Књижевне новине

a FM

_ IBUDLJVO

Kađa je savladao osnovno uzbuđenje što svoju stiligovanu | samo delimično izmenjenu sliku vidi živu na bioskopskom platnu, čovek je uvideo da njegov divni, magični

pronalazak može i sam «postati.

proizvođač najrazličitijih vrsta Uuzbudiljivosti. Tako je ogroman broj filmskih dela svoj osnovni interes video U tretiranju najraznovrsnije koncipiranih priča pumih napetih sadržaja i povišene temperature, pa jednostavni, prevashodno mlađi filmski gledalac i dahas odlazi u bioskop da bi doživeo izvesno UZbuđenje. Ove emocije prvenstveno su bivale izazivane fabulama u Kkojima. je presudna bila akcija, radnja koja sukobljava pozitivnog i negativnog jumaka i pri kojoj gledalac strepi za svog ljubimca opsednutog najraznovrsnijim opasnostima, PreŠavši prvi, infantilni period naivne uzbuđijivosti, koja je izazivala pre svega komične reakcije, film je već u Grifitovo doba bio svedok sjajne napetosti a Rađanje nacije možda je bio prvi među uverljivo uzbudljivim fimovima. Odmah zatim ostvarene su priče čiji jednostavni ali dinamični zapleti nisu rezultirali nenamernu komiku Ferđinanda Zeka i Kalmeta, već su po čađavim, primitivnim bioskopima sveta. izmamljivali prve uzvike' uzbuđenja i oduševljenja a njihovi junaci dobili su svoja prva bodrenja. Iza komične uzbudlijivosti kod Seneta i Čaplima, gde se uspešni obrti nesrećnih situacija malog delije prate jeđnom veselom, nasmešenom napetošću, došao je period prvih vestema, pa je meki Mmpeli potez Bronko Bilija ili, Vilijema MHarta domeo novu vrstu usklika svog, već u welikoj meri emocionalno angaežovsnog gledaoca_

Uverljivost filmske priče doprinela je da se ova osećanja poja= čćaje a to je vodilo jednom opštem utvrđivanju filmske i bioskopske iluzije, Junak je bio neprekidno na.padem najčudnijim neprijateljima i opasnostima a iskustvo o njegovoj \neranjivosti i besmrtnosti, o pozitivnom i srećnom ishodu njegove 'borbe, nije oduzimalo uzbuđenje ni gledđaocu „maksimalno tipiziranog filma, Negde je vođa madirala u prostoriju u kojoj je junak zatočen, negđe je ovaj imao konjem da pre~

preko smrtonosnog ambisa, negđe se nož nadnmosio nad mjegova nepažljivo čuvana. leđa, i sve ove đivno premaglašene, prenapregmute i stilizovane sceme izmamljivale su nove Usplahirenosti publike. Filmska tuča postala je pojam uzbudljivosti a od imaginacije reditelja zavisilo je da. li će: u tom napravijenom sukobu koji nije smeo đa ima ništa lažno u sebi, da li će u toj osnovnoj ćeliji jednog avanturističkog filma biti i stvarmog daha, života i njegove cme poezije. Ovo. iskustvo pesničenja traje do današnjih dama i u nekim velikim delima dobija značaj istinskog realizma i autentične furioznosti. Opste uzbuđenje koje je film nosio svojim sadržajem odveo je pisce ovih priča u sasvim nove i specijalizovane | ambijente. Gusarski brod, krema, puna galantnih muske-

Putovanje

Cigantskim elipsastim stazama zemlja oko suhca putuje

tira, | nekakav egzotični azijakski dvor, postali su mesta zvučnih okršaja j blustavog mizanscena a mač Daglasa PFerbanksa pronosio je kroz ove raznovrsne đekore izvrsnu vitalnost, veselošt i neustrašivi duh tog vesterma i Klasika filmske glume, Orijent, snežne i peščane pustinje, elementarne nepogode i smišljena neprijateljstva

donosili su nove uzbudljive materi~.

jale., Ova područja pružila su mogućnost sjajnih sinteza a filmovi kao što su Izgubljena patrola ili "Trinaestorica postali su za uvek klasični. :

Kinematografija „je neprestano pronalazila nove mogučnosti i sadržaje, često pozajmljujući svoju inspiraciju iz najrazličitije po kvaLietu literature i ostalih pisanih izvora, Tako je jedan od najpopulamijih žanrova uvek bio filmova= ni detektivsko-policiski događaj, MWriminalističko · isleđenje | nekog zločine, što je, razumljivo, krilo u sebi sasvim veljki broj mogućnost: za wobrte i emocionalne prelome. Trenuci “istorije, socijalna nejednakost, egzotične ličnosti, Tarzan i Indijanci, sve ovo postalo je materijal uzbuđenja gledalaca. Pantastika je uvek obezbeđivala veliku napetost a magične mogućnosti

koje. je film pokazao još kođ Me-'

lijea i docnije omogućile jednu Kkinematografisanu oblast strave i U-

'Žasa, značile su u svom savršeni~

jem obliku nove psihološke dogadaje za publiku, -

Dva velika svetska rata bili su snažni impulsi novih filmskih uz-

buđenja pa su Na zapadu ništa novo ili. Velika parada u protestu protiv ratnog bezumlja značili više no sva ubeđivanja političara i sve ideološke mparole. Ratne skirahote donele su prvi put autentičnu uzbudljivost dokumenta a neka stvar= na pogibija snimljena. prisebnošću reportera i samog smrtno ugroženog otvorila je jedno novo područje meobičnih i jakih emocija, Ono što su snimili Mesgiš i Pol, ono što su sačuvali za istoriju tužni svedoci bitke na Marni, najzad, prebogati materijali stotina neustrašivih reportera čije junaštvo je ujedinila nezamenljiva Kaprina serija o poslednjem velikom ratu, prevazišlo je domen wbične bioskopske Uzbudljivosti a njihova dela postala su istorija. i humanističko pitanje prikazati sredstvima filma.

U svom novijem periodu film se nije odrekao vlasti koju je stekao nad čovekovim emocijama alj je ovu svoju prednost često koristio za crme humane priče, pa je cela Nadnica za strah jedna tužna istinita istorija, ma da gledalac neprekidno oseća da će, i sam sedeći na nhitroglicerinu, svakog sledećeg trenutka možda odleteti u vazduh, Neki reditelji svoju pažnju upravili su na unutrašnju napelost i dramatiku čovekovog života pa je

\

NA FILMU

njegova duša često postala poprište najtragičnijih sukoba a neka njegova subjektivna slabost kao u Propalom izletu, izvor najviših uzbuđenja. :

Sve ovo ipak bilo je samo ispunjavanje opštih težnji čovekovih ka neobičnim intenzitetima i jedno razumljivo pribegavanje sintetisanju preteranih' emocija, razređenih tužnom trivijalnošću svakodnevice. Ovo je u najvećem. broju slučajeva, značilo jednu tehničku revalorizaciju davnih sadržaja i iskustava"ostalih đuhovnih područja. Film je, međutim, bio u stanju da ostvari uzbudljivo i tamo gde ni jedno ramije iskustvo nije stiglo svojim temperamemtom, i da pokaže mapetost na majobičnijim i najjeđnostavnijim stvarima. To je prvi učinio Grifit kada je iz opšte raznovrsnosti života privukao oku gledaoca uplakano, ogromno oko svog jumaka, To je učinio i Ajzenštajn koji je iz sasvim malo uzbudljivih situacija izvukao malksimum strepnji i očekivanja. Tako je i u oblasti temperamenta, film pokazao svoju vitalnost, specifičnost i naročiti duhovni sklop a očekivanje zadrugara u Generalnoj liniji da. li će ili neće separator pretvorili mleko u puter ostvariće istu meru vizuelne dramatičnosti kao neka sjajna gužva s Džon Vejnomi na celu.

Bora ČOSIĆ

ešto o »Svadbenom ručku«

SCENA IZ FILMA »SVADBENI RUČAK«

. gu ironiju i

Odmah «treba da „kažemo da „Svadbenmi ručak” ne liči ma posleratne dobre realističke filmove koji su zalutali na maše ekrane: on ne poseđuje strasnu angažovanost i jasno potcrtanu poetičnošt italijenskog neorealizma, nema ni blanezlobivu kritičnost

u poenti filma majka se do\imerviranja neprijatno smeje, udovica uz osmeh razumevanja budi i nepouverenje nametljivim. „pecanjem” svog budućeg muža... :

Sada mi .svesno nabrajamo ove detalje, jer omi vrlo dobro oikrivaju: htenje jedne grupe ne-

. tilnosti ove” glumačke

sumnjivih filmskih majstora đa se izbegne jedna sentimentalna slika života po cenu da i poetičnost buđe skrivena sočnim, pomalo robustnim prikazom života. i

Ali posle svega već. izrečenog. ipak se usuđujemo da konstatujemo, uvek prisutnu poeziju u OVGm čudno napravljenom. fimu: ona vrhumi u nama kao utisak ne zato što je slika, ili dijalog, ili likovi i, atmosfera sadrže u sebi, već stoga što su je kreatori otktili u životu, pa poštujući njega otkrivaju (post festum) skupni poetski utisak, koji je u estetskim amalizama NEŠTO nemerljivo i vrlo proizvoljno, toliko čak da ponekad promiče nezapaežno.

Vrlo (Gor Viđal ga je zbilja filmski odlično pisao) nametnuo interpretima ove mogućnosti: obična mala priča o običnim malim ljudima, sa hepienđom, sa strašno malim mlađim ljubavnicima i isto toliko simpatičnim, životom napaćenim roditeljima devojke, i ujakom koji je tu da razvedri životne tuge, i udovicom što samuje i šoferom — prijateljem đevojčinog oca — da zajedno čeznu za sopstvenim taksijem. Tu je i taj strašni svadbeni ručak (ustvari — doručak, ali zašto da distributeri propuste ovu pzciliku za uobičajeni „gaf” sa prevodom naslova) — koji pobrojani žele ili ne žele — briljantno logično i motivisano, ali glavna želja da se on realizuje. — ima ·vrlo sentimeritalnu osnovu (mati nije mogla da ga ima, zašto sad da ga nema “erka?).

Naravno, fina mera u plasiranju ovih osobina scenarija mogla je da stvaraoce odvede takođe na visoke grane bogato razgranatog filmskom drveta, ali režiser Bruks to nije poželeo, ali tako — da se nimalo ne osećamo oštećemi,

I upravo fina mera u oljbrani njegovog shvatanja Vidalovog scenarija — trenutno se učini kao

jedini put da se najpumije domaši onaj kolektivni umetnički rezultat koji se zove film,

Način Kako su glumci pomogli režiserova nastojanja sugestivan je: Bet Devis, Ernest Borgnin, Bari Ficdžerald i Debi Rejnoids pronalaze zapanjujuće načine da nam čudesno isprepliću sočne realističke detalje sa nemerljivo malim, ali tako uzbuđujućim — kad ih otkrijemo — poetskim stanjima, brižljivo umotanim u stanjol života. Supigre takve 'su_da, gledalac. skoro mora da se poistovećuje sa junacima ove SsvUugde moguće životne priče, da počinje da isto oseća i misli, da bi verovatno slično i reagovao.

Dijalog kojim smo započeli ovu malu analizu ireba i sađa da nam pomogne: gledalac za vreme prikazivanja filma oseća otpore prema sitaacijama koje · filmska aparatura razmotava pred njegovim očima, on se ljuti, on u sebi komentariše postupak filmskih .junaka kao da su to njemu poznati ljudi, istim metođom kako prosuđuje svoOju sredinu i ljude u njoj.

A to je to nešto u „Svadbcenom ručku”, što nas neopozivo i nepovratno veže za ovaj film. Ostali njegovi neosporni kvaliteti, od kojih smo samo noke. stigli đa pomenemo, samo su divna sredstva đa se postigne ovo gledaočevo angažovanje. Jovam MAKSIMOVIĆ

verovatno da je scenario

:Š ) P_i PISMO UREDNIŠTVU ora

._— —— _—_—_—.- —

OKO SPOMENIKA DISU |

Poštovani druže uredniče.

U „Borbi” od 3 februara ove gođine pročitao sam članak Branka V. Radičevića, u tome on zamera Čačanima štf; su bistu pesnika Vladislava

· Petkovića-Disa postavili u · zatvorski zid. On čak tvrđi da „pusetilac preko pesrtikovog ramena uvidi... uhapšenike”. Želim da izrazim nezadovoijstvo prema ovakvom, odnosu Branka V. Radičevića prema Čačanima i jednom plemenitom i lepom, riaporu stanovnika ovuoga grada i njegove okoline.

Čačani su se pesniku Disu odužili svesrdno i sa puno pijeteta. Oni ist zatajvi. Poređ. mnogih svojih poslovt, podigli su i spomenik ·svoht pesniku.

Kao VČačanmim, požnejem. mesto na kome se nalazi pesnikova bista. Po mome UDE" renju, spomenik se nalezž ma ·urio istakmutom, , mest, Uu dvorištu Gradskog muze}. Mnogi posetioci doči će ovđe radi posete Muzeju, pa če sc sresti i sa Disom. To je baš dobro. .,

Oko Disove biste, kao i oko celog: Muzeja, zemljište je uređeno, ispresecano olejama, zasađeno travom, i cDCčem. Ouo je ustvari wwhi park. Ako se ovde postevi

·još i neka klupa, posetđac može, pred pbesnikooim, spomenikom i pred zgrađom Mu| zejg, da proveđe prijatne ča• sove. Pesnik je licem okro- nut prema Muzeju, pa baš u | ouakvom ambijentu sžimboličMo potvrđuje vezu poezije i kulturnih vređnosti koje se ovde čuvaju.

Na zidu o kome je reč ne piše da je zatvorski, miži to neupučenm čovek može otkriti ma po čemu. To je običan duvuorišni zid, i potpuno je . nepojmljivo da se kroz njeqa išta, može videti. Ja sam ovde bio nekoliko puta, obi lazio sam, pesnikovu bistu, | ali nikakue uhapšenike nisa

primetio. : iy _ Smatram'da Branko V. Ra dičevič, iz merazumljivih razloga, traži „dlaku u jajeta”, Umesto da ođa priznanje građanima Čačka i okoline,

koji su se i na ovaj način odužili Disu, Branko V. Radičević im zamera, pa čak .ši sumnja u to, da „malo Koji

Čačanin zna da je (Dis) poslojao”, .

Branko V. Radičević zamera Čačanima što Disova biste nije privremeno postavljen na meko drugo mesto. On o čekuje da će ova. bista biti premeštena. Još mije kasno, kaže on. Ja, međutim, mislim da Čačani imaju i drugih poslova. Imaju oni i đrugih ljudi, poznatih i briznatih, KOjima se moraju odužiti i istaći ih kao primer. Ako Dis ostone Tamo gde se doanas nalazi, ako me bude Prese» ljavan, ti ljudi će pre doči na red.

Sredđoje UROŠEVIĆ Beograđ

ec OE M Ol

il a

Sp a

MO 1

Rojevi i grozdovi zlatnih zvijezda O oko zemljine mračne putanje : \ . Jedne tihe jesenske noći ženo ljubavi moja' | ispod rojeva i grozđova zlatnih zvijezda

· dobre engleske filmske škole (sećate li se „Pozivnize” ša Alekom Ginisom?), neđostaje mu francuski (tragično opori ili šarmantno vese~

arapi ara o —e

A sađa ga nema

Ja i ti

| možda rekao:

dva naša groba kroz svemir čČc putovati.

Petar GUDELJ

Ispričano za Tatjanu

Tu je takođe neko stajao i gledao začuđeno u nebo \ | Tu, gde smo sađa ja i ti i prostranstvo

kojih tu takođe neće biti jednom...

Tu je takođe hako stajao i čudio se mravu

| zapanjen pred licem svega Neko, ko je baš kao i ti i ja sada

li) duh, kao i tužnim životnim istinama matopljena poezija sovjetskih „Ždralova”. ) Ovaj američki fiMm čak me liči ni na američkog „Martija”: nema onog čehovski smešno-tužnog prisenka, onog neobjašnjivog medijuma da u svakidašnjem otkrivamo mnepatvorenu poeziju, Za razliku od „Martija” —| wHwvde je. kreatorski postupak svesno usmeren sakrivan„,u poetičnog, namerno zabavljen iznalaženjem detalja koji će da vam otežaju ovakve zaključke: simpatično muladđićko lice naočari čine strožim i neprivlačnijim, u karakteru devojke dominira praktićnost,

_ Teme o kritici i piscima

Nastavak sa 1l. strane vaju. oduševljenje i niko ne može pzabraniti da se Kkritičar. nad njima. raspeva. Ove, objektivnosti misu ni panegirici mi pamfleti, to su prosto činjenice. No, dogodi se,

da pogođeni dižu glas, stvore :mi~- *

stifikaciju od svoje očigledne. iako,

· možda, na ođređeno delo lokalizo-

vane slabosti, pa zazveckaju i oružjem. ! Istina mora biti zaštićena, njen autoritet, u ime! ni-

učiniti da se takav isti odnos ostvari prema kritici na kojoj je nezahvalan i težak zađatak. Tako će se moći osigurati zdravlje at-

Vo

mosfere koju dišemo i ostvariti klima koja nam je neophodna da bi procvetali i doneli plodove.

Nada MARINKOVIĆ

| Kako je sve jednostavno i misteriozno. . . kakvih mistifikacija,, me sme biti \ . doveden u pitanje, Neophodmi su a nam pošteni kritičavi, ali moramo biti svesni da je veoma teško opstati na tom 'putu. Moramo biti duboko uvereni da bez . istinite i zdrave kritike nema prave i zdrave literature, jer se ove dve stvari dopunjuju, proishode jedna iz druge. Kritika je oduvek bila odraz * vremena i karaktera, ali isto tako · | i graditelj. njihov. Zato” nam, ne , može biti svejedno kakva je ona i kako se odnosimo prema mjoj. Ne može nam biti svejedno đa li ora postoji ili me postoji, To je isuviše jasno, Znači, treba učiniti sve moguće, da se ostvari zdray i pošten odnos prema piscima, odnosno njihovim. delima, a još više traba -

Zato, . • Neka te ni malo ne buni ta izvesnost ı Zar već sad ne izgledamo kao neko ko je bio, i otišao...

PISMO ZA BEZIMENU | Postoji hiljadu načina da se živi i umre

Ali samo jedan put postoji Od moje do tvoje tišine...

Postoji hiljadu načina da se bude i nestane Ali samo jedan vetar koji spaja Glasove naše razdeljene...

U svakoj te stvari gubim.i nalazini Ne mogu te sustići niti ostaviti Beskraj beskrajem produžuješ... di Mile BISKUPLJANIN

|. ALEKSANDAR PRIJIĆ: NIZ | .

KNJIŽEVNE NOVINE | | | ,