Књижевне новине

Korak ka uskladivaniu programa

izdavačkih preduzeća

PRE DVADESETAK DANA repertoar beogradskih pozorišnih kuća bio je tako bogat da Su pozorišni ontuzijasti hteli-ne-hteli morali da se liše mnogih zadovolistava

' koja u drugim prilikama mikako me

bi propustih. Potpuna moustlađenost repertoara, maYočito gostovamja, dovela je, ma primer, do toga da je sala Jugoslovenskog dyamskog pozorišta bila gotovo poluprazna kad, je Hrvatsko marodmo kazalište prikazivalo jubilarnu predstavu, SŠenoine „Ljubice“, ne samo zato što se o toj veoma zanimljivoj predstavi w, beogradskoj štamvpi gotovo uopšte mije pisalo pre dolaska zagrebačkih glumaca, mego i zato što je isto to veče u Narodmom pozorištu gostovala čuvena sovjetska balerima Maja. Plisecka. Nakom mavale vrazmih amsambla iz drugih, gradova i zemalja čiji smo bili medoci, nastupilo je zatišje, koje će izgleda, iz dana u dam postajati sve izrazitije. Ovo je samo jedan, primer, i samo u jedmoj oblasti, o potpunom odsustvu smisla za koordinaciju, što"je već ceo miz godina Yedovam pratilac gotovo svih naših kulturnih nastojanja.

Slično odsustvo poslovme koordinacije, saradmje i dobrih poslovnih običaja me prati samo maš pozorišni život. Ono je još izrazitije u izdavačkoj delatnosti. Zbog toga PYreporuka o usklađinanju programa izdanja izdavačkih privrednih organizacija, koju je pre kratkog vTemena domeo Savet za „movinmsku i izdavačku delatnost Savezne wpri-

' aredne komore, mora da se pozdravi

dobrodošlicom kao koristan i meophodam pokušaj da se stane ma ut neodgovormoj komkuremtskoj praksi i meplaminmomim, izdavačkim, mastojanjima. Rukovođem željom da se postigne bolja i racionalnija oTganizacija poslovamja, povećanje DpTYOmeta proizvođa izdavačke delatnosti stabilizacije tržišta, poboljšamje kvaliteta i snižemja cema, Savet je preporučio svim izdavačkim privhednim, organizacijama da međusobmo zaključe pismemi sporazum u kome će utvrditi postupak i mačela +žza usklađivamje programa izdamja i ma-– imenovati komisiju koja će posredovati između pojeđinih izdavača u slučaju kolizije planova.

Nastala na osmovu višegodišnjih nepovoljnih iskustava izdavačkih 1 privrednih orgamizacija i njihovog poslovnog udružemja OG Preporuka se zalaže za mužmo sprovođemje '\ život mačela da izdavačka preduzeća pre mego što pristupe vealizaciji svojih programa, svoje planove Uusklade u „Ssopstoemom interesu. Premda se za usklađenje Đlamova do sada brimulo Poslovno udruženje

· izdavača, saradnja između pojedinih

preduzeća, ma očito poslednjih godina, mije bila mi efikasna mi uspešna, tako da se mogu mavesti broj slučajevi koji me svedoče samo o odsustvu smisla »a koordimaciju Tada mego predstavljaju primere mezdrave, melojalmne konkuremcije, čije su, majteže posledice pYezasićemost tržišta i ceme mmogo više mego što bi bile da se zmeslizaciji plamova pristupalo ma osmovu međusobnog dogovora strama zaimteresovamih za izdavanje iste knjige. Tako je štampa u više mahova kritikovala pojave izđavanja jedmog dela od strame dva il; više izdavačkih preduzeća, ome su postale tako učestale da je danas mogućno goboriti. me o pojedimim delima, već i o sabranim delima izvesmih, pisaca.

Prihvatajući Preporuku, koja tačano precizhra mačela ma kojima će se odvijati epemtualma buduća poslovna koorđinacija i saradnja | pojedinih izdavačkih oreduzeća, izdavačke privredne orgamizacije bi se obavezale da se pridržavaju mačela zdraze utakmice i uzdyžavaju se od DOstupaka kojima bi se mogla nameti šteta drugoj izdavačkoj mprivredmoj organizaciji, društvemoj zajedmici i pojedinim, građanima. Suđeći ma osnovu dosadašnjeg islkastıpa može se očekivati da Preporuku meće TG= do pmyihvatiti svi izdavači kojima je išla u orilog dosadašnja, medovoljno simhromizovama organizacija iz-

davanja. Zbog toga bi, možda, bilo potrebno ma izdavače izvršiti javni pritisak da ovu Preporuku prihvate i doprinesu sređivanmju, situacije u oj oblasti našeg kultnog života.

~

•b}! #0

„ščekuju da im se prelije

vesti

rvi prolećni dami, kišoviti i pomalo

crnitlom aerozagadeni, počeli su po-~

etskom reči pesnika, onih koje smo Žžeijni aa viaimo Jer Bu VeEĆ pustali „storija književnosti i onih sa kojima Smo svedoci poetske leči sadašnjice. Mitingovana poezija najavila je prole'Će, prolećne teme i dileme, kulturne vedrine i razbibrige. I već sada na praBu (često je najlakše poći od ioga) novih iščekivanja otpočele su kalkulacije i kuloarske proklamacije. Zirmsko snoviđenje realnosti nekako je na prečac probuđeno. Sarajlije su počele da misle prolećnim rimama i često Brupnim intimama.

I odmah problemi. Sima i krupna nespokojstva.

Tilmski raGnici kucaju na vrata ražnih okvira i formata, noseći četrdesetostranični elaborat bez proreda. OQni zamišljena „velika para“ Za raznorazne filmske fotose i štafelaje „jezikom naučnog nivoa“ jedino ostvarene, a koji bi prikazivali veverice u raznim fazama i pozama, privredna dostignuća i sa:"Opregnuća, kao i reklamne aranžmane po kalkulacijama priloženim u elaboratu, koji, rekosmo, kruži, kruži, i negde mu se već trag izgubio.

Likovni umetnici posle uspele bučne i ratoborne godišnje skupštine (pomalo već zaboravljene) još nikako ne znaju zašto se njihove slike (izuzimajući izuzetke) zaobilaze kada se prave selekciie za razne bijenale i trijenale, Usput, Socijalistićki savez raonog naroda Srećza Sarajevo priprema široku diskusiju o kiču koji se namnožio po zidovima javnih ustanova (ne dirajući u prepune podrume kulturnih odgovornih faštora). Pozorišni radnici očekuju festival malih scena koji je proslavio sadašnji pozorišni život u Sarajevu, iako još nije uspeo da proslavi sam Sebe. Čak je u program uvrštena i drama kara jevskog Malog pozorišta „Bvropska trava“, verovatno samo zato da, konačno, neki kritičari saznaju za imena koja su nekim slučajem zaboravili, Šekspir u malom, ili možda mali Šekspir. izgleda da će ponovo pokušati đa ubeđuje sađa ne brojnu redovnu pu-

ovog napisa bio

namenjen samo Rkronološkom i

faktografskom. nabrajanju kulturnih zbivanja i manifestacija u Zagrebu kroz mjesec mart — onda bi možda ovaj prostor bio premalen, „er u smislu kvantitativnih rezultata mjesečna bilansa kulturnog života OVOŠ prada nije loša. No, to nas ponajmanje mieresira. Ono što bi, možda, moglo da zaokupi našu pažnju u smislu izvjesnih senzacionalnih, uzbudijivo> spektakularnih događaja odigranih na rubu naše svakodnevne želje „da Se nešto dogodi, makar što, samo Ga mrtvila ne bude“ — toga je možda bilo počevši od uobičajenih kuloarskih in-

ko bi prostor

velike glumice na račun dode;iene male uloge. Ali, ni to nas ne interesivra. Kad tako eliminiramo ove dvije kategorije kulturnog života je“nog grada: kvantitativni omjer i senzaciona lističke impostacije ostaje nam ono o

ovom napisu ne pišemo, jeste više nego dobar znak da toga nije bilo, te naš Wvantitativni rezultat na račun setioznosti i kvalitete neće uspjeti prevesti žedne preko vode. Ne iz oportunizma, nego iz razloga dobronamjernih tumačenja svih pojava i događaja, potrebno je zadržati rezervu i ograditi se oG Seneralizirajućih ocjena, a to znači uva-

· žiti neke fragmente u kulturnom živo:

tu ovog grada koji su nosili pečats autentičnosti, zrelosti, ozbiljnosti i nadJahnuća. Bez obzira gdje se takvi trenuci javili, bilo u oblasti likovnih umjetnosti, teatra, muzike ili'literature — sve to nije moglo da poništi jedan opći dojam o atmosferi koja je ovdje već pomalo u znaku internog toka. Postoji neka neuhvatljiva traka zagšrebačkih kulturnih zbivanja koja ieče, prolazi, prividno u fiksiranim rokovima, bez zastoja ali i bez zaleta, be velikih iznenađenja ali i bez daha svježine, teče tako kao neminovnošt ka-

. e - ~

Nastavak sa 8. strane

sadržinom i porukom nižu se sve brže i sve više: „Linus Flekć“ Hansa Vernera Rihtera, „Umetnička figura“, Hajnca fon Kramera, „Bilans“ Valtera Jensa, „Poluvreme“ Martina Valzera, „Pasje godine“ Gintera Grasa. Gotovo svuda, u svakoj rečenici, reklo bi se, suočavamo se sa morom koja je pritisla ove darovite pisce zbog ostataka macističkog duha Koji se u raznim vidovima nalaze u. svim oblicima nemačkog života. Velika etička vredmost literarnih ostvarenja „Grupe 47“ ie u tome što se trude da održe budnom savest, da naglase i održe čistom svest o odgovornosti. se osloni, Pre nekoliko godina u Pprogramatskim objašnjenjima sabranim

Direktor 1 odgovorni: Predrag Palavestra. "Tehničko:

KNJIŽEVNE. * NOVINE

trijević.

vić-SipP,

kliku sarajevskog Malog pozorišta. To

_eeeepiu„re wi auARIAnIraniruepiBr araWirrz iri geifiF:en pare ves ri Pipl: Tmmii er piar Sps ekICciii Ir rrerurrietinsr iza si=Sr

terpretacija do zakulisnih poteza neke '

čemu bismo morali da pišemo, a jer u i

Ali „Grupa 47%“ nema na koga đa

Dragoljub S. Ignjatović, Mihatić, Bogđan A. Dušan Puvačić, Izet Sarajlić, Pavle S

Pismo iz Sarajeva

| PItOLEĆN TEME EE RtOBLEMIE

POI MM}

OVA O AN MOL CALE A GA Ok Oba

će, na žalost, pokazati da se sve više potvrđuje davnašnja konstatacija da je ovo pozorište izgubilo fizionomiju i da je ponovno iznalaženje nekakvih spčcifičnosti za sada izlišna nada. Arhitekti pokušavaju da se dožOVOre, što postaje primer dugogodišnja upornosti ali i nesporazuma, pa grad nema jednoglasan izgled. Valjda saznanje da će se uskoro raditi po novom urbanističkom planu onemogućava da ove godine vidimo bar jednu lepšu višespratnicu. Uzaludno se Šestoaprilski žiri trudi da pronađe neku građe. vinu za nagradu. Nema ih ni među oni ma bespravno saziđanim, iako one niču kao pečurke (napokon, izgleda nabav-

Zagrebački mart

ZEIVOST U RULTUT

ili Rulćuvmi protokol

tendarskog proticanja vremena, dolaze i odlaze premijere, izložbe, koncerti, ugledna gostovanja i stereotipne tribine, skupštine i konferencije za štampu, polemike i kompromisi — i sve se to odvija kao jeđan unaprijed poznati film, uz poluglasne komentare ili bez komentara uopće, sve to nekako prolazi kao zbog jednog jedinog razloga: da bi kroničar kulturnog života imao što

KRUBDA IDE »đerujba 476?

u svesci „Altemativa“, iako s mnogo beznadežnosti, još se osećalo priklanjanje uz socijaldemokratsku partiju. Danas, međutim, i ova partija briše iz svog programa gotovo sve socijalistič ke zahteve. „Levi intelektualci“ postali su, na taj način, beskućnici, njihove zamisli razbijaju se o stene stvarnosti. Osnovni motiv gotovo celog životnog dela Alfreda Andreša je bežanje, on traži mogućnost za individualni

proboj iz prilika koje guše. Kepen je- .

dva da uspeva da postavi pitanje: kuda dalje?; on nema, pogitivne junake

Ređakcioni odbor:

·Kosta Timotijević i Petar VoIK,

'tema dama

mređnik: hTanasije „Mlađenović, wređnik: • -umetnička oprema: Dragomir Dimi- e Miloš IL Banđić, Božiđar Božović,

Dragan Kolundžija, Velimir Lukić, Slavko a. Popović, (sekretar redakcije), Predrag Protić, ;. tefanović, Dragoslav Stojano-

komentari

ljeni su terenski automobili za gradi-

' lišne inspekcije). Za to vreme prijalo

je primljena vest iz Adis Abebe, da su dva sarajevska projektanta ing. Zdravko Kovačević i ing. Ivan Strauss, OšVOji. prvu nagradu u vrlo jakoj konkutenciji za projekt velikog kompleksa zgrada pošte.

Raznovrsnost punjuje i opera koja i da stavlja na repertoar izvode ni veće operske kuće, jer usim izuzetnih solističkih partitura (za iZTazite soliste, znači) one nemaju izuzetnu važnost u izboru najznačajnijih.

I, tako, nižu se razglednice kulturnog života, slične onima nakinđu/enim sveznadarima i u polu krupnom ylanu dvema osobama „koje se vole* na slikama. Iskićeni su izlozi prodavnica novina, pa se na prvi pogled može videti sve ono Spoljno šarenilo.

A. unutra, pomenimo samo ba: nespokojstvo.

Počelo je to sa slikarima pa še sad zadržalo na filniskim umetnicima. svece više i više je glasova, razume 56, kuloarskih, da je sarajevski filmski centar nekako zaobilazan, odbačen i aostojno neuklopljen prema odgovarajućim aT– šinima u celokupni kinematognafski prosek. A i argumenti prve kuloarske grupe su tu: nekom je stalo da na prečac načini integraciju i koncentraciju filmske produkcije samo u dva ili tri centra. I zato se uporno nastoii da se uspesi bosansko-hercegovačkog Sstvaralaštva obezvređuju. Detaljnije: neko uporno želi da ponovo centralizuje nedavno decentralizovan fond za UnaWređenje kinematografije. Zmači, netrpeljivost je prvenstveno račundžijske prirode. Ali, ima i drugih priroda. Jer, pitanje je zašto bezmaloni jedan sarajevski filmski umetnik nije skoro primio nikakvu malu dli veliku nagradu? (Istina, neki su primili, ali ne iz kuloarskih grupa o kojima je reč.) I tako, kalkulacije se svode čak na kategoričku tvrdnju (izrečenu na javnom skupu godišnje skupštine Udruženja filmskih radnika) da se „uporno žele obezvređiti navori sarajevskih umetnika, da bi se ova sredinn prikazala što nesposobnjjom i nekulturnijom“.

A po sredi je nešto drugo (nekuloarska konstatacija): izvestan broj Uu-

muzičkog života upotdalje nastoji djela koja ne

da zabilježi u svom mjesečnom preg!edu. Riskantnih poteza u ime afirmaci” je nečeg novog, strašno branjenih stavova u ime pravovjernih i nužno pOtrebnih kanona, elokvencije inauču*“lrane kroz žive, možda i plahovite rćakcije, revalorizacije, mladalačke ŽiVOsti, — svega toga nema. Jedna podešena, uniformirana ozbiljnost, opreznost da se ne bude zatečen, trezvenost da ne bi došlo do prenaglog oduševljenja, građanska sigurnost koja poštuje Iedosljed, pravila, konvencije, tesuće (naravno, uvijek rješive probleme) ali koja istovremeno „prećutno pretazi preko onih uvijek nužnih i egzaktno razumljivih proturječnosti karaklerističnih za jedno društvo koje krož afirmaciju svoje kulture afirmira i svoju etiku, svoje mjesto u trenutku sadašnjem. Dakle, ukratko reženo: atmosfera koja pomalo liči na Život ispod staklenog zvona,ispod kojeg protagonisti | Rkomentiraju, propagiraju, predlažu ili odobravaju, i brane ı napadaju — ali se ti glasovi ne čuju (ili se još ne čuju dobro) —._. pa ili su ti glasovi, preslabi, preobazrivi ili ie okvir staklenog zvona građen od Dprejakog materijala s dobrim izolatoriuma. Ne mogu se oteti utisku da Zagreb živi onakav kulturni Život kakav postoji u normativnim propisima, samo što ispod i iznad tih normativnih Dropisa postoji i generacija mladih stva= ralaca, postoje tenzije kraćih ili 3ugotrajnijih nesporazuma u smislu borbe za kvalitet, postoje još tako ne eviden= ino prisutni sinonimi za živost, nove snage, nove ambicije. . Izgleda da je sve ovo napisano išio na adresu posljedica, uzrocima bi možda trebalo posvetiti mnogo veći prostor i analizu sa raznovrsnih pra-

vaca i od većeg broja autora. Vjerova-– ftno je ovo i pogrešan utisak, Ako jeste — onda je to ohrabrujući znak i istovremeno dokaz. Dokaz daltonizma autora ovog napisa i znak da je sve Ssuprotno nego što je ovcGje napisano,

ni perspektive. Iz publicističkog delo= vanja Volfditriha Šnurea u novije vre-

· me odzvanja neizvesnost, kao što ne=

dostatak pregleda i mogućnosti za sređivanje u suštini označava ona bujna vegetacija koja se razliva po spisateljskoj slici sveta Gintera Gnasa. Slično stoji stvar i sa „—liričarima: iz stihova Hansa Magnusa Encensbergera, nasuprot trezne surovosti naučene od Brehta, probija strah, neverica da se ne= što može promeniti u Svetskom redu, Ingeborg Bahman peva o beznadežnosti čoveka bačenog u strašno vreme, a Voligang Behler ·(Wolfgang Biichler) pojavljuje se prosto kao pevač „ničega“. |

Posle pojave „Almanaha Grupe 47“, koji dokumentuje njen rad u vremenu od deceniju i po, sve češće se nameće pitanje: kuda, ipak, vodi put če-

·ojoj daje čak i

ia Pe a ak

onih pionira u Svakom bpozaslugam83, pravdajući svopred sobom. i pred praticocima kulturnoB zbivanja, uporno i pre bilo kakvih ocena i sudova, iznosi tvranju o intrigantskoj zlonamernmosti primese međurepublisamo da bi na svaki veštački stvorili zid nelrpeTako se pojedinačni primeri u Uuopštene argumente da bi se sa njima pravdale nespošobnosti pojedinaca i neuspesi kolektiva, A sve je tako prosto: mnogo Je onih koji su došli do granice Svoje kreativne sposobnosti uslovljene mnogim neizbežnim okolnostima, a granice kre al:tivne moći naše filmske umetnosti, zahvaljujući novim imenima, pomiču se polako ali jasno, nagore. Nasuprot tome, malo je mladih sarajevskih umetnika, onih koji se tek naslučuju, ier su u proračunu „egzistencija četrdesetorice na OšmoVU osiguranih sred. stava“ za sada nepoželjni. Znači, ma1o je zvanih, ali je još manje ponovo odabiranih. Zašto bi to trebalo prikypi. vati veštačkim nesnorazumima, kada se vidi da su selekcija i filmski klubovi najneophodniji? Jer, što se to, na primer, ne događa, u rasponima književne saradnje? (Verovatno Sasvim upečatljiv primer za kuloarske demantije). Književnici nemaju svoja preduzeća, . kojima se suprotstavljaju nekakva „njihova“ (čija to?), pa se ni nagrade ne dele po takvim aršinima. Ne postoje centri i granice prostiranja, postoji kvalitet i kvantitet produkcije. Dok se, tako, na godišnjim skupštinama likovnih i f{ilmskih umetnika jeđino priča o Oonomc što je bilo, i međusobno raspravlja |] porodičnim i ličnim problemima i intimama, Udruženje književnika na svojoj skupštini raspravlja o Pr ogramu rađa i o komisijama. ; TI niz drugih pojedinosti. pa i u crno -belom rasponu uzetih, pokazuju da se granice i okviri stvaraju tamo gde pogoduju raznim pravdanjima i neumetničkim egzistencijama. Jer, sve u svemu, o kvalitetu i nekvalitetu se

metnika, pileđu i po je neuspehe

čke problematike, način

ijivosti. pretvaraju

radi! Petar LJUBOJEV.

hrad O |

Tim bolje za kulturnu klimu i almosferu grada čijem je životu ovaj nupis posvećen. .

Dobili smo instituciju koja itreoa da se brine za našu razonodu. Noćni kabare „Jazavac“ je otvoren i na mali yodij izvanredno uređenog lokala L bivšoj kavani u Medu]ićevoj ulici) usgili su se satiričari koji su nam sorvi> rali nekoliko dobrih, i originalnih tekstova (naročito Fadil Hadžić) i glumci koji su te satire nevješto, bojažijivo, neekspresivno donijeli prea publiku, Par dana prije tog „Jazavčevog“ use ljenja u Zagreb (iako ovdje već gBodinama bezrazložno u penziji živi tipični predstavnik zagrebačkog humora Merempuh) — vodili su se na tribini Narodnog sveučilišta razgovori pod Drovokativnim naslovom „Kuda plovi zagrebački humor?“ — i humoristi i karikaturisti uozbiljeni kao na raportu govorili su ne o onome što ih inspirira nego o onome što ih koči, ne o onom? što ih u zanatskom smislu okupira nego o onome što ih u društvenom smislu zanima ali čemu ili oni drauštveno nisu dorasli ili društvo koje ih ima nije doraslo za njihove neuobi, čajene rakurse.

Ako „Jazavac“ nastavi sa (kod naš uhodanom praksom) bogaćenjem antologije na račun konobara i direktora -- onda je lako predvidieti nivo i daljnju sudbinu te institucije za razOnodu. Ako toga ne bude — onda pi to mogla biti šansa za humorističke rekte” acije tipa varšavskih kabarea za čije. interese radi i jedan nevjerovatno lucidni i beskompromisni Lec.

Bez obzira što ovaj napis nije POsvećen nabrajanju izuzetnih zbivanja na planu kulturnog života, treba pomenufi usbielo martovsko gostovanie JUugoslovenskog dramskog pozorišta, O5Obito sa predstavom „Na ruhu pameti“,

Jozo FULJIZEVIĆ

,

trdesetsedmaša? Podsticaji na angažovanje sa jače organizovanim programom stižu sa raznih strana. I sam H. V. Rihter se u zaključnoj reči objavljenoj u „Bilansu“ (Bestandsaufnahme) žali da s gubljenjem socijalističkih ideja u istoj srazmeri raste bežanje zapadnonemačke literature u svet forme i da se danas već pretvorila u uzrečicu lozinka „bezvredna inteligencija“, koja priliči literatorima koji lepo pišu ali ne kažu mnogo. Izvesno je samo da će antifašizam „Grupe 47“ i uopšte društveni uticaji njenog dela ponovo porasti u takvoj srazmeri u kojoj 5e oni budu konsolidovali i oslobodili iz” vesnih iluzija o društvu, koje se sve češće pojavljuju, i pronašli u masama onu bazu čiji su interesi dijametralno suprotni sa službenom politikom bon ske države. (A. Đ. P.) * Ve

i IO svakog drugog petka. Pojeđini broj 30 d. Gođišnja pretplata 600 d., polugođišnja 300 d., za inostranstvo dvostruko

3 aa Novinsko-izdavačko pređuzeće „Književne novine“ eograd, Francuska 7. ređakcija Francuska 7 - kući račun 101-112-1-208. Moo

Stampa „GLAS“, Beograd, Vlajkovićeva 3.