Књижевне новине

i e“„z—— ~ pw

ww

INTELEKTUALO EVROPE ČTAOCIMA JUGOSLAVIJE

Knjiga je opšte dobro svih, ljudi. Preko granica jednog jezika ona prenosi misli i ideje kroz vreme i prostor. Ona nas uči rukovanju mehanizmom razvitka. Ali kako je teško doći do dobre knjige! Visoka cena i neznanje vrednosti sadržaja u masovnim izdanjima, stvaranim u ime duha trgovine, otežavaju kupovinu. I zato vidi pisac da njegovo delo, namenjeno „svima”, dolazi tek do malo njih. iz tih razloga ponikla je naša Književna zajednica. Zato su i prijatelji iz svih delova zemlje pozdravili našu nameru. Jer naša organizacija, usled velikog i sigurnog kruga saradnika, nezavisno od modne konjunkture na tržištu, može najbolja dela internacionalne mlade literature da iznese u dobroj opremi i po umerenoj ceni. I kod skromnih prihoda, našim sistemom, dana je mogućnost svakome da zasnuje dobru biblioteku,

Tako naša Književna zajednica, na osnovi Obostranih interesa za jevtinim, ima visoku kulturnu misiju: da uistini napredne duhove našeg doba, preko svih međa nacionalnog ograničavanja, me-' đusobno približi — da ideje i dela duha prenese u mase, :

Pored toga pomagaćemo one aktivne snage misaone omlađine, koje se razbijaju o konservativnu ukočenost, ili koje, pod stegom ekonomskog sputavanja, prosto nemaju foruma na kome bi se izrazile. o . i - .

A baš ti mlađi najpozvaniji su đa sarađuju na svakom aktivnom kulturnom rađu, jer oni su pravi nosioci one budućnosti; kojoj mi služimo,

Ređakcioni Kkomifet časopisa wWova, literatura«: Graf Georg Arce, Profesor Ljuba Babić, Henry Barbusse, Dr AdđoJjf Behne, Fritz Brupbacher, Johanes R. Becher, A. Cesarec, Prof. Albert Einstein, Regisseur S. M. MNisemsteim, Maksim Gorki, Dr. Branko Gavela, Dr. Manfred Georg, George GroszZ, S. Galogaža, Dr. Carl Grunberg, Panait Istrati, Aleksandra MKolontay, Prof. Kithe KolIwitz, Dr. Kurt Mersten, Egonmn Erwin Kisch, Kurt Klaber, Leo Lania, Dragiša Mihajlović, Profesor Zdenoc= Nejedly, Gerhart Pohl, Dr. Alfons Paquet, Erwin Piscator, Upton Sinclair, Dr. h. c. Freiherr von Schoenaich, Dr. Helene Stocker, A. Serafimović, Dragiša Vasić, MDr. Armin T. Wegener, PF. C. Weisskopf.

“iz „Nove literature“, br. 1 decem. 1928 povodom osnivanja Književne zajednice).

pa e 7 ZA AMN\ESTIJU Šestojanuarska diktatura u Staroj „Jugoslaviji godinama je vršila teror i bespravlje nađ radnim masama sviju naših naroda. U prvom redu krvavo se obračunavala sa komunistima i njihovim simpatizerima. U jeku političkih progona i surovih napađa na napredni pokret, 1955 godine izdata je u Zagrebu brošura „Za amnestiju“ koju je potpisalo nekoliko stotina kulturnih i javnih radnika, Kknjiževnika, umetnika, radnika i seljaka. Uvodni tekst

u ovu brošuru napisao je poznati napredni pisac i borbeni aktivista Stevan Galogaža.

~

„Previše je nepravde i nečovještva učinjeno n9= šem narodu zadnjih gođina — kaže se u tom UvO= du. — Za volju usamljenih prohtjeva i profita čovječnost je naprosto zgažena, i bila bi potrebna debela knjiga da se ispišu svi užasi koje je u to vrijeme pretrpio ogromni broj ljudi, a možda bi bile potrebne i čitave biblioteke đa se detaljno opišu mučenja onih koji su pri tome pali u časnoj borbi za slobodniji život, za kruh i civilizaciju.

Ali na želju prijatelja ovdje treba da kao književnik i javni radnik napišem samo nekoliko riječi povođom Manifesta koji donosi ova brošura, pa prema tome nam sad nije cilj da opisujemo kako su goli životi ljuđi bili predani na milost i nemilost nesavjesnim ljudima, da iznosimo sva ona ubistva, mučenja i slanja na robiju za stvari koje u civilizovanoj i stvarno demokratskoj zemlji uopće ne bi trebale biti kažnjene. Nije to ni potrebno jer zna se da su za prošlih režima za teror optuživali 'teroristi, za nelegalni rad optuživali su oni koji su uveli bezakonje a o slobodi su frazirali ugnjetači slobođe. Strahovite osude (kao što su naprimjer: Javor na 20 godina, Kerošević 20 gođina, prof. Cipušević vječita robija, Ivan Čaki 20 godina, J. Rukavina vječna robija, M. P:ijađe 14 godina, Dr. S. Levi 10 gođina, Keršovani. 10 godina, Stjepan Malbaša vječna robija, Marko Ožanić 12 gqodina,

- Jerko Sudar vječna robija, Juro Gazić 15 godina,

Tasić 12 godina, Antun Herceg 20 godina, DraKNJIŽEVNE MOV,INE

gutin Križnjak 16 godina, L. Super 20 godina itd. itd.) jezivo su govorile o mnevjerovatnom

ugnjetavanju od strane bivših režima... Oko 400 procesa po „Zakonu o zaštiti države” održano je zadnjih 7 gođina, osuda je palo oko 4.000 godina, prošlo je: kroz optuženičke klupe na stotine i stotine radnika, seljaka i intelektualaca, preko 20 je otišlo na vječnu robiju, mnogi su suđeni na smrt, a mnogi su ubijeni već prije suda... Svi se sjećaju onog velikog procesa u Sremskoj Mitrovici na koji su doveđeni ljudi iz kaznione, zato jer su tražili knjige i šetnje, i jer su pjevali svoje pjesme. Svi se još sjećaju onih teških štrajkova glađu u Mitrovic; i Lepoglavi iz solidarnosti sa osuđenim hrvatskim nacionalistima. Svi su ti štrajkovi izbili zbog lošeg postupka, radi knjiga, zbog loše hrane, radi papira i olovke, i zbog provociranja. Politički kažnjenici tretiraju se kod nas kao zločinci, ali s tom razlikom da nemaju ni ono što imaju zločinci: uslovni dopust. Jugoslavija je jedina zemlja gdje nije bilo šire političke amnestije... Čeka se već nestrpljivo ta amnestija za sve političke osuđenike... Za takvu opću političku amnestiju bez iznimke izjasnili su se milijoni na prošlim izborima, kao i pretstavništva raznih grupa i stranaka. Tu amnestiju traže ogromne mase na političkim zborovima.

Pa i u inostranstvu, prema informacijama novina, postoji „Comite International pour PAmnestie des prisoniers politiques en Yougoslavie” koji sačinjavaju najuglednije francuske i belgiske ličnosti nauke, prava, literature, univerziteta i štampe.

Čitav svijet u ovoj zemlji traži amnestiju sviju političkih osuđenika po zatvorima Lepoglave, Mitrovice, Požarevca, Maribora, Zenice, Zagreba i drugih mjesta, milijoni naroda sviju nazora, partija i grupa smatraju da je nužno i da je hitno izvršenje opće amnestije bez obzira na političku pripadnost i na taj način istodobno da se izvrši bar neko repariranje učinjenih nepravdi...

Zar bi iko smio i pomislit: da ova zemlja, sazdana tolikim žrtvama, ne bi imala ni toliko moralne snage da bude pravedna?” .

MANIFEST

za amnesliju svih političkih osudenika

Potpisani javni radnici, intelektualci, radnici i seljaci, pobuđeni čovječanmskim osječajima prema stotinama političkih osuđenika, koji, osuđeni od raznih sudova po iznimnim zakomima, izdržavaju pod najgorim uslovima dugogodišnje kazne na robiji i u zatvorima, kao i bijedom njihovih porodica, smatraju da je Krajnji čas da se SVIMA POLITIČKIM ZATVORENICIMA BEZ RAZLIKE meodloživo dade puna amnestijo. Tražeći opču i punu amnestiju za sve političke osuđenike u ime pravde, čovječnosti i kulture, duboko smo uvjereni da s ovim zahtjevom istupamo kao tumači želja čitavog naroda.

(Među nekoliko stotina potpisa nalaze se i imena naših književnika, slikara i naprednih ppublicista): Dr. Božidr Adđdžija, Đorđe Andrejević-Kun, A. R. Boglić, Milan Bogdanović, August Cesarec, 'TTone Čufar, Milan Deđinac, Ivo Frol, Stevan Galogaža, Dr. Mlađen Iveković, Čeđo Minđerović, JTovan Popović, Marjan' Jurković, Hasan Kikić, Mile Klopčić, Pjer MKrižanić, Miroslav Krleža, Branislav Nušić, Luka Perković, Koča Popović, daša Prođanović, Vanja MRađauš, Marko RHistić, "Tone Seliškar, Dr Vojislav Vučković, Miško MKranjee. Jovan Bijelić, Vasa Bogđanov, Janko Đonović, Mihailo Vukđragović, Ignjat Job, Velibor Gligorić, Jovam Jovanović, Dr Branko Gavefla, Aleksandar Večo i drugi.

NA RAZVRSJU

_ Ne programski članak, niti kakav manifest, no jedan krik nužnosti kao posljedicu nezađovoljstva, bila bi naša uvodna riječ. Otvaramo vrata životu da on grune u naše savjesti, u naše petrificirane navike, okamenjenu inertnost i malodušnost sa svom težinom i nametljivošću svojih bezbrojnih pitanja i problema koji traže rešenje pod jednim neizbježnim imperativom buđućnosti.

Naš kulturni i javni život uveden je u sterilnost, u plićake lažno postavljenih pitanja i odnosa koji su, hroničnošću jedne primitivističke zablude, ubijali svaku životnost, zatvarali put za napređak, onemogućavali svaku osnovu onoga što ima da dođe kao spas i izbavljenje. Osrednje tumačenje prošlosti zamjenjivalo je koncepciju budućnosti i sa lažnim parolama kratkovido se prelazilo preko najosnovnijih pitanja sadđašnjice.

Postoji puna dđogađajna uzročnost da se baš đanas, zgrčeni u ovim klisurama, van velikih kultu= nih centara, kad se osjeća opšta poljuljanost w svijetu, javljamo da postavimo pitanje svih opštih događaja sa gledišta neposredne veze sa širokim narodnim slojevima, među kojima se ovi događaji drastično manifestuju. Mi imamo predanosti i smjelosti za jednu dublju i sadržajniju vjeru sutrašnjice. Jer smatramo da neposredna veza i stalni kontakt sa zdravim narodnim masama rađaju jedino prave smjernice po kojima ima da se upravlja njegov život. ž i pi „ Vjerujući da integritet današnjih pojava i Ssvijetu postavlja uzročnost za traženje drukčijih putova u budućnost, mi tražimo jednu Književnost koja će biti stvarna, svestrana, obuhvatna reakcija čovjekova na život, kao takav, i jednu politiku, ekonomiju, sociologiju ili kako se to već zove, koja će biti eherqetika života, moćna da u našoj nerazvijenoj sređini razvije kolektivniju svijest, odgoji

i sredi pojmove i shvatanja, podvuče nepravilnosti.

i izmijeni odnose za naše brže i pravilnije kulturno i ekonomsko razviće. (Iz 1 broja „Razuršja“, Nikšić,

januar — februaP 1932 god.). ;

INTELERTEUALCI IZMEĐU DVA RATA U nom ZA GRAĐANSRE 1 LIČNE SLOBOBHE

muuIIAALAOAANIINGHG MWGIu=„=„·„ALIILLIAALALGAGAGIL | WWNGhSGWNWAG Eine RIR

Ovih nekoliko odlomaka iz predratnih časopisa i publikacija

objavljuje se kao vid oživljavanja dokumen

ata o jednom vre=

menu, kada je aktivnost naprednih intelektualaca i pisaca

poistovećivala umetn borbe protiv gušenja

KULTURNI TESTAMEVI

NUŠIĆEVE REČI NA OSNIVAČKOJ SKUPŠTINI UDRUŽENJA NAPREDNIH UMETNIKA, NAUČNIKA 1 PISACA

Spor je tempo kojim mi koračamo u plemenitoj težnji da se uvrstimo u redove kulturom i napretkom daleko izmaklih naroda; spor je tempo da mi u bliskoj, po možda i u daljoj, budućnosti ne možemo dogledati ostvarenje tih svojih težnji. Ne leži uzrok tome u nedostatku duha, u nedostatku duhovnih moći naših, već u težnjama i materijalnim

i moralnim prilikama i uslovima pod kojima se naša mlada kultura razvija. Kulturni izrazi, kulturni pokreti, preghuća u našem su društvu još uvek Dojave drugoga i trećega reda; „mosioci tih izraza, pokreta i pregnuća, dakle graditelji kulture, kod nas su maltene izlišni ljudi, čak toliko izlišni da se njihova reč otstranjuje čak i kad se rešava o najvažnijim kulturnim pitanjima. Sem toga, mlađa kultura kao i mlada biljka za svoj razvitak i procuat traži atmosferu zračniju, mo što je ova koju joj naše podneblje nudi. Pod našim, tako često mutnim podnebljem, mlada se biljka me može da razvije u stablo, niti da da pumu cvast, kao što ni duhovho stvaralaštvo me može doći do punoga izražaja, te stoga mnoga reč ostaje nedorečena, mnoga misao možda neiskazana, mnogi tok. presušuje ma samom izvoru svome ili bar ne daje suve izobilje svoje duhovne moči.

Ma koliko snažan duhom, pojeđinac nije Kadar ni suojim 'maporima ni eventualnim svojim ličnim uspesima, da izmehi ove prilike; tek udružene suve

duhovne moći, jednom “zajedničkom i istrajhom

akcijom, moći če kulturnim pregnućima da prošire duhovne vrednosti u našoj sredini i moći će da im obezbede značaj koji one imaju u razvitku jednog kulturnog mladog društva, | | 5 decembra, 1937 Branislav NUŠIČ („Naša stvarnost” februara 1938, Beograd)

PROTIV RATA PROTIV IMPERIJALIZMA

U pripremnom odboru za veliki međunarodni kongres protiv rata i imperijalizma, održan krajem prošlog mjeseca, bili su Romeri Rolan, Teodor Drajzer, Jon Dos Pasos, Sen Katajama, Gđa Sun Yat Sen, Upton Sinkler, Alber Ajnštajn, Hajnrih Man, Anri Barbis, Frans Masereel, Maksim Gorki, Karl Kraus i dr. Ovaj kongres, koji ima značenje stvarne i aktivne borbe za mir, protiv imperijalizma uopće i japanske agresije prema Kini i Rusiji, pozdravljen je od nekoliko hiljada intelektualaca svia naroda. e:

Iz naše zemfje poslato je prošlog mjeseca, na poziv Anri Barbisa i đrugih članova Pripremnog Odbora, pismo preko Romena Rolana, sa potpisima književnika, umjetnika i publicista iz cijele države. Pismo glasi: ;

_ „Potpisani intelektualni radnici Jugoslavije sječajući se' grozota prošlog rata, jedanaest miliona nedužnih. žrtava i uništenih „materijalnih dobara, ujeđinjeni u jednoj misli i želeći da se u budučno-, sti onemoguči svaki rat međa narodima — pozdrav tjaju majtoplije akciju vašu i Komiteta, smatrajući svaki uspjeh Kongresa, koji ste organizovali vi i pomenuti Komitet, kao put prema jednom boljem društvu”.

Ađamič Luj, Ađžija MBožiđar, Albreht Yram,

Andrić Nikola, Augustinčić Anftmnm, Bihalji Pavle,

Tanasıje MLADENOVIĆ

Udahni vazduh silno, snažno prikloni glavu

i tiho u krilo je spusti —

to je zavičaj tvoj.

Sa olakšanjem i setom, spokojno lezi na. travu, u seno, mw zrelo žito,

i slušaj zvuke vetra, tajne drhtaje zemlje,

što ćuti u miru i spava,

i diše leno i sito,

i tužni popca poj.

Slušaj kad nevidljiva, neznana tuku bila,

pod pokrovom tvrde kore; i Jara kad plete mreže, tanane nili svoje;

muziku tužne suše,

vatara što plamte

i gore.

Negde se glasne tica, kukavica turobno kuka

VXETVA ~.

ičke i revolucionarne motive, u procesu ličnih i društvenih sloboda.

Bogđanović Milan, Bonifačić Ante, Buđak S Cesarec August, Cesarić Dobriša» Čengić Husnija» ĐDelak Ferđo, Durman Milan, Galogaža BUČSSIU Gligorić Velibor, Golia Pavel, Hegedušić Ikrstox Jurković Marijan, Kikić Masan, „KIopčić Mile» Kozak Juš, Kreft Branko, Krklec Gustav, Kulun= džić JosiD, Maksimović Desanka, Nazor Vlađimir»

Popović Jovan, Rtađauš Vanja, Simić Novak, Si-

mic Stanislav, Šimunović Dinko,» Tadijanović pragutin, Ti k Đuro vidđdmar Josip vVilović Đua , E » lj ,

ro, Župančić Oton, vodnik France,

halter i dr. - S? P. S. — Pređ početak ovoga kongresa, urcd=

ništvu »Literature« naknađno je dostavljeno da se gornjim potpisima priđruže i Ovi: Milovan Đilasy Slavko Baiušić, Branimir Livađić, Tone Seliškar, Ivan Vuk, Tone Čufar, Anton Čulkovski, HR. Zogović, Radovan vuković, Stefan Mitrović, ganko Đonović, Đorđe Lopičić, A. M. Boglić, Branko. Gavela, Ignjat Job, Pjer MNirižanić, Mirko Kujnčić, Ivo 'Pijardović, Milan Begović, Josip Čelnr, s Resimić.

Kongres je održan u Amsterđamu 27, 20 i 29 avgusta. Na kongresu je prisustvovalo 2.000 delegata, koji su zastupali 50.000 organizacija sa preko 50 miliona članova. JEL wi :

Ovaj kongres (kao i potpisi iz Jugoslavije) imao je izvanstranački karakter. :

(„Literatura” br. 9, 1932,

APEL ROMENA ROLANA

povodom dolaska iitlera na vlasi

Zagreb)

Intelektualcima čitavog svijeta,

Smeđa kuga nadmašila je vec otpočetka crnu. Fašizam Hitlera nagomilao je u četiri tjedna gnusna nasilja. Požar Rajhstaga, kojim se on neprestano, služi da opravda svoja masilja, čin je grupe poli-. ciske provokacije, kojoj, nije uspjelo da ikoga u Fvropi prevari. Upozoravamo svjetsku jabnost na sve ove atentate i laži. Sve snage društva su U rukama jedne stranke masine reakcije, sva javna vlast je u službi zločina, suaka sloboda misli i riječi je ugušena, politika se drsko uvlači svuda, pda i u akademije, otkuđa su izbačeni oni pisci i u mjetnici, koji su se usudila sačuvati vlastito uvjerenje. Upozoravamo na suva zatvaranja najuglednijih ličnosti, ne samo pripadi. ika revolucionarnih stranaka, več i onih iz redova umjerenih socijalista i građanskih liberala, postavljanje izmimnog suda u čitavoj Njemačkoj, dokidanje svih elementarnih sloboda i prava na kojima počiva moderna civili-

zacija. i

| Pozivamo dd se priključe. našem protestu , svi pisci, svi tumači i mosioci javnog mišljenja —. sui

· ohi u Evropi i Americi — bez obzira na stranke

kojima pripadaju — čiji se osjećaji bune protiU teških uvređa dostojanstva „čovjeka i građanina, koji pogađaju onu solidarnost, koja nas veže uz svakog tko se bori protiv surovog terora jedme razuzdahe bestidne reakcije.

Romain ROLLAND

Potpisani intelektualci i javni radnici, pridružujući se protestu Romena RHolana protiv događaja u Njemačkoj, protestuju istovremeno protiv. svake reakcije i ugušivanja najosnovnijih čovječijih sloboda u svijetu.

Dr. Božidar Adđžiia, uređnik »Soc. Misli«, Dr.

· Božo Aleksanđer, advokat, Irina „Aleksander, knjiž., Dr. Mih, Andrejević, liječnik, Antun Augustinčić, Kipar, Dr. Aleks. Band, lijiečnik, Jov.

Banđur, muzičar, Jos. Benković, slikar, Dragam

Beraković, slikar, Dr. Stj. BetIheim, liječnik, Jo-

van Bijelić, slikar, Milan Bogđanović, urednik

»Srpskog Knjiž. glasnika«, A. MR. MBoglić, Knjiž.,

August Cesarec, Književnik, MDobriša Cesarić,

Književnik, Branimir Cosić, književnik, Milan De-

dinac, Književnik, Olinko „Delorko, Književnik,

Milan Đurman, književnik, Stevan Galogaža, uređ-

nik »Literature«, Ivo rol, književnik, „Velibor

Gligorić, književnik, Bratko Mreft, urednik »KMnji-

ževnosti« Pjer Mrižanić, slikar, Gustav KrKklec,

književnik, Mirko Kujačić, slikar, Nikola Nopičić, književnik, Đorđe opičić, Književnik, Milovan

Đilas, književnik, Veselin Masleša, novinar, Ah-

međ Muradbegović, Književnik, Pera Palavičini,

slikar, M, M. Pešić, književnik, Petar S. Petrović,

Književnik, Jovan Popović, književnik, Kosta Ra-

cin, književnik, Risto Ratković, književnik, Vanja

Rađauš, kipar, Marko Ristić, književnik, Dragutin

Tađijanović, književnik, Rađovan Zogović, Kknji-

ževnik, Vlado Vlaisavljević, Književnik, Aleksan-

dar Vučo, književnik i dr.

(„Kultura” br. 3, 1933, Zagreb)

er arI ue iz mrrusmezrr—I

u nekom kutu mira.

Kose ko zmije sikću, srpovi brekću nad zemljom; i bolno kičma se svija,

i bolno trne ruka:

počinje, velika i silna, Zetvena uvertira.

Kose ko zmije sikću, i zrelo klasje

Tu ljudi, giganti rada, 18 pada svoj jaram vuku jada,

i zemlju škropi

Zno] vw"

O, pevaj pesmu Žeive, setno prikloni glava to je zavičaj

tvoj. (1938)

7 „IA

Lai. Ena: Ka NA I_C o i

W i

juuu ma |_ ugalj" ua a DČ =>"4 "2 a_k

Y „