Књижевне новине
' hemičar, mož
BROJ 37
smog i devetog septembra ave
godine slovenačka kulturna jav-
nost proslavila je rijedak jubilej: četiristogodišnjicu štampanja prve slovenačke knjige koju ie 1551 godine izdao slovenački prolestani Primož Trubar, Ma da je o Trubaru u našoj Btampi 1 nauci već dosla pisano, kako pozitivno tako i negativno, kulturnii nacionalni značaj njegovog rada za našu, osobilo slovenačku kulturu zahtijeva da se i ovom prilikom sjetimo TJČSOVOg napornog, obimnog i plodonosnog rada.
Život i ličnost Primoža pretstavljaju život i ličnost borca i stvaraoca, duboko prožetog nacionalnim osjećanjem i ljubavlju proma svom poflačenom i kinjenom narodu koji neposredno prije nego što se Trubar pojavo pokušao da kroz svoje „seljačke bune skine nesnosni i nečovječni jaram feudalističkog ropstva, Rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici 1508 g. u selu Rašici kod 'Purjaka, u čuvenoj ribničkoj dolini koja je slovenačkoiji kulturi dala veliki broj stvaralaca među kojima se, pored Trubara, ističu Pran Levstilc, Josip Stritar, dr, Ivan Prijatelj i drugi. O njegovoj mladosti se vIIO malo zna. Čak nije poznato ni ko se za njega zauzeo da je mogao poći u škole i učiti za duhovnika, jedino zvanje koje Je tada mogao dost:ć. se:
'rubara čovjeka
ljački sin, pa i to samo ako je imao.
nekog moćčnog prolekftora iz plemićkih redova. Godine 1521 polazi u školu na Reki, a šest godina docnije dobija parohiju Loku kod Zidanog Mosta. Tri godine kasnije posvećen je za duhovnika, a 15931 godine već drži predike u Ljubliani kao slolni predikant, i to u protestantskom duhu. Godine 1549 postaje stolni kanonik u Ljubljani, ali ga već 1546 premeštaju za župnika u St. Jernei na Dolenjskoj ,odakle je poslije četiri godine morao emigrirati u Rotenberg, da bi se tok 1561 vratio u domovinu i iduće godine naselio u Ljubliani kao superiniendant slavenačke crkve, Odatle je 1565 opet protjeran u Njemačku, gdje je službujući po raznim mjestima ostao sve do svoje smrti 99 juna 1586. Godine 1551 izdao je prve knjige na slovenačkom jeziku: »Abecedarium und der klein Catechismus. In der Windischen Sprach in Cafechismus. In der Windischen Sprach. Obje Kknjige su štampane golicom, a 1555 su doživjele drugo izdanje latinicom. Te godine je izašao | Trubarev »?TDa Evangeli Svetiga Mafievža«. Docnije je izdao više prevoda i knjiga, među kojima se naročito ističu: »Ta slovenski kolendar« (1557). »Novi Tostament« (1557—"7), »Cerkovna ordninga« (1564), prevod »Psaltira« (1566), PjesmaFicB »Pa celi Kalechizmhs« soja je do 1580 doživjela četiri izdanja, itd, Tim svojim radom su 'Trubar i njegovi protestantski prijatelji i saradnici — među kojima se ističu Jurij Dalmaftin, prvi “uovodilac ĐBiblije na slovenački jezik (1584 u Vitenbergu) i Adam Bohorič, prvi pisac slovenačke gramatike — postavili 8Olidan temelj slovenačkoj književnosti i dokazali da je slovenački jezik fakođe sposoban za život i razvoj, za izražayanje najvećih naučnih rezultaTa i najtananijih čovječjih osjećanja, što je docnije tako ubjedljivo dekazao pjesnik Prešern i mnogi ducjiji Slo: venački pjesnici, književnici i naučnici. Savremena objektivna slovensčka istoriska i kulturna Kritika baz ustezanja je priznala da bez Trubnara ne bi bilo ni Prešerna. a bez Prešerna feško da bi bilo i savremene slovenačke Književnosti i nauke.
Nije potrebno osvrtati se na. staru, pristrasnu, često puta pamfletističicu literaturu o protestantima 'Prubarovog doba. Mnogo je važnija ona drugFa, objektivno matlerijalistička MKvitika, koja je bila gotova da Trubara i njegove saradnike oglasi reakpipna?jma, vjerskim zaneseniacima itd. Ta Ršritika je prebacivala Trubaru da nije imao osjećanja za seljaštvo, koje
CHHIHHIHHIRIIRIIRI II MIHIIRIIeIIIMITHTHI TIHI HIT III IHT III III III III IRITIRATI III IIIIIIIIIII III IIHHIHIIIIIHIHHIIHIJIN
posle oslobođenja završio je, postao je kalfa, majstor svog posla. Radio je Rod malog sajdžije u jednoj bačkoj palanci. Ali, zar je to dosta, zar je io sve što imaš krov. posftelju, plafu
·i hleb? Nije, jer posloje knjige, škO-
Je, filmovi, učeni ljudi, nauka... Mladen sanja. Pred njim je na malom metlalnom nakovniu izvađena ufrnba komplikovanog starinskog čusovhika. U ruci mu maleni precizni čelrić, Na oku. uglavljena između kapaka, lupa. Malena sprava čini žik-lak, A snovi idu mnogo đalie: za Budnovatim nazivom iz pečata na satu, za nppoznafom zemljom osnačennm na. Žigu lupe. Gde Je to? Mo 5u ti ljudi koji su lupu »izmislili«? Ko su om koji _ časovnik načinili? Kako?, ko?. de? Tete, lete snovi... on bi u: kolu gde se može sve naučili. Ali. njegove go: dine više nisu za školu. Pa ipBi: Ves černja gimnazija radnički tohni tip otvorona vrata na SVG slirane, na 5
ma školama — Mladen je zakucao na vrata hemiske srednjotehničke što e. Bsš bi hteo da Hpozna bemiju.
Jedva je shvatio šta je homija. 5 | pravo ga ie ona povukla u to n Po znato, novo. neznan0 Dio je tri g dine u školi. Hemiiu koju je a: čio znao je najbolje u razredu. : tako govore ncene i diploma, .. Pp ipak. to niie dosla... 3 IP loži PEH drvenom. tvrdom 1.9 ju omladinske barake na Pruzi So gradi omladina. Ima već dade 50 tri godine. Dašao ie OB» RO ii koia mu je omogućčua da Ppupb-5 Tab OL M NDNO aljo od toga a je
dosta. da se zasitio Ne, njegove misli
gamo lete dalje. dalje... ;
— Kolika je herpiial.. — uzdiše On ovde u noći govoreći drugovima Nigde joj kraja ne možeš uhvatiti,.. Široko, Široko... A odkavi _ Pokazna Pe M O epecijalizacihu
u inosiransivo. Mladenu su rekli da
'ne može da spava od
~
PRIMOŽ TRUBAR
Povodom proslave 400 godišnjice slovenačke knjige
je baš u tim vremenima u Srednjoj Mvropi krvarilo u svojim „seljačkim ustancima, i mnogo tome „ličnoga. Nije polrebno naročito dokazivati da je i protestantizam bio uslovljen materijalnim istorijskim 'injenicama i da su'mu i put kojim mraBčnjačitos
te činjenice adređivale Strahote vijeka su se
se razvijao. Srednjeg
Primož Trubar
produžavale uprkos prvih pojava re• nesanse i humanizma, kalcve svetamo
ı Psagaftavrma Mrasmin MBotendamskog, i ispoljiavale se u bestijalnim uživanjima plemstva i visokog svešleonstva s jedne i u muhkotrpnom životareniu ogromnih seljačkih slojeva s druge strane, Ideje humanizma i revolt seljačkih masa i nižeg sveštenstva doveli su do reformacije koja je u početku značila koliko toliko progresivan korak, a docnije je zašla u ogvinglijanstvo i kalvinizam. Pozitivni plod protestant: ske reformacije je ostao baš u nje: nom islicanju narodnih kultura i forsiranju pismenosti na narodnim jezr cima, ma da je i to imalo cili da time omogući šire čitanje Biblije i upozna» vanje širokih narodnih slojeva sa »pravom« vjerom,
Trubar se vaspitao u reformatorskom duhu kod svog protektora biskupa Bonoma u "Trstu, koji je bio vrlo prosviječen i za tadašnje prilike vrlo napredan čovjek, pristalica ideja Frazma Boterdamskog. Iz fog humanizma se razvio Trubarev patriotizam kojeg on ispoljava na svakom koraku. Za taj njegov patriotizam je vrlo karakteristično napomenuti njegov pseudonim koji je upotrebio na prvoj svojoj štampanoj knjizi u Tibingenu., Da bi zamefnuo Trag pred goniteljima potpisao se »Philopatridus illyricu5&, što bi se danas reklo »ilirski rodoljub«, Time je Trubar jasno i nedvo” smisleno istakao svoj slovenački i slovenski patriotizam, da ne navodimo mnogobrojne druge citate iz njer govih djela i pisama iz kojih na svakom koraku kipte dokazi o njegovom rcedđoljublju i nacionalnoi svijesti. Dyvuga stvar koja nam svjedoči o Trubarevoj dalzkovidosti jeste nje govo odbijanje prijedloga o prponalaženji nekog novog jezika koji bi bio zajednički svim slovenskim narodima. Tu se 'Trubar oštro usprotivio takvoj jezičkoj krpljevini, kao što će se 300 godina docnije „usprotiviti i Prešern prijedlogu da se slovenački jezik utopi u ilirski, Ne smije se iz toga izvlačiti zaključak da je Trubar bio slijep za ostale slovenske narode. U svojim. djelima često puta iznosi prilike života ne samo kod „Hrvata, nego čak i kod Srba. Otuda bi se mogao nazvati nekim dalekim pretečom današnjeg saživljavanja jugoslovenskih naroda na bpzi nacionalnih individualnosti i slobodnog razvoja nacionalnih kultura.
će možda poći i on, I evo ga gde noću sanjarenja, a čim zora promoli zrak, on već uzima u jednu ruku ćebe u drugu ruku Babunovićevu knjigu »Hemija živih bića« i »Nemački u sto lekcija«. I dok drugi brigadisti još spavaju, Mladen, na lravi punoj rose, sprema se za veliki, novi svet... U šest će sa briga: dom poći u jutarnju smenu na flunel, Biće među najboljim radnicima, ng treba D to ni sumnjati. Kad posle o broka u podne byvigada opet otpočine, on ležeći uzima ispod uzglavlja knjigu o životu Marije Kiri i sanjari, sa: njari .,
Pera, koji mu leži čelo glave, sanjar je druge vrste, On noću ide da gleda bosansko nebo na kome su. kakn on tvrdi, zvezde veće i krupnije nego u Vojvodini. u ravnici, Vraća se sam * pita druga do sebei
— Vasn, spavaš li?
Vasa mu odgovori da ne dit Jer i Vasa je jedan od onih koji šapuću noću, kako Wažu brigadisti za svoje drugove sanjare,
— Šta misliš?.. — pila ga Pera,
— Ništa, razgovaram sa MlnpdeA znate li kako je Puškin pevao? —- pita Pera iodmah počinje;
Zuđeni kraju moje duše,
KBaaL O NlEhi žala tvog
ja lutah tih, u maglama što guše,
od zavictrom ella mučen svOgi
O kakp 1juhijah sve pdjag:e tvpje, · zvukove B Me i bezdani glas,
svojeglave fi nepnkoje,
tišinu tvoju u večoemji časl.,
Pera govori takvim žarkim šapatom, da se Vasi i Mladenu kosa diže na glavi, A on šapuće, wzca, čini se sada će zajecali Vasa koji leži uz njega, i koji ga poznaje kao »samog sebe«, jer je tri godine ležao s njim isto tako u internatu poljoprivredne škole u Subotici. viđi kako mu se blistaju oči od ushićenja i — tuge. Svršio je
EO Pr dah ac 5 VOM LT OIMM ay | i |
–
Slom seljačkih buna i njihovo krvavpD i svirep ugušivanje, Nheoje je Trubar kao svjedok posmairap, ue sumnjiyo ga je kao pravog seljažkag sina jakp boljelo, Ali je iz toga slo ma mapgap izvući pouku da seljašivo samo nije u mogućnos{i da se olrose feudalističkog iskorišćavanja. Zatp je pokušanp na drugi način djelovati među svojim narodom, putem bućenja nacionalne svijesti i ljubavi pre ma svom narodnom jeziku. Zalio mu je i nudio knjige štampane na narod: nom jeziku i preko njih ga upoznavBo sa protestantizmom od knjeg je očekivao mnogo više obzira prema svom narodu i slojevima iz kojih je izašan. Za to je karakteristično njegovo mi: šljenje da · plemstvo i »gospoština« koji su nemilosrdni prema svojim kmetovima, koji te kmetove kinje, pljačkaju, bestijalno iskorišćayaju i nanose im nepravdu, svi završavaju tragičnom propašću i ne prelaze fri generacije, za što kao najbolji dokaz navodi nekada svemoguće grofove Celjske, koji su se zairli s trećim ko: ljenom. To ih sve postiže uprkos toga što su »dosta manastira kapelanija podigli, u Rim hodili« i to samo zbog toga Što su »njihovim kmetovima lijepe kćeri silom uzimali, silovali ih i druge im nepravde i nasilja činili«, Ma da ovdje Trubar smalra da bog kažnjava svako zlo, ipak nam ove riječi u dobu najljućeg feudalizma zvuče unekoliko buniovnički i progresistički. Katolička reakcija je u licu ljubljianskog biskupa Temaža Hrena pokušala da uništi Trubarev i prote: stantski rad spaljivanjem njihovih knjiga i fizičkim uništavanjem njihvih pristalica Samo je Đalmatinova Biblija bila unekoliko pošteđena i mngao ju je uz biskupsku dozvolu poneko dpžati ako je određenu sumu novaca za to platio j u crkvu huodio Pa ipak su se njome služili i docniji prevodioci Biblije na slovenački jezik, Ostale protestanfske knjige su progonjene i spaljivane, a 5 druse strane Tajno prenošene i šivene. Ali sve to nije pomoglo. Slovenačka ismenost, utemeljena Trubarevim rar dom, prebijala se kroz sve nezgode i u Prešernu zaplamtiela neugasivom svjetlošću koja je ppsljednjih sto BO dina razgarala i u Cankaru i ZŽupančiču dostigla evropski vrhunac. Ovdje je zanimljivo napomenuli da je prvi od Slovenaca koji je pravilno ocijenio Trubara počeikom ovog stpljeća bio baš Ivan Cankar, Cankarevo predavanje o Trubaru nije moglo ugledaii svjeilosti čak ni u bivšoj Jugoslaviji (naime, u cjelini) i tek tu skoro smo dobili taj znameniti rezime Trubarevog značaja u potpunosfi,
Zrno koje je posijao Trubar prije 400 godina urođilo je kod Slovenaca takvim obilnim i blagorodnim plodom da mu mogu zavidjeti i brojniji narođi, I poslije 400 godina, osvrćući se na plodnu žetvu duha svojih stvaralaca, slovenački narod je odao objektivno i stvarno priznanje svom prvom prosvjetitelju i rodoljubu.
Dr Milan RAROČEVIĆ
U ŠUMI
Zemlja je stara. Njezina kora puna je bora, Škripi joj os,
Bezbrižno stvara
i pjesme sklada sred šumskog hlada jedino kosl
Gustav RRKLBO
poljoprivrednu školu, a sanja samo o POR Bina) poemama, o dalekim nedokučivim zemljama i nebu. I za sve što kaže ima odgovarajući stih, pesmu, koju bliskima, srodnima sebi, sanjarima, odmah kazuje naizust, — Pa kako, Pero? — primećuje Mladen, taj sanjar panika to, i si poljoprivrednik, a reoituješ pe: sme? Šta će biti s tobom? Kud ćeš ihn |
Pera ćuti u mraku, Vasa sme da Bovpri u njegovo ime:
— Biće pesnik, Badava je svršavao agronomiju, On je potomak nekog pretka koji je možda uz gusle hvar
VA a MM Mr eg: S A ai Ka
KRIJIŽEVREROVIRIE
' druge utvrdio bi da je onaj
ili neki drugi sistem... To je njegova poezija... Ja sanjarim uz Davičove ili Puškinove stihove,” skim poljima na kojima zri višegodišnja pšenica i Cc spođe Kiri... Sve je to ista poezija.
vojvođanskih ratara svoje oranice, ispunio je san oca, dede, pradede, pa i svoj — Oplemeniti tešku, mrku, masnu našu oranicu, majku i hraniteljku...
kalemom na tvrdoi stabljici.. Ni gi"
| MJ
'
„Sılnice“ - P
Od ovoga, doduše, ne ruše se m0r stovi i ne ginu ljudi, ali su to grer ške koje ipak ne {reba da se dešava ju, jer zbunjuju i ifnzivaju zablude,
U prošlom broju »Književnih novi: na«. n sampm uvodniku, Mehmed pa: ša Buša{lija otima emogorska ostrva Legendro i Vranjinu. a malo dalje,na drugoi strani, fo čini Osman~lWaša Skppljak, Istina je ovo poslednje, ali kako lo može saznati neupučeni či: talac? Zašto da ne poveruje uvodni: ku? U isklim ovim novinama. poznate zbirke članaka i eseja Andre #ida »Prčtexfese navedene su kao »Izgavo: ri«, a očevidno bi frebalp da bude »Povrdom« ili »Povodi«. Mesfo Jova: na Grčića, profesora, pomenut je kao urednik »Stražilova« pesnik Jovan Grčit-Milenko, itd,
Ne dešava se to samo »Književnim novinama“; naprotiv , u njima su Urednici još ponajpažljiviji, a i pisci članaka i beležaka obično dublje po: znaju ono o čemu nišu.
Ni zna »Nedeline informativna novine« (NIN) ne bi se moglo reći da se nebrižljive uređuju i pišu. Pa ipak ćete u njima naći da je dr Miloš Savković bio urednik »Srpskog knji: ževnog plasnika«, dn je Amerigo Vespuči prispeo pre Kolumba u Ame: riku, da je Jaša Predanović prirsdio izbor spisa Svetozara Marknvića u izdanju Srpske književne zadruge, a u jučerašnjem broju imamo i patku o tome kako je Njegoš video mrivoga Puškina Bisac čak zna s kojega je prozora gledao i šta je e Njegošu BO: vorin grobar sa žandarmam!
Savković je, svakako, sa svojim sposnbnostima mogpBo uređivati »Bvpr ski književni glasnik«, ali kad nije, ne može se prelaziti preko činjenica. A da je oprezni pisac zagledap u spiskove izdanja Srpske književne ža»ured- nik«, talo potpisan u »Izabranim spisimna« Svetozara Markovića na str, XXXIV, sasvim drugo lice, Patka o Njegošu na Puškinovoi sahrani već sasvim nema veze sa činjenicama ,..
U drugim listovima videli smo tvr: đenja da je Orfelinov »Magazin« prestao posle nekoliko brojeva, iako je trebalo olvoriti ma koju istoriju knjižeynosti pa videti đa je Orfelin uspeo da objavi samo jednu jedinu svesku ovog prvog srpskog i jugoslovenskog časopisa, Crnogorski publicist V. Aleksić pre neki dan, govore: ći o Njegoševoj štampariji naveo je među delima njegovim koja su otštampana na »Cetinju« i — »Luču mikrokozma« koju je S. M. Sarajlija, na molbu Njegoševu, štampao u beogradskoj državnpj štampariji!
A šta da kažemo o rubrikama kao što su »Sveznanje« ili »Da li znate?« Tu se fako često dešavaju greške ili polovično, dakle ipak pogrešno, izložene činjenice, da bi na njihovo tedigovanje, jer ih svet rado čita i veruje im, valjalo obratiti najveću pažnju. Verujemo takođe da ie samo nesrećan slučaj što jie. u divno opremlienom i inače odlično redigovanom Katalogu izložbe naše srednjovekovne umetnosti u Zagrebu, »Miroslavljevo jevanđelje« proglašeno propalim u bombardovanju Beograda. Ko je god posetio u svoje vreme »Izložbu srpske Ršnjige«, priređenu u palati »Albanija«. god 1947, imao je prilue videti ovaj dragopeni spomenik naše kulture nepovređen i čuvan u naročitom staklenom kovčegu, ~
Prancuzi imaju u časopisu »Mercure de France«, i inače, rubriku »Le Sottisier« u kojoi beleže omaške i gluposti po knjigama i listovima. Humanisti renesanse imali su za slične stvari maziv »Stupidarijum«, ili Wako bi rekli naši stari »rečoslovoj« dubrovački i dalmatinski: Stupidari iliti Gluparnik ričoslovni.
U nas se umnožavaju pisci, listovi i knjige, pa se umnožavaju i omažške, Možda je već vreme i u nas za fakvu rubriku. Bar za ovakve očevidnpsti.
B. K,
asa o vojvođanpirinač, Mladen o go-
Vasa, dečak-agronom sin starih
'zaljubljenih u svoga
— Pa kad se gatalasa ta pšenica sa
Sa E ari MC tal a DV,PNO ZK TT i , |C
lip prirodu i sanjario kao i on. Otac mu je strogo postavio da mora izučiti agronpmiju, Kad je olag kao kolo nista došao u Vojvodinu, nije mogao da savlada zemlju. Zato je tražio da mu sin savlada tu nauku. On ju je savladao, =» mašta leti na drugu fra: nu...
Nisam od kraljića, carskih oarevića što lov lovuju, biju i jata n ja sam od opih za koje so priča
“da uvek rade i da uvek snuju.
Ja sam Od gorkih nigrenlkovića
što žita oru i kopaju rude,
Ja sam od onih prkosnih mladića
što nemaju hleba, a slobpdu žude.,,
šapuće za to vreme Pera da ne bi slušao Vasu, ae
— Je si li ti to napisao? — pita Mladen. | — Da, kaže Pera kratko,
Kad sam ga opomenuo da ne govori istinu ,on se obrecnu:
— Svejedno je čiji su stihovi, Kad ih ja govorim, onda su moji,,, Kad Vasa govori o tome kako će na državnom imanju obrađivati zemlju na nov način, kako će sejati žito na kućice, kalemiti voćke —u 7 šta ja sve znam o sistemima đubrenja, oranja, sejanja, onda su to njegovi snovi, svejedno što je u pitanju Mičurinov
nje more ne može biti lepše u svom tihom, šumncm talasanju...
Kroz otvorene prozore kao da šumi reski gorski vazduh, koji rashlađuje do kosti, Dišu maturanti naše Dbrigade... Šumi šuma na Ljeskovim Vo: dama,. Pera se uvija u ćebe, sprema se da zaspi zaista., i šapuće umoran;
U glavi mi je toliko misli,
putovanja, na koja nikad neću stići,.. u daljini vidim vatre, zvezde, milione a snova, vidim borbu, patnje, katastrofe... Nisam se više usudio da ga pitam
čiji su to stihovi.
MRITHHIP:1E01447487111091P4210i?i112019128400101111041774812301117[111032471111412711111171::1131111111141110111011211210211101[211113
< eb{j, eV NOO TUR AL IO a“ le!
l Pra
MAREDONSRA |,
vrlo lijepoj tehničkoj opremi izašla je nedavno u izdanju »Jugoslovenske knjige« u Beogradu »Antologija na makedonskata lirika«, 5 opšibnim predsovorem 'o makedonskoj narodnoj i umjetničkoj pnaziji ed Dimitra Mitreva Knjiga je štampana na makedonskom jeziku tako da daje prilike ostalim jugoslaven: skim narodima da upoznaju ppeziju naše najmlađe nagipnalne književnm: sti — liziku makedonskog naroda, To je tim značajnije, što je makedonski narod poslednji od slavenskih naro: da, koji je poštjaan svnje nacionajno oslopođenja 1 več šest godina izgrađu: je svoj slobodni književni jezik, Take je Makedonija bila nekad kolijevka slavenske pismenosti, iaka je buđenje naše pismenosti počelo uprayo u toj zemlji gdja je pismenost niska za sve južn Slavene, tj u zemlji braće Ćihila i Metodija, mnogoyjiekavno hagcionalno i sog:jalno repstvo bilo je razlog zaostalosti te zemlje i naroda, Zbog toga, u pomanjkanju pismenosti, u smena književnost narođa nadom1eštavala je pisanu rijoč,
Kao što je slučaj i u ostalim jugoslavenskim lWmjiževnostima i u make: donskoj literaturi najprije se razvija pogzija Od crkvene književnosti iz prve polovice XIK stoljeća (Joakim Krčovski i Kiril Pejčinavić) i prvih raakedonskih pjesnika XIX stolieća (IHpnstantin Miladinov i Rajko ŽinziTov) rodila se po uzoru na narodnu pjesmu | novija makedonska umjetnička poezija. Njeni prvi pjesnici Kočo RBacin, Venko Markovski i Kole
, Nedelkovski iskoristili su sva bogat-
stva te narodne poezije, koja se po: nekad odlikuje fascinantnošću i neobičnom bizarnošću mohliva i izraza. Te makedonske narodne pjesme govore o unutarnjem bogatstvu makedonskog čovjeka, o njegovoj finoći i smislu za mjeru, o sDosobnosti da umigetnički izrazi i najtananije svoje mdoživliaje, a opet vrlo diskretno i nename(ljivo. Kao dokaz za tu tvrdnju navođim n3pr. pjesmu »Ej koliko te volim«, u prijevodu Jure Kaštelana:
Bi koliko te volim, mori momo,
toliko se čuvaj ti,
da te ne sretnem, more 1udo,
U tijesnoj ulici! —
»Rj, i ako me sretneš, more ludo,
što eš činiti?
Nisam bijel somun, da me zagrizeš?
Nisam ni grozd grožđa, da me pozoblješ?
I ja sam moma, moma za momka,
mpma za momka, momka ko što si til
Bogatstvo moltiva, čuvstvenost i melodđioznost jezika i stiha osnovne su odlike makedonske naredne poezije. Ona gdzažaya ne samo težak ropski život naroda, nego i njegovu buntovničku i revolucipnarnu narav. Silna ljubav za domovinom., za »tatkovinom« ofadžbinam) i »baštinom« (zavičajem) gsnavna je karakteristika većine makedonskih narodnih pjesama. Tu su naročito karakteristične tav. pečalbarske pjesme motiv rar stanka s domovinom i sa dragom, pjesme pune čežnje za rodnim krajem i napuštenom ljubayi. Materijalno bogata zemlja, Makedonijn je morala slati svoj narod u pešalbare, ili na rad u daleki svijet (naičešće u AmerTiku), Najduža makedonska narodna ep: ska pjesma je ona o Kuzmanu Kapi:· danu, koja ima 1.143 stiha, a prikazuje borbu Muauledonaca protiv furskih i albanskih napadača, Blaže Koneski ju je usporedđio, zbog sličnosti motiva, s Mažuranićevim epom »BSmrt Smail: age Čengića« Osim Kuzmana Kapidana mpkedenska naradna pjesma je opjevala i Kraljevića Marka,
Kasnije postaše hajduci najsigurniji zaštitnici naroda. Tako nastaju naredne pjesme s tematikom o hajdugi:ma i o gorama kao najsigurnijim braniteljima slobode, Makedonska narodna pjesma opjevala je mnoge junačke smrfi hajduka, koji su svi od reda izginuli u borbi, međutim »jiunak padna — barjakot ne padna«, već se predaie iz ruke u ruku, .
Prelaz iz hajdučkog načina borbe u komifstvo pretstavlja već oblik organizirane oružane borbe čitavog narada /
U makedonskoj narodnoj pjesmi prevladavaju naročito moltivi ljuba: vi, muke, borbe, motivi pečalbarski, odvođenje u roblie, zamiema i neprepoznavanje brata i sestre. jer su ih "Turci odveli u mladosti, a naročito revplurionarni mohlivi, koji dnstižu vrhunac u pjesmama nasHfalim za vri-
· jeme partizanskih borbi u Drugom svjetskom ra{u, Kao primjer karakteristične lju-
bavne makedonske narodne pjesme navodim „početne | završne stihove pjesme »Bisereo, mome Biserp«, u kojoj dolazi do izražaja sve bogatstvo izraza i nosfalpičnost, slična bmnsanskim sevđalinkama:
Mite oan RIM,
Bo. RDRNJNOJ{O) di ZN
kako e žalba za mladošt,
so presna mleko doena,
so rujno vino pagna,
zato sum bela crvena
zasto me momgpi saka51.
Kao karakterističan primjer pjesme o rops}vu parpda može poslužiti pjesma o nevjesti Todorki. Turei tjeraju robinje niz goru, a prva ide mlada nevjesta Todorka, s muškim čedom na ruci Dijete je ostavila kod česme i stavila mu u amanet ove svoje želje kad naraste: |
»Golemo da ml porasne:
na hrala kralstveo da zeme, na bana banstvp da zeme, na cara carstvo da zeme, mene odi ropstvo d'izbaviq,
Pojava Goce Delčeva i njegova borba za oslobođenje Makedonije, kao i njegova jiunačka smrt u neravnoi borbi s turskom vojskom, unijela je novi momenat u makedonsku narodnu liriku. Međutim, da makedonske nacionalne svijesti ne može se više zaustaviti i skrenuti. Mrajnji cilj te borbe ie: slobodna i istinski nezavisna makedonska država i njoj riješeni odnosi između ljudi,
TOPA okupacija u Drugom svjetskom ratu i pojava partizanskih ođređa u Makedoniji, kao i najnovija stvarnost informbiroovskih ispada na
granici produžuje ustanički duh ilindenskih i partizanskih dana, Bamo 0 | je barba sad već ppipuno svijesna i pad sigurnim rukovodstvom naše Par: 1).
Danas dobiva makedonska narodna poezija lični karakter, pjeva i e, BOr jedinačnom doživljaju, bio en ljubavni ili s bilo kojeg živoefnpg Po dručja. Tematika i umije{nički igraz, te naredne ppezije usavršeni su današ veš do te mjere, da se mogu u nju ugledati i umje{nički pjesnici. Ona ce eskati i ubuduće, uz život, jedan | od najznačajnijih poticaja za umije , ničku peeziju. f-
Poslije činzifova i Miladinova nastaje do Frvog svjetskog vrata ah u makedonskoj lirici, naročito umjek= ničkaj zbag nesbično teških uslova u kojima se nalazio makedonski narod · i njegova kultura. .S4
Početak suvremene „makedonske poszije vezan je uz imgna Koste Ragina, Venka Marknvskog i Kola Neiglkovskog, i su pjesnici pisali na cen» tralnomi maltedonskom narječiu i da» li su znante pjesničke priloge do Drugog svjetskog rata. Ovdje valja spomenuti da su neki maledonski pjesnici drugag naroda. Tako je Hriste Smirnenski postao poznati bugarski proleterski pjesnik, a Makedonac ID" sta Abrašević srpski proleterski pjesnik. SI
U hegempnističkoi Jugoslaviji Ma kedonija je bila Južna Srbija, make» donski jezik — 'južnosrbijansko na” rječje., Međutim tek KP Jugoslavija, pod Titovim rukovodstvom, riešava makedonsko nacionalno pitanje, pri- anavajući konačno makedonski narod” i jezik, Ta teška prošlost i takav bezdušni postupak sa čitavim jadnim na- rodom razlog su da se fek danas stvara makedonski književni jezik.
Duboko socijalna i revolucionarna poezija Koste Racina, boreći se pro» tiv eksploatacije i pečalbarske sudbine makedonskog naroda, u prirodno bogatoj zemlji, ali u kojoj nije narod gospodar, fraži temeliito izmijenjen život i korjenito drugačiju ekonomsku i materijalnu sivarnost. Racin je i po tematici i po izrazu osnivač suvremene ma8keđonske poezije i izrazit proleterski pjesnik.
U godinama Drugog svjetskog rata i Narodne revolucije javlja se nova generacija makedonskih pjesnika: Mi- to Bogojevski i Aco Šopov.. Poslije oslobođenja javljaju se: Blaže Koneski, Slavko Janevski i naimlađi: Gogo Ivanovski. Srbo Ivanovski i Gang 'Podorovshki, a
Svestrani socijalistički razvoj naše zemlje daje moćan impuls i književnom stvaranju. Godine 1945 doživljava makedonski narod prvi pul svoje oslcbođenje i svu „mogučnost procvata svoga nacionalnog života-i _ kulture, Sad se tek javlia u make- donskoj književnosti proza, književnost za djecu, književna kritika i dramska književnost.
»Antolegija na makedonskata lirika« ima tri ciklusa: u prva dva obu» hvaćena je narodna počćzija, u ciklusima »Pesni na proleta i ljubovta« i »Pesni na makata i borbata«, dok je u trečem ciklusu prikazana umjetnička poezija. Među pjesnicima zasiupano je deset bjesnika, čiji broj pjesama donekle i određuje njihovo značenje u „književnosti makedonskog naroda. Zastupljeni su: „Konstantin Miladinov (iri pjesme), Rajko Ćinzifov (dvije pjesme), Kosta Racim (sedam pjesama) Kole Nedelkovski (tri pjesme), Blaže Koneski (sedam pjesama), Slavko Janevski (šest Dje: sama), Aco Šopov (sedam pjesam3), Gogo Ivanovski (pet pjesama), Srbo Ivanovski (dvije: pjesme) i Gane Todorovski (jedna pjesma).
Gotovo u svim pjesmama došao je do izražaja melodiozan i ga pjesništvo vrlo prikladan makedonski jezik. Blaže Koneski pjeva u svojim pjesmama o partizanima i o obrani naše granice, U pjesmi »Teškoto«. kao i u poznatom makedonskom plesu pod” istim imenom, prikazuje Koneski mu kotrpan seljački rad od koga pucaju leđa. Slavko Janevski pjeva o ITlindenu, o pečalbi i o ljubavi. Uz Acu Šopova je on najmuzikalniji i najosjećajniji ngviji makedonski pjesnik,
Aco Šopov pjeva o ljubavi i borbi o omladinskoj pruzi i o borbi grčkih partizana (odlomak ppeme »Na Gra: mos«).
Gogo Ivanovski ima u svojim pjesmama većinom partizanske moliye, mofive iz borbe: kolone. odmori na marševima, itd.
Srbo Ivanovski i Gane Todorovski još su sasvim mladi pjesnici (Ivanovski je navršio tek dvadeset i tri godine), koji su još u razvoju. eta,
»Antologija na makedonskata liri> ka« izlazi zapravo s priličnim zakašnjenjem kod nas. Slovenci su napr. tu antologiju izdali već pred par gBodina. Osim toga knjizi se može staviti · i nekoliko tehničkih prigovora. Anto». logija zapravo uopće nema sadržaja po pjesnicima | pjesmama, već su u sas držaju samo naslovi triju ciklusa S \
sama. Štela ie također da antologija nema nikakvih biografskih i biblio: grafskih ppdataka o pjesnipima, a. nešto općenito u predgovpru, Nadalje je šteta da nisu ušle u antologiju ner he narodne pjesme, koje se inače od likuju svojom ljepotom i inferesante nošću motiva, a nalaze se napr, i. JB zbirci »Makedonske narodne pjesme (izdanje »Novo pokoljenje«, 1940); »Biljana platno beljaše«, »Bj koliko · te volim, mori momo«, »Nani mi, na» ni, mali Jovane«, »Uhvatiše ga«, 2Mi> le pop Ordanov«, »Pusfa bila Ame ka« i ioš neke, Imena urednika i il stratora antolpgije možemo naći na zadnjoj stranici u knjizi, gdj nije zapravo mijesto, e.w Inače »Antologija na. makeđomn, lirika«, upravo zalo jer je na donskom jeziku, znači vel A
iiyP dobit za jugoslovensku ia bliku: dobrim isBokom Pješ nički lijepom i uku
crtežima. M