Књижевне новине

i? e

“er

“

O MUITNOME,

ee h SOBI ae tr ga puni ari Spa a : | ; |

ro Bi natara negat, facit imdi-

ghabio versum, a Juvenal]

U početku, negdje pri onome izwemom jedlimstva sa ritualom, poezija je bila mmogostruki simbol maglemih

_ ivomnih stanja, Bila je

\ pio whvatljiva, ali ozbiljna, svečana i duboko fumkcionaln4. U svijem koji je bio vrlo iracionalan, i oma je bila iracionalna. Um će se uglavnom tek kasnije, sporo i mučno probiti na čelo duhovne svijesti. Poeziju stu tađa w tome me mnogo bipotetičkom stanju — osjećali itekako svi oni koima je bila namijenjena i razumije vah, pa makar i na poseban način.

Danas poeziju, dobrim dijelom, vraćaju .ma te mume početke, samo s tom zlosrećnom razlikom što su je onda shvaćali bar neki, a ovu sada Šedva i njeni tvorći, ukoliko se ne radi a samoobmani, ako već ne i obmami. Takva poezija majčešće raćionalno postaje iracionalna. |

Jedno je, toliko vladati prirodom da se uspijeva otkriti i njene mračne, razorne strane, — ai drugo je, pomračiti prirodu, pobrkati red stvari da bi se zabašurila vlastita n=moć. Književnost, narav\no, mije doslovna priroda, ali nije ni protupriroda, Ona je madpriroda, po dubokoj vezi sa biti prirode wopće, koja je istina, a bez nje nema mi ljepote... A{ektačija i poza nim iluzija koja je wmijetnost. Međutim, kao poseban ostatak romaWtičarske patetike imamo tvrdnju da je podrum svijesti prvo i najvažmwije za umjetničko oblikovanje. Iz tega eda lako, i ne slučajno, apo lofdju mne-wma i protu-uma, A ipak, Dpravo vm i njegova moć uvida, zahvata i vobličenja ostaju prava nada i arhimedovska tačka umjetnosti riječi. Krijomčari maglenog stila rabe hovanje po tamnim kutevima duše kao irvimjenje. Nikakva novost nije da je svijet (široko shvaćen) stariji, obimmnji i jači od našeg ima (tog skupa duhovne tvornosti), ali evo još majmanje može biti razlog za bjeŽanje ed tog našeg jedinog ljudskog wtočišta.

Može se pokušati logički salo mor tale, pa u ime nekog apsolutnog vtrima ODraniti čak i načelo objašnjenja mračnoga mračnim; pa ipak mi ostajemo kod toga da je bit i svrha književnosti osvijetljavanje. (Ona mora da. otkriva — istina, na njoj svojstven simbolski način — ali

! ona nesakriva, Prastari je zahtijev

da se pjesma nečim oglašava, da nešto govori svojim postojanjem, a ne da je nemušta, Stvaranje lijepoga pu tem jezika nužno je vezano uz djelovanje najbitnih ljudskosti: uma u njegovom nastojanju da zahvati, sažme, sredi i zaustavi djelo.u proticanju pojava. Samo iako se ostvaruje ona vrhunska tačka. u kojoj se stapaju najjače osobine pjesništya i mislila štva. Najzad, ne smijemo zaboraviti sklad, jedimstvo, jasnoću«, Imače se savo froduzuje nesavladana, mrtva tvar, možda i zahvaćema, ali meobli= kovana.

No, oni koji bi htjeli krivim pu item ma fwavo mjesto, obično će za kakvog MKmjiževnog velikana reći da {je wejasn, ako hoćete i rutan. Sva kake da takav može biti wratan, me: žda opravo onoliko koliko i, ma pri mjer, Shakespeare, Postoje, mašme, privimo vvutna i namjerno veaofna VW TAjebnina. Prividno je mutmo samo ao djelo koje je takvo u prvom sloju, za savlađivanje kojeg je pe“ trema jedna normalna obaviještenost, kojom se ulazi u odlike i osobine teksta, Takvo prividno mutimo djelo otkriva mam svoju pravu Vrijednost žim se oslobodimo mrene privida, A a slečaju mačelno, namjemo mutnc #yorevime, kada proezremo njemu: nac mjenu, ostaje samo muhnina, često »po sebi i za sebet« --- kako bi se to danas reklo.

Postoje, dakle, dvije vrste mutnoće: jedna zbog dubine, a druga zbog prijave vode pličaka. Ili da se poslužimo jednom sličnom slikom: nekima kao da zapravo i treba samo taj zamućeni prvi sloj, la magla nad jezerom kojeg nema, dimna zavjesa nad pustinjom duha. Razlikovati jedmo od drugog, znači odvojiti krivotvorinu ed tvorevime, Znači stati u kraj 'kolokvijalnoj meta{[ori (koja je u stvari vrlo oštra osuda književnog stanja) »lova u mutnom«., mučnoj sltuaciji kada je kritika nemoćna da razluči vrijedno djelo od blu{ffa.

' toku svog rada, J

Pa ipak se moramo zapitata odktrla ta patvorena književnost, (gobono W suvremenom štibu... Možda će nam ovdje pomoći ako pokušamo razglobiti jedan karakterističan slwčaj, jed“ ne strane naše Poemje i mw jj smislu.

"Jasno (i nakćm svega jasno) djelo brabri čitaoca. On može da vidi u čemu je stvar, i teško ga je ofpejeniti. lIiterama magluštima zbnnjuje, često čak i vrlo preomičljiva čovjeka. Ovaj onda u svom pošte" nju {ali i maivnosti) pretpostavlja da je moguće da tu ima nešto Što je njemu samom nedostapno, albi koje time ne postaje ništa manje vrijedno. Iz njegove zbmnjenosti nastaje ob?yir, koji rađa pomalo i uvažavanje, a Pposebno prema piscu koji se znao i Hzički namemuti, a takvi to najćečće odlično znaju. Nastaje ubrzo Ćilasina, a iz ove i Slava. Pa i owi koji osjećaju da nešto m srži me walja, postepeno popuštaju, jer niihovo lbijanje me može mikada biti toliko ustrajno kao sirova snaga onoga koji hoće, mora da prodre, da se nametne, I dok jedan potpada sve više pod ove ili one obyire, dragi — koji je obtmet samo neodoljivem željom za priznanjem — tako navaljuje i sve vještije udara, da na kraja i nekadaŠšnjeg protivnika prebvara wa pristašu, pa — 8 Vremenom — i m vatreno branioća.

To bi bio jedan vid modeme keojiževne agonistike; legenda kako se wsvaja ono što se intimno odbija, kako se počinje vjerovati u no za ta se dobro osjeća da nije istina. Radi se o posebaoj mehanici. Čovjeka neprestano opsjedaya i on je najzad svladan. OQpsjenar postaje pjemik. Ljudi ne osjećaju pjesmu, ali misle da osjećaju. Ovaj obrat je zanimljiv... Svojim prismim čulom, u tom smislu našim nepogrešivim čulom, osjećarno podvalu. Ali me. baš po tome čulm neprestano udara. Izubiljano i izobličeno, ono djeluje na samu kontrolnu svijest, te ova počinje vrimati kao da jeste ono Što nije. Prava frjroda sjećanja, suda, ocjene zatučena je i omamljena. Svakako da je vo lo ako se desi bilo kojem ljubitelju kejiževnosti, ali je to posebno zlo kad

' što da -to.ne bude i u ovom sluč

se desi kodbiku. Mlastaje emda vele prodaja zablude, te ova kao krivi, u kus postaje uwzor, obrazac. Sada wiše nije n pitanju da se pokaže kako jedma pjesnička pojava nije vrijedna, nego kako da se spasi pravi ukus i ptAva pjesma iz močvare lkmivobvo-. rme.,

Ova gemneza odikyiva: prvo, kako jedam pisac wspijeva podvalibi rog pod svijeća; drwgo, kako tu rog-

svijeću prihvatayu kao kanen i, traće, kako najzad u navali rogova tre“ ba spašavati Yijetke prave vijeće, Može nam ovo biti i primjer pretvaranja tijela u duh, posebne transup“ stancijacije po kojoj mehanika lakata prelazi u estetiku pjesama. I kritički će sud onda imati mnogo posla dok skine.lyušturu varke nade jezgro pravog stanja stvari. A lako mm e može desiti da se sav posao e iscnpio u skidanja ljušera, sve do praznine koja se njimm skrivala.

Ta crna umjetnima je već godinama predmet napada n šaljivim listovima, na zabavnim priredbama, kao i a radovima mekih, ali često na žalost pristrasmih i žučljivih esejista. Sve to me samo da je nije uspjelo raskrinkati nego joj e, ma ppnoživ, podiglo cijemuc, još više omogućilo da se teka i bude tiskana, po protom pravilu pozitivmog djelovanja negativme reklame. Dok optimisti očekoju kmjiževnog čistača makeševskog ili skerličevskog zmačaja, pesimisti naziru propast poezije, a oprez“ mi se tješe da je to »nužna faza, što je. pokatkada tek puka fraza. Posoje i jalova vremena poezije, il bar mjemog pretežnog dijela, pa zaaža. U mnašoj Renesansi pjevalo je mmoštvo pjemika, pa šta je ostalo, osim rijetkih sretnika — zbomik epigonš eprigčmš, Ako je ovako gledanje i suviše crmo, Omo ipak nije samo natezanje do krajnosti jedne mane suvremenog pisanja. Prije svega je to mala pouka iz današnjeg svijeta pisca, čitaoca i mjihovih posrednika.

Tomislav ADAN

EVROPSKA i međunarodna kulturna saradnja

U toku tri dana, ed dvadesetog do dvadest trećeg jima, zasedao je u Rimu osnivački kemgres Evrepske za» jednice pisaca na kome su bili pm 'sufmi pretstavnici-delegati iz dvadeset i tri zemlje Zapada i Istoka. Još pre godinu i po dana, na skmoštini Sindikata italijamskih pisaca, u wiktoabrma 1958 g. u Napulju, doneta je, u istom sastavu i gpotovo istom broju književnika okupljenih sa svih strana Evrope, rezolucija koja je sadržavala osnovne principe i ciljeve na kojima bi trebalo da počiva Zajednica, međuvremenu, od «napuliskog do ovog rimskog kongresa, na osnovu već utvrđene zajedmičke platforme, radila je na izradi defimitiynog nacrta statuta jedna spećijalna Komisija za stahut, koja je, u toku rada, prerasla u Konsultativni komitet, i čiji je člam, u ime naše zemlje, bio T. Mlađenović, '

Po završenom radu oko teksta sme tuta, Konsultativni komitet je doneo odluku da se osnivački kongres sazo>-, ve za jun mesec ove godine u Milamu ili Rimu (italijanskim piscima je prepušteno da ispitaju mogućnosti i da odluče da li u prvom ili u drugom gradu), s tim što bi dnevni red bio isključivo usmeren na usvajanje statuta, na izbor Uprave i Nadzotnog odbora, a. zatim pretsednika i generalnog sekretara Zajednice, Istovremeno, trebalo je pripremiti se i za potpisi» vanje jednog zajedničkog teksta o osnivanju Zajednice koji se, prema italijanskim zakomima, mora meti vlastima, 5 obzirom da će sedište Zajedmice biti na itahijamskoj teritoriji (prema odredbi prvog člana statta, w gradu Napulju). Kongres %., u ednoglasno usvoji, mz neke manje stilske izmene, .

„ije

*iea, dao je izjavm da će i

Poziv |

e ljubavi moćna dođi ređi %* iz čake duha grada

o velika ljubavi dođi

izdaši uzori vaskrsni

wzvini še

iz dimmih magli hodi o

rodi se rečema hitrem uiusmom brav"

sme

«6 blagoslovena blažena plamena

e ti krama usrećiteliko

iz rupica na tušu

+ ljubavi koja si nad svim što bi je i biće i

iz ljutog tela e lelecima dozrivana ljmbavi u čvor vezane duše

u grč zagričene duše i kosti

wvožeš nas o ljubavi da izbaviš

izbavi ljubavi

| | , } | | | | i | i # d |

Mirjana STEFANOVIĆ

ovenčana prašinom i malim bacilima putem zasutim pikavcima i žarom eo moćna ljubavi pojavi se

iznedri se iz žice kojom struji struja iz žilnih memli pod korom trotoara iz slivaika iz pomoćnih zvižduka dečaka o ljubavi svemoguća dođi

o ljubavi wsrećujuća hodi

iz mlečnih mrlja na bluzama žena iz ispljuvaka ubijenih 6d domovima

ljubavi

Piskotanjem zaprepašćeme wiljuške hem baterije i debelom mraku rodi se iz dugih šaputanja' pokrivaća

o ljubavi tema u procepu između dva zuba o malecna golemi nam se uzgolemi sc o porasti uz anČeoske himne komaraca : krike mučenih zvona i budilnika

ljubavi i tealih stabljika cveća. po zaboravljenim wvazams

ispod pazuha bubašvab" iz konca kojim je dugme prišiveno iz svega se rađaj o ljubavi

ojlkeažena svitamna rovuva | znoja u cicanoj haljini i zelenim sokmicama izađi iz. srca vrućeg hleba na stolu iz belog sitnog mozga slanikovog

u zglob zagrljene kosti i šrafovi vrte se. vrte do zavijanja

zemlja je modra koliko su je Đogavili malter jauče pričkinjen cigljama pobačena deca prekorevaju iz prošiveme haljine nevidljivo krvare izlbodlenme korenje cveća se ubija o zidine saksija mozak ciči dok ga rak sistematski progriza

{ samo ti oplakana velelepna nerođena

iz prska zgažeme irešnje na podu iz mlaza zgaženog oka pod kopitom iz brizga rasute lobanje pod ludilom

jedina

ljubavi ·

luka na tanjiru

i kravate

korpi

ženi statut, izabrao za preisedpika Za- ne, pretsednika italijanske republike jedmice Đ. B. Amđelotija, a za geme> Gromkija. Tako se završila ova više" ralmog sekretara. wrednika gledneg sbrako značajna kuleorna manifesta

časopisa »Književna Ewropa« TĐankarla Vigorelija; zatim, za potprebsedmike framcuskog pisca re Šamso» na i uwkrajmskog pisca Nikolaja Bažana. U Upravni odbor, kao pret stavnik Jugoslavije, izabran je 7 amaadenović, Prilkom konsttnie sanja Wupravit, na posebnoj sednici e" držanoj dvadeset četvrtog juna, odlučeno je da se članarina za individualne članove odredi u visimi od iri biljade lira godišnje, pa i to da se shvati više kao *imbolična suma, a da se nacionalnim savezima i udruženjima književnika (i drugim državnim ili međudržavnim organizacijama), prilikom mjihovog Wčlanjavanja, ode kotizacija n srazmeri 5 njihovim mogučnostima i prema sporazuru., Odlučeno je takođe da se, preko ličnih i drugih veza, apeluje na vlade raznih evropskih zemalja da i one materijalno i moralno pomognu, koliko koja može, ovu akciju evropskih pisaca i njihove nju ne samo pojedinih evropskih književnih i kulturnih, poslenika nego i čitavih nacionalnih kultura velikih i malih naroda Evrope.

Ttalijanski pisci su, tom prilikom izjavili da imaju čvrsto obećanje svoje vlade da će Zajednicu pomoći znalnim materijalnim sredstvima; isto to je izjavio i sovjets i pisac Bažam, a gemeralni sekretar Uneskoa, poznati književni kritičar i esejist Reže Kai Unesko ROONMRIb i moralno pomoći Žajedcu, Po završenom radu kemgresa, Upravni odbor Zajednice je, u svom prmemt caskavn, Sie, primljem.od „styaz

Zajednice na, zbližava-

cija, Čiji me mali politički smisao, u eri borbe za ostvarenje plemenitih ciljeva politike mirolyubive koegzistencije, nikako ne ireba prevideti. Razume se, praktično oformljavanje orga nizacjje m svakoj od zemalja-članica

— posao je koji tek pretstoji. Dretsedništvo se obavezalo da

će, preko članova Uprave, uskoro u-

putiti sav pobtrebam materijal i npotstva o tome kako i na osnovm kojih Lkiterija iyeba wrkiti wčlanjavamje w Zajedmicu,.a ne treba zaboraviti mi to da član 16 statuta predwida mo gućnmost da »članovi Zajednice mogu imenovati u njihovoj vlastitoj zemlji jednu Delegaciju koja sebi bira pretsednika i poslmje m wwojabva biroa

Zajednice«,

Izvod iz slaluia ) · Evropske zaledniee pisaca

'Domeosimo u prevodu prva četiri člana statuta Evropske zajedniće pisaca, jer smatramo da su u njima sadržane i najvažnije odredbe o ciljevima organizacije i O učlanjavanju.

Član 1. — Evropska zajednica. pisaca Se ospiva u Italiji, i neno sedište je u Napulju,

Jezici Zajednice su evropski jezici.

Međutim statut, pravila, a isto tako i svi drugi zvanični akti biće pisani ma italijanskom, Trancuskom, engleskom, nemačkom i ruskom. talijanski jezik je jedi ptmovažan.

Pravilnikom će se regulisati koji se jezici up ljavaju u. debatama, za

oje iku neće biti potreban BEMA Sit Član 2. a Zajednica ima za cilj, da bez obzira ma, vako ideološku i polaičkm pripadnost, uspostavi stvav-

nu saradnju. među evropskim pksecima na režavanju svih profesiemalnih problema moralnog i praktičnog karaktera. Da bi omogućila piscima da se bolje upoznaju, da bi poboljšala njihovo uzajamno razumevanje i nevystila među njima veze solidarnosti, Zajednica namerava. da olakša slobodnu civkulaciju delš, da ommoži susrete, razmemu i prevode, da pomogne svaku inicijativu koja bi osigurala dostojanslvo pisaca i njihov autoritet. Najzad, odbacujući svaku tendencija isklječivo evropsku, oma će se bruditi da uspostavi kontakte s piseima čitavog svela i dati svoju pomoć organizacijama koje imaju za cilj da brame njihove moralne i materijalne interesć. Pisci Zajednice se smatraju Bngažovanim u buđenju i učvršćivanju „duha „prijateljstva i mira. među maci"jama. By (ti

Šekspirov ieslival M Americi

Poted čuvenog gođišnjeg festivzska

Šekspirovih komađa u Već legendarnom Stratforđu na Ejvonu, se se pisac rođio, ređovno se održava ı još Jeđan festival posvećen Bekspiru u istoimenom građu Stratforđu, ali u državi Konektikat u Americi, I ovđe se u toku jednog meseca održavaju. pretstave svih. najvažnijih Bekspirovih. dela koja immače bo. mmata glumačka „imefiz oVOg Konti. nenta, · Na ovogođišnjem „festivale koji se završio prvog jula, učestvovali Ga Retrin Hepberm, Spenser "rasi, Robert Rajan i drogi, Bve pretstave se održavaju nm pororišta pođ otvorenim nebom Koje može da prim! 12 hiljađa gledalaca uz najpepolarnije cene wlaznica, Zanimljive je đa ovi emimentni glumci i težiseri kao Elija Kazan | Džošua Logam rađe inlenzivno čitavih mesec dama ma Šekspiyovom festivalnu samo ' w» plaćanje mnmaiminimalnljih troškova

KETRIN HEPBERN boravka i odriču 86 honorara, kako bi upoznali što veći broji gledalaca sa ovim, Wvrhoheima, dramske umet. mosti, Zanimljive je đm su w svojim \zjavamxm aa, iavnost vwičesnici festivala. Ketrin Hepberm, MDžošua Kogam ı ostali, ustali protiv morbiđnih 6&* dđvžaja nm tavremenoj smeričkoj drami | iskonstrmisanosti | psiholoških zapleta mm osnovu udžbenika psiho pistologije. Wayvočito je Kritikovanm Tenesi Willjems i nova đrama Ya jem Melman »Igračke 98 mamnarđi«,

»DIVEJA ISTINA+, KNJIGA O AJHMANU |

Krajem juis m Engleskoj 'ttebžš 6% 1wiđe iz Stampc Mmjigm. „o. „Ađo!fu Ajhmanu. Pisac, amer MKlarM, epravo je završavao svoje delo kađ je Ajhman uhapšen. Za hkujigu vladi veliko jnieresovanje i predviđa e đa, će biti bestseler, Neki američki izdavači već se zanimaju pod kakvim wslovima će se Mmjiga moći objaviti w Americi. Kdarkovo delo će se zVa” ti »Aihman: Divlja istina.

DNICA PISACA

ı Člam 3. — Svi eppopski pise vage biti primljemi, ma njihov zabtev, člamstvo Zajednice. Kao pisci sma“ kraju se amtori Lmjiževnosi, i drogit oblasti (filozofije, istorije, moralnih i političkih nauka). 3

Član 4. — Profesionalne aaa 7 me Organizacije pisaca mogu, 83 ! hov zahtev, da se pridruže Zajedušeč VOSGVAOIEIR "jednog ili dvaju pretetsta nika. )

Međudržavne organizacije, koje 9 bave kaulkvrnim i pro{esionalnim pre” blemima pisaca i problemima pom"

i intemacionalme nedržavne organi” cije koje vrše poslove slične omnš

Zajednice, mogu akreditovati kod jednice jednog ili dva pretstavnika M svojstvu posmatraća.