Књижевне новине

Dušan ĐUROVIĆ

. zbirka pripovedaka izišla je 1986 Sodine u i Kona“, Sama Uihjenica da je n u Ono VO je tampala ada aaa pisca, afirm s „MOliko godin toga objavlji/G0 sam Pripovetke id. Poč litici“, „SrPB d književnog glasniku“ „Pregledu“ 1! Crugim časopisima. Onda

E Sično za s pisca: jedn0š dana sam Doinislig KoV bi bilo da pojavim 5 jednom zbir-

7 a a je ponudim? Nije to Di Vreme za mlade Bića BB danas. N sam rešio, odabrao sam deseta Pripovedaka i Poslao Žiki Milićeviću ROji je uređivao „Našu knjigu“. Miliče/IĆ je bio jedan 2q vrlo retkih ljudi O OD Vremena koji je i kao urednik „Politike“ i kao urednik ove edicije, u ROJoj su objavljivani romani i. zbirke pripovedaka, prihvatao mlade

Ševaljević kad su ga jednog jutra a-

u novu grupu koja se osniva. Matić me je opomenuo da sam pismeno na sva pitanja potvrdno bio odgovorio. Zar nije shvatio da je i to bila ironija. Pred pucnjevima, koji bi sastarnyak pretvorili u grandioznu tuču, koja Jl»i jedino bila umesna, zanimljivije Je :napisati „da“ nego „ne“. Zar nisam izazivao „rođake“ na sastanku ne bi li tuča planula i bez pucnjeva. I objašnjavajući se s Matićem, ja sam psovao sastoamak i seo da im uputim pismo onakvo kakvo su zasluživali. Matić je počeo da me moli i ubeđuje da takvo pismo ile pišem, Dobro. Najzad, ako je njemu baš stalo da sve to ne kažem, glavno je da im javim da ne računaju na mene.

Bilo mi je jasno da Mlatić misli što i ja, da tu novu grupu aq: snivaju malograđani. Ali pošto oni imaju novaca, a novac je potreban za šire: nadrealističke akcije, Matić je bio spreman da ponekog starog člana, s kojim je počeo nadrealizam u Beogradu, žrtvuje „op-

RODITELJI I ZL

Idem. Kod kuće me čekaju oštre sekire. Drvoseča velike kiše

Drvoseča velike ljubavi

Drvoseča njihove krvi

Idem. U julu ću umreti.

Znam da tamo u zavičaju moga detinjst dob Sazrevaju livade pretočene u zlato mmogo | | I da pod tremom, zapuštene kuće i Momak jedam greši...

Jer je mlada.

Idem. Neka me vide veliki moji drugovi

KOLUNDŽIJA

Sa kojima sam nekada jahao konje Dole prema Jadranskom, moru a I krao što sam mogao i Najviše devojačke planine.

pisce 1 lagao da se njihov talenat genti ubacili u zatvor i izašli a novo- Štim interesima“. Izgleda da Matiću afirmiše. | ravno, strahovao sam da li došavši, omanji čovek crvenog lica i nije bilo mnogo ni stalo Mhosle moje izće moj TUIODis imati sreće ili ne. Me- sjajnih očiju, bez pozdrava prišao je jave O „junferskoj politici“, i posle đutim, SVE je išlo kako treba i zbirka jednom od drugova koji je pretučen, mog ispada prema rođacir:ha, što se nije | od deset Pripovedaka se pojavila bez Ježao na podu skoro bez svesti i upi- svakako dopadalo onima Jkoji su držali ikakvih komplikacija, Knjiga je dobro tao ga: Li blagajnu, da me zadržava, glavno je bilo

i či . #. + i da mi izmami jedno u/tivno pismo — Šta je, druže, sa anšlusom? (Tada (učtivo), i ja sam pristao da mi a ie

Radujem se, jablanovi, braćo, Mornari plavetnila

mnogo Više nego kada su izlazile po časopisima, iako su i tada imale šLoI uspeh i na sebe skrenule pažnju. Ima pisaca koji, kada se pojavi njihova prva knjiga, dobiju neku vrtoglavicu i izgube ravnotežu. Međutim, kod mene su se javila druga, suprotna osećanja. Ne Znam zašto, ali sam osetio neku tihu tugu i činilo mi se da to, u stvari, nije moja knjiga. Nekako sam čak bio nezadovoljan.” Možda se to moje osećanje da o sebi nisam mogao da mislim laskavo 1 visoko, negde u nekom uglu, svojom suprotnošću približavalo onoj nelogičnosti i neprirodnosti kojoj se, na svoj način, smešno i patetično, približuje onaj koji je izgubio ravnotežu i u sebi odjednom otkrio veličinu. Takav, sa fom tugom i prazninom u sebi, ostao sam i kasnije kada mi je 1939. godine, opet u izdanju „Gece Kona“ i u redakciji Žike Milićevića, izišao prvi roman Dukljanska zemlja, koji je imao veliki i nepodeljen uspeh i kod kritike i kod čitalačke publike. Znam da to moje osećanje može nekome izgledati čudno, ali ono se uvek takvo u meni javi kad god iz Štampe iziđe neka moja knjiga, tj, mesto da joj se radujem, ja je nekako odbolujem. Možda je to bio razlog što jednoj vrsti kritike, koja je bila „Vrlo šumna“ oko nekih mojih dela, nisam pridavao veliki značaj. Ipak moram reći: da je uspeh prve moje zbirke, Među brđanima, značio za mene ohrabrenje da produžim dalje da radim.

Cedomir MINDEROVIĆ

se vodila kampanja za prisajedđinjenje Austrije Nemačkoj.)

Naravno — od tada mu je ostalo ime Joca Anšlus, a pravo prezime moga mecene ostalo je za mene uvek tajna.

Martovske kiše su lile, tortura nije prestajala, a mi smo, kroz rešetke ma-– lih mansardnih prozora, očekujući svakog trenutka upad Kosmajca i drugih agenata, mosli da vidimo samo krajičak Kosmajske ulice — i svet koji je trebalo izmeniti iz osnova,

U meni je odjekivala muzika De Falje, Šopena, Betovena. Nosio sam u sebi život i sudbinu junaka iz dela Dostojevskog, Gogolja, Gorkog, Barbisa, Fransa, Domanovića... U meni, i u većini mojih drugova, pretežno gimnazijalaca, gorele su misli Ničea, Marksa, Engelsa, Lenjina, Buharina, Plehanova, Svetozara Markovića. Usne su mi nečujno, i glasno, među drugovima, ponavljale stihove Edgara Poa, Balada o ridinškoj tamnici Oskara Vajlda, Šarla Bodlera, Disa, Tina Ujevića, Momčila Nastasijevića... Do tada sam već uveliko objavljivao stihove i prozu — moi književni „staž“ počeo je još 1998, kad mi je bilo šesnaest godina u mesečnom časopisu „Budućnost“ u Beogradu. pod pseudonimom „Mladi proleter“, da se nastavi u beogradskom večernjem listu „Novosti“ (gde sam se prvi put sreo sa Veselinom Maslešom) i u „Stožeru“ (gde sam upoznao Jovana Popovića). Policija nije uspela da montira proces od grupe gimnazijalaca koja jz torturisana tih martovskih dana, i pošto ie izvestan broi nas isključen iz svih škola u

diktira. Pri kraju sam nu rekao da sam nezadovoljan samim sobom, počinjući razgovor van pismž#i, a on mi je rekao: „Molim vas, molim, napišite i to“, Nije mi ni na pamet padalo da on to sprema za objavljivanje.

Kao što sam pristao ma, to Matićevo nagovaranje — on je uvek uporan u nagovaranju — tako je i većina mladih isto tako podlegla i ušla u „Zvaničnu grupu“, zaporavljajući na obećanja koja smo davali više puta jedni drugima. Ljut na njih i na Matića, hteo sam sukob. Napisao sam im pismio. Ali da bih to pismo štampao, mislio sam da je najbolje da ga stampam uz jednu knjigu i tako se pojavila knjiga „San ili biljka.

Nekoliko godina posle te knjige ljudi iz „zvanične grupe“ sastali su se i vukli šibicu ko će se fizički qlwačunati sa mnom.

Uvek je neko od njih izvlačio tu šibicu.

Ivan V. LALIĆ

Kako sam objavio svoju prvu knjigu? Neočekivano, nekako na brzinu. U proleće 1955. skromno i msotovo nepoznato izdavačko preduzeće LYKOS odlučilo je da pokrene „Malu biblioteku poezije“ (u kojoj je do sada izašlo nekoliko desetaka zbirki). Mladići iz LYKOS-a pozvali su Pupga.čića, Mađera i mene: „Momci, startujeyno sa vašim zbirkama, knjižice od po dva tabaka, skromno, nema veze, pet hiljada u gotovu i sto primeraka zbirh:e, važi?“ A-

Iz mene evo već rastu zastave. OVDE, NA OVOM MESTU

Ovde, na ovom žela je ona žito Drveće je šumel sitni cvetovi i zlatne opasno rasli u mebo. Ovde,

na ovom metsu, nje sada nema. Nema ni ovaca njenih, mirnih, da me vide sad, kad se pojavim visok, u movom odelu.

Polako se spuštam, u jarak,

pod lipu, na zlato kamenja. Možda je ona dole i meni maramu pravi od lišća.

RODITELJI I ZLATO

Ponoć, i ja se kući vraćam, sa Dprela. Moji spavaju, bože me ne čuj,

kao da će sutra u posetu sumcu. a majka u drugom Odavno tako

bez ljuba»i. Tiho, da me ne čuju. palim lampu. Pod zapećkom mačke jedu zvezde. Uzimam, čašu kako je lepa voda

koju moji nose iz bašte.

U krevetu mislim, na ubistvo

ako me jednoga dama

opet povedu od kuće. Ponoć,

sutra ću se kasno probuditi.

Otac u jednom, krevetu leži.

mestu, lanjske godine zrelo, u tugi.

POZDRAV

zemlji, odnosno onemogućeno nam je polaganje ispita, pušteni smo iz zatvoO- materski simpatično, ođuševljeno. Nara. T ubrzo jie došla iesen. i ponovo su ravno da je važilo. Zbirh:a Vetrovbito lile kiše — jednog kišnog dana, u slu- proleće (koja je u stvari moja prva čajnom susretu, pristao sam na nago- zbirka, premda je objavlje:mna kao druvaranie Joce Anšlusa da izdam iedan ga) čekala je na red u biblioteci Drumali izbor pesama —..Cveće gladi, ' žtva književnika Hrvatske. Izvukao sam

Imao sam nepunih devetnaest godina kad sam objavio prvu zbirku pesama. Bilo je to u Beogradu 1931. godine. Jesen. Kišoviti, oblačni dani — kao danas. Naslov zbirke je Cveće gladi.

Pozdravljam, te mraku koji si sastavni deo moje „mladosti Pozdravljam te zarazo koja duvaš dok odjedmom

Odasvud, stižem, u, ovaj grad nad kojim se zore Zaustavljaju i koji može da znači

I nešto sasvim drugo nego što jeste VNroj Pozdravljam, te proleće puno laži koje tako ružno kašljei.

Bilo je to vreme diktature: robija~ : : iBlob : ORVRORACA : d S CM 1551. e Š nile U provali 1980. godine . moji obro- iz nje četiri pesme i do ao četrnaest J pu ı :ŠLJe S SMNRaNe oh OKUJO UDE? DDOR namerni susedi na. Senjnjen BRZOG novih, papjsaniH nakon što sam bio pre- Božidar Po. ao Oi :: Uba Kojoj : molim Yo nog suda za zaštitu države koji je per- da me traži policija, spalili su JEGaI dao rukopis. isto prekucao svih ošam~ ŠUJICA B a 07 m te dubino Sđ POM 0, o. a

sanduk pun mojih rukopisa, stihova i naest, listao, primetio da sm reči „bivši ozžzdravljam, vas moji drski obožavaoci iz budućih, vekova!

Pozdravljam vas bučna mesta u koja sam zaljubljem

Pozdravljam te slavno đubre poezije

Pozdravljam te ljubavi koja tako malo stvaTnosti

Ne možeš da izdržiš

Pozdravljam te lorde Bajrone u zapaljenom avionu

Pozdravljam, vas koji izmišljate svoju prošlost

I dajete joj nešto od sutrašnjih svečanosti

Pozdravljam, te pesniče koji ne želiš da se setiš

Pozdravljam, jabuku iz njene mašte

Pozdravljam, onog koga gleda sada u snu,

Pozdravljam, te moja ohola prljavštino

Pozdravljam te stražarsko mesto u Večnosti i Praznini

Pozdravljam te obalo koja večeraš i kojom prolazi

Čovek neki beo sa onom nepoznatom rečju

Pozdravljam, vas nosorozi koji pevate usamljeni na kiši -

Pozdravljam, vas moje zablude

Pozdravljam, te prostore slep za svoju drugu stranu

Pozdravljam, te nerede .

Pozdravljam, te savršenstvo koje si duša zla,

Pozdravljam, vas hulje nesrećno zaljubljene u mane moje

Pozdravljam te lešino velikog ugleda

Pozdravljam te moje detinjstuo u kom sunce cvokoće

Pozdravljam te brode koji za sobom, vučeš celu istoriju na lancu

očaj. d Rofa Oki Saga Opel ONI, Ž proze, smatrajući i BOr pcoriiiuiakim dečak“ javljaju u dve ili tri pesme i izmučionice bili su uvek pun rezervoar materijalom, što su fi rukopisi, u _tada- vukao te reči u naslov. Čer3io Prica na; Zani klupe tog terorističkog šnjim okolnostima, većinom i bili; žao pisao je predgovor. Mađer je bio u Vine OTO BOič op olicijskim zatvori- mi je i danas što bar neke od pesama kovcima: Pupačić i ja otišli smo jedno La di = DOO T| if ife! bil: su takvi iz tog spaljenog sanduka nisu mogle pre podne u malu štampari/iu LYKOS-a lab oviaštenja CID ara nije ni da uđu u moju prvu zbirku; nisam ih u Radićevoj ulici i izašli iz nje uveče sa TOS eaiKi DTOJ revo vili Su na Tažhe sačuvao. Ali i finansijska sredstva gotovim primercima naših i Mađerove pOEIBt Da eOJĆ ošenji ili posle tor- mecene bila su nesrazmerno mala U zyvbirke u džepovima. U međuvremenu Pare pritom hapšenja kih dana odnosu na njegovu plemenitu želju da smo izvršili sve korekture, r'eviziju, tehture, ubijeni. LS :BUU aaAci ja, prvi i moja poezija doprinese promeni sveta nički prelom, i izmislili naslovne strani1980, u provali bijeni prilikom hapše= u kome živimo. ce (tj. malo smo preturali među slovima put, uhapšen, u | J Milan. Dejlić i moj To je mala, siva sveska, od šesnaest ručnog sloga, tražili zgodan hip). Kod unja. O O orđe. Ja sam na optu- stranica, sa deset pesama. Liči na neki vezivanja se dogodilo da jei zvestan broj POI klupu Državnog suda za zaštitu od letaka našeg revolucionarnog pod- primeraka mog _ Biošeg đečaka i Madržave! doneo jednu malu kutiju punu zemlja 1931. godine = POD ođ godina ra a i oDežokt DO CEO » Sei ij 4 : » - J kože sa mojih tabana — KOŽI BO DGRIĆ OLJBVIĆEDLJER |EROTAM MKEVA OU tabak „Raskršća“, uvezan ın Mađerove OTO: OOSe, San able Drži? tFRE 7 ili 08 “korice. (Homentar ORPUE ko a O : i

eo Mo eee SO ĆnC · jubfia JOCIĆ org: cu O

3 žu koja je o - - „Male bibliotel; oezije“ odd uda i time, iako je to bilo Prvu svoju knjigu Sam ili biljka na- AO bi E OREH uđu i ilconkuron= notorno poznato, optužiti policiju i nje- pisao sam 1928. godine, a štampao u ciju za nagradu za najlepšu tehničku ne metode. Međutim, nije došlo do e sopstvenom izdanju 19830. godine. Ve- opremu na Sajmu knjiga. Ali ih je krinaše demonstracije, ne sećam še VIĆĆ zovatno je da je ne bih nikada ni obja– tika dočekala izrazito simpatično. Izdazašto — bio je najvažniji zaključak da | i nju bi zadesila sudbina mnogih „ač je mog Bivšeg dečaka .rasprodao. na sudu izjavimo da smo po političkom mojih tekstova napisanih u tih neko- TO sam voleo da naglašavam — a da pri i ideološkom opredeljenju LOL HIGELA liko godina moga nadrealizma (ja sam iOGm zaboravim da spomenem: da je cena što smo i učinili. Na sud nas je dospelo uvek imao svoj), da nije bilo jedno8 Mrimerka šezdeset dinara, sm tiraž pet devet, radnika. i studenata; ja sam bio događaja. San ili biljka, kao i dve moje “tOfina primeraka. gimnazist i, kao mlađi maloletnik, Map druge knjige, izišle nešto docnije (1934. sto na četiri godine robije osuđen sa godine), bile su samo zato štampane da na šest meseci strogog zatvora. bih time počeo ili završio neki obračun. Ivan BRATKO | Živeo sam u idejama POO eg i Obračun o kome je Te) „GORI, Ee

A. p : Ee : SSC, Ca ri ira tale{i BB OV ija diže le jedan sa- Trebalo je da moja prva knjiga iziGugla a Ti mladalački revolucio- Sta na koji su pozvani svi oni na đe oko 1939. godine. Tada Je bilo Pei narni „staž“ do prvog hapšenja i po- koje se moglo u bilo kom pogledu da oma aktuelno Ž ak OTO SS: sle, sa novim hapšenjima, te ideje u “O na da mogu da sudeluju u nadre- OSa Pay HR ERURČI M por PUB HL Plo ra iše i šćivao. i okretu. Već su S alji 1 ı UVIJA | ave SREDU (BKS vie % evBai godine pono- a ROile 000 Pnndrealističke grupe, po- koja je bila zahvatila ceo svet, neobično Pozdravljam te živote moj olujo koja si se sručila

OTRPIOySKi OSU tada sam se na- kupljene oko dva časopisa „50 u Evropi“ je pritiskala našega seljaka. Napredni Pozdravljam vas suviše sigurwi momci koji ležite pod vo: sam bio GRAD Snila od mojih haj- i „Tragovi“. Bio sam u prvoj. izdavač Ciril Vidmar zamolio. me je da zemljom, šao u zatvoru sa je Ševaljevi- » Sastanak mi se učinio skup činov- mu napišem knjigu o tim pitanjima. Pozdravljam, te tigre u kavezu Pozdravljam, tvoju težinu, mežnosti

boljih .drugova, — Stevom MeV s ak ; ri- Prikupio sam mnogo materij.ala o proo žandarm i, 18 ničića koji žele da DdDIOI Pola ati padanju seljaka i O; njegovoj borbi s | J Pozdravljam, te fantasto zaposlen, u noćima sa propelerima, umesto srca

cem, čiji je otac bi 5 Oi od mojih čuvara U jeru. Protestvovao sam, hegemonističkim režimom, s bankama i

slučaja, bio jedan itu' dr- a i nek istražnom zatvoru Suda za zaštitu se čini da se na sastanku vodi neka monopolima. Materiju sam obradio u

: ... odi- Ž iti i el „ira- i žave na Adi Ciganliji Pp Dei A orke sli- „junferska politika . Grupa oko „Tra 7oPbdiedjd JB OpPlO do Bi, zanimaa gova“ frebalo je na sastanku da puca ljiva i privlačna. Izdavač je već bio

ne. Kao i istražni sudij ita bik u d kara Joba — otac Steve o je -„pršie iz pištolja. Ne znam zašto je zatajila. izdao svoj prospekt i započeo prikup- ie je duboko human čovek, bilo dra80- Čdanovi iz moje grupe bili su ironični ljanje pretplatnika. Datum izlaska knjistvo u takvim okolnostima | ima, izuzimajući pre- Se takođe je bio objavljen. Mislim da ga i RE iS NR je sakupljena pretplata najbilje govo-

~ da Tada sam, tih martovskih dana 1981, ma drugovima iz „Tragova“, s kojima rila da je to bila privlščna fema. Me- FEĆG E RR N J 4 E LL EG IJ 4

| - io isli iš je bio u duti | * umeš u.zatvoru, na mansardi žloglašno ie su bili vrlo bliski. Dušan Matiš je, 9 đutim, tada se u celu stvar: umešala Aleksandar Hođam ua: yeltu} i \beć ja-večč prave grada na Obilićevom Ven ecenu „50 u Evropi“ i svima nama iz obe ljubljanska policija i sprečila štampanje ALEKSIĆ odnekud 6, našao i svog prvos LO pdduje mo- grupe drag i blizak. i izlazak knjige. Rukopis sam izgubio dve zvezde se mastanile u, mom oku ~ čoveka koji je finansirao 1 Posle sastanka mi mladi otišli smo u ratu. Preostali su samo pr'ospekti. kao dva greha le prve zbirke. u kafanu „ŠSumatovac“ i dogovorili se ~ Svoju prvu knjigu, dakle, niopšte ni- | _ Bilo je to OE RRJ subotarski — ·« da ne uđemo u tu novu grupu koja je sam nikada objavio. Druga Mwjiga bila Znam Vi delovao 38 d tih zatvorskih dana Loebalo nas sve da pokupi i doda neke je Teleskop. Izišla je posle riata (1954), dva cveta su moje mlade Yuke PROROK 1 se utisak O svoje rođake. Sutra dan otišao sam kod u sasvim drugim prilikama i s drukči- ( ali bez ljubavi prazne

samo nekoliko puta ali m - - ' je e EO njemu nije promenio O A densteva Dušana Matića i rekao mu da neću ući jom tematikom, kao dve grame bez tetra. + Vidi Jocel”— Uuzvišn

Pozdravljam te lepotice koja se svlačiš posle pića Pozdravljam, tvoj nežni zločin, ljubavne podlosti Pozdravljam te životinjo koja pamtiš mirise koje misliš | Pozdravljam, te sutra što se danas peniš u poemi radenika Pozdravljam, reč koju precrtavam, tu razbijenu, čašu Pozdravljam, vas koji vredite onoliko koliko volite Pozdravljam, pticu, koja odlete

Pozdravljam, dostojnog meprijatelja,

Pozdravljam to jedno jedino biće koje nedostaje

I zbog kojeg je sve pustoš

Pozdravljam, te lakrdijo vođe

Pozdravljam, vas žene koje wi se muvate po glavi

I koje ste obeležene znakom, avionskog krila

U mapama mojih, otkrića,

Pozdravljam, posebno nju divnog tela od talasa i 2vezda Pozdravljam te ruljo koja si u zavri sa hladnoćom

Pozdravljam, te oplakujem, te tužni svete

odzemlja. Malo ču-

2

KNJIŽEVNE NOVINE i