Књижевне новине

Aktuelni razgovori 0 školsivu

U aprilu mesecu vođen je u CK SOJ razgovor o problemima koji nastaju u procesu sprovođenja Yeforme mašeg školstva. Bio je to razgovor u kome se preispitivanju, tremutne situacije u mašem školstvu pristupilo studiozmo, amalitički i dokumentovano; kroz njega se mogla steći jasna i gotovo potpuna slika o ovom, veoma akutnom i veoma kompleksnom pitanju. U časopisu „Gledišta“ (dvobroj 5—6) objavljen je širi izbor ma-– terijala s toga Yazgovora, Neki statistički podaci izneti u diskusiji zaslužuju poseban osvrt, jer se u njima mogu otkriti izvesmi karakteristični elementi koji mnogo šta objašnjavaju.

Jedmo od glavnih pitanja o kome se raspravljalo ticalo se procenjibamnja uspeha koji učenici postižu po školama. Analizirajući kompleksan sklop elemenata koji utiču na uspeh, neki diskutanti zadržali su se na svestranijem rasveftljavanju materijalnih uslova, opreme imajneophodnijih sredsta-

' va za rad. Primećeno je, tom prilikom, recimo, da podaci dobijeni ma osnovu jedne amalize koju je sproveo Zavod za OSmobmo obrazovanje i obrazovanje mastavnika SR Srbije, kazuju da od 1.131 amketirane potpune osmogodišnje škole samo wu 142 postoje kabineti za fiziku, a u 167 laboratorije za obavljanje određenih vežbi iz hemije.

Podaci o stručmosti maslavmog osoblja takođe daju poražavajuću sliku. Prema pomenutoj amketi, na teritorij. SR Srbije u višim razredima osnovne škole od 2.840 nastavnika matematike 1.005 su bila mestručna, od 3.183 maštavnika maternjeg jezika 932 nestručna, od, 2.118 mastavnika Jizičkog vaspitanja 1.117 mestručnih, od 1.671 mastavnika muzike 1.000 nestručnih, od 1.670 mastavnika likovnog vaspitamja 966 nmestručnih itd. Zamimljivo #i bilo kakve bi podatke dala anketa Čiji bi cilj bio da ispita koliko stručnih nastavnika radi ma mestima vam škole, koja me odgovaraju mjihovoj struci, i ubitali se zbog čega dolazi do te mastaybničke emigracije. Nije mikakvo čudo što mnogi učenici prelaz iž osmovbme škole u srednju školu veoma teško doživljavaju, a Dperiod mprilagođavamja produžuju više nego što bi to bilo prirodno. . Na slične probleme mailaze i studenti prvih godina maših umivoerziteta. Mnogi su skloni da poveruju da teškoće mastaju usled nedovoljno snažnih vadnmih. navika b razvijenog sistema u radu i učenju. Ne ulazeći u razloge koji su do toga doveli, primećujemo da podaci koji postoje o tom problemu na beogradskom, umizverzitetu pouzdano potvrdmju da bi u sistemu nastave u sredmjim školama izvesne stvari bitno menjati.

Na beogradskom wniverzitelu, naime, u prošloj školskoj godini od 11.692 studenta, koji su upisali prvu godinu, položilo je svega 3.342 studenta, ili 28 odsto. U Sarajevu taj procemat iznosi 30 odsto, a u ZagYebu, gde je siluacija majstabilnija, procemat iznosi 48 odsto. Na izpesnim beogradskim Jakultetima podaci su više nego porazni: na Parmaceulskom, fidakultetu + prow mgodimu položilo je 21 odsto studenata, ma Saobraćajnom 17,7 odsto, na Pravmom, 15,6 odsto, a na Tehnološkom 10 odsto studenata. Podatak da ma nekim fakultetima gotovo 25 odsto studenata napušta fakultet eć u prvom i bosle prvog semestra takođe mnogo kazuje.

Duboko se zamisliti mad ovim i sličnim podacima znači učiniti prvi korak ka pokušaju mjihovog konačnog, a me privremenog Tešavamja. .

trebalo

ILIJAS VENE/IS:

Današnja književnost ie preležno hroničarskog lipa

Razgovor s istaknutim grčkim književnikom

„VRLO RADO ĆU VAM DATI intervju“, rekao mi je Ilijas Venezis još pri prvom susretu u Savezu književnika, ali za tu priliku trebalo je pričekati, tako reći, sam kraj posete. Veliki broj susreta s5 našim književnicima, umor od letnje žege i kraće putovanje do Zagreba i Ljubljane, nisu nam baš išli na ruku. Ali, čekajući avion za Atinu, razgovor je potekao sam po sebi, a pitanja i odgovori nameću se bez nekog redosleda.

„Hoćete da vam kažem nešto o sebi?“ Venezis se snebiva i rado bi izbegao ovakav početak, ali na moje navaljivanje ipak kaže:

„Rođen sam u Aivaliu, na obalama RKolide, u Maloj Aziji, 1904. godine, i na početku velikog svetskog rata, kada mi ie bilo deset godina, morao sam da izbegnem s porodicom na Lezbos. U svome delu Kolska zemlja, koje i vi imatc u prevodu, ja sam izneo neke uspomene iz svog detinjstva. 1922. godine, kada sam se spremao da pođem u Francusku radi nastavljanja školovanja hteo sam da budem inženjer — Turci su me, zajedno sa još tri hiljade mladića iz Aivalia, odveli u radne logore u Anadoliji. Nakon četrnaest meseci teškog rada i patnji, dvađeset i tri mladića, od cele ove grupe, organizovalo je begstvo koje im je uspelo. Ja sam bio jedan od njih. U svojoj knjizi Velika beda pokušao sam da evociram ove dane robovanja. Na Lezbosu sam ponovo našao svoju porodicu. Na stranicama knjige koju sam tu počeo i završio dao sam oduška. svom .osećanju slobode, praćenu dramom povratka iz sužanstva i nužnošću da sebi stvorim novu otadžbinu. Ta knjiga, Svetlost, bila je poslednje delo trilogije o Maloj Aziji, dramska evokacija mog dotadašnjeg života“.

Na ovom mestu Venezis prestaje i meni ostaje da polako izvlačim ostatak priče o njegovom životu. Za vreme okupacije njega hapse esesovci, i to u trenuiku kada sa svojim kolegama iz grčke Narodne banke, u kojoj radi, komemorira godišnjicu otpora osvajaču. Nemci ga bacaju u ćeliju, u kojoj oče= kuje izvršenje smrtne kazne koja je trebalo da usledi ubrzo po zatvaranju. Međutim, cela intelektualna Grčka se jednoglasno diže u njegovu odbranu, i to mu spasava život. Ovi dani u tamnici

DANA ~~~

Program ideološkog rada u Sovjetskom Savezu

21. JUNA ove godine, na osnovu Teferata IL. PF. Iljičova, Plenum CK KPSS doneo ie odluku o „narednim zadacima ideološkog rada u partiji“. Ti naredni zadaci. govoreći generalno, svode se na ove bitne postavke:

„Odlučujući uspesi sovjelskog naroda u izgradnji komunizma, kao i dostignuča svih naroda #Ssocijalističkih zemalja — stvorili su kvalitativno novu raspoređenost klasnih snaga u svetu. Imperijalizam više ne može vojnim putem da uništi socijalizam i trDi Dporaz za porazom u ekonomskom ilakmičenju dva sistema.

Danas vladajući krugovi imperijalisličkih zemalja, ne odričući se ostalih formi borbe proliv socijalizma, posvcćuju glavnu pažnju ideološkim. diverzijama u odnosu prema socijalističkim državama. razuzdanom 7„antikomunizmu. Pod zastavom antikomunizma imperijalisti sprovode ekonomsku i političku diskriminaciju zemalja socijalističkog sistema, grozničavo , raspiruju trku u naoružavanju. Svim sredstvima oni se trude da „rat ideja“ prenesu u

KN JIŽEVNE e Direktor i odgovorni urednik: Tanasije Mlađenović. 'Uređnik: Predrag • | . Palavestra. Tehničko-umetnička, oprema: 'Dragomir Dimitrijević. Re| dakcioni odbor: Miloš „I. Banđić. Božiđar Božović, Dragoljub S. a: NOVINE ) Ignjatović, Dragan Kolundžija, Velimir Lukić, Slavko Mihalić, d Bogđan „A. „Popović (sekretar redakcije), Pređrag Protić, ŽBG ay 1.

inspirisali su ga da napiše svoje prvo pozorišno delo, Blok C, koje je po oslobođenju Narodno pozorište u Atini stavilo na svoj repertoar. '

Za ostale podatke trebalo je da se obratim enciklopediji, pošto je bio došao trenutak kada je trebalo da priča o svojim životnim. postignućima, a Venezis to nije hteo: 1939. godine Venezis dobija književnu nagrađu Grčke, kao i književnu nagradu Atinske akađemije. 1957. postaje član Atinske akademije Njegov književni opus do danas broji dvadeset dela: romana, pripovedaka, istorijskih i pozorišnih komada — od kojih je dobar deo preveden na skoro sve evropske jezike. Njegova dela izlaze sledećim redom: 19928. pripovetke pod naslovom Manolis Lekas; roman Broj 31.328 izlazi 19831. godine i doživljuje 4 izdanja; roman Svetlost, 1939. godine, doživljuje još veći broj izdanja — osam; zbirka pripovedaka Egejsko more 1941; roman Kolska zemlja, 1943. godine, doživljuje 5 izdanja; pripovetke Vetrovi pojavljuju se 1944. godine, a pozorišni komad Blok C, dve godine docnije, 1946. Sledi nabrajanje jo 13 dela!

Venezis insistira da nešto kaže o svom boravku kod nas, za koji veli da ga je mnogo impresionirao, Beležim:

„Moj kolega Stambolis, koji je predsednik jednog od udruženja grčkih književnika, i ja zaista smo srećni što

nam se ukazala prilika da učinimo ovu ~

posetu vašim književnicima, tim pre što je ona protekla u vrlo srdačnoj i toploj atmosferi. Mi smo zahvalni jugoslovenskim kolegama na ovakvom dočeku. Prošle godine, u zimu, kod nas u Atini je boravio Ivo Andrić, čovek kome je s puno opravdanja dodeljena Nobelova nagrada, što je predstavljalo događaj za ceo Balkan. Nekoliko meseci po And»jćevoj poseti primili smo u goste izložbu jugoslovenskih slikara koja nam je omogućila da steknemo jednu opštu, ali i konkretnu ideju o talentu, snazi i visokom kvalitetu vaših slikara, Ovaj avangardni događaj je potvrdio kako, i s· kakvom živošću, koncepcije lepote cirkulišu u našoj epohi, prelazeći svc granice, koje za umetnost zapravo više i ne postoje. Prilikom posete Atinskoj

socijalističke zemlje. Prikrivajući sec parolom mirne koegzistencije ideologija, oni se upinju da proguraju u naše društvo lažne koncepcije „bespartijnosti“ umetnosti, „apsolutne slobode stvaralaštva“, bezidejnosti i apolitičnosti, „sukoba generacija“, upinju se da pokolebaju idejno nedosledne ljude.“

„Ulazak naše zemlje u period razvijene izgradnje konfunizma, proširenje fronta revolucionarnog nasionalno-oslobodilačkog pokreta, zaoštravanje bor'be između buržoaske i komunističke ideologije u svetu —. uslovljavaju novu etapu u ideološkom radu partije. Problem „vaspitanja novog čoveka, građanina komunističkog društva, neraskidivo je povezan s borbom protiv buržoaske ideologije, protiv preživelih ostataka prošlosti u svesti sovjetskih ljudi. Prevladavanje tih ostataka nije zađatak daleke budućnosti; to je zadatak koji treba, svim raspoloživim sredstvima, rešavati danas.“

„Plenum CK KPSS podvlači da u vaspitanju novog čoveka i u formiranju komunističke kulture ogromno značenje ima dalji razvitak književno=sti i umetnosti.“ M

„Podržavajući sve. istinsko | vredno koje odražava stremljenje umetnika da otkrije i u snažnim likovima i šslikama izrazi grandiozne događaje epohe izgradnje komunizmia, veličanstvo podviga sovjetskih ljudi'— partija će, i U buduće da vodi beskompromisnu borbu protiv svih ideoloških zastranjivanja, protiv propovedi .mirne koegzistencije ideologija, protiv formalističkih besmislica, protiv sivila i Šturog

zanatstva u stvaralaštvu, a za 'partij-,

Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle Stefanović, Dragoslav Stojanović-

sip I Kosta Timotijević.

akademiji, jedno popodne, Ivo Anđrić nam je rekao kako se nada da će uskoro doći do jedne šire kulturne razmene između jugoslovenskih i helenskih pisaca. Mi smo zbog toga i došli. Kako sam mogao da zapazim, još pri samom dolasku u Jugoslaviju, savremena grčka književnost vama nije sasvim nepoznata. Isto se to može reći za vašu književnost kod nas. Srećom, postoji već izvestan broj knjiga koje su prevedene sa grčkog na vaš, i sa vašeg na grčki jezik. Bio sam zaista iznenađen kada sam još prvoga dana po dolasku osetio kod vas odjek naše poezije, kako savremene tako i drevne. To su mitovi transformiranih klasičnih drama i poezija Konstantina Kavafisa, Jednog uža-– renog popodneva našli smo se, na uli~

cama Beograda, jedan mladi jugoslo-

venski kolega, Stambolis i ja, recitujući naglas čuvene stihove aleksandrijskog pesnika na grčkom, srpskohrvatskom i francuskom. Kavafis je na ovaj način bio glas koji spaja mlade jugoslovven=ske pesnike i nas, i taj glas je zaista bio jedan od onih najdejstvenijih“. · Savremena grčka književnost? „Vidite, naša epoha je pre svega kritička, pa je i roman naših dana samo jedan akt kritike, Ja mislim da zbog toga dana kod nas, u Grčkoj, cveta esejistika. · Paralelno sa prozaistima, u razdoblju između dva svetska rata, pojavila se jedna generacija esejista visoke vrednosti, vrlo obaveštena, koja je dala dela već klssična o svim ličnostima i velikanima književnosti XIX i xXx veka, To su dela o grčkoj tradiciji, umetnosti pisanja i o svim oroblemima i književnim pokretima do kojih je došlo za poslednjih četrdeset godina. Naš ambasador u Beogradu 8. Nikolareizis, na primer, jedan je od najviđenijih esejista koje mi danas imamo. Za svoj esejistički rad on je prošle godine dobio jednu od istaknutih nagrada za književni rad, Nagradu dvasnaestorice“. A kako stoji s prozom i poezijom? „Bojim se da je današnja literatura, u svim zemljama a ne samo u Grčkoj, literatura hroničarskog tipa. Odmah posle rata, mislim na prvi svetski rat, u Grčkoj se javila jedna generacija izvanrednih prozaista koja je najpre dala dela o ratu, književna dela o ratu, da bi zatim prešla na opisivanje tmosfere života u epohi'između' dva svetska:sukoba, Istovremeno u Grčkoj javilo se i jedno. pokoljenje talentovanih pesnika koje je, pod uticajem nadrealističkog pokreta, počelo da se izražava u novim formama evropske poezije. Ovom pokoljenju pripadnju Seferis, Elitis i Antoniu, čije ste pesme već videli i na vašem. jeziku. Posle velikih patrijarha ove poezije — Solomosa, Palamasa, Sikelijanosa, Kalvosa, Kazancakisa i Varnalisa — ja mislim sa je, u svakom slučaju, Kava{is veliki majstor naše savremene poezije. Što se tiče cvetanja proze kod nas, želeo bih da vam navedem neka imena, i to najeminentnijs. To su, pre svega, Papadijamandis, Kazancakis, Ksenopulos, Vutiras, Miravilis, zatim mlađi Teotokas, Terzakis, Prevelakis, Pecalis, Karagacis, Kozmas Po-

nost i narodnost sovjetske umetnosti umetnosti socijalističkog realizma“.

(„Literaturnaja gazeta“, 23. jum, 1963)

Ako ne znate ko je Šekspir...

KONSULTUJTE JIlustrovanu politiku od 2, VII 1963. godine. Ono što ne učiniše vekovi, pošlo je za rukom Miodragu Maksimoviću (u rubrici Čitati ili ne čitati): jednim kratkim, „maestralno sinretičnim“ potezom „oktrio“ je čitaocu svu dubinu Šekspirovog genija. Ni trenufka se nije plašio promašaja,

„On |Šekspir] — kaže Maksimović — nije originalan dramski pisac u bukvalnom smislu, jer je pozajmljivao, ali je genijalan i originalan jer od njega niko ne može da pozajmljuje a da se to ne vidi. On je u cvetno doba slavne engleske kraljice Blizabete bio duboki pesimista (!) jer je imao ne samo osećunje društvene odgovornosti (!), već jc znao za večitu ljudsku muku i pobedu, da čovek nikada neće povratiti izgubljeni raj(!). On je bio na strani ljudskog, pravednog, zdravorazumskog, li ne na strani marionetskog, spolja gladac a unutra jadac, feudalnog, nadmenog i praznoglavog. Slavio je čoveka i nazivao ga remek-delom, ukrasom sveta, uzorom svega života, ali ipak nije zaboravljao da je čovek i kvintesencija prašine“. (!)

Beležnica jednog neurotičara

MINJON MAKLARPLIN, u junskom broju časopisa The Atlantic, objavljuje

„litis, Trasos 'Kastanakis, Fotis Kondoulu

i Petros Haris. Treba reći da danas kod nag postoji izvesno iskušenje prema pisanju istorijskih romana. Ja mislim da ova težnja izražava potrebu našeg na. roda i naših intelektualaca da se okrenu korenima i izvorima naše tradicije“,

Čini mi se da vaše pozorište stiče sve veće divljenje kod ljubitelja teatarske umetnosti u svetu. Mi smo gledali, ovde u Beogradu, nekoliko izvanrednih i vrlo upečatljivih predstava vašeg pozorišta. Da li biste mi nešto rekli o repertoaru vaših pozorišnih kuća? | „Pre svega hteo bih da naveđem izvanredđan uspeh predstava antičkih drama u čuvenom teatru u Epidauru, koje daje „Gayrčko narodno pozorište“. Naša generacija je ta koja Je ostvarila ovo delo, da se iznova čuju veliki glasovi antičke drame i poezije. Samo u Atini imamo danas 23 pozorišta, koja rade bez ikakvih subvencija, i ove kuće doprinose mnogo razvoju same teatarske umetnosti. Postoje i avangardne pozorišne trupe koje daju Brehta, Joneska i ostali avangardni evropski repertoar, Postoje, zatim, trupe koje izvode komade naših pozorišnih pisaca, jer imš= mo izvestan broj dramatičara vrlo visoke klase. Ostala pozorišta uglavnom se kreću u rasponu između modernih i klasičnih dela evropskog i američkog teatra, ne zanemarujući ni najnovije komade koje publika vrlo rado gleda“,

Književni časopisi?

„Ima ih dosta, uglavnom mesečnika i dvomesečnika. To su časopisi za književnost i umetnost uopšte. Naveo bih vam neke, premđa su njihovi naslovi od manjeg interesa za Vas. To su: Zigos, Epiterosi temis, Nea estia (Novo ognjište), Nea epohi (Nova epoha), Epohes (Epoha) i vrlo dobra revija T'eatra (Teatar)“. Na kraju, želeo sam da saznam nešto o organizaciji pisaca u Grčkoj. G. Stambolis, i sam predsednik jedne od organizacija, ljubazno mi objašnjava:

„Mi u Grčkoj imamo tri organizacije pisaca. Nacionalno društvo grčkih pisaca, kome je predsednik g. Stratis Mirivilis, Društvo mladih pisaca Grčke, kome je na čelu g. Leon Kukulxss i, konačno, Ligu grčkih pisaca, kojoj ja imam čast da buđem predsednik. Ovo su slobodne profesionalne organizacije, ali se i država stara o nama. Od nje smo dobili zgradu u kojoj je smeštena naša organizacija, a i izvesne troškove snosi država, Dosad socijalno osiguranje pisaca kod nas još nije rešeno, ali se na tome radi. U našoj zgradi održavaju se sastanci naših članova, a u njoj Se odvijaju i razne umetničke i književne manifestacije. Svi pisci, bez obzira na rod književnosti kome su se posvetili, imaju pravo na članstvo u našim organizacijama. Radi rešavanja čisto profesionalnih pitanja, sve tri organizacije sarađuju posredstvom jednog komitela koji GBRIhIB Ajd “bredsddnici pomenutih organizacija. Inače, sve tri organizacije okupljaju oko sebe oko 500 aktivnih pisaca“.

To je, istovremeno, bio i kraj ovog našeg malog razgovora.

Aleksandar V. STEFANOVIC

seriju aforizam«e pod gornjim naslovom. Prenosimo nekoliko misli:

Umetnik obično nema mnogo prijaielja osim drugih umetnika, i oni Obično ne vole njegovo delo.

Tako malo je potrebno da bi nastao

' kult: samo jedan čovek koji ne prestaje

da priča.

Nada je osećanje koji imamo da osećanje koje imamo nije stalno.

Žene ne žive duže od muškaraca, one samo duže postoje.

Uvek postoji izvestan specifičan trenutak kad postajemo svesni đa nam je

mladost prošla; ali, mnogo godina doc- ~

nije, znamo da se to desilo mnogo kasnije. Mi slušamo samo one koji nam laskaju, koji nas zabavljaju ili koji naš teše, a zna se da njih nema mnogo..

Mi traćimo mnogo vremena jureči za ljudima koje možemo uhvatiti stojeći.

Poslednjeg jutra na zemlji — deca će se igrati, žene će trčati, a ljudi će tražiti kompromis.

Mnogi brakovi su jednostavno udruženja između biznismena i domaćica..

Svi mogu da pišu; pisci ništa drugo ne mogu da rade. .

Žene obično vole ono što kupuju, a

mrze dve trećine onoga što se nalazi u njihovim ormanima,

Što ne možete reći prijatelju u lice, kažite mu veoma pažljivo iza leđa.

Samopouzdanje raste na drveću U tuđim voćnjacima. n

Ljudi nikad ne znaju koliko su Umorni dok žene ne sednu s njima pa sč raspričaju.

List izlazi svakog drugog petka. Pojedini broj Din. 30 Godišnja pret” plata Din. 600, polugođišnja Din. 300, za inostranstvo dvostruko.

List izđaje Novinsko-izđavačko pređuzeće „Mnjiževne novine“ BeO” Ređakcija Francuska 7. Tel. 626-020. Tekući T3”

# Stampa „GLAS“, Beograd, Vlajkovićeva 8, .-

~.

” IPNL