Књижевне новине

D

OEZI

Predivna

u. 50, ? spasava se java. Iz potaje izmileo. dežurmi ; ' CTD svemoćam pesme moje prolepšava.

Marija PREAKIĆ-ŽAJA

VETRENJACA U KRIŽ NEBO

AVNO, davno odletješe ko slavuji Vratiše se ko gavrami Ko gavrami mrazom otrovami Promukli, iz zima Sva ta, jata kad se sjate Svi wmomi kad, se vrate Na raspeta ova Krila, Ogranaće ove TYuke Olistače suncem, oči Ognijezdiće ovo čelo Od. te vječne ljudske muke A ta Krila što su mebo cijelo Prekrižila vlastitom, olujom, A ta KkYila orođiće Taj križ patnje ponovo slavujonm, Kad, se sjatm, kad se vyYatim Vratiću se ko gavrami Ko gavrani mrazom otyovami

Pieščana ura

[ e-25",] MI TEČE PIJESAK U žiama

starac se zbunio, a onda dodao: Neću se više smijati. Skinuo je ruku s čela i pokušao na-

= Branislav e | ; moji J OVI „SBB: razbojnici ZOO PRTR O |-_mene će moji divni dyugari zaboyaviti Ti E | I R I u tamnici | d : ; Mene će moje vuže ŽTOA mene će } ys3 I I sunce što će S0noje Š PE pijavice n SME iz · H RET I SMELI | OCA Mene će moja groblja prastaya, | sjajno je spolja Tnene Ge Petri a tamm TONE 000 int p padavice. opasnost Veba 2nutra, . F ia U toj čistoj fami III svakog he: STERNe % AD OPET žestoko krenuti DB truleži a kud e U svakom vokalu sunčeva mudYost ma drugu jedna. 16 . a), stranu, . eži u uvatye movih tajni OM, Krik u svcu sveta il e: brani poežiju vaskinuće trešnje daveći stegt, | u. Japanu, alovuja kada se mali IL rame celog sueta Na VvašaYu, ze?nmom, sunčići ko svoje „PO svakidanja, RIČPU: preboleti slika, II Ia 04 dragu, iboli izbezum, daha ip Wi ENE Sa MOJA SMRT zavwvoleti 7Bne Pesniko. Mija e Pa da, se izbavi zemlja, Šašao 5TCe hqSotica, pa da se da bi . . sazvežđa SPa mene će moja Buduća, spoje gb RJ će u, lik move Iskušenice sa bisoke kule Ruka tiae- a ua O OaKIR aeed ja Meni će: moja dyups i aj 0 o VN | meni će Bogomoljac mužjal moja. LO | izleči izdajntica, ' j i JE ža, Yadost | bok meni će. ponore ošuvetlifi 20, patnju POŠTO O 8. a doživi Bgd Vidđa?ice. ljubav lica, IV strasne Mene će moji ljudi e BEDOSEĆAM — gasi me bogomoljke mene će kv. II | rei er Or e e era rene rerni rune sr umru uuu umu ninurupuuppuzr gu :upuuuu„AAALACs numeru ununLRr uan eee Dragan — Neće biti dobro ako dođe onakav vjetar, BOŽIĆ za nas bi bilo bolje dđa pada kiša — kazao je teško, khašljući, Fuukom je uhvatio jabučicu na

o) STAR dl,

ud -- 00 7 ı

GMA gl Aaaa

grlu. Jabučica se otimala dok je starac kašljao. Zahvaljujući njoj prsti su na starčevoj ruci oživili,

Treći se starac okrenuo i upitao da li pričaju o ratu. Pitao je tko je napao malenu državu smještenu u dnu zemljopisne karte? Starci su ga bogleđali i nasmijali se. Odgovorili su mu da se ne radi o nikakvom ratu, već o vjetru i kiši, onakvom vjetru što je bio prije mjesec dana. Upravo su nagađali da li će biti samo vjetra ili samo kiša, ili istovremeno oboje. Na to je Treći starac počeo opipavati lice tvrdom rukom, prstima je povlačio kožu ,s jagodica, a onda kazao:

— Bit će jedno i drugo, vazduh to potvrđuje

— pomifišao je vazduh ”i Gdmah' zatim 'plju-

vudo Ba pijesak, isped sebe. Lice mu je"bocrvenilo, više pod očima. Prvi ga starac pogleda i prepusti se njegovu tvrđenju da će biti i jedno i drugo. Drugi još drži ruku na grlu i pokušava iskašljati to što mu smeta. Od napre-

PRICA „MNAJIŽEVNIH NOVINA*

_I DANAS SU SE STARCI sastali u parku. Odmah izjutra sreli su se na početku parka, bored dva betonska stupa koji su ulaz u park odakle su krenuli svojim klupama, gdje su pored drveća i cvijeća provodili dan, Čim su sjeli, štarci su ućutali. Tri starca, Prvi, Drugi ie či. Lica su im gotovo ista, jedna neravna ploha na kojoj se ništa ne pokreće, Zatvorenih očiju liče mrtvacima i, da nije ruku što onako drhte, blave i studene, svako tko bi ih pogledao, pomislio bi da starci umiru. Jer u parku je zadnjih godina nađeno nekoliko mrtvih staraca. Sjedil; su na klupama kao ovi, ovi živi, bez pokreta koji bi kazivali da su živi, A kad su ih otkrili bili su ledemi, natečenih nogu i ruku i sakrivenih očiju, Onako skupljene, odnosili su ih u crne automobile, ali su predhodno preko njih prebacivali zamazane plahte. Nitko od zatečenih u blizini nije govorio o mrtvim starcima, već su odmahivali rukom.

Nakon ćutanja i slabog disanja, prvo še bOkrenuo Prvi starac. Jedva je rukama razdvojio kapke na očima, crvene od sluzi i prozirnosti. Starac se, pošto je pogledao, nagnuo natrag pokazujući čitavo lice. Lice mu se naglo raširilo i Postalo veće, Sunce se — Ono je upravo bilo Pored zida crkve, između drveta i zida — silinom uvuklo u mnogobrojne bore i rastvorilo

· Od bora oštale su sjene, slične vlažnim koneima, Ostao je tako nekoliko časaka, Prvi starac, Tek Rad ga je sunce malo ojačalo, OYenuo se i pogledao ih. Htio se nasmijati njihovu izgledu, ali je koža na licu zatajila, Zato še samo čudio njihovoj mirnmoći i prepuštenosti nečemu što su samo oni osjećali. Potom je Prvi štarac pogledao ncbo, drveće i most. Nekoliko kuća u blizmi mosta, jednu pticu nad rijekom, jednu žemu u parku pored spomenika i jednog Pša pred crkvom. I osluškivao je zujanje, 8 nije znao tko ga pušta. Iz jednog drveta, ono ie po redu drugo od klupe, izbijao je gnoj, crn kao tuš, U gnoju su se davili mravi. Pogledao ie svoje noge i bljele Rhamenčiće pored njih, ba opet starce. Uzdahnuo je: O

— Makav dan·ovaj utorak. Bit će kiše i vjetra. Ili će kiša ili onakav vjetar što je pred mjesec dana rušio kuće — šaptao je On, starac, nečim utješen i miran, Valjda tim što je sam, Što je sam sebi govorio o kiši i vjetru, dosta Muvjerljivo. TI dok uživa u tome uvjerenju, jedna njegova vuka leži na jabuci koljena, Obu“ hvativši je, dok je druga na dasci klupe, prsti Tašireni, ne miču se, a dugački su.

— Ili će kiša ili vjetar — opet je prošabtao, opet se pokazalo nebo i most. Ona žena Dored spomenika...

I Drugi se starac pokrenuo, osjetio je da neŠto nije u redu, osjetio je nemir Prvog starca.

Či su mu se počele otvarati i zatvarati kao da su igračke, A kad su se oči smirile, potražio je Prvog starea. Ovaj je bio svijež i vedar, lako nepomičan i prikovan za klupu. |

KNJIŽEVNE NOVINE

zanja otjecalo mu je lice, već je debelo i buno nekakve tekućine. Treći je starac ostao onako miran kao da malo prije nije izrekao da će biti i vjetar i kiša, i — Da li si siguran u to što si kazao? — UPpitao je Prvi starac, .

_—Svakako — odgovorio je. — Noćas su še mačke i miševi čudno ponašali. Kao da je prošla noć bila njihov praznik. Tako su mačke dolazile đo ziđova, tu su se okretale i prvim nogama čekale napadače. Napađača nije bilo, a mačke su se povukle. Nisam mogao utvrditi kuda su otišle, Odmah poslije mačaka pojavili su se miševi, podigli su tanke repove i šetali. Miševima je pripao drugi dio noći. Gledao sam ih i mislio na mačke, njih nije bilo, izgleda da su uginule. Jednu sam našao mrtvu.

— Zanimljivo, — dođao je Prvi starac, Stavio je ruku na čelo i nastavio gledati Trećeg starca, Sviđala mu se priča o mačkama i miševima, Treći starac se Okrenuo ka rijeci, tamo je našao zelenu ogradu i jedno drvo. Poslije zelene ograđe i drveta. osjetio Je težinu vazduha. Težina vazduha potvrđivala je da će biti kiše, još danas. To im nije kazao, iako je to važan predznak, Nije kazao tu težinu. Oni ionako vjeruju da će biti kiše i vjetra. |

Drugi starac nije skiđao ruku 5 grla, bojao se da se ono ne otrgne i pobjegne. Ako bi se to dogodilo na vratu bi ostala rupa koja bi mu pravila neugodnosti. Zato je grčevito držao jabučicu. Prvi se starac tome nasmijao, još se sjetio miševa i mačaka. Da je znao da su na ulici bio bi izišao i tjerao ih. Tjerao bi ih u rijeku, svakako. Pitali su ga čemu se smije i da li je zaboravio da su govorili o kiši i vjetru. Rekli su mu da nije lijepo da se smije. Prvi

ći udobnost koju je osjećao dok je sunce bilo između zida crkve i onog drveta. Leđima je napipao prečku na klupi, a bradu odvojio od vrata. Tako mu se vrat stanjio.? U jednom času učinilo mu se da se dobro osjeća; sunce mu dotiče lice i vrat, grije meso oko očiju i ne da očima da nestaju, dok tijelom putuje slaba toplina, toplina je puzala, ali to osjećanje nije dugo trajalo. Brzo se pokupilo i otišlo, a javila se itvrdoća klupe i prečka na leđima. Gledđaju ga Drugi i Treći starac, još se čude njegovu ponašanju, smijehu. Žele doznati čemu se smijao. Pošto Tio nisu doznali. Drugi starac se ckrenuo i pogledao nebo, začudio se:

— Čisto je, a to.nije dobro.

— Mad ne bi bilo čisto, čekali bi da to po-

„fitennev“ Sada.,'0ekamo. da: postanc nečisto, Tek „*kad postane hečisto,* onda ćemo čekati da po-

stane čisto — odgovorio je Treći starac.

Prvi starac je pogledao nebo, jer šu O nebu govorili. Zaključio je da nebo mora biti takvo i da nebo nitko ne može izmjeniti, nikakva sila, niti vojska. Nije im to kazao, jer je osjećao da ga preziru zbog smijeha. Upitao se zašto 5 njima sjedi. Oni su došljaci, nisu rođeni u Sisciji kao on. Treći je došao nedavno i sjeo pored njih bez dozvole. Drugi je pitao da li smije sjesti na klupu. Kazao sam mu da može, ji sam bio sAm. Treći je, čim je sjeo, kazao da se u svijetu ratuje, da će se ratovati dok ima ljudi. Najviše je govorio o ratovima. iako sam mu kazao da me ratovi ne zanimaju. Kazao sam mu da podjednako mrzim Amerikance i Kincze. On mi je odgovorio da živim izvan zbivanja i da to nije dobro, ta moja pasivnost. Od tada sam ga zamrzio, iako 5 njim sjedim, s njim govorim, prepirem se. :

Drugi se starac podigao i kazao da ide, Ide je i govorio da smo obojica u pravu. Nismo držali do njega, da nije bilo njegovog grla za njega se ne bi čulo, Ovako, kašljao je i kašljao. Spominjao je svoje grlo i tvrdio da će u ratovima pobjediti komunisti. Treći se nije složio 5 njim, kazao je da će pobjediti dobri, a tko su dobri nije znao kazati,

U parku se, pred samu zvonjavu, u vrijeme kađa ptice oblijeću toranj i kreče, uplašene, pojavio invalid Kreč. Dovezao se do njih u invalidskim kolicima koje je pokretao rukama. Ispod tvrđih gumenih kotačića iskakali su kamenčići i padali u betonski kanal. Kreč se zaustavio ispred staraca, pred njima je obrisao znoj 5 čela i ispuhao se.

— Svi ste? — pogledao ih je.

— Svi! — odgovoriše starci.

— A mislio sam...

Oea Šta si mislio? — zapitali su starci izdužu> Jući lica. |

— Mislio sam da niste svi, događalo se da netko izostane i ne dođe, ne dođe zauvijek. Prošlog ljeta bilo je tako. .

Starci su se pogledali, izmjenili su upitne

poglede, a potom se vratili Kreču. Gledali su njegovo crveno lice, jake ruke, bijelu košulju,

TLUSTROVAO HALIL "HIK-VESA.,

|

Xe" ” a 4

. O, srce je moje

Ko pješčana WuYa, Ko pješčamna wra, mraka Ta kvr što grebe

Ta, pustmjska bura

Zrno zlatnog bola

Zrno | bolnog tremja

Mračni Trouvci

U brijegu snatremja

O, koliko crnih ptica Crnih, ptica

Ka suncu sa trepavica Kolike: su vatre bijele Potomule kao zvijezde Svakom zrnu, duboko iznutra Ko gazele kad ludo majezde U daleka jutra

O, srce je moje

Ko pješčana ura

Zlatno zrmo bola

Protiv zna mraka

Sto u kvvi grebe

Pustinjska bura

Gazele za suncem

Bijele vate do oblaka

Ponornica

= LUŠAM kako tečem Oryebrenma, Yijeko,

Tek što vrismem

Iz kamemna

Već je palo veče

'A ta stijema,

Koju, Yijem,

Svakog jutva mobvi zid,

A ta stijena, od, početka

Orebrena, ta KkrYletka

Tek što pYysme u, bujici uvid

Već se sklapa lice meba

U očinji memi

Slušam, kako tečem,

Sjajnom, žilom, srebya

Ka zemlji, u uvir

negdje mokru od znoja: Lako je tebi! — kazao je Treći starac. Ostali potvrdiše da je tako, Drugi i Prvi starac. — Mlad si, imaš dobru pen> ziju, dobro si obučen! —d nastavio je Treći starac.

— Mlad sam, ali sam zato nepokretan, nemam noge, a nuždu vršim u prisustvu drugih. Vi ne vršite nuždu u prisustvu drugih?

— Ne — odgovorili su starci. — Priznajemo da je to strašno —

Treći starac se podiže i priđe Kreču: Imaš li novine? Piše li u njima da je negdje rat? P:še li tko pobjeđuje?

— To ne piše, ali piše da ima mnogo mrtvih.

— Nije dobro ako fako piše — kazao je Prvi starac. — Piše li u novinama o kiši i vjetru?

— Piše, bit će kiše i vjetra — odgovorio je Kreč i pogledao starce. Oni su se zbunili, jedino je Treći podigao glavu i s ponosom kazao: Zar nisam govorio da će biti kiše i vjetra.

— Jesi — potvrdili su, a glave su im klonule. Kreč je dohvatio polugice kojima je pokretao kolica i krenuo spomeniku. Nije ih mogao gledati. Kotači su ostavljali tragove u pijesku, uske urezine. Starci su gledali za njim i zavidili mu. Ima dobru penziju zato bez straha govori o vjetru i kiši. Za njega vodi brigu država, Kreč je bio ratnik.

Drugi se starac podigao i kazao da ide. Ide pravo kući koja se nalazi kraj željezničke stanice. Do kuće je daleko, dok oni stanuju u blizini, Prvi starac iza crkve, a, Treći u Glavnoj ulici, Još uvijek je držao rukom grlo, još uvijek je kašljao. Ispraćaju ga pogledom, a glave im drhte. Pitali su se: hoće li se sutra vratiti, koju ie bolest prebolio kad mora rukom držati grlo, koliko ima godina, zašto nam ne kaže koliko ima godina, gdje je radio prije dolaska u Sisciju, sigurno na brodu ili željeznici, otkad je samac, zašto ne jede meso, da li voli meso?

Od spomenika sporo se vraćao Kreč, jedva je pokretao polugice. Starci su ga 5 znatiželjom dočekali, očekivali su da će im Kreč čitati priču iz novina. Svaki dan čitao im je priče sa zadnje stranice. Kad je došao do njih, Kreč je progovorio jednu psovku. Starci se uvidjeli da s Krečom nije nešto u ređu. Ipak, zamolili su ga da im pročita priču. Kreč ih je pogledao i s prezirom pljunuo kraj njihovih mnogu. I pored toga nije ih napuštala nada, vjerovalı su da će se Kreč predomisliti. Ovaj je nastavio s psovkama pa su se starci počeli bojati, pogledavali su kuda da umaknu ako Kreč pođe na njih s kolicima. Pogled mu je oštar, a to starci ne mogu podnijeti. Uklanjaju oči s nje= govih i gledaju svdje ruke. Kad zaborave na Krečov oštar pogled, ponovo ga pogledaju. Utvrđuju da se Kreč izmjenio. Nikako da odgonetnu zbog čega. Isčuđavali su se,

Kreč ovog puta nije kazao ništa, Nalazio je da su starci jadni i nemoćni. Ogadili su mu se. Uzeo je polugice i krenuo s mjesta. Starci su ga gledali i čudili se. Još nikada takav nije bio Kreč invalid. .

A kiša i vjetar?