNJOVEKOVNIH SPOMENIKA
Već je uređena nova velika izložbena prostorija zemaljskog muzeja u Sarajevu za „gipsoteku srednjovekovnih spomenilcna– stećaka, U nioj će se smestiti odlivci a gipsu najlepših bosansko-hercegovačkih srednjovekovnih spomenika sa ormamentima, konstrukcijama, mapisima i slikama koji prikazuju život toga doba.
SKUPSTINA UDRUŽENJA KOMPOZI-
TORA SRBIJE
Članovi Udruženja kompozitora Srbile održali su nedavno svoju gođišnju skupštinu. Izveštaj o rađu Uprave podneo je sekretar Udruženja Ilija Marinković, koji je istakao da su naši kompozitori završili niz novih dela iz oblasti vokalne, kamerne, instrumentalne muzike i muzike za film.
Učesnici skupštine raspravljali su, pored ostalog, o muzičkim programima naših radio-stanica i ukazali na činjenizu da se” kod nas još malo izvođe de!a domaćih vutcra. Na kraju je izabrana nova uprava u koju su ušli: Milenko Živković, Petar Đingulac, đr. 4lija Marinković, Božidar "Truđić, Oskar Danom, Josip &lavenski i Ljubica Marić.
TURNEJA CETINJSKOG POZORIŠTA
Narodno pozorište na Cetinju počelo je svoju ovogodišnju prolećnu furneju gostovanja u Titograđu, gdđe Će ostati oko dva meseca, Ono će prikazati »Tartifa«, »Mirandolinu«, »Đidu«, »Povlačenje«, »Pokonđirenu tikvu«, a u prvomajskoj'·prosla= vi i premijeru drame »Operacija« od Mire Pucove.
— U subotu đođite ranije đa se po-
razgovorimo, dok vas još nije uhva-– tila ona vaša groznica. A za svijeće se ne brinite! Za moga života ne će vam ih usfaliti...
Ostadosmo sami; još smo razigrani, ali šutimo — uvlače se u nas neka sjeta, nujnost, što li... Pogledam staricu i razaberem, da osjeća isto, što i ja: otišla mlađež, odnijela sa sobom i radost, kuća i vrt čine nam se sada kao pustinja.
— E, neka samo opet netko pređa mnom 'zaželi, da mu je još jednoć biti mlađ, ali sa svojom dđanašnjom, staračkom pameću! Obrisat ću mu nos! — izmrmija ona, pošavši u kuću,
Uzmem sjekiru iz pojate i krenem zamišljeno u vrt. Smutila me malo ta današnja mladež, uzburkala... Kako je ututanj prošlo moje djetinjstvo i cijele moje generacije! Rasuli „smo naše mlade snage u vjetar, onđa nije bilo nikoga, tko bi nas mogao uzeti za ruke ? odvesti na pravi kolosjekh...
Prispio sam do plota na međi. Vrt mi leži na padini obrončića, pa mu je, ovdje razina viša od kućnog sljemena, Četiri prestarjele šljive — rankovače razrasle se ušir, zakrivaju svojim krošnjama vidik. Davno su već jalove, u svakoj srce izgnjililo — nit cvjetaju niti rode. Htjedoh ih posjeći još rano s proljeća, ma kako nisam dospio... Danas je došao kraj! Kad ih oborim, otvorit će se široki vidici na sve četiri strane, svijeta, Šta da mi se djeca veru po orahu — a znate mlađariju: ne vlađa dna sobom, nije gospodar svojih Ekretnja; hoće li da izmakne samo lijevom rukom izmaknut će nehotice i desnom nogom pa tres s vrha na ledinu,
Snažno izmahnem i zasiječem deblo nisko pri flu. Njegova frupina muhltlo zaječi kao da je čuplja, & ispo sjekire prospu se truli komadi i.
crvotočina, U vatru &8 tim gijiležormn!
Otvorit ću ja djeci široke horizonte, ..