Књижевне новине

— STRANA 3

II ————==—=—=——zCa——=——=—=

k NU) UBV\K NUU(PiP E G'L:5 D ie TV PAO OI ŠVAT

rerna ea Oebsa aseeeeeeeaeseaeaeaaeaaaasa ee eeeeeaaaeyaeevet 936377? „Oodveeddekagesoyyaaavogovoeviyevby beeevatčaoqojaeteneV eogevesebe.bevvveoe8 veeso/ogoooononatoeesapooyaoovo00OGP MORAM WUNANNO OCA NLA NAJIM iz 0 BOJ SOS TOO O OV i SO M A MO O aduseesevavdaesovepeeseoaeea e easeaoeooe eee eeoeeeeeee ·

aeeveeeoeeseoo.egeoeoBeA UB

O MONRNIKU NASMGO REČ DVE O POZORIŠTU REFORMACIJSKE MISLD> NJECOVOJ SREO

. U životu. naših pozorišta može da odveć složeno, i skopčano s velikim vlast koja u pozorištu” gleda neku Pe

“ U izdanju »Državne založbe Slove- svako sećanje ne traži spoljnjeg Ju-•x nije da su se ovom prilikom ponovo S Mi LO Oe e . mlje« u Ljubljani izišla je nedavno bilarnoB sjaja i pompe, nego onu štampali Ruplovi »Protestantski pis rišta jedna drugima TatEO. odlaze. tave ansamble ugoste. I ta primedba koja se, zajedno 8 njim, ne bori za mala knjižica »Cvetnik naše refor- zdravu i mudru koncentraciju, udu- ci koji su u svakom pogledu kvali- Čaki pojedinci, glumci i redi elji, ret- U Pe TOT TOBZE da se uvaži. Ali njegov prestiž polomiće i najvitalnimacijske mislis, Pored ponovo štam- bljenošt i plodnost koje, šu .predu- tetnije i potpunije delo. A »GVetaiki RORJUAOJODOTIC gostuju. ·Najistaknutije a 8 dt 4 LEOBtaV jednostavnijim pu- je inicijative njJeBOVŠ. Letos, u Mo> pane rasprave France Kidriča o Pri- slov da se sarno ono što je istinsko | naše Teformacijske misli« ostaće Oš- glumce i reditelje iz Beograda ne DO- S OŠSNN OM O E pojedinaca, jer staru. video sam divan primer samožu Trubaru, ovo je jedina i naža- pretvori u Dlodotvornu akciju ı us- tra opomena 'kako, povođem četiri- znaje široka publika u Zagrebu, Lju- POre 8 SbiafMkoj u repertoarima, radnje ovog trojstva, saradnje u za“ lost, suviše skromna književna mani- peh. Vreme je mnogo toga prekrilo, stogodišnjice rođenja slovenačke knji bljani, Skoplju, a još manje poznaje ipa Pra ida 08 S ren na, Ga jedničkom, konkretnom delu. \Pozorifestacija povodom četiristogodišnjice mnoge stvari Su izgubile svoju pravu pe, nismo igpunili svoj dug prema beogradska POL O Ukoliko se Šo GEM POOR OoydL GuMb> a OTO ODOLI svoju zgradu. To je rve slovenačke knji k ina- sli | jiudi i njih lu. nske, sROP : ? . pozorisna - jedna adaptacija, ali bolja nego sve Pp jige, koja je in vrednost i sliku. mnoge su pogrešno vremenu i ljudima njihovom delu ovih poslednjih godina it gostovalo, vodstva ne prate najzanimljivija po- adaptacije koja sam Sad Sa našoj

če bila proslavljena nizom jubilar- tumačene, a mnoge su tek danas do- ljudima koji su u najtežim vremeni- . : Op A SN Rai BH :&

nih svečanosti i prigodnih priredaba. bile svoju pravu cenu i vrednost. [- ma i okolnostima položili političke i oti ahnyadti NJU Bbi O OOČupe dtigata druBi POC e likim Spain utuULRERI SE a nas se adaptacija

»Cvetnik naš i i tori ie Živ” s, kulturne teme je slovenačk aroda . , NŠ \beoae 3ž Se rista · za pozorište obično vrši linijom »najaše reformacijske misli« Stor ja svakog narođa je živ” proces ne temelj načkog nar vahja u Beogradu sasvim proredila. 8 manjim pozorištima. Naši najbolji nužnijih« prepravki, da Jgradu So

e izišao na inicijat i : i i svojim delom, oduševlienjem i spo- i ; OS akibš j a inicijativu republičkog u kom se svakog dana prepliću pro i : Jel \ž O zagrebačkom »Vučjaku« ili lju- glumci i reditelji odveć retko gostu- od danas do sutra, pa ćemo, kad na-

odbora za proslavu četiristogodišnji- šlost, sadašniost i budđučnost. Ocjenji- sobnošću, i svojim »plaidoyer pro do- a ; e ež : ? ce prve slo edi i ju ı . mo« omogućili da ostanemo i posta- bljanskoj »Operaciji« beogradska pu- ju u manjim pozorišnim centrima. iđe povoljna rilika, opet nešto pre“ p venačke knjige. a uredio vati svoju nacionalnu istoriju znači _ gucii _AIB blika je mogla da se obavesti samo iz, Isto tako suviše retko se pruža prili- praviti. (Da a baba o GIGEL"

a ? ; d ! og a a

54 i atyaploB" 1 GetlEnč VO OI OR SLO O ONA KO OON i emo OR TEO Bi; ŠTIH 'takođe nedovoljnih, prikaza u štam- ka glumcima 1Z manjih pozorišta da tarnim, neđopustivim greškama koje

pisaca obuhvata u knji samo 28 je, prema tomu još moguće potceniti jan | pi. Može se učiniti primedba da je SVOJČ uspele kreacije pokažu na „SCE- se prilikom adaptiranja čine i liša-

Štranica (od 57 do 85), to znači ne- činjenicu đa je teško breme koje na peska PROFI naka OD ap O OS ORNLEu „ya“ SlSyproyavEi „Syaapa“ Baja ĆE i najvećih, pozorišnih LO DOžoFiTE legavik životnih ad | : : reba ostavljajući ga, na primer, bež

Bilo je u pozorišnoj istoriji slučaje- | vrata za unošenje kulisa, koja se no"

) i i va da su skupni ili pojedinačni dodiri se preko celog partera na pozornicu, IJ i dramskih umetnika izazivali prekret- ili svirepo prenebregavajući normal: : i; | nicu,u shvatanjima, izazivali preokre- nu udobnost glumačke garderobe kao

te koji su doprinosili visokom usponu „gporednuiza javnost nevidpojedinaca i ansambla. Da ne pomi- ljivu stvar,iako je ona i te kanjem te poznate primere, i tuđe i „kav uslov za dobro umetničko stvanaše. ranje, da se ne zadržavam, jednom

što viže od sedmop dela knjige. U ·«svoja pleća uzima svaki onaj koji prvom delu knjige, od 5 do 57 stra hoće da d3 sadržai, ton i oblik svanice, nalazimo odlomke iz dela knji- kom sećanju i godišnjici iz istorije? ževnih istoričačra O značaju i ulozi A to iz mnogih razloga upravo naTO slovenačke reformacije, a u posled- čito važi Za četiristogođišnjicu prve njem delu knjige, od 85 do 145 stra- slovenačke knjige. Još i danas su U ne, opet odlomke, i to iz onih napisa . mnogočemu ocene i analize slovena~– slovenačkih pisaca u kojima je opi- čke reformacije, a posebno pionir-

· Ne gledaj, moje oko, u oru djevojku, crnoga keca: na zume i tapan tek čeka

eesseovesooseo.oooesocooegaooooooooeseeoove eee Ve09. seseseooooovonBevooopeeaoe eee

san period slovenačkog protestantiz- skog rada Primoža Trubara. oca slo- ;; ma. Ako uzmemo u obzir činjenicu | venačke knjige i naroda. Siae i. bokom! a Ansambl, pogotovu u manjim sre- preči, na još nerešenom problemu POda su i protestantski autori pretstav- protivurečne, jer protestantizam ioš Gledaj. tapandžiju žreea: | : inama, zaparložava se od zatvore zorišne konsultacije prilikom oljeni, većim delom, odlomcima iz uvek čeka svog istoričara i kritiča- i-Bdećg Će.igra u djui 2 rei eri = OBU U SGT sebe. Publika u takvim · dobravanja arhitektonskih planova“ svojih knjiga, onda vidimo da imamo ra koli će morati dopuniti ili izme- OBE Ri ; i, | sredinama, brzo se zasiti uvek istim za ovu vrslu građenja). Mostarska aposla sa knjigom i uredničkom kon- niti mnogokoji sud, a u prvom ređu Gledaj ga, — Sunu k oru, : interpretatorima, U toliko više što JOJ đaptacija je nešto izuzetno u tom n8cepcijom posebne vrste, kakva se re- razgrnuti maglice nerazumevanja ko : i tapan — ko da drži svu zemljinu koru, · : Be čitav svet umetnosti i doživljava- | šem haosu. Njome Mostar dobija i za tko pojavljuje na našem tržištu. ie još uvek delimično prikrivaju : a klip — ko munju! : ž nja koja Joj pruža umetnost, najčešće, publiku i za glumce uđobnu zgrađu, Čovek mora da se pita kome je pravi lik i sadržinu. slovenačke re- · id i OgraničaVa sarlo na ono što, u nedo- o čijoj se funkcionalnosti vodilo ra“ namenjen taj »Cvetnik« odlomaka na formacije. Problemi kao što su: ide- Pa sve u kovitlac ko da će svitlat, i Sstalku svestranijeg umetničkog života, čuna, koja nije uobičajeni Kkrpež: i pruža scena, i to JOŠ, možda, siroma– Ljudi su se tamo, očevidno, borili

u propnju, između neba i tla,

174 stranice, sastavljen i otStamban ološki tokovi unutar slovenačkog pro a samo. po ljudskim nego i tah KO adL| : a O jr i - ii : - & ı + Por O aa bb, abyeo ae testantizm Koji a a re dogmati- igrače nemirne obreda, - | neko ogbčnosima, hoje, kad su im lobiju poor ae biju i poknjige Sumnjamo da je moguće ke, problem humanističkih uticaja iz dvaput ih obreda, : : | oskudne bacaju, još veću senku siro- zorište koje odgovara kulturnim ftra- · naći zađovoljavajući odgovor na ovo Italije, odnos slovenačkog protestan- i zasta, te u nju, u crnoga keca, i maštva na živu ljudsku reč. dicijama ovog vedrog grada jednog pitanje, Jer, izgleda. da ga sebi nisu tizma prema seljačkim bunama nje- užagri, pa joj tepa i kleca, : Kod nas kao da se zaboravlja na od najlepših u našoj Zemlji i napređ3 , : - j lile klip vitla, — još neće DO tapanu! i mnoge,i vrlo značajne koristi uzajam= · nog u svakom pogledu. Pa sam Vi- .

nih gostovanja. Možda se još ponaj- deo ljude, građane i omladinu, s kaviše na to zaboravlja kad je reč O kvom radošću kopaju i nose zemlju dramskoj umetnosti. A kulturu, pa i da urede park ispred zgrade, da i pri kulturu dramskog prikazivanja treba laz njihovom pozorištu bude zainositi svuda, kad god je to mogućno, sta prilaz jednoj kulturnoj ustanovi, davati je i u njenim višim i najvišim I onda sam se setio Kragujevca, Se" oblicima. Za nju od toga nema efi- dišta prvog pozorišta u Srbiji, s njekasnije propagande. . govom grešnom »adaptacijom« koja,

Imao sam mnogo puta prilike đa ovakva kakva je, ne može da doprislušam lamentacije obdarena glumca · nese uzdizanju pozorišne umetnosti. koji kao da nema ništa konkretno Mislim da je osnovno odnosom preprotiv sredine u kojoj rađi, ali ga | ma pozorišnoj umetnosti, pomoći da

nešto neođoljivo vuče da je promeni. „pozorište u lokalnom životu dobije

postavili ni urednik ni izdavač, ina- gova saradnja s delom „zemaljskog |. če bi ova takoreći jedina publikacıi- plemstva, osnivanje slovenačke pro" ja povodom takvog jubileja sigurnog testantske crkve i u vezi s tim proizgledala sasvim drukčija nego li blem, da ga tako nazovemo, slove»Cvetnik naše reformacijske misli«. načke formulacije protestantizma Teško da je namenjen slovenačkom | mnogi drugi, ostaju sađ kao i ranije gimnazijalcu, jer se i od njega za” još uvek predmet literarno-istoriske hteva da zna bar nešto više od 28 i političke analize i istraživanja. Nestranica teksta iz književne žetve re- ma sumnje da je upravo četiristogoformacije; teško da je namenjen ši- dišnjica te velike političke i kulturrem krugu čitalaca Uu Sloveniji, jer ne aktivnosti bila pobuda za intenje taj krug s jedne strane već pošti- zivniji rađ u tom pravcu. Razumljigao pristojan nivo kulture čitanja, a VO je dakle da bi i publikacije u ves druge strane, takvo odlomkarenje Zi S tim morale imati mnogo ozbiljne može mu bogzna šta koristiti, te- niji i svestraniji karak}er, iako bi o-

A zurne tri, ko spremne kobre da vrat uzviše da napanu.

Grč dušu drži. , Srh pođe iz srži...

O klipe, ne vitlaj, već tresni! Tri zume, o Vrisnite svetri! Kec propet — na palcu sav cepti! To hoće 1 zatreptati leptir? Il hitra se vijati vidra u bistrom zelencu Ohriđa? II šušanj će gaziti srna, kad šarska već ogoli gušta? . 1 1

U : Takav glumac je, u najvećem broju pravo mesto, koje odgovara njegovoj ško di je to masovna edicija, jer tl- „stale jubilarne. Pre svega, takve da Sad bježi mi s oka, dio u rosi oka, i slučajeva, izgubio vezu sa sredinom. · kulturnoj i vaspitnoj ulozi. Ljudi koraž od 4000 primeraka ne svedoči u prikažu protestantsku književnu ak- a, ako nejako, budi mi svevid uštap! · : Pozorišna pretstava se Sprema zB aza dhiverziteta,- iza gimnszijej -12R prilog takvom mižšljenju;j teško đa je tivnost u mnogo širem i potpuniijem Pa nek je 1 bosiok : ; publiku. Glumac „daje publici ali i do- | muzeja znači. sniziti mu prirođan namenjen krugu obrazovanih —, Da obimu, a isto tako i savremene ko- : a a ie IHe djenula vit i bija od nje. Sredina u-kojoj nije pro~ rangi diskreditovati ga u očima pukome je onda, na kraju, namenjen? mentare i literarno-kritičke i poli. ·: Pie into Rw ši u Oe“ i: i buđen interes 2ža pozorišnu umetnost ~ blike, to znači, istovremeno, sputa

osiokom sljepočicu Bkriia, -—— nikad ne može imati dobro pozorište. ga u ambiciji da bude visokokultur-

aooesseooeo/evoooooeooososovosooeoooe eee eovoooseeeeeeeveeebe e

eeooove.o.oooosobeoeeoo ooo ooo eee

Da nije namenjen jubileju kao tak- (“ičke analize, naravno nikako u obli- š : e o / vom, takoreći za utehu savesti i od- ku odlomaka koji sigurno ne koriste Oe ika kri prozri kitu, : Administrativne meTč lokalnih na ustanova, podržavati u njemu govornosti? I što više čovek preli- mnogo. : eta! Ću E žii 1 Siiantb bial : vlasti u domenu pozorišta, kad su gorko nasledstvo anarhične boemije stava “taj »Cvetnik« i razmišlja o Proma tome'»Cvetnik naše refor- nku na njoj žilu om buru bila i harmonično povezane a interesima — i njgnih nekulturnih privesaka. A ponjemu, sve više mu še nameće takav | macijske misli« nije postigao svoj clj : Pa nek je u svilu | kadivu 1 lan : pozorišne ustanove, mogu izvanredno ~ dići ga na taj stepen stavom pre” zaključak. niti izvršio svoj zadatak, jer takav +? u guste šare zbila | i da pomognu aktiviziranju odnosa iz ma niemu | njegovim problemiDa je dužnost, nacionalna i kultuT- kakav je veoma malo kaže o refoT My Bto je nekad bila, sve što je ikad snila i: među sredine i pozorišta. Uopšte go- ma znači. obratno, dati mu maha da na, počastiti tako značajnu godišnji- maciji, odnosno O slovenačkoji vari- : sav život bogovetni, — | i. voreći, lokalna vlast treba da bude se bori za svoj prestiž. Takvo PpozO" cu književnim edicijama, to je jasno. janti protestantizma našeg XVI veka, aštape-viđe! kad je tapan zdrma : podrška pozorištu u. realizovanju · rište će efikasnije privlačiti kulturSvako sećanje na Velike i značajne jer malo kaže čitaocu 0 njegovom ba sva se u ples raspe, lad ti mi odgonetni i njegovih umetničkih inicijativa. Ako ne kadrove i izgrađivati svoj stil, događaje iz istorije sVOB naroda pret- „pravom značaju, obimu i aktivnosti, žta je u svilu slila Žž i je ona samo »neumitni sudija« koji njega će sopstvena sredina brižljivistavlja aktivnu i produbljenu duhov- i ne prikazuje niti upozorava na nje- i čim joj blista srma? i nije ušao u dušu svoga pozorišta i O- je da neguje, da bdi nad njegovom · nu vezu savremenika 8 prošlošću, a | Fove specifičnosti i različitosti u: | i staje gluv pred svim zahtevima za sudbinom. Naši gradovi, i oni mali \ naročito danas kad to sećanje nije Sklopu protestantskog, odnosno Te- : A nji ti, tapandžijo, i njegovo usavršavanje rešavajući pro- koji imaju svoja stalna pozorišta, više, i nikad ne bi smelo biti, iskori- formaciskog pokreta u tadašnjoj E- ne pusti je s oka ni na trem, i bleme administrativnim _ diktatom, trebalo bi da o tome momentu više štavano za sitne i egoističke stran- vropi. Izbor na 28 stranica, iz tako ? ko što sokoliću svoju u igri pođ oblakom : onda se pretvara u snagu koja nega- misle. Lokalna inteligencija može đa čarske račune klika i politikanata, | obimne i važne književnosti kakva : ne pušta soko s oka! i tivno deluje na odnos između poz“ „/igra pozitivno mnogo sadržajniju u kao što je to nekad bilo. Takvo se- je bila' Trubareva, odnosno slovenač- Pa udri u tapan, — SVa neka plane u vatre i rišta i sredine. Pozorište ne može đa «&logu u izgrađivanju OVOB odnosa Sre?” : napreduje bez istinske uzajamnosti dine prema pozorištu. Najzad, ako

ćanje, to znači ponovnu afirmaciju kih protestanata, uopšte između 151 i sva nek se raspe u prsak vodo&koka! | 7 | svoje s administrativnom vlašću i pu- · nigđe nije prema kulturnim ustano-

političkog i kulturnog nasleđa pri- i 1595, svakako je površan i nezado- : hvaćenog od pređašnjih generacija 1 voljavajući, Taj izbor je u svakom : TI on tad, ko da postađe storuk, Šš blikom. Administrativna vlast, pub- vama pozitivno je i malo »lokalpaono učvršćuje i produbljuje _nacio- pogledu tako neznatan da je nemo ? stade da bije u tapan, te ko da zemljinu koru : lika i pozorišna ustanova pretstav- triotizma«. A ono što je negativno u nalnu sigurnost svakog pojeđinca i guće povodom tog izbora govoriti šta : potresa zemljotres! | : ljaju odlučujuće faktore u razvitku | njemu gubiće se i izgubiti održava” čini da se u njemu razbukti topla bi još bilo korisno uvrstiti, kakvi bi Š Vrisnuše zurne, — i ona tad maramom oru ; pozorišne umetnosti. Pozorište koje njem prisnih veza 8 drugim pozo-

; zavrtje, — Ootpoče ples... : ne oseća puls svoje · publike postaće rištima, neprestanom izmenom isku-

liubav prema plodovima i kreacija- tekstovi protestanata morali opet doma svog “nacionalnog duha i genija, či u svet čitalaca slovenačke knjige. podiže mu samosvest da bi mogao Ma kakvi đa su bili razlozi za objavravnopravan da živi, dela i stvara U ljivanje ovakvog »Cvetnika«, oni nimođernom svetu i vremenu. Zato 1 su opravdani i bilo bi mnogo KOoriS- ooseesssseeeepaeeeBaeeeeaeeeeeeeeeaeeeett?

„=. TUŽBALICA

LOL UI O

; joj tuđe. Publika koja se pretvorila stava u praksi, živim sveđočanstvi-

Skender KULENOVIĆ u nemog posmatrača pretstave gore ma o rezultatu koji su drugi stvorili. nego vetar biljci osušiće sve korene f

Milan ĐOKOVIĆ

O aka BeuBA Re RL i ob aešskesnkaskakiŠ pozorištu. Administrativna lokalna

eosgovbebyae

ROTITIIIIIU

Os. južnog vjetra 1 od kiša skoro neprekidnih i hučnih kao potoci, Vajo Kačaković osjeti neizdržljiv nemir u zglobovima i reče da mora ići. Magle su „nagrizle snijeg, vode splakale njegove tragove sa prisojnih strana; doline, do iuče šarene, tamne se natopljene i žitke, s putovima blatnim i širokim kao oranja.

»Došlo je. vrijeme da se pođe«, reče Đoro Đolević,. »1dem ı ja 8 tobom«. “

Podbrđa su kopna do ispod vrhova, sunčaju se i cijede pod pramovima isparenja, a u visini iznad njih leže iskidane zakrpe bjeline

i smanjujući se iz časa u čas. »Svršeno je sa snijegomć, reče Kačaković, »odđe on — Više nema

koji je drhtao od Domaćin u čudu izbulji oči: »Ako to i nije tako, ali je bar lijepo izmišljeno... No, mora da u tome ima i nešto istine.« i Slijedeće noći pozivao je rođake iz komšiluka, one u čiju vjernost čudo. Noći su im prolazile kao uz gusle te u dalekim bojevima, o Lenjinu i koli kineskoj revoluciji... Izređa se čitav

i probudi ga.» Imamo teške musafire«, reče glasom | jeze. »ĐOrO, onaj tvoj sinovac iz Podbišća, došao 5. trojicom. Partizani, viđi se, naoružani, a. na nogama im sve čizme i mamuze.· Veljo se - a naljuti. na ženu. »Đavoli tebe mamuzali«, reče »a šta će im mamuze, nije sumnjao, da i oni čuju OVO

kad nemaju konja? Idi ti — vatru naloži. i spremi im da jeđu.. On 85% uz taj razgovor o Vojsci koja ras

opasnosti od tragova i nema zapreke za kretanje«. brzo obuče i pohita da ih viši. Rukova se s njima, a krišom im je po- – hozima, o veterinarima, elektrici :-

Izgleda kao da jesen, prekinuta mučnim i surovim upadom zime, gledivao obuću. Jedva uzdrža smijeh: nije tu bilo ništa od onog što je komšiluk, veća polovina sela povezana bratstveničkim odnosima, svi Đo-

opet pokušava da nastavi svoje — Ooko rijeka, u opustošenim šumama žena vidjela — samo debela ledena kora do koljena, a iznad ljesica im levići — željni da vide rođaka iz Podbišća i da čuju šta misle partizani. Jedne noći Veljo doveđe i brata Vuka, komandira četničke čete, koji

se nnbili obruči od leda teški kao bukagije i okićeni kristalnim kuglicama i trepetljiksma. i Poslije se soba zagrija, a po podu potekoše bare, odnoseći u ne-

mirno sasluša sve, čak izjavi da je i sam čuo mnogo toga i da je u Bi- haću osnovana nova komunistička republika i vlada. »Četnici, brate moj, pripremaju teren za partizane«, reče on i objasni: »Lupežaju, pljačkaju

i na nebu. \ »Ti si čovjek tankog zdravlja i male snage«, kaže domaćin, stric

Đorov, stari Veljo Đolević. i strogo gleda Vaja bistrim očima iz mrkog

čvornovatog lica. On sam nije čovjek stankog zdravlja«, i odavno mu je ; 5 j i ii i im CtopV flisa ona stalna, kao urođena žurba i nestrpljenje slabunjavih. POO OtkaW5 a IDE O reajaoJE O OOdpajava, en ite plative i sramote se, tako da nikog za sebe ne priđobiju nego i od četničkih Takve on nije volio nikad u životu, sve do susreta s ovim mladićem, po prirodi i kako ribu ne treba loviti dinamitom, jer im: se talco uništava sela PTRU pa izanska. a ja e : e BOPOZi SOTO pobijediti.« koji mu se, teško bi bilo odrediti zašto. Toan dopada. »S tom opremoX Pitčrbo sjeme... Zora“ se primiče, Zarniriša rastopljen skorup u vrućem i: Vuk ojada „de Dee | PORA LOĆ:O taa a u slučaju GORA a po ovakvom putu — ja ne bih išao Varljivo je vrijeme. #0OLČ ODE kačamaku. Razgovor pređe na željeznicu, — bez koje je Crna Gora nešto p RyUer i na BEO ato) ie ON TROB PrOb poš 1 — omladina se snijeg — a ogl {e čekaju i rađo bi te ščepali.. Ne nam što -#, ti ne b podijeljeno na deset zasebnih nahija... Onaj mršavi mladjć, neugledan TRI 8, o e SE o e 5 GihEe ; SI i Be 616 di strpio da, zajedno s Đorom, prezimiš ovdje — sigurnije ti n gdje nije « i bojažljiv, upita domaćina može li ih pustiti da pređane u njegovoj ı Pa sa! SEO poka ra tia Pod u 5 šk E a vo »Nije sve u tome«, veli Vajo i sređuje svoje ceduljice, sitne i ne" kući il u nekom skloništu blizu nje. Veljo Đolevič odgovori da on — 90 a a we o OTO ite di MOO a “8 PB: i pada, razumljive kao hodžinski zapisi. „Znam da mi je ovdje udobno i sigurno, iako je upisan Uu šetnike i ima brata komandira četničke čete — nije a i: Kača ovi i Đoro Žž DIES s njim. Veljo je rekao Vukosavi da im ali — kad se mora... | nikad izgonio goste iz kuće, naročito ne ljude koje je nevolja nagnala obro napuni ratice tako da tri dana ne moraju nigdje svraćati za hranu. „Volio bih da vidim toBa što te primorava — kad bih mu ja obja- k njemu : i ; Opada, 9 ta vrane PO e— a OdBiofbipaa Ee zbogom... } | : Š aa { e af ra, A a ebo poč ogal Sam se ja primoravam, Partija ne da — Tako predaniše, skriveni u savarđaku, zadovoljni mekim ležajem, žitko OE ie dz dolu: Na. a i apalehovA lani ORKHM ne možeš ti njoj objasniti kad nijesi u pravu. sad mi nijesmo hajduci {jakom hranom i toplim vunjenim pokrivačima. Uveče ih domaćin po isparenja, zače se i zatrepta blijed i nevešeo sjaj umome zvijezde. U i komite što se O Mitrovđanu, dokoni, zavuku u zimovnike, da čekaju zva na večeru | na razgOVO! — htio je da doma čemu še to oni nađaju, selu se upališe svjetla, u dolini pod njima zašumje mutna rijeka. Oni dok šume ozelene i stašu đurđevska jagnjad Nema se vremena za to. tako sami, napušteni | izdani od svih i smrtno zavađeni sa silama koje se zaigraše preko mostića, orni i laki, željni dalekih prostora, | Rat je i revolucija krklja: za godinu dana treba da se svrši više neg) drmaju svijetom. Na to onaj mršavi mladić reče da će pobjeda, sve- »Nijesmo džabe jeli narodni hljeb« reče Đoro penjući se kroz J \;Bekdd' ža 8fO godina; avioni, kamioni, milioni — sve to leti 1! tutnji ! iedno, pripasti njima, a ne tim silama. Pobjeda? Veljo Đolević se za- crnu grabovu čestu zasićenu vlagom i mirisom raspalog lišća. »Biće lomi vratove« Bio de osmjehnuo sitnim šiljatim zubima. kratko, da bezeknu. »Ja te pitam iskreno, a ne da provodimo šalu, reče. Kačako- ovdje dobrih boraca za partizane i originalnih odbornika kakvih nigdje Pi /otkravi čovjeka, a onda se naglo uozbilji. »Moram da vidim kako 8u vić se ljutnu, odbaci kašiku | poče da nabraja proleterske i udarne bri- u svijetu nema.« ; ostali drugovi prošli. bojim se da nije ko poginuo ·.. gade, spomenu divizije, imenova dvadeset oslobođenih srezova... »Jeđi, | »Biće tu dobrih skojevaca«, dođađe Vajo, osvrćući se prema za- | »E-ea rogunđa domaćin »Samo se to meni ne dopada: neki đavo pa ćeš poslije«. reče Veljo, ali mladić se više ne prihvati jela. Vrati se bitnom selu, rasutom po pristrancima i zamuklom. »Kad se vratiš, gle- . vama ne da ita reče i zamisli se. na partizanske određe U Toplici, Jablanici, na 'Kosmaju i u Istočnoj daj da se povežu 8 najbližom organizacijom. Ako ne mogu Bjelopoljci n Žao mu je šty će se rastati, i što 86 možda nikad više neće vidjeti. Srbiji, nacrta u vazduhu slobodnu teritoriju Slovenije, uzdiže Split 1 nek ih Mojkovčani pripaze — ovo je blago jedno!l« On se osvrnu hao-, s ovim oporim, upornim | u svemu čudnim mladićem, o čijem posto- Dalmaciju, stiže do Like | Krajine... kolo i oslušnu kako vjetar tiho šušti u raspramanoj paprati na pro. ianju i vrsti do prije deset dana ništa nije znao Ima u životu čudnih po- Žučan. blijed. s nakostrešenom mržavom kosom | nemirnim TU ' planku. »Onaj komandir«, reče tišim glasom, »trebalo bi s njim više, java — dođu kao san, razvesele ili ožaloste. ili oboje jedno za drugim, kama — on za trenutak dočara sliku žilave i probojne sile, neustrašive : da se bolje iskoristi — Be valja đa nam propadne onakav čovjek. Mogao a onda kao.đim iščeznu Obično je to u vezi s nekom vremenskom pro- i neumome, koja se čerupa s Njemcima, satire Talijane, mlati ustaše bi ti da utičeš na njega. : | i i | razbija četnike, sama, bez ičije pomoći, osovljena na borbu sa svima, „Teško, tvrđoglav je kao mazga, ali gledaću.s On uze Kačakoviča |

mjenom — Vjetar ih dovitla ili ih pliusak nagna pod krov, a čim pre-

stane to što ih je donijelo — idu dalje. Ovaj je došao *ı snijegom. negdje Ispred zore, trećeg ili četvrtog

dana. Veljo je tada spavao na sjenjaku kod stoke, kad dođe Vukosava 1

|__O M I e-OGKOOSOAC—

a uz to se stalno seli — od Užica do Nove Varoši, od Durmitora do Dr- za ruku, u iznenadnom naletu ljubavi, i savi je sebi oko vrata. »Valjsfo

gara. od Foče do Bihaća, Korduna 1 Pohorja — te više niko ne zna gdje bi to: đa nam jednoga dana priđe cijela četa, onako komplet, a?

će oni zanoćiti, gdje osvanuti i na koga prvđE uđariti. ' Približili su se cesti, pa začutaše: tu uvijek može da se naiđe nB 2 3 \ | jok