Књижевне новине

LIRIKA UJ IPIR&JEVWO}DUJ

Sergej Sergejevič Narovčatov

SERGEJ SERGEJEVIČ NAROVĆATOV rodio se 1919. u građu Hvalinsku, u Saratovskoj oblasti, Detinjstvo je proveo u Moskvi, a mladost u Magadanu kuda su mu roditelji bili otišli na rad, Završivši tamo osnovnu školu, na Moskovskom institutu je počeo učiti istoriju, filozofiju i literaturu. Godine 1937. kao dobrovoljac je pošao da se bori s belofincima. Posle toga se studirao književnost u institutu Gorkoga i oba instituta završio 1941, Početkom velikog otadžbinskog rata opet je otišao u dobrovolce. Dan pobede je dočekao na MIlbi, Ima više ordena i međalja za hrabrost.

Pesme je počeo pisati vrlo rano, PFrvu je objavio u novinama „Krimska pravda“, kao sasvim mlad, a posle, 1941. u časopisu „Oktobar“. Godine 1948. izašla mu je prva knjiga stihova „Logorska vatra“, a posle toga još šest knjiga. S uspehom se bavi esejistikom o poeziji, U toj oblasti mu je najvažnija knjiga „Urika Ljermantova“,

Šumska ljubav

S AMA ZEMLJA im je dala ta prava! Oni idu, me birajući put, pravac ma žbunje, preko trava, kroz ševare. Grone ih žare, i tamo gde bor je rujno žut, gde bukte četimari, gde su stabla od smole kao od znoja wvlažna, on žemu očiju jelenjih dograbiv za Yamenma naglo baca ma treset. Tamo je miris iglica kao motaša ljut, tamo te zapahmne s njim medam i opor dim. KHomanci ražljućemwi zuje ko pčele, a pčele kao vodenice grme. Sve to miriše na smolu i leto... Nad šumom ptičji corkuti sve jači sve bešnji... A uzdahne li cura, slavuji se s grama Yome. Nek slučajna navraća smrt, mek se kosom kuryšumi gome, i hawbice sad složno, a sad u raskorak, meštedimice prevrću zrak, mo jecaja žemskih, čežnjivih i srećnih, gde iskonsko vaskYysava, snova, me zagluši mi lomljava, mi prasak, samih, ratova.

Otišla je

7 A LJUBAV, pošteno govofeći, ne uzimaj razum, da je leči:

malo pomažu uma saveti

Poima na svetu svako živi

da mije dovoljno samo hteti,

da mi ti mi ona miste Krivi.

Ne voli te prosto ono biće

i uputilo se tuđem, krovu,

ostaje ti zauvek se razići

i poželeti mu sreću movu.

'Ali ne! Ti pušiš dok duvama im4d,

u, bdenju ti prolaze sati,

sto puta je goniš u mislima,

i sto puta zoveš da se vrati.

I posle gorđost bacio u smeće,

susresti se uzalud, Kkušaš.

Hoće li, neće... Naravno meće,

meka ti se već smiri duša.

Tih godina

P ROLAZIO SAM, zubima

škrgućuć, mimo spaljenih, sela, gradova pogubljenih, po mevoljnoj, Tuskoj, zemlji milož, od deđova zaveštanoj meni.

Utuvih sela gde god požara ima,

i vetar što užaremi prah mete,

i devojke vaspete biblijskim čavlima

ma vratima reomskih komiteta.

I vrame što su kružile. svud bez bojazni, i ostrvljenog iznad, plema jastreba, pobeležih bezakonja 594, mepočin razmi, pauk što iz mreže zamršene vreba.

U tuzi što beše drevnim, pesmama, ravma ja listah, sela kao letopise, svaka mi se žena čimjaše Jaroslavna, , nmepravda u svakom potoku mi skri se. Svojoj krvi, svojim, svetinjama veram kao zakletvu šaptah starinske reči: — Rusijo! Svetlosti izvore neizmeram, kojom, osvetom, vrane da ti lečim?

Desanka MAKSIMOVIĆ

Prevela

PIŠU: ALEKSANDAR POPOVIĆ, GORDANA MAJSTO-

ROVIĆ.

rap ariariuiZrcaa eur Llezaz i re Y azra az anera neue

. LITERATUR

UND KRITIK

Lekar i pisac Ernst Vajs

POSTOJI LI austrijska literatura? Hans Jirgen Frelih (Jurgen Prohlich) kaže da to pitanje manje-više redovno postav ljaju „nadležni“ krugovi Austrije, a ovako postavljeno pitanje ne retko postaje zamka za upitanog, jer se pitanje postavlja zato što se očekuje potvrdan odgovor.

_ Kad je 1936. godine knji_ Zara Flinker u Beču u svome Almanahu objavila odgovore prominentnih savremenika na OVO Dpo ·samosvet Austrije nesumnjivo značajno pitanje, Tomas Man se ovako izjaSsnio: „Lep karakterističan brime: austrijske literature najnovijega vremena je roman „Siromašni „prasipnik“ (Der arme Verschwender) od Ernsta Vajsa . (Weiss), delo divljenja dostojne diskrecije i melanholične dubine životnog osećanja, dovoljno gorko i tvrdo u svome „saznanju, dovoljno udaljeno od mekog vragolanstva, a i vrlo indirektne i zavijene artistike, ali iz njega izbija neizmenjivi šarm, koji je tajna i speci. fikum austrijskog duhovnog stvaralaštva.“

Tomas Man je, dakle, veli PFrelih — jasno akcentirao austrijsku odliku nemačke literature. A Hubert Fink je nedavno u jednoj recenziji, između ostalog, napisao da su Drah, Feremanovski-Orlando, Selan, PFrid, Kaneti, Šerber i Vajs, pravilno shvaćeno i patriotski posmatrano, au= strijski pisci, Frelih smatra da u susednoj zemlji Nemačkoj ne bi trebalo u ovakvoi rečenici videti preterano nacionalno osećanje, nego uživati u nijansama MKkojih nesumnjivo ima između nemačke i autrijske literature.

Brnst Vajs, koga Tomas Man naziva „lepim karakterističnim primerom austrijske literature“, bio je još pre sVOje emigracije u Pariz daleko

izvan granica svoje zemlje

poznat kao talentovani priPovedač. Njegovi prijatelji, a i pošlovaoci, bili su Verfel, Brod, Štefan Cvajg, Jozel Rot, Franc Kafka, Herman Kesten, „Rihamd Hizenbek, Klaus Man i njegov otac Tomas Man. Njegovi romani su dvadesetih godina - doživeli brojna izdanja, a prilozi mu se nalaze u svim važnim antologijama onog vremena. Drame su mu u prvoklasnim postavama doživele praizved-

*

SAVREMENIK

Kibernetika i stvaralaštvo

„SAVREMENIK“ svoj drugi broj tematski posvećuje kibernetici i stvaralaštvu. Opredeljenje redakcije za ovakvu temu, pored toga što izgleda prilično neobično i smelo, čak u neku ruku isforsirano, ima duboko opravdanje u samom pokušaju da se pronikne i definiše sve bliža i aktuelnija veza između fehnike i umetnosti, kibernetike i poetike. Članak MRadojice Tautovića „Umefnost wu svetlu kibernetike“ nastoji ubedljivo da razvije tezu o prirodi ove veze i ukaže na njene velike mogućnosti: „Kibernetika i odgovarajuća tehnika pomažu nam da saznamo biće i kretanje umetnosti, ali one same nisu kadre da stvaraju umetnost“. Mašina, dakle, ne može da bude stvaralački subi: :t i ona nikada neće moći da piše stihove i komponuje simfonije, iako se s tim u naše vreme pokušavalo. Penomen „umetnosti ostaje isključivo u dđomenu čovekovog stvaralaštva. „Međutim, jedan interesantan podatak, koji navodi Tautović, a ne zapostavljaju ga ni autori ostalih članaka o Kkiberneticiu ovom broju „Savremenika“, otkriva frapantnu činjenicu o veoma korisnoj saradnji Kkibernetike sa estetikom. Neke „večne“ probleme istorije i teorije pesništva uspela je da reši baš mašina. „Putem probabilističke statističke analize

LADISLAV NINKOVIĆ

literarnu nagradu.

be na najvećim nemačkim pozornicama. Dvaput je dobio Druga je ila ona koju je nemačka vlada raspisala povodom Olimpijade i koju mu je Ssvojeručno predao Hindenburg, da bi Zbog njegovog naslednika Hitlera pet godina iza toga emigrirao u Pariz gde je 1940, pri ulazu nemačkih trupa, oduzeo sebi život u jednoj hotelskoj sobi.

Prelih sa žalošću konstatuje da je Vajs dvadeset i pet godina posle smrti tako reći ioš nepoznat. U većini istorija književnosti i priručnika, a ni u velikom Brokhauzovom leksikonu nema njegovog imena. Njegove knjige (preko dvadeset i četiri naslova) mogle su se doskora dobiti samo u antikvarnicama. Ali od 1964. pojavljuju se nova izdanja njegovih n&jvažnijih dela, što stvara nadu

da će čitaoci ovom reprizom

na tržištu knjiga ponovo otkriti ovog velikog pripovedača. Samo godinu dana mlađi Kafka bio je u prisnom priiatelistvu s lekarom i piscem dr Ernstom Vajsom, čije ime se često pojavljuje u Kafkinim dnevnicima. Cenili su se međusobno kao autori, a poreklom su bili iz istog miljea, jevrejskog građanstva Moravske. Vajs je tada bio mnogo poznatiji, a Kafka danas važi za najznačajnijeg autora praškog kruga pisaca, dok su n'dćgovi drugovi iz onih godina: Oskar Baum, Paul Lepin, Paul Adler, Oto Pik, pa i sam Ernst Vajs, skoro zaboravljeni. :

Navodeći i analizirajući važnija Vajsova dela, FPcrelih zaključuje: Ernst Vajs je bio austrijski pisac nemačkog jezika. Jedan deo svoje dvaži rijegovi romani povlače iz geografske klime. Kao kod Draha, Gitersloha i Doderera, i kod Vajsa ima austrijacizama i stilističkih manirizama. U svom kasnom delu Vajs je odbacio svaki modni atitid. Njegova proza je jasna, jednostavna, mada ne sasvim oslobođena kontrolisane sentimentalnosti. Ali se ne može prihvatiti to da recenzenti Vajsa mere aršinom „današnje Kao Jozef Rot, kao Heremanovski-Orlando, kao cum grando salis svi veliki gustrijski epičari, i Vajs je bio tradicionalist. On je voleo „jučerašnji svet“, taj svet se još jednom odražava u njegovim romanima. Najbolji će se jedan za drugim pojavljivati. Nadajmo se da će Ernst Vajs, četvrt veka posle smrti, dobiti ono priznanje koje je nekad uživao u zemljama nemačkog jezika, (A.P.)

*

uspela se ustanoviti ritmička jednoobraznost „Ilijade“. To je potvdilo pretpostavku nekih tekstologa da „Ilijada pripada jednom licu“. Vekovima otvoreno homersko pitanje rešeno je metodom koja potvrđuje teze nekih poetičara, sli se sušlinski razlikuje od poetike s kojom nema čak ničeg zajedničkog. Metode kibernetičke estetike, po Tautoviću, ne bi smele da dovedu do porobljavanja umetnosti od strane tehnike i nauke. Tehnika i matematika kao metode izražavanja imale bi u oblasti umetničkog samo da služe poetici, Zastupajući 0. vakav stav o prioritetu kreativne poetike, Tautović citira Milana Damjanovića, Mšbija

| i Berga. Po Tautoviću odnos

estetike i Kkibemetike „još uvek je u stanju fermentacije, ne u stanju Kristilizacije“, a prožimanje obeju disciplina moguće je u prostoru filozofije.

U članku „Kibernetika i lingvistika“ _ Petra Sgala, u kome se citira Vinerova definicija kibernetike, („Kibernetika je nauka koja proučava mehanizme, komande i veze kod bića i mašina“), veza kibernetika — lingvistika izgleda još ubedljivije korisna. Ona se ne odnosi samo na automatsko prevođenje, veći na automafsku dokumentaciju i klasifikaciju sadržine tekstova pomoću mašina.

Prilog ruskih autora Kogana i Lukjanina „Matematika i estetika“ najviše će zadovoljiti čitaoca vaspitnog na humanitarnim feorijama o umetnosti koji zazire od naučno-fantastičnih akcenata u modernom tretmanu umetno=

I LJUBIŠA ĐIDIĆ

· literature. ·

· natim i

IZLOG

ij ČASOPISA

sti, i na najbolji način Osvetliti moguću vezu između poetskog i naučnog: „Razni naučnici mogu u razno vreme činiti ista naučna otkrića, ali razni umetnici nikada ne mogu stvoriti ista | umetnička dela“. Sa istim poverenjem isti čitalac primiće i prilog Predraga Palavestre „Kibernetika, poezija i kritika“, Uz bogate podatke o kibernetici kao nauci i mišljenje o koristi koju HKritičar može da ima od elektronske mašine, Palavestra daje odnosu kibernetika — umetnost zrelu i

· odmerenu ocenu: „Apsolutiza-

cijom kibernmetičkih metoda umetnost bi bila lišena svojs ljudske dimenzije i svoga humanističkog značenja čime bi bili dovedeni u pitanje i njen smisao i njeno postojanje“.

(G. M.)

SODOBNOST

Savremeni strani autori na slovenačkoj sceni

U ŠESTOM BROJU ovog ljubljanskog časopisa Filip Kalan objavljuje esej „ O savremenim «stranim autorima na slovenačkoj sceni“. Odmah na početku pisac objašnjava zašto je ovu temu uzeo za predmet ispitivanja: „Odlučio sam se za Ovaj izbor, kaže Kalan, pre svega zbog toga što nas je iskustvo zadobijeno u snažnim društvenim preokretima naučilo da pravi pozorišni čovek, bio to pisac ili reditelj, glumac ili sam kritičar, ili samo iskusan glumac, ne može živeti izvan svog vremena, ovoga vremena koje moramo bčživeti svi s ove ili one strane, ovih ili onih političkih sistema.“ U kraćem istorijskom pregledu Kalan zatim podvlači specifične uslove pod kojima žiji jedna mala zemlja na političkoj karti srednje MEvrope, ističe sve prednosti i nedostatke „njenog „geopolitičkog položaja, kulturnoistorijskog raskršća između severa i juga, između istoka i zapada. Posle log sumarnog pregleda Kalan analizira razdoblje od 1945. naovamo i traži razloge zbog čega su izvesni autori stigli na slovenačku pozornicu i na njoj doživeli uspeh. Interesovanje za strane autore proizilazi u Sloveniji iz stalne težnje da se poveže prošlo sa sadašnjim i da se održavaju izvesni istorijski kontinuiteti. Artur Miler, na primer, nije stigao na slovenačku pozornicu zbog svojih simpatija prema levičarskim „krugovima, kao što je to bio slučaj u nekim „ijstočnoevropskim zemljama, nego zato. što su u njegovim delima slovenački pozorišni ljudi osetili đa se u novoj varijanti samo nastavlja društvenokritička angažovanost Ibzena i Šoa. Kod Tenesi Vilijamsa · „slovenačkog gledaoca nisu impresionirale seksualnoizazivačke epizode u biografijama njegovih junaka, nego sećanje na klasičnu scenu kojom je vladala psihoanaliza i na izvesne clemente srerdnjevekovne tradicije slovenačke zemlje. Francuski savremeni pisci stigli su na slovenačku scenu posle 1950. godine kao nastavljači lake francuske pozorišne igre koja je oduvek bila bliska slovenačkom gledaocu. Žan Anuj, predstavnik lake francuske teatralike, utro je put francuskim pozorišnim piscima evropskog ranga. Kamiju i Sartru. Petorica značajnih dramskih pisaca prodrli su do svesti slovenačkih gledalaca i osvojili nilhove simpatije. Miler — svojim *OciOloškim analizama, Viliiems — svojim “psihoanalitičkim ispitivanjima, Anuj — lakom pozorišnom komikom; Kami, gotovo klasik po svome humanističkom buntu, i Mart, svojim Jilozofskim opredeljenjem, „kao predstavnici aktivnog humanizma i kao ispovednici savremenog moralnog nemira. Oni su, po Kalanovom mišljenju. glasnici savremenog sveta koji svoju stvaralačku maštu ne podvrgavaju bilo kakvim zvaničnim „ideologijama šio nisu izvan našeg vremena. što su spremni da se spore Sa priznepriznatim sudijama o smislu našeg postojanja na ovoj nemirnoj planeti

(Lj. Đ)

SATURDAY REVIEW aan a ayarmu=ryakuqrnesuupuns pepa nus

Pesnik i elektronska mašina

UVODNIK OVOG # iugledno američkog časopisa u broju od 23. jula posvećen je temi „Blektronska mašnmna i pe. snik“. Osnovni ljudski problej, u vremenu elektronskih mažj. na ostaje isti kao što je uvek bio. "aj problem ne svodi sa isključivo na to kako povećati produklivnost, komfor, zado. voljstvo, nego kako biti ose. ćajniji razumniji, · razlož. niji i življi. Ovim rečma u. vodničar počinje svoje iza, ganje. Klektronska mašina nastavlja on, omogućuje f{e_ nomanalan Skok u ljudski napredak; ali ostaje bitanje da li će elektronska mašini olakšati ili otežati ljudskim bićima put do saznanja ko su oni, kako da identifikuju svoje stvarne probleme, kako da polpunije raguju na le. potu, kako da život ocenjuju adekvatnim merilima i da svoj svet učine sigurnijim nego što je sada. Elektronski mozgovi mogu da «smanje obilje mrtvih ciljeva koji su prisutni u Vitalnim istraži. vanjima, a!i ne mogu da eljminišu glupost i propadanje koji proizilaze iz neispitanog života. Niti oni čoveka pp. vezuju sa stvarima sa kojima treba da bude povezan: sa realnošću bola u drugim ljudima. sa mogućnostima kre. ativnog razvoja u Sebi, pravima sledeće generacije, Činjenice su užasne stvari ako se ostave bez kontrole, One sc odveć lako posmatraju kao vrednovana izvesnost, a ne kao najsirovija građa koja vapi za logikom. Vajthed je rekao da je za analizu činjenica potreban veoma . nneobičan duh. Elektronska mašina može da pruži tačan broj koji može biti potpuno bežnačajan. Ako čovek ne uspe da napravi razliku između posredničkih operacija elekftronske jnteligencije i kraj nje odgovornosfi ljudskih odluka i savesti, elektropku mašina može da dovedeyjn ozbiljnih zastranjenja, Om može da zatamni ljudsku svest o potrebi da čovek nađe zajednički jezik sam sa 50bom. Može da' ga uljulikuje u izluziji da postavlja fundamentalna pitanja i onda kad su njegova pitanja isključivo funkcionalna. Može da se po-

smatra kao zamena za intcligenciju umosto kao njeno proširenje.

Najveća potreba koju eclektronska mašina može da zadovolji nije pojačana sposobnost ili produžena memorija nego bolja pitanja i bolji od: govori. Možda bi stoga bilo korisno izvesti spajanje izme. đu tehnologa elektronske mašine i pesnika. Društvo pe snika bi možda omogućilo čoveku koji upravlja mašinama da sagleda širu panoramu mogućnosti od one koju može da inspiriše tehnologija,

Pesnik, rekao je Aristotel, ima tu prednost što izražava univerzalno; specijalista ij ražava samo posebno, Pored toga, pesnik može da naš podseti da najveća ljudska energija ne vodi poreklo iž dinamo mašina nego iz 5n0“ va. Ideja o tome gde čovek treba da bude umesto gde se nalazi, oslobođenje od spu" tanih prospekata, nagoveštaji besmrtnosti kroz umetnost sve fo, ima svoje korene U snovima. Ali svojstvo ljudskih snova može da bude samo odraz njegove podsvesti. Stogi je ono što on stavlja u svoju podsvest najvažnija hrana ni svetu. Čoveku se ništa n događa ako to nije registr0" vano u podsvesti, Tu događaji

· i osećanja postaju Sećanje,

pesnik može da nam pomognč da svoju podsvest snabdem) građom koja će pojačati nje nu osećajnost. Pesnik može da spreči čoveka da ne DP” stane slika i prilika svojih elektronskih čuda, jer Opš“ snost nije u tome da će elek“ tronska mašina kontrolisat čoveka. nego da je čovek DD že imitirati. Pesnik podseća ljude na njihovu jedinstvć” nost. Nije poirebno raspola” gati krajnjom defin:cijom ove iedinstvenosti. Samo razmiš“

~ ita“: ljanje o njoj već je Pe,

KNJIŽEBMNE NOVINE